Novi izvještaj Evropske komisije o napretku BiH ka članstvu u Evropskoj uniji jasno pokazuje da stanje u demokratskim procesima i medijskim slobodama stagnira.
Piše: Jelena Jevđenić
Opšti okvir za osnovna prava potrebno je unaprijediti, budući da kontinuirani nedostatak pravnih i strateških dokumenata sve više ograničava sposobnost nadležnih organa da osiguraju poštovanje osnovnih prava. Zemlja nije usvojila ustavne i izborne reforme kojima bi se svim građanima omogućilo djelotvorno ostvarivanje njihovih političkih prava – prvenstveno usklađivanje Ustava zemlje sa sudskom praksom Evropskog suda za ljudska prava (ESLJP) u predmetu „Sejdić-Finci“, kao ni provođenje relevantnih odluka Ustavnog suda, navodi se u izvještaju.
Usvojeni su pojedini podzakonski akti koji se odnose na Zakon o zaštiti od nasilja u porodici i nasilja nad ženama u entitetu Federacija Bosne i Hercegovine, ali nedostaju podaci o njihovoj primjeni. Pravni okvir koji se tiče procesnih prava osumnjičenih i optuženih lica, kao i prava žrtava krivičnih djela i dalje je nepotpun.
U izvještaju se navodi da preporuke Evropske komisije iz prošle godine nisu provedene i ostaju na snazi te da bi u narednoj godini Bosna i Hercegovina posebno trebalo da provede sudske odluke radi okončanja prakse podijeljenog obrazovanja („dvije škole pod jednim krovom”), da osigura puno poštovanje, zaštitu i promociju slobode okupljanja, udruživanja i izražavanja, te da se uzdrži od postupaka koji bi mogli negativno uticati na ostvarivanje tih sloboda.
Zaštita prava žena: Institucije bez koordinacije i zakoni koji ostaju na papiru
Takođe, EK preporučuje da se uskladi i unaprijedi zakonodavstvo u oblasti borbe protiv nasilja u porodici i rodno zasnovanog nasilja kako bi se ispunili međunarodni standardi, te da uskladi zakone širom zemlje sa Zakonom o ravnopravnosti polova, s ciljem povećanja učešća žena u javnom i političkom životu.
Željka Umićević iz Helsinškog parlamenta građana Banjaluka kaže da to što Evropska komisija iz godine u godinu ukazuje na to da ženama u BiH treba veća zaštita, govori o tome koliko je našoj državi uopšte stalo do rješavanja ovog pitanja.
Ona smatra da neusklađenost propisa jeste problem, ali da usklađivanje propisa samo po sebi neće zaštititi žene, ako institucije ne provode zakone.
„Institucije često ne djeluju koordinisano, ne procjenjuju ozbiljno rizik od ponavljanja i eskalacije nasilja, a blaga kaznena politika ne šalje jasnu poruku da će počinioci snositi posljedice. Istovremeno, sigurne kuće, pravna i psihološka pomoć nisu jednako dostupne, a ekonomska zavisnost i nedostatak stambene sigurnosti mnoge žene ostavljaju bez stvarne mogućnosti da napuste nasilnika“, kaže ona i dodaje da su sve očigledniji patrijarhalni obrasci unutar institucija i društva zbog kojih se nasilje relativizuje, a odgovornost često prebacuje na žene. Problem je, kako kaže, što naše društvo i naš sistem još uvijek zaštitu žena ne tretiraju kao politički i institucionalni prioritet.

Željka Umićević – Ustupljena fotografija
Umićević podsjeća da konkretnih rezultata napretka već godinama nema, ključne reforme nisu usvojene i gotovo ništa nije urađeno na evropskom putu. Evropske integracije i vrijednosti EU deklarativno jesu naš strateški cilj, ali kako komisija konstatuje, BiH se sve više udaljava od evropskog puta.
Smatra da ravnopravnost polova treba posmatrati upravo u političkom kontekstu. Ako vlasti nisu spremne provesti ni reforme koje su dio njihovih formalno preuzetih evropskih obaveza, stvarno je teško očekivati da će ravnopravnost žena postati politički prioritet.
„Čisto sumnjam da će se ovi ciljevi ostvariti u narednoj godini, jer ne vidim političku volju niti interes koji bi takvu promjenu učinili mogućom. Političke stranke nemaju stvarni interes da se odreknu monopola nad odlučivanjem i otvore prostor za ravnopravno učešće žena. Poštuju zakonsku obavezu od 40 % manje zastupljenog pola na izbornim listama, jer bez toga liste ne bi mogle biti ovjerene, i to je to, tu se njihova odgovornost uglavnom završava. I opet imamo situaciju gdje se društvo deklarativno izjašnjava za ravnopravnost polova, a suštinski se ne radi ništa da bi se promijenili odnosi moći“, zaključuje ona.
Mediji u stanju stagnacije: Politički pritisci, SLAPP tužbe i prijetnje novinarima
Sloboda izražavanja i sloboda medija u Bosni i Hercegovini bilježi određeni nivo pripremljenosti na području slobode izražavanja, ali tokom izvještajnog perioda nije ostvaren napredak.
– Postoji određeni nivo pripremljenosti u oblasti slobode izražavanja. Tokom izvještajnog perioda nije ostvaren napredak, uključujući i napredak u pogledu garantovanja slobode izražavanja i slobode medija, kao i zaštite novinara (ključni prioritet 12 iz Mišljenja), stoji u izvještaju.
Sloboda medija i dalje stagnira, uz zabrinjavajuće znake pogoršanja. Izazovi s kojima se suočavaju javni emiteri i dalje su prisutni, a vlasti nisu uspjele da obezbijede njihovo održivo i stabilno finansiranje, što utiče i na uređivačku nezavisnost. Posebno se pogoršala situacija u državnom javnom emiteru Radio-televiziji Bosne i Hercegovine (BHRT), koji je i dalje izložen ozbiljnom riziku od gašenja. Pravni sporovi između tri javna emitera se nastavljaju. Potrebni su dalji koraci kako bi se osigurala potpuna primjena mreže kontakt-tačaka za bezbjednost novinara na nivou cijele zemlje.
Preporuke Evropske komisije iz prošle godine nisu provedene i ostaju na snazi. U narednoj godini, Bosna i Hercegovina bi posebno trebalo da osigura zaštitu novinara i sistematsko institucionalno postupanje u slučajevima prijetnji i nasilja nad njima, da obezbijedi finansijsku održivost i političku nezavisnost javnih emitera, kao i da uskladi zakonodavstvo entiteta sa Zakonom o sistemu javnog emitovanja na državnom nivou te usvoji zakonodavstvo koje se odnosi na transparentnost vlasništva nad medijima i kriterijume za javno oglašavanje, kao i da osigura dekriminalizaciju klevete na teritoriji cijele zemlje.
Sanja Vasković, urednica portala Spin info iz Istočnog Sarajeva kaže da je porazno što BiH, kad je u pitanju sloboda medija i zaštita samih novinara, godinama ide unazad. Kako dalje navodi, smatra da sve to pokazuje da se novinari i dalje ne mogu osloniti na institucije koje bi trebalo da rade za građane.
„Čini se da umjesto izjednačene prakse postupanja, svaki slučaj napada na novinare zavisi od osoba koje rade u institucijama, odnosno od policajaca, tužilaca i slično“, dodaje ona.
S ovim se slaže i Milica Samardžić, direktorica udruženja istraživačkih medija „Umbrella“. Ona kaže da problem nije samo u nedostatku odgovarajućih zakonskih rješenja, već i u izostanku njihove dosljedne primjene i institucionalne odgovornosti.
„Iako su uspostavljeni određeni mehanizmi za zaštitu novinara, uključujući mrežu kontakt-tačaka u policiji i tužilaštvima, njihovo postojanje samo po sebi nije dovoljno. Neophodno je da prijetnje i napadi na novinare budu blagovremeno istraženi i procesuirani, bez obzira na to u kojem dijelu BiH se dogode. Naša iskustva pokazuju da postupanje institucija još uvijek nije ujednačeno i da zaštita novinara često zavisi od mjesta u kojem rade i spremnosti pojedinaca u nadležnim institucijama da ozbiljno pristupe prijavljenim slučajevima“, kaže ona.
Samardžić ističe da posebno zabrinjava ocjena da u oblasti slobode medija i zaštite novinara nije ostvaren nikakav napredak, uz upozorenje na nastavak stagnacije i znakove pogoršanja stanja.
„Nažalost, takve ocjene u potpunosti odgovaraju onome čemu svjedočimo u svakodnevnom radu s nezavisnim medijima i novinarima. Kada je riječ o dekriminalizaciji klevete u Republici Srpskoj za sada ne vidimo konkretne pokazatelje da postoji politička spremnost da se ovo pitanje riješi u skladu s preporukama Evropske komisije. Kriminalizacija klevete, zajedno sa sve izraženijim pritiscima putem sudskih postupkaka i SLAPP tužbi, dodatno ugrožava slobodu izražavanja. Posebno je zabrinjavajuće što se pravni postupci mogu koristiti kao sredstvo finansijskog iscrpljivanja nezavisnih medija, koji već posluju u izuzetno teškim ekonomskim okolnostima. Posljedice takvih pritisaka ne osjećaju samo redakcije već i građani, koji ostaju uskraćeni za informacije od javnog interesa“, upozorava ona.

Milica Samardžić – Ustupljena foto
U izvještaju je navedeno da je BiH „nastavila javno iskazivati svoju opredijeljenost za evropske integracije kao strateški cilj, dok se istovremeno sve više udaljavala od svog evropskog puta“. To nameće pitanje da li će država u narednom periodu da provede preporuke Evropske komisije.
Vasković smatra da su posljednji izbori potvrdili dominaciju agresivne politike i pritisaka.
„Mislim da je potrebno dosta napora svih segmenata društva, ukoliko želimo osigurati da se novinari, ali i svi drugi, osjećaju slobodno te da krenemo ka poštivanju zakona, osiguravanju sloboda i unapređenju pravne države. No, nisam sigurna da smo kao društvo zreli za to, što su pokazali i posljednji izbori, odnosno da su oni koji su javno promovisali nasilje i govor mržnje velikim dijelom opet dio vlasti. I dalje su pritisci na neistomišljenike isti, metode su drugačije“, zaključuje ona.

Sanja Vasković – Ustupljena foto
Samardžić napominje da je napredak nemoguć bez iskrene političke volje i konkretnih djela.
„Ne možemo unaprijed tvrditi da tokom naredne godine neće biti određenih pomaka, ali na osnovu dosadašnjeg iskustva teško je očekivati suštinske promjene bez jasne političke volje i konkretnih institucionalnih koraka. Čak ni eventualno usvajanje zakona neće biti dovoljno, ukoliko ne bude praćeno njihovom dosljednom primjenom“, navodi ona i dodaje da sve dok se isti problemi ponavljaju iz godine u godinu, a novinari i nezavisni mediji nastavljaju raditi u atmosferi pravne, ekonomske i profesionalne nesigurnosti, teško možemo govoriti o stvarnom napretku u oblasti slobode medija.
Izvor: Jelena Jevđenić/Implus portal
Foto: Impuls portal
