Pričamo priče o pričama: Snalažljivost na terenu
Na drugom događaju „Pričamo priče o pričama“, publika u banjalučkom pabu KSET imala je priliku da čuje koje trikove novinari koriste da bi došli do sagovornika i naveli ga da prizna krivično djelo, kako spasioci nekada spašavaju i novinare, kako policija i političari sputavaju novinare, ali gube na sudovima, te kako novinari nekada moraju da se bore sa urednicima za dobrobit svoje priče. Organizator događaja je portal eTrafika. Izvor: etrafika.ba Piše: Vanja Stokić; Foto: Ajdin Kamber Veče je otvorio Azhar Kalamujić iz Centra za istraživačko novinarstvo (CIN), svojom pričom „Najslađa prevara evropskog malog fudbala“. Naizgled priča o sportu, ali zapravo priča o korupciji i prevarama vrijednim više od milion KM. Cijelo istraživanje je krenulo kada ga je kontaktirala jedna osoba iz nevladine organizacije koja se bavila zaštitom djece oboljele od dijabetesa. Osoba je spomenula ime doktora Midhata Mujića, pedijatra iz Sarajeva. „On je osnovao pet organizacija preko kojih je izvlačio novac za svoje lične potrebe, a između ostalog uspio je i da formira tu reprezentaciju šećeraša. Midhat Mujić je, zahvaljujući svojim sposobnostima, uspio da napravi organizaciju Evropskog prvenstva u Sarajevu, 2016 godine. Tada je u ekipu doveo čovjeka koji je potpuno zdrav, tako što mu je lažirao karton. Oni su te godine uspjeli da budu prvi put prvaci. Onda se to nastavilo naredne tri godine. On je svake godine sve više zdravih fudbalera dovodio u ekipu i oni su postajali evropski šampioni“, podsjeća Azhar na informacije do kojih je došao prilikom svog istraživanja. U dokumentaciji koju je dobio od različitih ministarstava, a koja su davala novac ovim organizacijama, našao je medicinske kartone fudbalera koji su govorili da se radi o dijabetičarima. Pažnju su mu privukla dva kartona jednog fudbalera. U njima je navedeno da je on prvo obolio od težeg, a zatim od lakšeg oblika dijabetesa. „Konsultovao sam ljekare i oni su mi rekli to je nemoguće. I tako je krenula moja sumnja. Onda sam, zahvaljujući svojim vezama u zdravstvenom sektoru, uspio da provjerim mnoštvo tih fudbalera i vidio sam da oni u svojim zdravstvenim kartonima uopšte nemaju trag od toga da su oboljeli od diabetesa“, pojašnjava on. Azhar Kalamujić; Foto: Ajdin Kamber Nakon što je prikupio dokaze da se radi o zdravim osobama, uslijedilo je suočavanje sa njima. Prvi na spisku je bio selektor reprezentacije, koji je pristao na intervju, jer je mislio da se radi o pozitivnoj priču o uspjesima njegove sportske ekipe. „Međutim, ja sam mu pokazao kartone i on je bio satjeran uz zid. Priznao mi je da su oni svo vrijeme to lažirali. Ispričao mi je pred kamerom šta se dešavalo zapravo, kako je doktor pravio kartone. Ja sam vidio te kartone, na njima su bili pečati pedijatrijske klinike, što je potpuno van pameti, jer se radi o odraslim ljudima“, naglašava Azhar. Zatim je pokušavao da dođe do jednog od fudbalera, ali bez uspjeha. Odličio je da ode na adresu njegove majke i kaže joj da radi priču o njenom sinu. Pričao je o njemu kao o sportskom junaku, oboljelom od dijabetesa. „I onda je ona poskočila i rekla: ‘Ma nije, on je zdrav, hvala bogu.’ Ja sam joj ostavio kontakt telefon i u roku od pola sata mi se javio njen sin. Čovjek je ispričao kako je on bivši fudbaler fudbalskog kluba Sarajevo, imao je povredu i oprostio se od velikog fudbala. Otišao je u mali fudbal. On mi je ispričao kako mu je doktor dao uputstvo kako da na tim evropskim prvenstvima lažira, kako će se bosti, kako će lažirati da ima šećer“, govori Azhar. Foto: Ajdin Kamber Nakon što je dokumentovao još dvojicu fudbalera, došlo je vrijeme da se suoči sa glavnim likom priče, doktorom Midhatom Mujićem. „Taj čovjek me je stalno izbjegavao, pravio se da je srčani bolesnik. Mi smo ga snimali kad dolazi u klinički centar. Trči stepenicama, bukvalno. Međutim, kad ja izletim s kamerom pred njega, on ima srčani udar i počne se gušiti. Mislim, to je komedija živa. Ja sam ga dva puta presretao i oba puta me je pokušao izbjeći. Drugi put je trčao uz neko brdo, preskakao ogradu da uđe u klinički centar. Na kraju je čovjek bukvalno simulirao da je imao moždani udar. Zahvaljujući opet prijateljima u zdravstvu, ljudi su zavirili u taj njegov karton i on zaista leži u kliničkom centru. Međutim, u njegovom kartonu nije bilo nikakvog traga, nikakvog novog moždanog udara. Oni su njega primili iz predostrožnosti. Na kraju, čovjek je pod pritiskom vođstva kliničkog centra podnio ostavku i pobjegao u Sloveniju“, govori on. Spašavanje novinara Novinarka televizije Al Jazeera Balkans, Ljiljana Smiljanić, sa publikom je podijelila jednu anegdotu iz 2014. godine, kada je Bosna i Hercegovina bila poplavljena. Kako se prisjeća, više od 20 dana je bila na terenu, a najpotresnije scene je vidjela već prvog dana, u Šamcu. „Ulice su sve bile pod vodom, još je evakuacija bila u toku. Mi dolazimo tu gdje spasioci izvlače čamcima žene i bebe. Žene plaču jer nemaju pojma gdje idu, ni da li će imati pelene za djecu, hoće li imati šta da im daju da jedu. Djeca vrište, potpuni je haos“, prisjeća se ona. S obzirom na to da su predajnici bili potopljeni, pokušavala je da se poveže na neku od mobilnih mreža iz Hrvatske, kako bi nazvala urednika i dogovorila se s njim za prilog na kome je radila. „Penjem se na neku ogradu i hvatam se za stub. Uspjevam tu da uhvatim mrežu, tako malo na visini, i razgovaram telefonom u cijelom tom haosu oko mene. I urednik meni govori da snimatelj i ja uđemo u jedan čamac i da idemo da snimimo kako izgleda Šamac pod vodom. To će biti sjajni kadrovi, to će biti super slika. Ja njemu govorim da nema šanse, ne ulazim u čamac. On misli da se ja plašim, da je mene strah. Neću da ulazim u čamac da zauzimam nekome mjesto, nekome koga treba da izvuku. Kad se završi evakuacija, onda ćemo ići čamcem. Ne, on navaljuje“, opisuje Ljiljana svog razgovor sa urednikom. Ljiljana Smiljanić, Foto: Ajdin Kamber S obzirom na to da nije htjela da popusti
Kad nema kritike, umjetnici kolo vode
Lakše je u Republici Srpskoj pronaći jedan broj dnevnih novina bez crne hronike na naslovnici, nego jedan broj u kojem postoji književna, pozorišna, filmska, likovna ili muzička kritika. Tom rečenicom bi se najkraće mogla opisati sudbina kritike u dnevnom novinarstvu u Srpskoj. Nije ništa bolja situacija ni na portalima, a o televiziji tek ne treba govoriti. Izvor: etrafika.net Piše: Goran Dakić; Naslovna fotografija: Maja Vican – Fotobaza.ba „Glas Srpske“ je prije privatizacije, u subotnjem dodatku u „Plusu“, imao stalnu književnu kritiku. Svojevremeno je, prije desetak godina, to probao da ustanovi i „EuroBlic“ i to po ugledu na starijeg beogradskog brata, svodeći kritiku na nekoliko pasusa, na stubac, ali sve je to davno prošlo vrijeme. Čini se da je i umjetnicima tako lakše. Branislav Predojević je relikvija starog vremena, novinar koji je gotovo cijeli život proveo na stranicama kulture. Ispisao je stotine, možda i hiljade kritika, mahom filmskih i muzičkih. Za sebe će reći da je jedan od posljednjih Mohikanaca koji se bave ovim poslom. „To je zanat koji je sveden na sličan status poput učitelja mačevanja ili kaligrafije. Lijepo zanimanje, ali slabo kome potrebno. Šalu ili zbilju na stranu, ali ta geneza propasti kritike vrlo je jednostavna i vrlo lako objašnjiva. U pitanju je prosto odnos ponude i potražnje. Krajem devedesetih godina prošlog vijeka, nije bilo medija koji nije imao kritiku svih žanrovskih ili umjetničkih izraza, jer su mediji bili čitani, uticajni i važni, kritičari su bili plaćeni, čitani i uticajni, a kultura je bila praćena, važna i značajna“, priča Predojević za naš portal. U momentu kada su mediji sistemski uništeni, a kultura još više od toga, kritika i kritičari su, dodaje on, jednostavno postali nepotrebni i beznačajni, shodno tome i neplaćeni. Zbog toga se kritika svela na nekoliko pojedinaca, koji to više rade iz entuzijazma nego iz jasne koristi. „Da li su kritičari potrebni? Naravno da jesu, možda više nego ikada, jer živimo u eri hiperprodukcije svega i svačega, kada su jednostavno potrebne neke smjernice — šta čitati, gledati, slušati… Iz svog, ali i tuđeg iskustva, siguran sam da interes publike za kvalitetnu kritiku postoji, samo treba pronaći način da se do publike dođe, a to je začarani krug koji nas vraća na početak priče i pitanje ko to želi da finansira, jer partijske medije to prosto ne zanima“, istakao je Predojević. Foto: Almir Razić – Fotobaza.ba Korporacije, dodaje on, ne žele kritiku nego horske pohvale, a amatersko bavljenje kritikom putem društvenih mreža, često sklizne u samopromociju i formalne traktate bez sadržaja i autentičnosti autorskog stava. „Naravno, sa druge strane, postoji i određena vrsta konzervativizma ili da ne kažem elitizma kod jednog dijela kritike, koji se teško i sporo prilagođava promjenama na terenu, pa ima problema da shvati da se kultura u posljednjih 20 godina u velikoj mjeri promijenila, u odnosu na ono što se pod kulturom smatralo u proteklom vijeku. Postoje oni koji ne žele da priznaju da su danas serije ili animacije, ili video spotovi, jednako onoliko umjetnost koliko su to nekad bili bioskopski filmovi ili pozorišne predstave“, rekao je Predojević. Naš sagovornik ističe da nedostatak kritike nije važan problem. On je samo očekivano mizerna refleksija stanja u kojem se nalaze mediji i kulturna scena kod nas. Mediji su degradirani, osiromašeni, poniženi i svedeni na entuzijazam, sposobnost i trud pojedinaca u pozitivnim dometima i medija i kulture, uz skoro neprimjetan sistemski doprinos kako medijima, tako i kulturi. „U tom kontekstu, medijima koji su svedeni na partijska ili korporacijska glasila, bilo kakva kulturna kritika treba koliko i lanjski snijeg, dok kulturnoj sceni koja gravitira između partijskih poslušnika i korisnika budžetskih grantova, sa jedne strane ili polugerilskoj nezavisnoj sceni sa druge strane, kritika u obje varijante niti nešto konkretno znači, niti im pomaže niti odmaže“, smatra Predojević. U prvoj varijanti, govori on, to se uglavnom svodi na tragikomični kritički domet „Ja tebi vojvodo, ti meni serdaru“. „To znači, da bolje da je nema nego da postoji u takvom kritičkom obliku, dok u drugom slučaju to jednostavno ima ograničen domet u jednom skromnom kulturnom krugu da bi nešto ozbiljno značilo i umjetnicima i publici“, kaže Predojević. Zbog svega navedenog, postavlja se pitanje da li u uslovima apsolutnog odsustva kritike umjetnici mogu da se opuste i da rade šta hoće, jer znaju da to niko neće detektovati. Predojević smatra da umjetnici uvijek treba da se opuste i da rade šta hoće, da bi mogli nositi taj naziv sa dostojanstvom, ali kritika bi trebalo da slijedi njihov primjer, kako bi stvarala argumentovan i jasan kritički sud kod onih kojima je umjetnost namijenjena, a to je prije svega publika. „S tim da treba biti pošten pa reći da je istorija kritike jednako poznata po kritici koja je pogodila kvalitet onoliko koliko je poznata i po kritici koja je potpuno promašila. Kritika je postojala u tom momentu i pravila je neku ozbiljnu selekciju u onom što se stvara pod plaštom umjetnosti, dok se za ostalo brine sud vremena i faktor zvani sreća. Naravno, odsustvo kritike, kako kvalitetne, a potom bilo kakve, jednostavno znači da ne postoje kritički kriterijumi. Zahvaljujući tome imamo stotine knjiga, filmova, predstava i albuma koje niko ne čita, ne gleda i ne sluša, ali se oni i dalje pojavljuju samo sa dva cilja — da se nahrani nečiji ego i nečiji novčanik. Malo je tu mjesta za samu umjetnost“, kazao je Predojević. Foto: Maja Vican – Fotobaza.ba Novinar „Nezavisnih novina“ Milan Rakulj godinama prati kulturnu scenu u Srpskoj. Povremeno napiše i poneku pozorišnu kritiku, u kojoj ima i elemenata klasičnog novinarskog izvještavanja. I on govori o nedostatku kritike u medijima kod nas. “U ‘Autobiografiji o drugima’ Mihiz je napisao kako je trideset ljeta zaredom tri mjeseca godišnje provodio u Rovinju. Kada sam to pročitao, pomislio sam kako je imao dobre uslove za oblikovanje kulturne scene u Beogradu i širom bivše Jugoslavije. U našem vremenu tri mjeseca u Rovinju provode pjevači pjesama koje ne govore ništa i koje se ne zamjere nikom“, kaže Rakulj. Estrada, vicevi, horoskop, laka zabava i dnevna politika — danas su u medijskoj ponudi ne samo u Republici Srpskoj nego u cijelom regionu.
Analiza pravomoćne presude Edis Mušić v. portal Tačno.net
Edis Mušić je podnio tužbu protiv Udruženja CENTAR ZA KRITIČKO MIŠLJENJE kao nakladnika portala tacno.net, glavne i odgovorne urednice Štefice Galić i autora Predraga Blagovčanina radi naknade nematerijalne štete uzrokovane prilogom s naslovom „Koga čuvaju ‘Unutrašnji organi’: poredak ili kriminal“, koji je 23.05.2018. objavljen na portalu tacno.net. Tužitelj zahtijeva utvrđenje povrede časti i ugleda, novčanu naknadu u iznosu od 7.000,00 KM i objavu presude, kao i naknadu parničnog troška. Sporni prilog je izvještaj o Informaciji Odjeljenja za kriminalističko-obavještajne poslove policije MUP-a HNK, koju je 2015. načelnik Sektora kriminalističke policije Ramiz Hasić uputio Tužilaštvu BiH. Dopis načelnika Hasića, na službenom memorandumu, s brojem spisa, nosi oznaku „TAJNO“. U prilogu su objavljeni faksimili spomenutih dokumenata, a svaka stranica dokumenta otvara se „klikom“ na faksimil stranice. Informacija sadrži navode o nezakonitom postupanju tužitelja i drugih osoba. Općinski sud u Mostaru odbija tužbeni zahtjev, dok Kantonalni sud u Mostaru djelomično uvažava žalbu tužitelja, pa preinačuje prvostupanjsku presudu tako da utvrđuje da su tuženici spornim prilogom povrijedili čast i ugled tužitelja i tuženicima nalaže da tužitelju isplate naknadu štete u iznosu od 2.000,00 KM i objave presudu na portalu tacno.net. Prema mišljenju Vesne Alaburić, odvjetnice iz Zagreba zbog propusta drugostupanjskog suda (opisanih u analizi) presudom je povrijeđeno pravo portala Tačno.net na slobodu izražavanja. Cijelu analizu, koju je za potrebe Udruženja Umbrella, pripremila Vesna Alaburić možete pročitati ovdje.
Analiza pravomoćne presude JP BH POŠTA d.o.o. Sarajevo v. portal Tačno.net
Javno poduzeće BH POŠTA d.o.o. Sarajevo i generalni direktor Mirsad Mujić podnijeli su 08.11.2020. tužbu protiv Udruženja CENTAR ZA KRITIČKO MIŠLJENJE, glavne i odgovorne urednice Štefice Galić i autora Predraga Blagovčanina radi naknade nematerijalne štete uzrokovane prilogom s naslovom „SDA u službi UZP-a: BH Pošta dodijelila milionske tendere firmi u vlasništvu supruge ratnog zločinca Jadranka Prlića“, koji je 23.12.2019. objavljen na portalu tacno.net. Tužitelji zahtijevaju novčanu naknadu u iznosu od 15.000,00 KM (prvotužitelj 10.000,00 KM i drugotužitelj 5.000,00 KM), te objavu dispozitiva presude u jednom dnevnom listu i na portalu 1.tuženika, kao i naknadu parničnog troška. Općinski sud u Mostaru 19.03.2021. donosi presudu kojom odbija tužbeni zahtjev, uz obrazloženje, ukratko, kako navodi da financiranje ratnih zločinaca u BiH nije ograničeno samo na budžetske stavke i izdvajanje javnih sredstava za pravosudne procese pred međunarodnim sudovima, što se vidi na primjeru poslovanja firmi u vlasništvu supruge ratnog zločinca Jadranka Prlića u ovoj državi za njega još ima „selameta“, jesu izneseno mišljenje autora, kao i navodi naslova spornog članka, u kojem autor javno iznosi svoj provokativni vrijednosni sud. Kod navoda 3.tuženika da skraćenica UZP upotrijebljena u naslovu znači udruženi zločinački poduhvat, da je Jadranko Prlić, suprug Ankice Prlić, pravomoćno osuđen pred Međunarodnim tribunalom zbog udruženog zločinačkog poduhvata na 25 godina, da se po našim zakonima imovina stečena u braku dijeli među supružnicima, i da će Jadranko Prlić imati financijsku korist od poslovanja firme njegove supruge Ankice Prilić sa JP BH Pošta na čijem čelu se nalazi Mirsad Mujić, član glavnog odbora SDA i član Sabora Islamske zajednice, sud cijeni da je iznošenje navoda spornog članka, u naslovu i u članku bilo razumno. Županijski/kantonalni sud u Mostaru 12.09.2023. donosi presudu kojom djelomično uvažava žalbu i preinačuje prvostupanjsku presudu, tako da 1.tužitelju dosuđuje novčanu naknadu zbog povrede poslovnog ugleda u iznosu od 2.000,00 KM, a 2.tužitelju u iznosu od 1.000,00 KM, dok se u preostalom dijelu žalba odbija kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda. Prema mišljenju Vesne Alaburić, odvjetnice iz Zagreba presuda Županijskog/Kantonalnog suda nepravilna je i nezakonita. Ona nije u skladu ni sa Zakonom o zaštiti od klevete FBiH ni s praksom Europskog suda za ljudska prava. Cijelu analizu koju je za potrebe Udruženja Umbrella pripremila odvjetnica Vesna Alaburić pročitajte ovdje.
Umbrella: Presude protiv portala Tačno.net ugrožavaju rad istraživačkih medija
Sarajevo, 12.10.2023. godine – Kantonalni sud u Mostaru je u prethodnom periodu donio dvije pravosnažne presude za klevetu protiv portala Tačno.net. Sud je u oba predmeta preinačio prvostepene presude Opštinskog suda u Mostaru kojima su tužbeni zahtjevi prvobitno odbijeni, te izrekao kazne za klevetu u ukupnom iznosu oko 9.000 KM (uključujući troškove postuka i kamate), za ova dva predmeta. Radi se o tužbama za klevetu koje je protiv redakcije portala Tačno.net u jednom slučaju podnio tužitelj Edis Mušić za tekst objavljen 2018. godine pod naslovom „Koga čuvaju „Unutrašnji organi“: poredak ili kriminal?, a u drugom slučaju JP „BH Pošta“ d.o.o. i Mirsad Mujić za tekst objavljen 2019. godine pod naslovom „SDA u službi UZP-a: BH Pošta dodijelila milionske tendere firmi u vlasništvu supruge ratnog zločinca Jadranka Prlića“. U presudama je navedeno da su sudijama u tekstovima bili sporni naslov kao i sam način iznošenja informacija: “Sporan je naslov teksta „SDA u službi UZP-a: BH Pošta dodijelila milionske tendere firmi u vlasništvu supruge ratnog zločinca Jadranka Prlića“ , za koji sud smatra da je „provokativni“ vrijednosni sud autora teksta“. …. “Stoga je, u okolnostima konkretnog slučaja, od strane tuženih u skladu sa njihovom željom upoznavanja javnosti o stanju u MUP-u HNK i položajem čuvara javnosti, utemeljenim na pravu na slobodu izražavanja, razumno bilo izvršiti i dodatne provjere kako je ukazano od strane ovog suda pa tek onda odlučiti o načinu iznošenja informacija u spornom tekstu.“ Ovakvo postupanje Kantonalnog suda u Mostaru se može protumačiti kao ugrožavanje slobode medija, direktan pokušaj da se uguši istraživačko novinarstvo. Neodmjereni odštetni zahtjevi predstavljaju ekonomsko ugrožavanje rada portala Tačno.net. Posebno zabrinjava činjenica da su ovakve presude usmjerene protiv opstanka ovog medija ali i svih istraživačkih medija koji djeluju na području BiH. Udruženje Umbrella, koje okuplja 13 istraživačkih neprofitnih medija, smatra da iznosi odštetnih zahtijeva koje je odredio Kantonalni sud u Mostaru, kao i preinačavanje presuda Opštinskog suda u Mostaru od strane Kantonalnog suda ozbiljno ugrožavaju rad portala Tačno.net, dovode u pitanje egzistenciju zaposlenika u ovom mediju, te su direktno usmjerene protiv novinara i urednika koji se bave istraživačkim novinarstvom i čije su priče nagrađivane upravo zbog istraživanja tema od javnog značaja. Ističemo, da je upravo novinar portala Tačno.net Predrag Blagovčanin dobitnik ovogodišnje Nagrada EU za istraživačko novinarstvo (drugo mjesto), sa pričom kako je Ministarstvo odbrane BiH zaštitilo ratnog zločinca. Udruženje Umbrella i mediji okupljeni oko ove Mreže podsjećaju pravosudne institucije i na Deklaraciju Vijeća Evrope o zaštiti istraživačkog novinarstva, te ih pozivaju da poštuju praksu Evropskog suda za ljudska prava, kao i druge standarde Vijeća Evrope kojima se štiti i promoviše istraživačko novinarstvo, te sprječavaju zabrinjavajuće sankcije i zastrašivanje istraživačkih novinara. Umbrella i njene članice će iskoristiti sve pravno dostupne mehanizme u borbi protiv ovakvih pokušaja diskreditacije i finansijskog uništavanja medija, te će solidarno i beskompromisno štititi istraživačko novinarstvo i pravo javnosti na istinite informacije. Inforadar.ba, Interview.ba, Impulsportal.net, Spin-portal.info, eTrafika.net, Gerila.info, Direkt-portal.com, Capital.ba, Hercegovina.info, Infoveza.com, Tačno.net, Fokus.ba, Žurnal
Za mjesec dana podneseno šest krivičnih prijava za klevetu
BANJALUKA – Za nešto više od mjesec dana od stupanja na snagu izmjena Krivičnog zakonika RS kojim se kriminalizuje kleveta, tužilaštvima je podneseno ukupno šest krivičnih prijava za klevetu. Najviše prijava, odnosno polovina, podnesena je na području koje pokriva Okružno javno tužilaštvo Istočno Sarajevo. Tužilaštvo u Istočnom Sarajevu Prema informacijama koje su dostavljene CAPITAL-u Okružnom javnom tužilaštvu Istočno Sarajevu (OJT) podnesene su tri krivične prijave za krivično djelo kleveta iz člana 208a. KZ RS. „S obzirom na to da se radi o otvorenim predmetima u kojima se preduzimaju sve potrebne mjere i radnje koje su propisane Zakonom o krivičnom postupku RS, a u cilju dokazivanja krivičnog djela, nismo u mogućnosti da vam pružimo više informacija“, rekli su za CAPITAL u OJT Istočno Sarajevo. Okružnim javnim tužilaštvima u Bijeljeni i Trebinju su podnesene po jedna krivična prijava za klevetu, ali ni u ovom tužilaštvima nisu otkrili detalje prijava. Prvi uz obrazloženje da je „predmet tek formiran i kako se ne bi ugrozio tok istrage“, a drugi da je „predmet u radu i da u ovoj fazi krivičnog postupka ne mogu davati podatke koji se odnose na osumnjičeno lice, kao ni podatke o podnosiocu prijave“. Osim gore navedenih, jedna prijava za klevetu je stigla i u Okružno javno tužilaštvo u Banjaluci, i to iz Službe predsjednika RS, o čemu je CAPITAL pisao u tekstu Dodik prvi podnio krivičnu prijavu za klevetu. Tužilaštva u Doboju i Prijedoru za sada bez prijava Iz okružnih javnih tužilaštava u Doboju i Prijedoru su za CAPITAL potvrdili da im, nakon stupanja na snagu posljednjih izmjena KZ RS, nije dostavljena nijedna prijava za krivično djelo kleveta. Podsjećamo, Narodna skupština Republike Srpske je 20. jula usvojila izmjene i dopune Krivičnog zakonika RS i nakon dvije decenije u javni prostor vratila krivično djelo klevete. Sporne izmjene su usvojene uprkos oštrom protivljenju domaće javnost i međunarodnih institucija i stupile su na snagu krajem avgusta. Na štetnost ovog zakona upozoravali su novinari te predstavnici civilnog društva brojni advokati i drugi zainteresovani građani koji su bili ujedinjeni u stavu da su ova rješenja pogubna za slobodu govora. Isticali su da je usvajanjem izmjena ovog zakona otvoren veliki poligon za zloupotrebu političkih struktura prema istraživačkim novinarima, aktivistima i svima onima koji se usude da kritikuju postupke predstavnika vlasti. Nedavno je pravni tim kojeg je angažovala medijska zajednica predao Ustavnom sudu Republike Srpske inicijativu za ocjenu ustavnosti izmjena Krivičnog zakonika RS, kojim se kriminalizuje kleveta. Inicijativom koju su pripremili advokati Aleksandar Jokić i Jovana Kisin Zagajac, te Udruženje Umbrela i portal CAPITAL, se traži ocjena ustavnosti članova 208a. i 208b. Krivičnog zakonika Republike Srpske. Prvi član kriminalizuje klevetu, a drugi iznošenje ličnih i porodičnih prilika. CAPITAL: V. P.
Novinarima u Srpskoj će se dva puta suditi za isti tekst
BANJALUKA – Ponovna kriminalizacija klevete u Republici Srpskoj za novinare će imati daleko pogubnije posljedice zato što se nakon krivičnog procesa, tužilac upućuje na građansku parnicu i tužbu za naknadu štete. Dosadašnja praksa i zakonska rješenja nudila su samo ovu opciju, odnosno da se novinar i redakcija mogu pozvati na odgovornost isključivo putem privatne tužbe za klevetu i platiti eventualnu štetu, ako je do nje uopšte došlo. Sada, od stupanja novih odredbi KZ RS krivični postupak prethodi građanskoj parnici, pa novinar, ali i svaki drugi građanin, može odgovarati i krivičnom i u građanskom postupku za javno izgovorenu riječ. Advokat Aleksandar Jokić objašnjava da ova situacija novinara može onemogućiti u potpunosti da radi svoj posao do okončanja krivičnog postupka. “Jedan postupak ne isključuje drugi. Građanskopravna zaštita, odnosno parnični postupak je omogućavao novinarima da se bave svojim poslom i u vrijeme dok traje parnica. Na tim ročištima nisu obavezni prisustvovati, dok je u krivičnom postupku prisustvo obavezno“, objašnjava Jokić. Pored toga, kaže Jokić, već smo naznačili da će od trenutka potvrđivanja optužnice nastupiti procesne posljedice za optužene. Zbog dužine trajanja krivičnih postupaka, kaže, ove posljedice imaju stvarni efekat sankcije koja je daleko teža od novčane. “Da je zaista bilo dobre namjere zakonodavca, propisalo bi se da se za klevetu dosuđuje višestruka naknada štete. U tom slučaju novinari koji nisu učinili klevetu, a tuženi su (SLAPP tužbe), neće trpjeti posljedice vođenja postupka u toj mjeri kao u krivičnom postupku. Neće biti građani drugog reda do okončanja postupka i lako će od tužioca naplatiti svoje troškove postupka“, smatra Jokić. Angažuju državu za svoje bitke Napominje da je bitno da u slučaju da se odbrane u krivičnom postupku, troškovi odbrane padaju na teret države, a onaj ko je prijavio krivično djelo ne mora da plati čak ni taksu. “Neko može besplatno da angažuje čitavu državu da štiti njegov lični ugled i čast, a kada izgubi, ne plaća ništa. Zato će jedina prava zaštita od klevete ostati građanskopravna i vrijeme će pokazati da smo bili u pravu“, kaže Jokić za portal CAPITAL. Postupak po građanskim tužbama za naknadu štete zbog klevete je nešto “humaniji” za tuženog (često novinare). Praksa je da se šteta po ovom osnovu kreće do 10.000 KM, najčešće oko 5.000 i ovaj iznos se isplaćuje tužiocu lično. Sudske takse na tužbu i presudu, eventualno žalbu kreću se oko 1.000 KM i sredstva se uplaćuju u javne prihode. Takođe, veoma je bitno što u tim postupcima tuženi ne moraju biti prisutni na ročištima, pa ne trpe štetu zbog putovanja i odsustvovanja sa posla. Troškovi zastupanja variraju od broja ročišta, broja lica koja se zastupaju i traženog iznosa štete. Mogu se kretati od 200 KM po radnji do 1.000 KM. Ova sredstva se isplaćuju punomoćniku strane koja je uspjela u sporu. Ovakvi postupci traju prosječno dvije do tri godine. Advokat Jovana Kisin Zagajac dodaje i da je sudija u krivičnom postupku obavezan da tužiocu napomene da ima pravo i na građansku parnicu nakon okončanja, ali da je to u koliziji sa Zakonom o zaštiti od klevete. “Prema zakonu o zaštiti od klevete naknada štete može se tražiti u roku od tri mjeseca od dana objave. Zakon o krivičnom postupku za imovinsko pravni zahtjev, koji se podnosi uz krivičnu prijavu, dolazi na red nakon krivičnog, osim ako sud odredi drugačije. Krivični postupak može trajati i do pet godina, ali se neće smatrati da ste u zastari ako je podnesen na vrijeme. Međutim, ovo nije najjasnije napisano da možete biti sigurni“, kaže Kisin Zagajac. Smatra da kleveti nije mjesto u Krivičnom zakoniku RS, ali da su mediji i aktivisti uradili lavovski posao da se spriječi donošenje prve verzije zakona, koja je još više kršila građanska prava. Ipak, ostala je kriminalizovana kleveta kao mogućnost da se novinari progone i do osam godina. Direktor “Centra za ljudska prava” Dejan Lučka kaže da se teško može vidjeti rezon u zakonskim izmjenama i ponovnoj kriminalizaciji klevete. “Ovo naročito što se uopšte od strane vladajućih nije ni razmišljalo o reformi građanskog Zakona o zaštiti od klevete. Tako smo dobili situaciju dvostrukog propisivanja, što nije jedinstvena pojava, ali nije ni preporučljivo. Međutim, kriminalizacijom klevete se postigao vrlo važan pritisak. Prijetnja krivičnim sankcijama, u poređenju sa građanskim postupcima ima veći potencijal da djeluje zastrašujuće na slobodu izražavanja“, kake Lučka. Obračun vlasti kritičkom misli Kaže da zastrašivanje može nastati i zbog moguće sankcije, kao i pravnog “mrcvarenja” u toku krivičnog postupka, a da na kraju ne dođe do osude pojedinca. “Cilj kriminalizacije klevete nije zaštita oklevetanih, nego zastrašivanje i autocenzura. Time se dalo jako oružje onima koji bi da ućutkaju neistomišljenike. Pokušavaju da vide može li se neko preko tužilaca procesuirati a da protiv njega stoji država. Loša je stvar što nemamo anti-SLAP regulativu“, kaže Lučka za CAPITAL. Novinar Euroblica Slobodan Popadić smatra da staviti ovakav arsenal oružja protiv novinara, ali i svih građana, u ruke moćnika koji vladaju kvazidemokratskim sistemom, oslikava namjeru vlasti da se obračuna sa posljednjom linijom kritičke misli u društvu. “Nije više stvar u tome da li ste krivi. Stvar je u tome da možete biti krivično, a potom građanski progonjeni, da proces može trajati dovoljno dugo da novinara profesionalno, materijalno i psihološki uništi. Da mu više ne pada na pamet da piše bilo šta osim o pravima makaki majmuna u zoološkom vrtu“, kaže Popadić. Takva zakonska moć u rukama sudija i tužilaca, koji mahom nemaju pojma kako mediji funkcionišu, i koji imaju motiv da se osvete zbog opravdanih prozivki na račun pravosuđa – predstavlja drugu liniju fronta za novinare, smatra Popadić. “Pozivanje na slična zakonska rješenja u Evropi je ruganje u lice i nama i Evropi. Jer, Evropa nije dekriminalizovala klevetu, pa je onda kriminalizovala, kao mi. Nama je oduzeto ranije stečno pravo ili sloboda i nadam se da će u ustavnim sudovima prevladati razum i da će izmjene KZRS staviti van snage“, kaže Popadić. Nažalost, kaže on, novinari i građani u BiH ne mogu u borbi protiv ovog zla da se oslone na EU, jer licemjerje Brisela i pojedinih članica prevazilazi otvorenu namjeru vlasti u RS da uguše slobodu mišljenja.
Umbrella: Tužilaštvo BiH hitno da reaguje po pitanju ugrožavanja sigurnosti novinara Almedina Šišića
Sarajevo, 25.09.2023. godine – Udruženje Umbrella, koje okuplja 13 istraživačkih neprofitnih medija, zahtijeva hitnu reakciju Tužilaštva BiH po pitanju poziva na nasilje i širenja govora mržnje prema novinaru Valter portala Almedinu Šišiću od strane državljanina Luksemburga porijeklom iz BiH Jasmina Mulahusića. Mulahusić već godinama tagetira, manipuliše sa podacima, verbalno zlostavlja i prijeti novinarima/kama u BiH, a ovaj put je otišao i korak dalje objavljući adresu i broj telefona novinara Šišića pozivajuću svoje pristalice da ga „posjete“, čime ga je dodatno izložio bezbjednosnom riziku. Ovaj izravan poziv na linč i ozbiljne prijetnje fizičkom integritetu novinara Šišića i njegovim kolegama/icama koje dolaze od osobe koju je Tužilaštvo BiH dovodilo u vezu sa terorističkim aktivnostima, te koja iza sebe ima veliki broj pratilaca/sljedbenika na društvenim mrežama predstavljaju ozbiljna krivična djela opasna po život i sigurnost kolege Šišića, ali i svih drugih novinara/ki koji su godinama na meti Mulahusića. Udruženja Umbrella traži od Tužilaštva Bosne i Hercegovine da reagira na krivičnu prijavu koju je kolega Šišić podnio protiv Mulahusića, kao i na bezbroj prijava koje su do sada podnijeli novinari/ke, te da napokon ova institucija, kao i sve druge pravosudne instance, pruže adekvatan institucionalni odgovor na ugrožavanje sigurnosti novinara/ki, kako u ovom slučaju, tako i u svim drugim slučajevima prijetnji, pritisaka, napada i drugih kršenja ljudskih prava medijskih djelatnika/ca. Udruženje Umbrella i mediji okupljeni oko ove Mreže ostaju posvećeni promoviranju slobode medija, zaštiti novinarskih izvora i borbi protiv svih oblika prijetnji novinarima, te u skladu sa tim pružaju punu podršku kolegi Šišiću. Inforadar.ba, Interview.ba, Impulsportal.net, Spin-portal.info, eTrafika.net, Gerila.info, Direkt-portal.com, Capital.ba, Hercegovina.info, Infoveza.com, Tačno.net, Fokus.ba, Žurnal
Krivični zakonik RS pred Ustavnim sudom
Banjaluka, 19.09.2023. – Pravni tim kojeg je angažovala medijska zajednica danas je predao Ustavnom sudu Republike Srpske inicijativu za ocjenu ustavnosti izmjena Krivičnog zakonika RS, kojim se kriminalizuje kleveta. Podnosioci inicijative koju su pripremili advokati Aleksandar Jokić i Jovana Kisin Zagajac, su Udruženje Umbrela i portal CAPITAL, a inicijativom se traži ocjena ustavnosti članova 208a. i 208b. Krivičnog zakonika Republike Srpske. Prvi član kriminalizuje klevetu, a drugi iznošenje ličnih i porodičnih prilika. Advokat Aleksandar Jokić je kazao da su pokušali na što detaljniji način objasniti sto “zašto su izmjene Krivičnog zakonika protiv Ustava i zašto u našem pravnom sistemu predstavlja elementarno kršenje ljudskih prava koje se odnosi na slobodu govora”. “Nadamo se da će inicijativa uroditi plodom i da će Ustavni sud zaštiti građane od vlasti”, kazao je on. Advokat Jovana Kisin Zagajac kaže da miješanje države u slobodu govore, kao osnovno ljudsko pravo ne može biti nerazumno i neproporcionalno. “Krivični progon te novčane kazne i kazna zatvora koja se može izreći ako se ne plati novčana kazna predstavlja prekomjerno miješanje u osnovne ljudske slobode”, kazala je ona. Predsjednik Kluba novinara Banjaluka i glavni i odgovorni urednik portala CAPITAL Siniša Vukelić je kazao da je ovo nastavak borbe protiv kriminalizacije klevete. “Vjerujemo da će sudije imati više sluha da odbrane Ustav RS kojeg su poslanici u NSRS grubo ranili podizanjem ruke za ovakav Krivični zakonik. Nadamo se da će Ustavni sud shvatiti koliko je važna ova inicijativa i da će proglasiti neustavnim posljednje izmjene zakona”, kazao je Vukelić. Napomenuo je da je medijska zajednica prethodnih mjeseci iznijela niz argumenata o štetnim posljedicama koje imaju izmjene ovog zakona. Podsjećamo, Narodna skupština Republike Srpske je 20. jula usvojila izmjene i dopune Krivičnog zakonika RS i nakon dvije decenije u javni prostor vratila krivično djelo klevete. Na štetnost ovog zakona upozoravali su novinari te predstavnici civilnog društva brojni advokati i drugi zainteresovani građani koji su bili ujedinjeni u stavu da su ova rješenja pogubna za slobodu govora. Isticali su da je usvajanjem izmjena ovog zakona otvoren veliki poligon za zloupotrebu političkih struktura prema istraživačkim novinarima, aktivistima i svima onima koji se usude da kritikuju postupke predstavnika vlasti. Izvor: Capital.ba Photo credit: Capital.ba
Umbrella: Povucite Nacrt zakona o posebnom registru i javnosti rada neprofitnih organizacija iz skupštinske procedure
Sarajevo, 15.09.2023.- Udruženje Umbrella, koje okuplja 13 istraživačkih neprofitnih medija, zahtijeva što hitnije povlačanje Nacrta zakona o posebnom registru i javnosti rada neprofitnih organizacija iz skupštinske procedure i još jednom upozorava da Zakon u predloženom obliku predstavlja udar na slobodu udruživanja u Republici Srpskoj. Sloboda udruživanja zajamčena je svim međunarodnim konvencijama kao jedno od temeljnih ljudskih prava. S obzirom na pravna stajališta evropskih sudova, predloženi Nacrt zakona o posebnom registru i javnosti rada neprofitnih organizacija se može tumačiti kao nedostatno preciznim i predvidivim da bi se smatrao zakonom u kvalitativnom smislu riječi, a predviđena ograničenja slobode udruživanja isključivo po kriteriju dobijanja inostrane pomoći, čak i u nekom simboličnom iznosu, ne mogu se smatrati “neophodnima u demokratskom društvu“. Prema predloženom Nacrtu zakona pojmovi „političkog djelovanja“ i „političke aktivnosti“ formulisani su na način da obuhvaćaju svaku aktivnost od nekog javnog interesa, a kako je neprofitnim organizacijama koje se finansiraju iz inostranih izvora zabranjeno baviti se „političkim djelovanjem“ i „političkom aktivnošću“ u smislu Nacrta zakona, to praktično znači da je tim neprofitnim organizacijama onemogućen bilo kakav rad u vezi s temama od javnog interesa. Udruženja Umbrella upozorava da bi obvezivanje neprofitnih organizacija da na svojim materijalima objavljuju bilo kakvu oznaku koja objektivno predstavlja stigmatiziranje otežala/onemogućila saradnju tih organizacija s drugim subjektima u zemlji, dok se istovremeno sa ovakvom obvezom ne postiže ni jedan od ciljeva koji se smatraju legitimnim razlogom mogućeg ograničenja slobode udruživanja. Posebno je diskriminirajuća i neopravdana odredba Nacrta zakona da se nad neprofitnim organizacijama koje se finansiraju iz inostranstva sprovodi nadzor drugačiji od onoga koji se vrši nad drugim organizacijama civilnog društva. Ono što najviše zabrinjava jesu razlozi, prema predloženom Nacrtu zakona, za zabranu rada neprofitne organizacije koji su neprecizno formulisani, tako da se gotovo svakoj organizaciji može zabraniti rad ako neki nadležni organ odluči inicirati zabranu, što će se posebno reflektovati na organizacije koje kritikuju rad vlasti. Udruženje Umbrella još jednom upozorava da će ovaj Nacrt zakona, ukoliko bude usvojen u predloženom tekstu, definitivno predstavljati udar na slobodu udruživanja u Republici Srpskoj, te će imati nesagledive posledice za civilno društvo, ali i slobodu medija u Republici Srpskoj.