Otkrili su neke od najvećih korupcijskih afera i drugih nezakonitih radnji, djeluju u interesu građana i javnosti, međutim zviždači u BiH trpe višegodišnje torture.
PIŠE: Ðorđe Vujatović
IZVOR: gerila.info
Afera „Potkivanje“, kriminal u Upravi za indirektno oporezivanje, kao i snimci zlostavljanja u domu u Pazariću, do javnosti su došli zahvaljujući građanima.
Naravno, ovo je samo dio afera koje su otkrivene u posljednjih nekoliko godina, gdje su ovi građani imali veliku, čak i odlučujuću ulogu.
– tekst se nastavlja ispod oglasa-
Neki od njih su tražili zaštitu sistema i nominalni status zviždača, dok su drugi zbog nepovjerenja u rad institucija, posebno policijskih i pravosudnih, odlučili da svoja saznanja i dokaze podijele s novinarima u nadi da će se kroz javnost povećati pritisak i ukazati na nezakonite radnje.
Zaštita zviždača je i jedan od uslova Evropske unije i nalazi se u paketu od 14 prioriteta.
Međutim, dugogodišnje iscrpljivanje i sudski procesi kojima su zviždači izloženi, stavilo ih je u podređeni položaj gdje su obeshrabreni za dalje prijavljivanje, a dodatni pritisak na njihovo djelovanje imaće i izmjene Krivičnog zakonika Republike Srpske, odnosno pojedine odredbe.
Emir Mešić, koji je upozoravao na nezakonite radnje u Upravi za indirektno oporezivanje kaže da će izmjene Krivičnog zakonika koji je stupio na snagu u toku prošle godine izvršiti dodatni pritisak na osobe koje prijavljuju korupciju.
Kako kaže, ovo se posebno odnosi u dijelu koji se tiče iznošenja ličnih ili porodičnih prilika, to jest slučajeve nepotizma, ali i prikazivanje određenih spisa, portreta i snimaka.
„Pa, sigurno će to otežati situaciju, odnosno, olakšaće kriminalne koruptivne aktivnosti počinilaca, jer će oni na dodatni način biti zaštićeni. Može se reći, sada će na svaki mogući način biti zaštićeni jer vidimo da nećete imati priliku čak ni da prijavite, dakle, vi ste uskraćeni za prijavljivanje“, kaže Mešić u izjavi za Gerilu.
Dodaje da pomenute izmjene ne obeshrabruju samo zviždače, nego i novinare koji će imati dalje probleme u radu.
„Ja nisam zaista za neku personalizaciju, odnosno da se to nešto proziva na ličnom nivou, ali ukazivanje na određene radnje koje su korupcijske naravi, sigurno da u određenom dijelu mogu da dotaknu nešto lično od određene osobe, ali nije bit uopšte na ukazivanje na neku ličnost, nego je bit na ukazivanje korupcije, odnosno, kriminala“, dodaje Mešić.
Opasnost za novinare i insajdere koji im dostavljaju informacije
Slično smatra i novinar iz Banjaluke Nikola Morača, koji kaže da su izmjene Krivičnog zakonika RS još više začepile usta zviždačima.
Njegov rad se u velikoj mjeri oslanja na izvore, to jest insajderske informacije, pa je čak i on sam bio pod krivičnom istragom zbog činjenice da nije htio da kaže ko mu je izvor za priče.
„Naravno da se strogo treba kažnjavati objavljivanje snimaka u kojima se diskredituju osjetljive kategorije društva, ali je ovdje na mala vrata provučeno i da se ne smiju objavljivati snimci političara, niti dokumenti kao što su recimo njihova lična primanja. Ustavni sud BiH je prošle sedmice sugerisao pravosudnim institucijama da vode posebnu pažnju u slučajevima procesuiranja klevete koja je nakon dvije decenije ponovo postala krivično djelo, ali dosta toga je u ovim izmjenama nedorečeno, a kada je nešto nedorečeno, onda se otvara prostor za manipulaciju“, izjavio je Morača.
Kako kaže, zviždači, to jest insajderi su u strahu da rizikuju svoju slobodu zbog mogućeg dostavljanja javnosti, odnosno novinarima dokaza o korupciji.
„Šta je suština slobodnog novinarstva, ako ne otkrivanje kriminala i korupcije, a šta je otkrivanje kriminala i korupcije, ako ne objavljivanje dokumenata, to jest dokaza o koruptivnim radnjama. No, kao što smo već mnogo puta do sada rekli, ne bismo se mi bavili ovim poslom da bježimo na prvi pucanj ili rafal. Nažalost, ima i onih kojima su nove izmjene KZ-a već začepile usta, a bez kojih je teško realizovati priče o korupciji, a to su insajderi ili zviždači“, dodaje Morača.
On ipak izražava nadu da će tih insajdera ostati dovoljno i da se i u budućnosti neće ustručavati dostavljanja informacija novinarima, jer, kako kaže, borba za pravdu i istinu je svetinja od koje se nikada ne odustaje, a posebno ne u ovakvom sistemu u kojem živimo.
U zakonu nije definisan javni interes
Iz Transparency Internrationala (TI) naglašavaju da su zbog ovakvih situacija od početka upozoravali, s obzirom na to da nije jasno definisan javni interes u većini novih odredbi Krivičnog zakonika.
Definisanje javnog interesa, dodaju, jasnije bi razgraničio dokle je i u kojim situacijama dozvoljeno objavljivanje, a u kojima nije objavljivanje određenih dokumenata, spisa ili snimaka.
“Ono što je do sada bila praksa i kod prethodnih krivičnih dijela vezano za neovlašteno snimanje, mada i to se znalo zloupotrebljavati u prijavama protiv novinara, ali je praksa Evropskog suda za ljudska prava uvijek išla u smislu onoga šta se smatra ličnim karakterom, da li osoba može očekivati privatnost, dakle, da li se radi o javnom funkcioneru, poznatoj ličnosti i slično, da li se radi o javnom prostoru i da li objavljivanje nečega doprinosi zaštiti javnog interesa, bez obzira čak i kada narušava nečiju privatnost”, kaže Ivana Korajlić, izvršni direktor TI.
Dodaje da, bez obzira na logiku smisla ličnog karaktera, postoje stvari koje bi zakon mogao karakterisati kao takve, a da s druge strane postoji javni interes da to postane dostupno javnosti.
“Glavna nedoumica se tu javlja kod pitanja objavljivanja podataka o imovini, što određenih osoba, što članova njihovih poredica, određenih stanja koje mogu ukazivati na to da li je neko kompetentan da obavlja neku funkciju i slično, što ide ka zaštiti javnog interesa, ali može dovesti do problema u samom tumačenju od strane pravosuđa, od strane tužilaštava i pojedinačnih tužilaca, to jest kako će ko tumačiti, od slučaja do slučaja, svaku od prijava”, dodaje Korajlić.
Prema njenim riječima, polemika će se voditi i na pitanja članova porodica javnih funkcionera koji eventualno imaju prednost u sklapanju nekakvih javnih poslova i slično, te da li će ukazivanje na te porodične relacije predstavljati kršenje zakona.
Ipak, dodaje da, bez obzira na pritiske koje trpe zviždači, ali i novinari, u praksi imamo potpuno drugačiju situaciju kada je riječ o političkim elitama.
“Mi imamo konstantnu situaciju da nosioci javnih funkcija koji obavljaju najvažnije funkcije u ovoj državi konstantno u svojim izjavama navode informacije o ličnim okolnostima, porodičnim okolnostima svojih protivnika, predstavnika medija, civilnog društva i slično i to se sigurno neće smatrati kao nešto sporno i dalje, ali se može desiti da moć onih na koje se odnosi pisanje medija, zviždača ili tako ili slično, bude mnogo veća u odnosu na tužioce koje će odlučivati o sudbini ovih predmeta i pritisak mnogo veći da se na kraju ostavlja prostor za sporno tumačenje i sporne odluče”, zaključila je Korajlić.
Problem kod cijele situacije je i činjenica da u ovom trenutku ne postoji sudska praksa, na osnovu koje bi se moglo cijeniti koliki će konačni uticaj na medije i društvo imati izmjene Krivičnog zakonika u ovom pogledu, smatraju pravnici.
Privatnost na javnom mjestu i nepostojeća sudska praksa?
Pitanje objavljivanja nekog spisa ili snimka, kao i spekulisanje da li je počinjeno krivično djelo, u posljednjih nekoliko mjeseci je bilo naročito aktuelno, nakon što je objavljen snimak ispred Narodnog pozorišta Republike Srpske.
Nekoliko sedmica nakon objavljivanja, nastupila je smrt osobe koja je bila na tom snimku, a policija je privela je M.M. zbog sumnje da je počinio krivično djelo Neovlašteno objavljivanje i prikazivanje tuđeg spisa, portreta i snimka.
Advokat Aleksandar Jokić kaže da se kod ovakvih slučajeva mora postupati naročito pažljivo.
“Da li je neko lice legitimno moglo da očekuje privatnost na javnom mjestu? Ne možete vi očekivati da na semaforu u centru grada imate privatnost. Jednostavno, neke stvari isključuju postojanje takvih krivičnih dijela. Sa druge strane, imamo veliki broj krivičnih dijela koja bi se mogla odnositi na neovlašteno fotografisanje, neovlašteno snimanje, koja će opet morati kroz praksu dijelimično da se iskristališu. Mi još uvijek nismo ušli u eru gdje bismo sudskim presudama ispratili razvoj tehnologije. Danas svako dijete sa sobom ima telefon koji može da načini videosnimak i čine videosnimke i u školama, kao što to rade i ljudi na poslu”, kaže Jokić.
Prema njegovim riječima, krivična dijela, ukoliko su u svrhu dostavljanja informacija javnosti, mogu biti ekskulpirana.
“Ukoliko preteže značaj za javnu raspravu, za javnu debatu, ukoliko su to pitanja od opšteg interesa koja javnost itekako zanimaju, postoji mogućnost da se povreda ljudskih prava učinjena snimanjem ili fotografisanjem tog sadržaja smatra manjom povredom nego što je značaj za javnu raspravu ili za interes javnosti te priče”, dodaje Jokić.
Međutim, prema njegovim riječima, sama činjenica da je policija privela osobu koja je sačinila video zapis te saopštenje koje je poslato medijima nakon toga, sasvim sigurno će imati uticaj na zviždače.
“Slaće jednu vrstu poruke, nemojte uopšte da budete bilo kakav izvor informacija, bilo da ste snimali na javnom mjestu, bilo da ste prisustovali nečemu kod svog poslodavca, bilo da imate bilo kakve informacije od javnog značaja ili javnog interesa, nemojte to da distribuirate jer možete doći u neprijatnosti. Možda to neće biti krivična presuda, možda čak neće biti ni optužnica, ali evo, sama činjenica da se pozivaju na informativni razgovor lica, šalje određenu poruku da će biti te vrste neprijatnosti”, zaključio je Jokić.