Novi Anti-SLAPP zakon stupio na snagu u Europskoj uniji
Navi zakon o zaštiti osoba koje se angažiraju u javnom sudjelovanju od neosnovanih ili zlonamjernih sudskih postupaka, tzv. Anti-SLAPP zakon, stupio je na snagu danas na području Europske unije, a države članice – uz iznimku Danske – imale su rok do danas za prenošenje pravila u nacionalne pravne sustave. Kratica SLAPP dolazi od engleskog Strategic Lawsuit Against Public Participation – strateška tužba protiv sudjelovanja javnosti. Radi se o tužbama koje moćni akteri (korporacije, politički dužnosnici, lobističke grupe, bogati privatnici) podižu ne zato što imaju osnovan pravni zahtjev, nego kako bi drugoj strani nametnuli financijski i psihološki teret koji će je natjerati na šutnju ili odustajanje. Cilj nije presuda – cilj je proces sam po sebi. Prema podacima Koalicije protiv SLAPP-ova u Europi (CASE), samo u 2023. godini podneseno je 166 novih SLAPP predmeta, čime je ukupni broj takvih slučajeva od 2010. dostigao 1.049 u 41 europskoj zemlji. Najčešće teme bile su korupcija, koja je bila predmet 36 posto prijava, te okolišna problematika s 16 posto. Gotovo polovicu tužbi pokrenule su tvrtke i poduzetnici, a više od trećine političari, izviještava Hina. Novinari pod paljbom tužbi U Italiji je novinarka Federica Angeli, poznata po istraživanjima organiziranog kriminala, bila prisiljena braniti se od više od 120 tužbi. U Francuskoj su 2018. dvije kompanije povezane s grupom Bollore tužile tri novinarska portala – Mediapart, L’Obs i Le Point, te dvije nevladine organizacije zbog objavljivanja optužbi seljaka iz Kameruna o otimanju zemljišta. To je bila jedna od više od 20 tužbi koje su kompanije tog konglomerata podnijele u sličnim predmetima. Zajednički nazivnik svih tih slučajeva nije pravna osnovanost. To je asimetrija moći – tužitelj ima resurse, a tuženik ih nema. Direktiva (EU) 2024/1069 uvodi nekoliko ključnih instrumenata. Tuženik može zatražiti odbacivanje predmeta već u ranoj fazi postupka, a tada na tužitelju leži teret dokaza da postoje osnove za nastavak. To je obrat u odnosu na dosadašnju praksu: do sada je tuženik morao dokazivati svoju nevinost, i to skupo i dugo. Ako sud utvrdi da je tužba neosnovana, tužitelju može naložiti plaćanje svih troškova tuženika – pravnog zastupanja, sudskih pristojbi i štete. Sud može izreći i dodatne sankcije. Jednako je važna odredba o “forum šopingu”: presude trećih zemalja donesene u postupcima koji su ocijenjeni neosnovanima ili zlonamjernima neće biti priznate u EU. To znači da bogati pojedinci koji bi htjeli tužiti europskog novinara pred sudom u jurisdikciji s blagonaklonim pravilima – i tamošnjom presudom potom tražiti imovinu tuženika u Europi – više neće imati taj alat. Do sada nije postojao zajednički europski standard zaštite od ovakvih tužbi. Direktiva je prvi korak prema tome. Za EU kao cjelinu, njeno usvajanje znači da sloboda medija i sloboda izražavanja više nisu samo proklamirane vrijednosti Ugovora – one dobivaju konkretan procesni instrument. Važna simbolična dimenzija jest i odredba o objavljivanju presuda u SLAPP predmetima. Države su dužne objaviti pravomoćne presude u dostupnom elektroničkom obliku i prikupljati sustavne podatke. Transparentnost je, smatraju zagovornici, preduvjet za razumijevanje razmjera problema – jer mnogi SLAPP predmeti nikad ne dođu do suda: sama prijetnja tužbom ponekad je dovoljna da novinar povuče tekst ili aktivist odustane od kampanje. Eurozastupnik Tiemo Wölken, koji je vodio parlamentarnu proceduru kao izvjestitelj Europskog parlamenta, bio je jasan u ocjeni problema koji zakon adresira: “SLAPP tužbe su prijetnja vladavini prava i ozbiljno ugrožavaju temeljna prava na slobodu izražavanja, informiranja i udruživanja. One su oblik pravnog uznemiravanja i zlouporabe pravosudnog sustava, kojoj sve češće pribjegavaju moćni pojedinci i organizacije kako bi izbjegli javni nadzor. Ovom direktivom zaustavit ćemo korištenje sudova za zastrašivanje novinara i aktivista i nametanje samocenzure.” Ograničenja direktive Učinak direktive neće biti isti svuda. Analitičari ukazuju kako je tempo prenošenja direktive u nacionalne pravne sustave izrazito neujednačen; dok je nekoliko zemalja već usvojilo konačne mjere, u nekima je zakonodavni tekst još u pripremi, a u nekima nije javno dostupno ni početno rješenje. No direktiva postavlja jasan minimum – države smiju uvesti jaču zaštitu, ali ne mogu uvesti slabiju. Direktiva ima jasna ograničenja – najveće je to što se odnosi samo na prekogranične slučajeve, a mnoge SLAPP tužbe su domaće – bogati poduzetnik tuži lokalnog novinara pred domaćim sudom. Takvi predmeti ostaju izvan dosega direktive, osim ako su nadležne države same uvele širu zaštitu u svom nacionalnom pravu. Hrvatskoj Zakonom o zaštiti osoba uključenih u javno djelovanje, koji je u prvom čitanju dobio podršku saborskih zastupnika, u hrvatsko se zakonodavstvo prenosi EU direktiva koja donosi zaštitu od SLAPP tužbi. Ovim zakonom predviđeno je šire područje primjene u odnosu na direktivu te će se primjenjivati i na nacionalne i na prekogranične građanske i trgovačke predmete. Dok su u Europskom parlamentu tekle završne procedure glasanja o direktivi, hrvatska eurozastupnica Sunčana Glavak (EPP/HDZ) izjavila je da se Hrvatska “sustavno i sveobuhvatno bavi pitanjem SLAPP tužbi.” Kao argumente navela je osnivanje stručne radne skupine pri Ministarstvu kulture i medija 2021. te Nacionalni plan razvoja kulture i medija za razdoblje 2023.-2027., u čijem je Akcijskom planu uspostava mehanizma za rano prepoznavanje i odbacivanje SLAPP tužbi navedena kao jedna od ključnih mjera. Glavak, članica Posebnog odbora EP-a za vanjsko upletanje u demokratske procese (ING2), pozdravila je donošenje direktive, naglasivši da novinarska profesija ima ključnu ulogu u suzbijanju dezinformacija – posebice u okolnostima u kojima novinari nerijetko smrtno stradavaju obavljajući svoj posao. Koalicija CASE, koja godinama pritišće institucije EU-a na akciju, pozdravila je direktivu kao “obećavajući minimalni standard” – ali je odmah naglasila da sve ovisi o prenošenju. U izjavi objavljenoj neposredno po izglasavanju direktive, CASE je upozorila da “sve tek predstoji na razini država članica” i pozvala vlade da usvoje zakon koji uključuje širi opseg od zahtijevanog minimuma, robustan mehanizam ranog odbacivanja i konkretne novčane sankcije za tužitelje. Europski anti-SLAPP monitor, tijelo koje prati napredak prenošenja direktive, razvilo je sustav praćenja koji omogućuje javnosti uvid u stanje u svakoj pojedinoj državi. Rok za prenošenje bio je 7. svibnja 2026., a Komisija ima ovlasti pokrenuti postupak zbog povrede prava EU-a protiv svih koji propuste rok. Zašto je EU dugo čekala Europska unija dugo je tražila rješenje zbog strukture same Unije. Naime, pravo EU-a tradicionalno nije reguliralo parnični
SLAPP u BiH: Kad moćnici tužbama guše istinu
Autocenzura, potaknuta strahom od tužbi, sve češće oblikuje javni prostor u Bosni i Hercegovini. Iako se nerijetko radi o istinitim informacijama od javnog interesa, novinari i aktivisti odustaju od objave, upozorava poznata hrvatska odvjetnica i stručnjakinja za medijsko pravo Vesna Alaburić. Istovremeno, iz Aarhus centra ističu da u bh. pravosudnom sistemu ne postoji jedinstvena evidencija SLAPP predmeta, što dodatno otežava razumijevanje razmjera problema. U Bosni i Hercegovini novinari, aktivisti i organizacije civilnog društva suočavaju se sa sve učestalijim SLAPP tužbama, sudskim postupcima kojima moćnici nastoje ugušiti kritiku i javnu raspravu. Nedostatak specifičnih zakonskih mehanizama ostavlja žrtve nezaštićenima i potiče autocenzuru. Iako ni susjedna Hrvatska još uvijek nema usvojen poseban anti-SLAPP zakon, pripremljeni nacrti i radne skupine pokazuju put ka stvaranju zakonske zaštite koja može poslužiti i kao model za BiH. Autocenzura je nevidljiva prijetnja slobodi Vesna Alaburić naglašava da SLAPP tužbe nisu specifičnost zemalja jugoistočne Evrope, već fenomen koji postoji i u državama s dugom demokratskom tradicijom. Kako ističe, pojedinci i institucije koji raspolažu moći i novcem često nastoje kontrolirati sadržaje koji se o njima pojavljuju u javnosti, a tužbe protiv novinara, izdavača i ljudskopravaških aktivista uvijek su poprilično efikasno sredstvo kontrole. “Ako neke sadržaje ne objavljujete zbog straha od tužbi, a radi se o istinitim informacijama o temi od javnog interesa, tada se radi o pogubnoj autocenzuri, najopasnijem obliku cenzure, koja je u demokratskom društvu nedopustivo, teško kršenje ljudskih prava na slobodu izražavanja”, kaže Alaburić za Inforadar. Vesna Alaburić Ona podsjeća da je i Evropska unija kroz Anti-SLAPP direktivu ukazala na to da se radi o globalnom problemu. Ideja zaštite od takvih tužbi, napominje, prvobitno je razvijena u Sjedinjenim Američkim Državama, gdje su pojedine savezne države prve donijele posebne anti-SLAPP zakone. “Direktiva je poticaj da nacionalni zakonodavci u zakone ugrade mehanizme koji će spriječiti, da upotrijebim domaći pojam, obijesno sudovanje. Međutim, pritom treba voditi računa da je i pravo na pristup sudu važna sastavnica ljudskog prava na pravično suđenje. Zato nije nimalo jednostavno dobro zakonom urediti način prepoznavanja očigledno neutemeljenih tužbi i mogućnost ranog odbacivanja tužbe zbog tog razloga, a da se ne povrijedi ljudsko pravo na pristup sudu”, objašnjava Alaburić. Dodaje da će svaka država to pitanje morati urediti u skladu sa specifičnostima svog pravnog sustava, pa Direktiva po naravi stvari ne može sadržavati konkretna rješenja, istovjetna za sve zemlje EU. Alaburić napominje da ni u Hrvatskoj još uvijek ne postoji poseban anti-SLAPP zakon, niti takve odredbe u postojećim zakonima, ali i da u našim pravnim sistemima već postoje neka rješenja za koja se u mnogim evropskim zemljama mediji i ljudskopravaški aktivisti trebali izboriti. Kao primjer navodi pravila o troškovima sudskog postupka. Za razliku od američkog sistema, gdje svaka stranka najčešće snosi vlastite troškove bez obzira na ishod spora, u većini evropskih pravnih sistema troškove postupka snosi strana koja izgubi spor. “U anti-SLAPP propisima posebna pažnja posvećuje se upravo sudskim troškovima i uvodi se pravilo da tužitelj koji podnese očigledno neosnovanu tužbu snosi troškove protivne strane. U našim procesnim zakonima već sada postoji pravilo da stranka koja izgubi spor snosi troškove protivne stranke. . I pravilo da stranka ima pravo na naknadu troškova razmjerno uspjehu u parnici odvraća tužitelje od enormnih tužbenih zahtjeva, jer je moguće da na troškove protivne stranke potroši više nego što je dobio kao novčanu satisfakciju”, objašnjava Alaburić. U medijskim sporovima, naglašava, važnu ulogu imaju i međunarodni standardi, uključujući praksu sudova za ljudska prava i sudova demokratskih država. “Sva pravna načela zaštite slobode izražavanja treba koristiti pred nacionalnim sudovima, uključujući i argumente koji se odnose na SLAPP tužbe. Ne možete zahtijevati od suda rano odbacivanje tužbe kao očigledno neosnovane ako to nije uređeno zakonom, ali možete dokazivati da se radi o SLAPP tužbi, da tužitelj tužbom želi ostvariti neke druge ciljeve, da želi ušutkati novinare i medije”, navodi Alaburić, te zaključuje da ako pravni vacuum u svojoj zemlji možemo popuniti međunarodnim pravom, to svakako moramo učiniti. SLAPP registar Dok stručnjaci upozoravaju na pravne posljedice, civilno društvo bilježi konkretne slučajeve SLAPP tužbi. Iz Udruženja Aarhus centar u BiH ističu da njihov SLAPP registar, odnosno Mapa SLAPP-a protiv ekoloških aktivista i aktivistica, pokazuje prepoznatljiv obrazac pritiska. Prema podacima registra, do juna 2025. dokumentovano je 11 tužbi protiv ekoloških aktivista, dok monitoring medijskih i civilnodruštvenih organizacija bilježi ukupno 53 SLAPP tužbe tokom 2023. godine. Važno je naglasiti da taj broj ne potiče iz službenog sudskog registra, budući da u bh. pravosudnom sistemu ne postoji jedinstvena evidencija za SLAPP predmete. Zbog toga se obim problema prati prije svega kroz registre i monitoring civilnog društva. Prema CASE izvještaju, BiH je u prvom velikom mapiranju slučajeva iz perioda 2010–2021. bila među najpogođenijim evropskim jurisdikcijama po broju evidentiranih SLAPP slučajeva na 100.000 stanovnika. “U regionalnom zagovaranju to se često sažima kao treće mjesto iza Malte i Slovenije”, kaže Azra Šehić-Kustura iz Aarhus centra. Azra Šehić-Kustura Podsjetimo, Nacrt zakona o građanskoj inicijativi i zaštiti građana i aktivista u Federaciji BiH, pripremljen od strane Aarhus centra, bio je usvojen u Predstavničkom domu 2025. godine, ali je procedura u Domu naroda tada zaustavljena. Tim nacrtom bilo je predviđeno prepoznavanje SLAPP tužbi kao postupaka usmjerenih na zastrašivanje i iscrpljivanje osoba koje djeluju u javnom interesu, kao i mogućnost njihovog odbacivanja zbog nepostojanja pravnog interesa tužioca, uz obavezu da troškove postupka snosi tužitelj. U Aarhus centru ističu da je najrealniji put da se ovaj nacrt ponovo vrati u zakonodavnu proceduru, kao novi prijedlog zakona ili kao osnova za ciljane izmjene postojećih propisa. Šta BiH može “prepisati” od Hrvatske U Hrvatskoj je nedavno u javnom savjetovanju predstavljen nacrt anti-SLAPP zakona, koji predviđa da “sud može rano odbiti SLAPP tužbu kao neosnovanu, čime se tuženicima omogućava zaštita od obijesnog sudovanja i iscrpljivanja”. Iz Aarhus centra napominju da je proces u Hrvatskoj važan jer pokazuje da se pitanje SLAPP tužbi u regionu sve više prevodi iz javne rasprave u konkretna zakonska rješenja, uključujući mehanizme kao što su rano odbacivanje očito neosnovanih tužbi i sankcionisanje zlonamjernih tužitelja. Ovakva rješenja mogu poslužiti kao model i za BiH, ali uz prilagođavanje domaćem pravnom okviru. “Posebno su važni elementi kao što su rano
Mediji najavljuju tužbe zbog preuzimanja tekstova bez dozvole
BANJALUKA – Prenošenje tuđih novinarskih tekstova i priloga bez dozvole, iako zakonom zabranjeno u Bosni i Hercegovini, učestalo je toliko da se šteta koju nanosi autorima i redakcijama gotovo više i ne primjećuje. Ovo je razlog zbog kojeg su pojedine redakcije odlučile da povuku jasnu granicu između dozvoljenog citiranja i krađe novinarskih autorskih djela, pa su angažovale advokate i počele slati opomene pred tužbu ili tražiti naknadu štete. Neke među njima su potpuno zabranile prenošenje autorskih priča. U redakcijama ovakve poteze pravdaju ogromnim radom koji se ulaže u stvaranje sadržaja, od terenskog rada i istraživanja do produkcije, koji zahtijeva značajna sredstva, da bi to potom neko jednostavno prekopirao i izbjegao da jasno i nedvosmisleno čitaocu objasni da iza toga stoji tuđi rad. Istraživački portal eTrafika.net prvi je zabranio u potpunosti prenošenje tekstova upravo iz ovih razloga, a njegova urednica Vanja Stokić kaže da su razradili strategiju kako da postupaju dalje sa onima koji ne poštuju njihove zahtjeve. “Prelomili smo prošle godine, koja je bila veoma teška za sve medije u finansijskom smislu. Portal eTrafika, koji priče ne pravi iz kancelarije, već ide na terene, uvijek teško dolazi do novca za rad. Namučimo se, naši novinari idu u druge gradove, danima rade na sadržaju, a onda to neko prenese i predstavi kao svoje, skuplja klikove na osnovu našeg rada. Pored finansijske strane, smatram da nije fer prema autorima da još neki medij objavljuje njihov rad i da mu ništa ne plate, što nije pravedno. Taj autor se namučio, a onda neko to besplatno preuzme“, objašnjava Stokić. Razlika između sadržaja i informacije Navodi primjer jednog medija koji je uporno prenosio autorske sadržaje eTrafike, a njihov urednik je tvrdio da ih promoviše. Osim toga, skidali su i logotipe sa fotografija da se ne bi vidjelo čije su vlasništvo. Potpisali su ih tek kada su dobili komentar na Facebooku da su ukrali tekst i ignorisali upozorenja. “Iz ovog se jasno vidi da ne razlikuje sadržaj od informacije, da ne zna šta smije da uzme i navede da je uzeo od eTrafike. Neshvatljivo mi je da to ljudi ne znaju, ali možda se malo više prave ludi. Zbog ovakvih primjera je eTrafika u pregovorima sa advokatom da pri prvom slučaju i mediju koji uzme naš tekst i skine logotip, pošalje odštetni zahtjev za isplatu onolikog iznosa koji smo potrošili na stvaranje sadržaja, kao i honorara autoru teksta, onoliki koliki smo mi isplatili. Baš me zanima kakva će biti reakcija vlasnika medija“, kaže Stokić. Često se, dodaje, dešavalo da kolege ne potpišu portal ili to urade nekim malim, nevidljivim i providnim fontovima, tek toliko da mogu reći da su naveli izvor. Kaže da se dešavalo da potpišu samo autora ali ne i portal, pa da izgleda da je novinar za njih to pisao. Tako stiču privid u javnosti da imaju dosta svojih sadržaja i autora, a ne da ga samo preuzimaju od drugih medija. “Prenošenje naših tekstova u drugim medijima uticalo je negativno na nas jer su oni koji se bolje pozicioniraju i imaju više pratilaca na društvenim mrežama, kupili sav saobraćaj i čitanost. Oni dobiju klikove i posjetu koji su bili namijenjeni nama. Smanjena nam je bila vidljivost. Nakon uvođenja zabrane, prvi su je pozdravili kolege fotoreporteri koji kažu da je ta odluka dobra i da bi to trebali i drugi mediji da urade. Tako su i oni zaštitili svoj rad. Ne vidim druga rješenja. Vodim eTrafiku 15 godina i ako se do sada nismo mogli dogovoriti, ne vjerujem ni da ćemo u budućnosti. Ne dirajte naše sadržaje i stvarajte svoje“, kaže Stokić. Opomene pred tužbu za prenošenje Nezavisne novine su takođe počele sa određenom vrstom zaštite. Njihova glavna i odgovorna urednica Sandra Gojković Arbutina govori da je problem prenošenja vijesti i istraživačkih tekstova toliko raširen da mu se rješenje ne nazire. “To je problem koji nijedan medij u BiH ne može da riješi osim zvanja, apelovanja i traženja adekvatnog potpisivanja. Dosta medija, sa impresumom ili bez njega, love u mutnom, nastojeći da u tekstu navedu izvor, ali ga ne linkuju adekvatno. Jedino je linkovanje ka originalnom tekstu pravo potpisivanje, sve mimo toga nije adekvatno preneseno“, kaže Gojković Arbutina. Navodi dobro poznati primjer potpisivanja bez traga na kojem parazitiraju brojni portali, kroz smanjivanja i posvjetljavanja fontova toliko da se ne vidi. Ipak, problem je nepostojanje brzog i efikasnog modela koji bi zaštitio novinare i redakcije, a kaznio one koji krše zakon i kradu tuđe radove. “Mnogi portali žive na tome, na tuđim tekstovima, ne potpisujući ih ili to rade uz promjene kakve su novi naslov i fotografija. To je problem koji traje dugo. Mi nemamo ujednačenu sudsku praksu koja bi ovaj problem brzo rješavala. Proces je dugotrajan i mediji se ne odlučuju da u njega ulaze“, kaže Gojković Arbutina. Medijska kuća u kojoj ona radi pripremila je takođe određene mehanizme zaštite kojim planiraju stati u kraj ovim zloupotrebama. “Mi smo pripremili sa našom pravnom službom jednu opomenu. Do sada smo apelovali da nas adekvatno potpišu, a sada šaljemo opomenu pred tužbu kada vidimo da se naš zahtjev ignoriše i ne potpisuje adekvatno. To ćemo raditi u budućnosti, idemo sa tužbama. Nemamo zakon o medijima koji bi to riješio. Šteta koju trpimo je nemjerljiva. Troše se resursi da se dođe do neke informacije počevši od ljudi i kadrova osposobljenih da rade taj posao, ulažete rad i vrijeme, a onda samo neko dođe da pokupi kajmak”, kaže Gojković Arbutina. Šta kaže zakon? U takvom okruženju granica između dozvoljenog dijeljenja i nezakonitog preuzimanja sve se više briše, dok posljedice najčešće snose oni koji sadržaj stvaraju, a ne oni koji ga kopiraju. Vještak iz oblasti autorskog i srodnih prava Milica Đurić navodi da novinarski članak uživa zaštitu u skladu sa Zakonom o autorskim i srodnim pravima BiH, koji štiti način izražavanja, ali ne i samu informaciju. “Novinarski tekst ne smije se kopirati i koristiti u cjelini ili u njegovom suštinskom dijelu. Dozvoljeno je, osim ako autor to zabrani, citiranje manjeg dijela uz obavezno navođenje autora i izvora. Sporno je što zakon ne precizira tačan obim, već se koristi
Portal eTrafika dobio nagradu “Novinar godine”, u kategoriji onlajn i pisanih medija
Portal eTrafika dobio je nagradu “Novinar godine”, u kategoriji onlajn i pisanih medija, koje je dodijelilo Društvo novinara Bosne i Hercegovine. Glavnu nagradu dobio je Dragan Markovina, Boris Čerkuč u kategoriji radio novinarstvo, Omer Hasanović za televizijsko novinarstvo, dok je Marinko Sekulić dobio priznanje za životno djelo. Ove nagrade dodjeljuju se već 31. godinu. Nagrada je eTrafici dodijeljena za dva dokumentarna filma, koje su urednica Vanja Stokić i videograf Ajdin Kamber snimili i objavili prošle godine, “Krivolov” i “Livanjski divlji konji – između slobode i nebrige”. “Prema nekim podacima, u BiH je registrirano oko 500 onlajn medija, odnosno portala. Mnogi su bez impresuma, bez informacija o uredništvu, a često iza njih svoje političke stranke ili druge neke interesne skupine. Stoga sadržaj koji se plasira je najčešće sezacionalistički i često neistinit. Međutim, oni koji rade transparentno i iza kojih stoji tim profesionalaca, postali su prepoznatljivi i cijenjeni u medijskom svijetu. Jedan od njih je i naš ovogodišnji laureat. Internet portal eTrafika fokusira se na izvještavanje o ljudskim pravima, marginaliziranim grupama, kao i anomalijama društva poput korupcije i nepotizma. Ozbiljan medijski projekat, finansiran vlastitim trudom i radom, učešćem na evropskim i drugim projektima, pokazao je dosljednost u radu i profesionalizam. Raznolike priče iz svih dijelova BiH prikazuju stvarno stanje, stvarne probleme i traže reakcije nadležnih”, obrazloženje je žirija zašto je upravo eTrafika zaslužila ovogodišnju nagradu. Film “Krivolov” objavljen je početkom 2025. godine i bavi se temom krivolova prepelica u Livanjskom polju. Zajedno sa novinarkom Ingrid Herkama iz Holandije i novinarom Đanlukom Liva iz Italije, Vanja Stokić i Ajdin Kamber uhvatili su grupu italijanskih lovaca u krivolovu na teritoriji Livna. Već 20 godina lovci iz Italije krivolove prepelice u Bosni i Hercegovini, koristeći ilegalne zvučne naprave. U našu zemlju dolaze uz pomoć lovnih agencija iz Bosne i Hercegovine. Dokumentarac o livanjskom divljim konjima još uvijek nije dostupan na internetu. Do sada je prikazan pred publikom u devet gradova Bosne i Hercegovine, a slijedi prijavljivanje na filmske festivale. U ovom filmu se dvojac Stokić-Kamber bavi manje poznatom slikom divljih konja na visoravni Krug pored Livna. Predstavljeni kao turistička atrakcija i prirodna ljepota, ove životinje često skapavaju od žeđi. Nerijetko ih hvataju i preprodaju krivolovci a dešava se i da ih mještani ubijaju da bi njihovim mesom hranili pse. Glavnu nagradu “Novinar godine” dobio je Dragan Markovina, koji je novinar, istoričar, televizijski voditelj i kolumnista. “Markovina je jedan od najglasnijih kritičara političkog i medijskog dijel,a elite koji posjeduju moć i utjecaj na donošenje važnih odluka u Bosni i Hercegovini i regiji. Njegovi kritički tekstovi o zloupotrebi vlasti stalno upozoravaju na opasnost da demokratiju i dobrobit bh. društva, ali i čovječanstva. Njegov rad se često temelji na historijskim činjenicama, sa lakoćom ulazi u novinarstvo, političku analizu, komentar i kritiku, ali i aktivizam”, navedeno je u obrazloženju žirija. U kategoriji radio novinarstvo nagardu je dobio Boris Čerkuč sa radija Dobre vibracije. “Kao voditelj, komentator i tumač tmurne istine koju živimo, Čerkuč je postao najznačajnije novinarsko ime Hercegovine. Vodio je brojne popularne emisije u kojima su se ispreplitali politika, ekonomija, kultura, ali i sport. Njegove izgovorene misli koje su uz tačnost dozirane vrhunskim humorom, sa lakoćom postaju teme dana. Oni koji ga prate rekli bi da uz humor istina manje boli. Samo u 2025. godini Boris Čerkuć je otvorio preko stotinu tema i mnoge novinare natjerao na nova i daljna istraživanja, a političare i druge odgovorne javne radnike da čekaju novo jutro sa imenom najboljeg radijskog novinara u 2025. godini”, obrazložio je žiri. Omer Hasanović sa Federalne televizije dobio je nagradu za kategoriji televizijsko novinarstvo, a za njega žiri kaže da je postao sinonim za beskompromisno istraživačko novinarstvo u Bosni i Hercegovini. “Više od 15 godina on je stub emisije ‘Mreža’, dok njegove priče u ‘Dnevniku 2’ i emisiji ‘Federacija danas’ postavljaju standarde struke. Tamo gdje drugi zastaju, Omer ubrzava. Njegov fokus su priče koje mnogi izbjegavaju, od kriminalnih struktura i sudskih procesa do razotkrivanja malicioznih društvenih pojava. On ne čeka da vijesti dođu do njega, on im ide u susret direktno i bez straha. Omer priča priče i probleme ne samo u Tuzlanskom kantonu, već i u Podrinju, Posavini, Semberiji. Ova nagrada je potvrda da se istrajnost, etika i istraživački žar i dalje prepoznaju i cijene”, navedeno je iz Društva novinara. Priznanje za životno djelo dobio je Marinko Sekulić, penzionisani ali i dalje aktivni novinar iz Srebrenice. “Ne zaboravljamo i one koji na izmaku profesionalnih i životnih snaga još daju svoju doprinos medijskoj sceni. Priznanje za životno djelo dodjeljuje se pojedincima sa iznimnim dugogodišnjim doprinosom, radom i postignućima tokom cijele karijere. Javno priznanje za cijeloživotno zalaganje i ostavljen pečat u profesiji. Nije to nagrada za jedan uspjeh, već za kontinuirani rad, a koji je i dalje impozantan”, saopšteno je tokom dodjele. Nagrade za novinare godine simbolično su dodijeljene na 3. maj, Dan slobode medija. Izvor: eTrafika.net
EU: Sloboda medija ključna za demokratiju, novinari moraju biti zaštićeni
Evropska unija poručila je povodom Svjetskog dana slobode medija koji se obilježava 3. maja da slobodni i nezavisni mediji predstavljaju temelj svakog demokratskog društva i da novinari moraju biti zaštićeni u svim okolnostima. U saopštenju Evropske unije navodi se da demokratija ne može postojati bez slobodnih medija, te da pristup informacijama i sloboda izražavanja nisu privilegije, već osnovna ljudska prava. EU upozorava da je širom svijeta sve izraženije nasilje nad novinarima, uključujući ubistva, povrede, prijetnje, proizvoljna hapšenja i prisilna protjerivanja. Posebno se ističe da su novinarke nesrazmjerno često mete rodno zasnovanog nasilja, uključujući onlajn uznemiravanje. Kako se navodi, 2025. godina bila je najsmrtonosnija za novinare na globalnom nivou, a ubistva i napadi na medijske radnike, uključujući u ratu Rusije protiv Ukrajine, kao i u ratovima na Bliskom istoku, posebno u Pojasu Gaze i Libanu i Africi, moraju biti temeljno istraženi, a odgovorni kažnjeni. U saopštenju se takođe upozorava da je pravo na informisanje sve više ugroženo, uz rast pritisaka poput zastrašivanja i tužbi za zastrašivanje javnosti (SLAPP), koje podstiču autocenzuru među novinarima. EU osuđuje represiju nad novinarima od strane autoritarnih režima širom svijeta, uključujući nasilje i pritiske u Iranu. “Vlade moraju uspostaviti čvrst pravni okvir kako bi zaštitile novinare od zloupotrebe sudskih postupaka. Ograničavanje mreža stranih dopisnika danas samo ostavlja veći prostor za širenje opasnih i neprovjerenih informacija. Istovremeno, pojedini kanali koji se predstavljaju kao mediji šire lažne vijesti i prenose stavove vlasti umjesto da ih pozivaju na odgovornost. Posljedica je da su građani sve više izloženi propagandi i dezinformacijama, koje se predstavljaju kao vijesti”, dodaje se. Evropska unija ističe da će nastaviti da podržava slobodno, pluralističko i kvalitetno novinarstvo, kroz saradnju sa organizacijama poput Evropske zadužbine za demokratiju, Ujedinjenih nacija i UNESCO, kao i regionalnim tijelima poput Savjeta Evrope i OSCE. EU poručuje da će, kako unutar svojih granica tako i globalno, nastaviti da brani slobodu medija i prava novinara. Izvor: Agencije/Impuls portal
Indeks slobode medija 2026: Bosna i Hercegovina nazadovala, sad je na 90. mjestu
Prema najnovijem Svjetskom indeksu medijskih sloboda, Bosna i Hercegovina zauzima 90. mjesto, što je, uz Srbiju, svrstava među najlošije plasirane zemlje u Evropi. Obje zemlje su u kategoriji “Teška situacija” po pitanju slobode medija. Izvještaj Reportera bez granica naglašava da su, uprkos težnjama ka EU, obje zemlje neprijateljski nastrojene prema novinarstvu uz primjetnu osjetljivost na širenje dezinformacija. U izvještaju se navodi da izuzev Kosova, koje je napredovalo za 15 mjesta, sloboda medija na Zapadnom Balkanu je generalno u padu. BiH – Nastavak pada medijskih sloboda -Sloboda medija i kvalitet novinarstva značajno variraju širom zemlje. Novinarstvo od javnog interesa u entitetu Republika Srpska, suočava se s izazovima zbog rekriminalizacije klevete i rastućeg uticaja ruske propagande, navode Reporteri bez granica. Izvještaj pokazuje da je pad Bosne i Hercegovine na listi sa 86. na 90. mjesto direktna posljedica lošijeg ukupnog skora, koji je pao s 56.33 na 54.29. Najnoviji rezultati Indeksa medijskih sloboda potvrđuju zabrinjavajući trend pogoršanja stanja medijskih sloboda u Bosni i Hercegovini, govori za Impuls Milica Samardžić, izvršna direktorica Udruženja istraživačkih medija Umbrella. “Iako ovo nije nužno najlošiji rezultat u apsolutnom smislu, riječ je o jednom od najslabijih rangiranja u posljednjih nekoliko godina i jasnom signalu kontinuiranog nazadovanja. Ovakav pad nije iznenađenje, već direktna posljedica dugotrajnog izostanka sistemske zaštite novinara i sve izraženijih političkih i ekonomskih pritisaka. U svakodnevnom radu medija to se ogleda kroz političke napade, targetiranje novinara, netransparentno usmjeravanje javnih sredstava prema podobnim medijima, ali i kroz sve veću finansijsku nesigurnost nezavisnih redakcija”, navodi Samardžić. U izvještaju za BiH se navodi da je najveći problem politički indikator, gdje je politički pritisak na medije drastično porastao, a ekonomski indikator je i dalje najlošija tačka. Stvarni osjećaj sigurnosti novinara je opao. To znači da su prijetnje postale učestalije ili ozbiljnije. Samardžić podsjeća da je posebno zabrinjavajuće i nedovoljno efikasan institucionalni odgovor na napade i prijetnje novinarima. “To dodatno produbljuje atmosferu nekažnjivosti i obeshrabruje profesionalno novinarstvo. Ukoliko se ovakav trend nastavi, postoji realan rizik daljnje erozije medijskih sloboda i prava građana na tačne i pravovremene informacije. Zato je neophodno hitno unaprijediti institucionalne mehanizme zaštite novinara, osigurati transparentno i pravedno finansiranje medija, te jasno političko opredjeljenje za poštivanje slobode izražavanja kao temeljnog demokratskog principa”, zaključuje ona. Milica Samardžić; Foto: Umbrella Nedovoljno dobro i u EU Uprkos stupanju na snagu Evropskog zakona o slobodi medija (EMFA), nekoliko zemalja članica Evropske unije i dalje krši zakon. Iako su zemlje EU generalno zadržale svoje vodeće pozicije na Indeksu, ukupna slika ostaje pomiješana. Estonija je, na primjer, pala sa 2. na 3. mjesto zbog političkog pritiska na štampu. Pad u cijelom svijetu -Po prvi put u istoriji Svjetskog indeksa medijskih sloboda Reportera bez granica (RSF), preko polovine zemalja svijeta (52,2%), stanje slobode medija je kategorisano kao „teško“ ili „veoma ozbiljno“. Za 25 godina, prosječan rezultat svih 180 zemalja i teritorija obuhvaćenih indeksom nikada nije bio tako nizak. Od 2001. godine, širenje sve restriktivnijih pravnih arsenala – posebno onih povezanih sa politikama nacionalne bezbjednosti – stalno erodira pravo na informacije, čak i u demokratskim zemljama, navodi se u izvještaju. Ukupna prosječna ocjena svih procijenjenih zemalja nikada nije bila tako niska. Poređenja radi, 2002. godine, 20% svjetske populacije živjelo je u zemlji u kojoj je stanje slobode štampe kategorisano kao „dobro“. Dvadeset pet godina kasnije, manje od 1% svjetske populacije živi u zemlji koja spada u ovu kategoriju, navode Reporeteri bez granica. Pravni indikator Indeksa je najviše opao u posljednjoj godini, što je jasan znak da je novinarstvo sve više kriminalizovano širom svijeta. U Americi se situacija značajno promijenila, pri čemu su Sjedinjene Države pale za sedam mjesta, a nekoliko latinoameričkih zemalja klizi dublje u spiralu nasilja i represije. Na vrhu liste su Norveška, Holandija, Estonija, Danska, Švedska, Finska i Irska, i to su jedine zemlje svrstane u kategoriju “Dobra situacija”. Na dnu liste su Saudijska Arabija, Iran, Kina, Sjeverna Koreja i Eritreja. Izvor: Jelena Jevđenić/Impuls
Indeks medijskih sloboda: BiH na najnižem mjestu do sada
Srbija i Bosna i Hercegovina najlošije su rangirane od svih država nastalih raspadom Jugoslavije prema Indeksu slobode medija Reportera bez granica (RSF) za 2026. godinu. Srbija je ove godine rangirana na 104. mjesto, što je pad od osam mjesta u odnosu na prošlu godinu, a Bosna i Hercegovina je zabilježila pad od četiri pozicije te se ove godine nalazi na 90. mjestu, od ukupno 180 zemalja. Posljednji Indeks medijskih sloboda RSF-a ukazuje da Bosna i Hercegovina nije zabilježila ovako loš rezultat godinama unazad. Bosna i Hercegovina je 2024. bila na 81. mjestu, 2023. na 64. poziciji, 2022. je bila na 67. mjestu, 2021. i 2020. BiH je zauzimala 58. mjesto, a 2019. na 63. mjestu. U 2018. BiH je bila na 62., a 2017. na 65. mjestu ovog indeksa. Zapravo, Bosna i Hercegovina je najgore rangirana u posljednjih 25 godina. Kad su u pitanju medijske slobode na prostoru bivše Jugoslavije, najbolje stoji Slovenija, koja je na 36. mjestu (pad od tri mjesta u odnosu na prošlu godinu), iza nje je Crna Gora, koja je 41. (pad za četiri mjesta), Sjeverna Makedonija je 45. (pad za tri mjesta), Hrvatska je 53, a bila je 60. prošle godine, Kosovo je 84, a bilo je 99. što znači da se popelo za 15 mjesta, spomenuta Bosna i Hercegovina je pala četiri mjesta – sa 86. na 90. poziciju, a Srbija sa 96. na 104. Baš kao i Bosna i Hercegovina, i Srbija je pala najniže u posljednje 2,5 decenije. Pored pada Bosne i Hercegovine, Srbije i drugih u regiji, ovogodišnja analiza RSF-a ističe alarmantno pogoršanje uslova za novinarstvo u mnogim dijelovima svijeta, uprkos nekim izolovanim poboljšanjima, budući da je 100 od 180 zemalja i teritorija zabilježilo pad rezultata slobode medija. RSF je istakao da po prvi put u historiji Svjetskog indeksa slobode medija RSF, više od polovine zemalja svijeta sada spada u kategorije „teško” ili „vrlo ozbiljno” stanje slobode medija. U posljednjih 25 godina, prosječna ocjena svih 180 zemalja i teritorija obuhvaćenih Indeksom nikada nije bila ovako niska. Od 2001. godine, širenje sve restriktivnijih pravnih okvira – posebno onih povezanih s politikama nacionalne sigurnosti – postepeno narušava pravo na informisanje, čak i u demokratskim zemljama. Pravni indikator Indeksa zabilježio je najveći pad u protekloj godini, što je jasan znak da se novinarstvo širom svijeta sve više kriminalizira. Bosna i Hercegovina – pad od četiri mjesta U 25. izvještaju RSF-a za Bosnu i Hercegovinu navedeno je da sloboda medija i kvalitet novinarstva uveliko variraju širom zemlje. Dodaje se da se novinarstvo od javnog interesa u Republici Srpskoj, entitetu u BiH sa srpskom većinom, suočava sa izazovom ponovne kriminalizacije klevete i rastućeg uticaja ruske propagande. Istaknuto je da Bosna i Hercegovina ima vrlo fragmentiran medijski pejzaž sa 40-ak TV kanala, 150 radio stanica, nekoliko dnevnih novina i novinskih agencija, gotovo 200 časopisa i 600 portala. Ipak, kako je naglašeno iz RSF, tako veliki broj medija ne podrazumijeva pravi pluralizam informacija i mišljenja. Nekoliko TV kanala pruža kvalitetno izvještavanje, dok su portali ključne platforme u istraživačkom novinarstvu. Iako je opšte političko okruženje nepovoljno za slobodu medija, postoje značajne razlike širom zemlje zbog različitih političkih struktura njenih entiteta. Okruženje za medije je bolje u Sarajevu, glavnom gradu, i u Federaciji Bosne i Hercegovine, nego u Republici Srpskoj, gdje su vlasti preuzele političku kontrolu nad javnim emiterom entiteta RTRS i gurnule nacionalni javni kanal BHRT na ivicu finansijskog kolapsa. RT Balkan, regionalna podružnica ruskog propagandnog kanala RT (ranije Russia Today), širi svoj uticaj u Bosni i Hercegovini, piše u analizi. Iako je pravni okvir za medije uglavnom u skladu s međunarodnim standardima, modernizacija politike javnih medija je posljednjih godina zastala. Još gore, Republika Srpska je ponovo kriminalizirala klevetu, što može potaknuti veću autocenzuru. Pristup informacijama je u principu otvoren za sve novinare, ali nedavna reforma krivičnog zakona uključuje zahtjev za dobijanjem prethodne saglasnosti za objavljivanje bilo kakvih ličnih podataka, pod kaznom zatvora. Zakonske odredbe o zaštiti izvora i kodeksi etike su na snazi. Ekonomsko okruženje je teško za novinare zbog malog tržišta i nedostatka održivog finansiranja. Bosanskohercegovački mediji također pate od podjela po etničkim linijama i konkurencije medijskih kuća susjednih zemalja koje pripadaju istom jezičkom području. Zbog teške ekonomske situacije i ovisnosti o političkim i ekonomskim sektorima, veliki broj medija izbjegava kritičko novinarstvo. Sa svojom prošlošću obilježenom ratom, društvo pati od mnogih podjela i ostaje rastrgano između onih koji promovišu pomirenje i saradnju i onih koji favoriziraju sukob i podjele. Pitanja etničkog i vjerskog identiteta zasjenjuju pitanja individualnih sloboda, uključujući slobodu medija. Kao što je slučaj u društvu u cjelini, situacija je teža za žene u medijima. Novinari su često mete verbalnih prijetnji i napada, a ponekad i fizičkih napada. Većina novinara se ne osjeća dovoljno zaštićeno dok obavlja svoj posao i ne vjeruje policiji ili pravosudnom sistemu. Poduzete su razne inicijative za poboljšanje sigurnosti novinara, uključujući i kroz zakonodavstvo i istrage koje provodi tužilaštvo. Evropa – Centralna Azija Uprkos stupanju na snagu Evropskog zakona o slobodi medija (EMFA), nekoliko država članica Evropske unije (EU) i dalje krši zakone. Dok su zemlje EU uglavnom zadržale vodeće pozicije na Indeksu RSF-a, ukupna slika ostaje mješovita. Estonija je, na primjer, pala sa 2. na 3. mjesto zbog političkog pritiska na medije. Istočna Evropa i Centralna Azija i dalje su obilježene vrlo restriktivnim režimima, poput Bjelorusije (165. mjesto, pad za jedno mjesto), Azerbejdžana (171. mjesto, +4), Rusije (172. mjesto, +1) i Turkmenistana (173. mjesto, +1), koji imaju neke od najnižih ocjena u svijetu za pravni indikator (između 22 i 32 od 100). Nasuprot tome, Ukrajina (55. mjesto, +7) pokazala je blago poboljšanje uprkos ratu koji je u toku. Amerika Pod liderima kao što su Donald Trump, Javier Milei i Nayib Bukele, novinarstvo je pod sve većim pritiskom i izloženo nasilju širom regije. Sjedinjene Američke Države (SAD) zabilježile su pad za sedam mjesta te se sada nalaze na 64. mjestu. Pad u SAD-u je zabilježen zbog rastućeg političkog pritiska, dok Argentina (98. mjesto, –11) bilježi sve veći broj tužbi protiv medija. U Salvadoru (143. mjesto, –8), zakon o stranim agentima iz 2025. godine intenzivira obračun s medijima i prisiljava mnoge
Novinari i aktivisti posjetom BHRT-u pružili podršku javnom servisu
Uoči Svjetskog dana slobode medija, novinari i aktivisti dali su svoj doprinos u borbi za očuvanje javnog servisa u BiH, ponavljajući poruku – ‘Ne gasite BHRT’ Novinari iz nekoliko redakcija i predstavnici civilnog društva posjetili su Radioteleviziju Bosne i Hercegovine (BHRT) kako bi pružili podršku javnom servisu u teškoj situaciji u kojoj se našla ta medijska kuća i njeni zaposlenici. Osim sastanka sa Lejlom Babović, pomoćnicom generalnog direktora BHRT-a, Nedom Tadić, direktoricom programa BHT1 te Dejanom Petrovićem, urednikom Informativnog programa BHT1, novinari i aktivisti snimili su i izjave podrške javnom servisu. „Danas smo ovdje iz različitih organizacija, medija i sredina, iz svih dijelova Bosne i Hercegovine. Ovim želimo poslati jasnu poruku koliko je javni servis važan za sve njene građane i građanke. Ova posjeta je simboličan čin solidarnosti s uposlenicima BHRT-a, ali i još jedan poziv na rješavanje pitanja njegove održivosti i stabilnosti”, rekla je Maida Muminović, direktorica Fondacije Mediacentar Sarajevo. „Želimo ukazati na hitnost provođenja sudskih presuda, kao i na potrebu usvajanja novog zakona o RTV sistemu na nivou Bosne i Hercegovine. Neovisan, funkcionalan i održiv javni servis je garancija postojanja prostora za glas svih nas u Bosni i Hercegovini. To izgubiti, za građane Bosne i Hercegovine bi bio korak bez povratka“, smatra Muminović. „Kad nas posjete oni koji rade isti posao kao mi, to ima dodatnu težinu, jer su ti ljudi svjesni šta radimo, pod kojim uvjetima, u kakvoj političkoj klimi, kakav je to naš svakodnevni posao. Okupiti kolege iz cijele Bosne i Hercegovine da dođu zajedno i vide kako radimo u nemogućim uvjetima je veliki pothvat, a svakome na BHRT-u bi trebalo dati vjetar u leđa“, rekla je Lejla Babović. Smatra da je posjeta organizirana u pravom trenutku jer je BHRT u izuzetno teškoj situaciji, naročito posljednjih mjeseci, pa svaka vrsta podrške koja dolazi, ne samo verbalno, puno znači. „Ipak, nikad niko nije rekao i da će doći da vidi u kakvim uvjetima radimo, u kakvom je stanju zgrada RTV doma i da li su to uopće humani uvjeti. Zato velika pohvala Mediacentru i svima onima kojima je pala na pamet ideja da dođu i podijele jedan dan sa kolegama na BHRT-u“, rekla je Babović. Mjesecima već se šalju apeli, organiziraju protesti i pokušava naći način izlaska iz krize, pronalaska sredstava za podmirenje dugova i izvora stabilnog financiranja. Posljednja u nizu akcija je kampanja „Ne dozvolimo da drugi pričaju naše priče“ u kojoj se BHRT obratio svim društveno odgovornim privrednim subjektima, institucijama i pojedincima kako bi osigurao financijsku podršku u borbi za očuvanje signala. Suočeni s najvećim izazovom od svog osnivanja, prethodno su upozorili da je gašenje javnog servisa „izvjesna sudbina ukoliko se pod hitno ne pronađu rješenja za otplatu dugova“. „Bez podrške domaćih vlasti ili visokog predstavnika, Bosna i Hercegovina bi mogla postati jedina evropska zemlja bez javnog RTV servisa“, naveli su u svom apelu. Rad BHRT-a doveden je u pitanje zbog duga Evropskoj radiodifuznoj uniji (EBU) od 22 miliona konvertibilnih maraka i prijetnjom blokade računa, te drugih nepodmirenih obaveza kao što su porezi i doprinosi, PDV i režije, te duga Radio-televizije Republike Srpske (RTRS) na ime naplate RTV takse. Taj iznos premašuje 104 miliona. Krajem februara, na jedan dan, bio je i prekinut program BHRT-a uz upozorenje da bi zatamnjeni ekrani i definitivno gašenje u skoroj budućnosti mogli biti realnost javnog servisa. Uz apele da se to zaista i ne dogodi, svojom posjetom i izjavama podrške u eteru novinari i aktivisti, koji su uoči Svjetskog dana slobode medija posjetili javni servis Bosne i Hercegovine, dali su svoj doprinos u toj borbi, ponavljajući poruku – „Ne gasite BHRT“. U posjeti BHRT-u bili su predstavnice i predstavnici Mediacentra Sarajevo, Vijeća za štampu i online medije u BiH, OSCE-a, Udruženja JaBiHEU, Udruženja Umbrella, Mreže mladih za bolje medije, Prijatelja Srebrenice, Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) te medijskih kuća Radio Osvit i RTV Slon. Izvor: Media.ba
Poziv za učešće na treningu: Novinari kao branitelji ljudskih prava, sigurnost i zaštita u praksi
Udruženje Umbrella vas poziva da se prijavite za učešće na treningu „Novinari kao branitelji ljudskih prava: sigurnost i zaštita u praksi“, koji će biti održan 21. maja u Banjoj Luci, u okviru projekta Human Rights Behind the Headlines, uz podršku Saveznog ministarstva vanjskih poslova Njemačke. Trening je usmjeren na jačanje kapaciteta novinara i novinarki za prepoznavanje i adekvatno reagovanje na prijetnje, pritiske i sigurnosne rizike u radu, sa posebnim fokusom na: pravnu zaštitu novinara dokumentovanje prijetnji i pritisaka reagovanje na pravni pritisak (SLAPP tužbe, prijetnje) institucionalne mehanizme zaštite Kroz praktične sesije i rad sa ekspertima, učesnici će imati priliku razviti vlastite pristupe i protokole za zaštitu u radu. Detalji treninga: 📅 Datum: 21. maj 2026. 📍 Lokacija: Banja Luka 🕘 Trajanje: jednodnevni trening Ko se može prijaviti? novinari i novinarke urednici/ce medijski radnici iz nezavisnih i lokalnih medija studenti novinarstva i komunikologije Trening je prvenstveno namijenjen novinarima i medijskim radnicima iz Banje Luke i okolnih gradova. Broj učesnika je ograničen (do 15), a organizator pokriva troškove puta i osvježenja tokom treninga. Prijave se vrše putem online upitnika na sljedećem linku, najkasnije do 18.05.2026.
Novinarka Detektora dobitnica međunarodne novinarske nagrade ‘Fetisov’
Međunarodna nagrada ‘Fetisov’, koju je dobila Emina Dizdarević Tahmiščija, promoviše univerzalne ljudske vrijednosti, poput časti, pravde, hrabrosti i plemenitosti, kroz primjere izvanrednih novinara širom svijeta Emina Dizdarević Tahmiščija, novinarka Detektora, dobitnica je međunarodne novinarske nagrade „Fetisov” za 2025. godinu za serijal tekstova o tranzicijskoj pravdi u Bosni i Hercegovini u kategoriji za izuzetan doprinos miru. Kako je javio Detektor, Dizdarević Tahmiščija je na ceremoniji održanoj u Limmasolu na Kipru dobila treću nagradu za izuzetan doprinos miru za tekstove Kako je prevelik fokus na ratne zločine rezultirao razočarenjem žrtava i Više od deset miliona za spomenike u deceniji izgubljenoj za memorijalizaciju i reparacije. Dizdarević Tahmiščija kazala je kako joj je bila velika čast prisustvovati događaju na kojem su bili finalisti iz cijelog svijeta i osvojiti treće mjesto, kao jedina novinarka iz Bosne i Hercegovine, odnosno Balkana. „Ovo priznanje i nagrada nije samo lična, ona predstavlja hrabrost ljudi čije priče mi pričamo i odgovornost koju nosimo kao novinari. Zahvalna sam svima koji su podržali moj rad i vjerujem da je ovo dodatni podstrek da nastavim izvještavati o temama koje doprinose miru i zajedništvu”, kazala je Dizdarević Tahmiščija, prenosi Detektor. Dizdarević Tahmiščija je analizirala kako je od kraja rata u Bosni i Hercegovini pred pravosudnim institucijama preko 1.100 osoba osuđeno za ratne zločine. Ovaj segment je dobio najveći fokus institucija, ali uprkos tome, odbijanje tužilaca da sistematski podižu optužnice protiv višerangiranih počinilaca, cjepkanje složenih istraga, spora suđenja, nedostatak strateškog pristupa, politizacija i manjak podrške svjedocima, rezultirali su apsolutnim razočarenjem žrtava i njihovih porodica. Novinari Detektora i ranije osvajali nagradu ‘Fetisov’ U drugom tekstu je otkrila kako je iz lokalnih budžeta unazad nekoliko godina izdvojeno više od 5,5 miliona konvertibilnih maraka za izgradnju i održavanje spomenika civilnim i vojnim žrtvama rata, pa je ukupni iznos potrošen za memorijalizaciju premašio 110 miliona u posljednjoj deceniji. Problematizirala je koliko je ovaj i drugi budžetski novac istinski pomogao stvaranju sistemskog pristupa procesima tranzicijske pravde – memorijalizaciji i reparacijama – i osiguravanju potpunog okvira okrenutog žrtvama i njihovim porodicama. Osim kategorije u kojoj je Dizdarević Tahmiščija dobila nagradu, „Fetisov” nagrada se dodjeljuje još u kategorijama za doprinos građanskim pravima, izuzetno istraživačko novinarstvo te izvrsnost u izvještavanja o pitanjima zaštite okoliša. Međunarodna nagrada „Fetisov” promoviše univerzalne ljudske vrijednosti, poput časti, pravde, hrabrosti i plemenitosti, kroz primjere izvanrednih novinara širom svijeta, dok, kako je navedeno, njihova služba i posvećenost doprinose mijenjanju svijeta nabolje. Dizdarević Tahmiščija je 2019. bila u užem izboru za nagradu „Fetisov”, a 2022. novinar Detektora Haris Rovčanin bio je dobitnik druge nagrade „Fetisov” u kategoriji za izuzetan doprinos miru sa serijalom od četiri teksta, od kojih je u dva koautorica Albina Sorguč, koja je u to vrijeme bila dio tima BIRN-a BiH. Izvor: Detektor/Media.ba