Da li su u BiH potrebni sudski vještaci za medije
BANJALUKA – Sudovi u Bosni i Hercegovini koji odlučuju o kleveti, profesionalnim standardima i odgovornosti novinara i njihovih redakcija nikada nisu uveli u praksu pojam vještaka za medije, čime bi omogućili redovne stručne konsultacije i procjene odgovornosti za objavljene sadržaje. Iako se u novinarskim krugovima i ranije često diskutovalo da li je potrebno uvesti ovu kategoriju među vještake ekonomske, građevinske, elektro i mašinske struke, nepostojanje vještaka za medije ili novinarstvo ponovo je aktuelizovano nakon istorijskog nazadovanja Republike Srpske kroz rekriminalizaciju klevete. Novinari govore da bi u nekim procesima protiv medija i novinara kakvi su kleveta, govor mržnje, povreda ugleda, ali i kršenje autorskih prava, stručno savjetovanje i procjena stručnjaka mogli biti od presudnog značaja za ishod. Novinar i urednik Đorđe Vujatović kaže mu je poznato da su samo u nekim procesima po tužbama zbog govora mržnje konsultovali eksperte iz oblasti novinarstva koji su davali mišljenje o profesionalnim standardima. “Definitivno je potrebno da postoje jedna određena vrsta tih sudskih vještaka, posebno u procesima iz krivičnog prava, za nova krivična dijela. Kleveta je rekriminalizovana i vjerovatno će to zahtijevati angažovanje vještaka. Što se tiče sudija u postupcima koji se odnose na klevetu, iskustvo nas uči da obično imaju dovoljno razumijevanja. Sjećam se da smo čak u jednom slučaju dobili obrazloženje na 11 strana na kojih je sudija veoma jasno definisala šta su javni interesi i zbog čega je donijela oslobađajuću presudu“, objašnjava Vujatović. Kaže da je vidljivo da postoji definisana praksa kod određenog broja sudija koji rade veoma dobar posao, ali da je definitivno da pravosuđe trpi veliki politički pritisak i kontrolu. Ipak, smatra da u slučajevima kada su tužioci visoke političke ličnosti, dolazi do drugačijeg postavljanja situacije u kojoj je evidentno malo drugačije postupanje sudije i posmatranje pitanja javnog interesa. “Ne vjerujem da bi se uvođenjem prakse konsultovanja sudskih vještaka za medije stvorio dodatni pritisak, ali trebali bi na neki način odgovoriti na pitanje koji su to standardi za profesionalno izvještavanje i u kojim slučajevima bi se oni angažovali. Što se tiče kompetentnosti, definitivno bi to trebali da budu profesori novinarstva, ljudi koji imaju neku vrstu dodatne težine u svom radu. Međutim, pitanje je sada koliki je kvalitet nekih profesora i koliko su oni uopšte sami upoznati sa profesionalnim standardima, šta znaju iz praktičnog rada, a šta je pitanje samo teorijskog znanja“, kaže Vujatović. Ministarstvo se ovim pitanjem nije bavilo Na pitanje da li su razmatrali uvođenje sudskih vještaka za medije i novinare, u Ministarstvu pravde RS su rekli da se do sada time nisu bavili. “Uvođenje bilo koje nove oblasti vještačenja zahtijevalo bi inicijativu nadležnih institucija i sprovođenje dodatnih stručnih i pravnih analiza. Sudija u svakom pojedinačnom postupku procjenjuje da li je potrebno stručno znanje. Pitanja iz oblasti medija (na primjer, kleveta, povreda ugleda, tumačenje objavljenog sadržaja) uglavnom su pravne, a ne stručne prirode. Takva promjena bi podrazumijevala određene izmjene zakonskog okvira“, rekli su u Ministarstvu pravde RS. Međutim, novinari pričaju i to da pored sudija koji su dobro proučili medije i javni interes, postoje i oni koji ne razumiju kako mediji funkcionišu, šta je posao novinara, te vjeruju da bi baš zato bilo korisno da postoje sudski tumači iz oblasti medija. Novinarka Ljiljana Smiljanić kaže da bi ova kategorija pred sudovima bila korisna možda i u slučajevima koje mediji otkrivaju i objavljuju u vezi raznih zloupotreba, nezakonitih radnji i sličnim situacijama. Međutim, iako za njima potreba postoji, Smiljanić ističe da je pod znakom pitanja ko su ljudi koji bi bili kompetentni za ovaj posao. “U zemlji gdje je medijska scena neuređena, a medijska pismenost na jako niskom nivou, koga mi uopšte smatramo novinarom, a koga profesionalnim novinarom? Druge oblasti su uglavnom zakonski regulisane i onda se tim zakonima vode procedure za polaganje ispita za sudskog tumača. Kako bi kod nas izgledao taj ispit i ko bi bio “ispitivač”? I tu nailazimo na prostor za zloupotrebe. Kad su u pitanju mediji, tu oblast samo novinari žele da regulišu kako treba, da bi mogli da rade svoj posao profesionalno i budu zaštićeniji, dok oni koji inače pišu zakone žele više kontrole, a manje profesionalnih medija“, kaže Smiljanić. Realan strah od mogućih zloupotreba Kaže da se u situaciji u kojoj se nalazimo, kada se koriste sve prilike za represiju medija, postavlja pitanje ko bi bio taj koji bi mogao nepristrasno i objektivno da istumači ono što se od njega traži. Zbog toga smatra da uvijek postoji strah od zloupotrebe. “Koliko sam mogla da primijetim, naročito posljednjih nekoliko godina, kod nas se sve koristi za ograničavanje rada novinara i medija, koji zaista žele da profesionalno rade taj posao i da izvještavaju o temama od javnog interesa. Ko želi da bude nečije glasilo nema tih problema. Zbog toga imam razloga da sumnjam da bi i takva vrsta sudskog vještaka mogla da bude iskorištena tako, odnosno zloupotrebljena“, kaže Smiljanić. Takođe, upozorava na postojanje nedefinisanih standarda u pravosuđu u smislu odnosa prema novinarima. “Fascinantan mi je odnos sudija prema medijima kad su u pitanju predmeti koje novinari prate. Neko dozvoli snimanje, neko zabrani, ali dozvoli da novinar prisustvuje. Neko dozvoli video, ali ne fotografisanje ili tonsko snimanje. Mislim da se i iz tih odluka može naslutiti nivo razumijevanja medija i načina rada. Naravno, riječ je o ozbiljnim predmetima i u nekima je sigurno opravdana neka od zabrana, ali bi to trebalo definisati bolje. Odnedavno postoji Vodič za medije VSTS-a, ali još ne vidim ujednačenu praksu. Edukacija u tom smislu je potrebna i sudovima i tužilaštvima, a i nama novinarima”, kaže Smiljanić. Vještaci su potrebni Dugogodišnji sudski vještak ekonomske struke i direktor Centra za vještačenje “Zenit” Dragan Salić smatra da su, kao i za sve oblasti, tako i u novinarstvu neophodni profesionalni, stručni, nezavisni, tačni, objektivni i realni sudski vještaci. “Potrebno je da organi pravosuđa na nivou BiH sprovedu procedure i imenuju takve vještake. Oni bi onda mogli ući u sudove i u zvaničnom statusu dati nalaze sa mišljenjima. Da bi pravosuđe ba nivou BiH imalo kvalitetne presude, moraju postojati vještaci iz novinarske struke koji će svojim mišljenjem, uz pomoć metodologije, profesionalnih standarda i procedura, da
Viktor Ivančić: Novinarstvo je javno dobro
Šta Robijev dida sa Šolte ima reći o našem društvu i politikama koje ga oblikuju? Na ova, kao i niz drugih pitanja, odgovara Viktor Ivančić, jedan od najvažnijih i najdosljednijih glasova kritičkog novinarstva u regionu, u razgovoru sa Ozrenom Kebom. Razgovor Ozrena Kebe i Viktora Ivančića pogledajte i poslušajte na linku ispod. Izvor: Tačno.net
Viktor Ivančić: Loše se piše našem društvu ako nestane novinarstvo
Nagrađivani novinar i autor brojnih knjiga bio je gost Fakulteta političkih nauka u Sarajevu foto: Hrvoje Polan „Viktor Ivančić je najvažniji i najbolji novinar postjugoslovenskih prostora, uzor brojnim generacijama novinara“, riječi su novinara i književnika Ozrena Kebe. Ivančić i Kebo razgovarali su na događaju kojeg su organizovali Centar za kritičko mišljenje i Fakultet političkih nauka Univerziteta u Sarajevu, uz podršku Ambasade Kraljevine Nizozemske u Bosni i Hercegovini. Ivančić je, kako je rekao Kebo, autor brojnih knjiga, osvojio je brojne nagrade, uglavnom u inozemstvu, jer ga, kako je rekao, „kući baš i ne šmekaju“. Zajedno sa novinarima Predragom Lucićem i Borisom Dežulovićem, osnovao je kultni magazin Feral Tribune. Danas, Ivančić radi za Novosti i saradnik je portala Peščanik. Lucić je preminuo 2018. godine, a njegov gubitak je za Ivančića, kako je rekao u razgovoru sa Kebom, nenadoknadiv, jer je s njim privilegija bila raditi. „Nije bila samo prijateljska spona, nego i rad u grupi. Kad smo krenuli sa satiričkom rubrikom, a kasnije i sa samostalnim tjednikom, stalno smo radili grupno nas troje. Kasnije je to bilo međusobno lišenje taština, zahvaljujući njegovoj ulozi, kao da je bio ljepak među nama. Ni prije ni poslije taj način rada nisam iskusio“, kaže Ivančić prisjećajući se rada sa Lucićem. Dodao je da „kad ti Predrag kaže nije ti to baš nešto“ nije se postavljalo pitanje zašto, već se odmah radilo nanovo. „Kad to izgubiš, postaješ neka vrsta intelektualnog invalida. Nema nekoga ko će ti reći ne valja. Predrag je bio čudo jedno“, dodaje Ivančić. Pritisci na Ivančića se nastavljaju i danas Prvih 11 godina života Ivančić je proveo u Sarajevu, a poslije toga se preselio u Split. Ispričao je i kako je došao do domovnice u Hrvatskoj. Prisjećajući se toga kaže da je, pošto je već na početku ’90-ih zastupao dosta jake antinacionalističke stavove, kvaka nastala u tome da je rođen u Sarajevu te mu iz tog razloga nisu željeli dati državljanstvo, iako je u Hrvatskoj živio već 20 godina. „Nisam bio državljanin nikoga, pa smo pokrenuli Feral i poslije šest mjeseci objavili smo naslovnicu sa Slobom i Franjom u krevetu i naslovom ‘Jesmo li se za to borili’. Oni su mene poslije toga mobilizirali, međutim ja sam rekao: Nisam vaš državljanin i onda sam je dobio u roku od pola sata“, prisjetio se. Rekao je da su dvije Feralove satirične montaže izazvale najviše reakcija u historiji magazina. „Jedna je Franjo i Slobo u krevetu. Dakle, ti pretjeraš do neke mjere da bi ogolio neku suštinu, a prije toga dok smo bili samostalna rubrika u Slobodnoj Dalmaciji imali smo jednu satiričku intervenciju koja je dovela do toga da su sutra došli demonstrirati pred redakcijom. Uzeli smo tri dokumentarne fotografije tri učenika – to je bio Tuđmanov razred, Staljinov razred i Hitlerov razred. To su učeničke skupne fotografije i na sve tri fotografije su njih trojica, svako u svom razredu, stajali u zadnjem redu na sredini. Stavili smo naslov ‘Jedna škola, jedna razred, jedan đak’. Kad to tumačiš, to je realizam, ne pretjeruješ da ukažeš na istinu nego je samo uzmeš, evo ti je. I to može biti satira. Nisi osuđen na izmišljanje“, kaže. Trideset godina kasnije, suočava se sa sličnim problemima. Policija, u februaru ove godine, dolazi na njegovu adresu, ali i na vrata Dežulovića. To je, kako objašnjava, bila inovacija u vidovima pritisaka. „Radi se o tome da su te dvije proustaške organizacije angažirale svog advokata koji zastupa proustaške stavove i podnijeli su prijavu državnom tužilaštvom da Boro i ja ne živimo na adresi na kojoj smo prijavljeni. Policija je utvrdila da živimo. Dakle, svrha je bila maltretiranje. Policija je unaprijed znala da je lažna prijava, ali na prijavu te proustaške avangarde cijeli mehanizam se zahukta i neko troši pare da ti dolazi na vrata. Tu vidim jednu prešutnu simbiozu između tih radikalno desnih lica u javnom prostoru i države koja to suportira pod firmom ‘mi radimo svoj posao’“, ističe Ivančić. Kaže i da su pritisci sada ozbiljniji nego prije deset godina. „Oni ipak znaju da ni mene ni Boru neće poljuljati, ali šalju poruku: vidite šta se dešava kad ne pazite šta radite. Takav učinak ima ta vrsta besmislenog maltretiranja“, govori Ivančić. U nastavku intervjua Kebo se osvrnuo na Ivančićevu rečenicu iz jednog od intervjua u kojoj kaže da „Franji Tuđmanu bolje stoji smrt nego Slobodanu Miloševiću“. Komentarišući je, Ivančić naglašava kako danas u Hrvatskoj u javnoj percepciji vlada puno bolje mišljenje o Tuđmanu koji je mrtav nego, kako je rekao, 2002. ili 2006. kad je Tuđman također bio mrtav. „Mi vidimo putovanje jednog čovjeka iz historijske ličnosti u mit. Njegove mane se zaboravljaju, vrline se izmišljaju i on više nema ništa u javnoj percepciji, nema ništa sa osobom koja je ’90-ih zagorčavala živote. To je naša potreba da uljepšavamo našu prošlost“, kaže Ivančić. Ivančićeva tehnofobija Ivančić je, kako je rekao Kebo, radikalni odbijač bilo kakvih tehnoloških inovacija, a sam za sebe kaže kako nema načelan stav o tome, te da je kod njega u pitanju i tehnofobija. Ispričao je i anegdotu kada je cijela redakcija Ferala prešla na kompjutere, a on je nastavio pisati naredne dvije godine na pisaćoj mašini. Kaže da, kada napiše tekst na pisaćoj mašini, onda je to moralo biti prekucano u kompjuter da bi ušlo u sistem. „Čak sam jednom Predragu, a on je usvajao tehnologiju, rekao: ‘Vidim da ti tekstovi u zadnje doba nisu baš nešto, ti pišeš na kompjuteru i znaš da možeš odmah prekrižiti, ja kad pišem na pisaćoj ne želim da križam, a ti si previše ležeran nisi dovoljno fokusiran, to ti se vidi u tekstovima’. Onda je rekao svoju čuvenu ‘Ivančiću, neumjereno se*eš’. A onda sam nakon nekog vremena i ja prešao na kompjuter“, prisjeća se. Još jedna anegdota koju je ispričao također se tiče tehnologije koja je bila aktuelna u to vrijeme. Kada je kupio videorekorder, Ivančić je, kako je rekao, nazvao Dežulovića da mu pomogne da ga spoji sa televizorom, a onda ga je Dežulović pitao da li je uzeo videorekorder sa dvije rupe ili sa jednom. „Kad sam rekao sa jednom, rekao mi je: ‘Dobro je – nisi kupio toster’“, ispričao je Ivančić.
Medijske slobode u BiH: Reformska agenda kao prilika, politička opstrukcija kao realnost
U organizaciji Fondacije Mediacentar, Udruženja ‘JaBiHEU’ i Vijeća za štampu i online medije, u Sarajevu je održana konferencija ‘Medijske slobode u BiH: Od reformskih prioriteta ka strateškom okviru razvoja medija’ Suštinski napredak u zakonodavnim i institucionalnim reformama koje se odnose na slobodu izražavanja i medijske slobode nije se dogodio u posljednjih godinu dana. Ključni izazovi ostali su isti: spor i nedovoljno transparentan rad na propisima, izostanak političkog i institucionalnog konsenzusa, te fragmentacija nadležnosti koja otežava donošenje i realizaciju krovnih rješenja, rečeno je na konferenciji koju su, u Sarajevu, pod nazivom „Medijske slobode u BiH: Od reformskih prioriteta ka strateškom okviru razvoja medija“ organizovali Fondacija Mediacentar, Udruženje „JaBiHEU“ i Vijeće za štampu i online medije u BiH. „Problem je do sada bila, a jeste i dalje, implementacija zakona. Dok čekamo njihovu primjenu i stalno ukazujemo na to, dogodilo se da je pravni i regulatorni okvir zastario i da ga je neophodno uskladiti sa EU regulatornim okvirom i standardima za zaštitu slobode izražavanja i slobode medija. Ni novih zakona još nema i u različitim su pripremnim fazama – prije svega mislim na zakon o transparentnosti medijskog vlasništva, potom zakon o elektronskim komunikacijama i zakon o elektronskim medijima, onda i zakonsko rješenje koje će donijeti stabilizaciju javnog RTV-sistema i osiguranje finansijske održivosti i političke nezavisnosti javnih emitera“, rekla je Maida Muminović, izvršna direktorica Fondacije Mediacentar. Prema njenim riječima, neophodno je i da se nastavi raditi na jačanju zaštite novinara i medijskih radnika. Ohrabruju određeni pomaci, uključujući usvajanje Reformske agende koja medijska pitanja obuhvata kroz temeljna prava, dodala je. Ipak, ključni izazov ostaje poštovanje preuzetih rokova u provođenju mjera koje se moraju provesti do kraja 2027. godine, kao što su analiza zakona koji narušavaju slobode izražavanja, okupljanja i udruživanja, ali i brisanje spornih odredbi o kleveti u Krivičnom zakoniku entiteta Republika Srpska. Napredak je postignut i kroz rad kontakt-tačaka u tužilaštvima i policijskim tijelima, kao i evidenciji predmeta u tužilaštvima što omogućava uvid u tok tih slučajeva. Kroz nove odredbe Krivičnog zakona entiteta Federacije BiH, prepoznata su djela uhođenja izvršena i upotrebom informaciono-komunikacijskih tehnologija i djela psihičkog nasilja, što može ponuditi normativni okvir za zaštitu novinara i novinarki koji se suočavaju sa online uznemiravanjem. Važnost sigurnosti novinara, slobode medija i izražavanja Konferencija je organizovana u okviru projekta „Reforme za integritet medija i slobodu govora“ koji finansiraju Evropska unija i Ambasada Kraljevine Nizozemske u BiH. Nizozemski ambasador Henk van der Dool rekao je kako su sloboda medija i izražavanja te sigurnost novinara jako bitne stvari kako za demokratski razvoj, tako i za integraciju Bosne i Hercegovine u Evropsku uniju. „Bez toga svega bi političari i institucije mogli raditi mnoge stvari koje požele, međutim mediji su upravo ti koji uspostavljaju kontrolu i nad onim što oni rade. Zato zajednički možemo i dalje raditi na razvoju tih sloboda u okviru Evropske unije i pomoći slobodi medija da se dalje razvija“, rekao je Van der Dool. Prema riječima Mojce Krisper Figueroa, liderice tima u Delegaciji Evropske unije u BiH, „slobode medija i pluralizam su temeljni stubovi demokratskog društva i osnovni su element puta Bosne i Hercegovine ka EU“. „Potičemo unapređenje prioritetne legislative, njeno usklađivanje sa standardima Evropske unije, posebno u oblastima kao što su regulisanje medija, transparentnost, odgovornost i reforma javnog radiodifuznog sistema“, rekla je Krisper Figueroa. Studija praćenja napretka reformskog procesa za medijsku legislativu Na konferenciji je predstavljena studija praćenja napretka reformskog procesa za medijsku legislativu, koju je objavio Mediacentar Sarajevo, pod nazivom „Zaštita medijskih sloboda u BiH: Studija praćenja napretka I“ (dostupna na ovom linku). Studija Lamije Kovačević, istraživačice u Mediacentru Sarajevo, i Mladena Bubonjića, profesora na Nezavisnom univerzitetu Banja Luka, predstavlja nastavak prošlogodišnje analize u kojoj su identifikovani glavni izazovi za medijski integritet i slobodu izražavanja u Bosni i Hercegovini. Cilj predstavljenog izvještaja je da pruži pregled ključnih zakonodavnih, institucionalnih i političkih kretanja u oblasti medijskih sloboda tokom 2025. godine, analizira njihov uticaj na rad medija i položaj novinara, te identificira glavne izazove i potencijalne pravce djelovanja. Prema Bubonjićevim riječima, stanje u oblasti slobode izražavanja i medijskih sloboda u Bosni i Hercegovini se nije poboljšalo tokom 2025. godine. Kaže i da se država u mnogim segmentima kreće unazad. „Od nekadašnjeg narativa: ‘zakoni su dobri, implementacija je slaba’, stiglo se do stanja u kojem su i zakoni postali regresivni ili zastarjeli, a implementacija selektivna i podložna političkim interesima“, istakao je Bubonjić. Upozorio je da kriminalizacija klevete u Republici Srpskoj i dalje predstavlja jedan od najvećih problema za medije, uz sve češće korištenje zakona za pritisak na novinare i medije. Tokom prošle godine, dodao je, nastavljen je trend korištenja krivičnog i prekršajnog prava na način koji može proizvesti zastrašujući efekt na novinare i ograničiti javnu debatu. Lamija Kovačević je ukazala na signale institucionalizacije kontrole sadržaja kroz politički definirane inicijative, poput najave formiranja odjeljenja za borbu protiv dezinformacija u okviru Vlade Republike Srpske, u diskursu koji potencijalno širi prostor da se kritičko izvještavanje kvalificira kao štetno ili negativno, što je zabilježeno tokom perioda praćenja napretka reformskog procesa za medijsku legislativu. Zbirno posmatrano, nalazi ukazuju da su prioriteti i obaveze prema EU prepoznati kroz Reformsku agendu, te da postoje radni nacrti i inicijalni mehanizmi, ali se politička volja da se oni pretoče u usklađeno i efektivno zakonodavstvo i praksu i dalje pokazuje kao ključna prepreka napretku. Tokom konferencije održan je i panel posvećen prioritetima Reformske agende i strateškom okviru za medijsku legislativu, te panel o pravnim i fizičkim pritiscima na novinare. Izvor: Media.ba Foto: Umbrella
NOVINARI PRED SUDOM: Žurnal odbranio istinu, Aco Stanišić izgubio spor
Iako je Aco Stanišić u pero sudskom vještaku govorio kako je zbog našeg pisanja pod naslovom „PALE, OPŠTINA DVIJE PORODICE: Fotelja za Jugovića, Stanišiću javni radovi“ puna 24 sata trpio intenzivnu duševnu bol, bol srednjeg intenziteta narednih pet dana, a onu niskog intenziteta još 10 dana, što je procijenio na 2.900 KM, a onda od Osnovnog suda na Sokocu zatražio i da nam u presudi naredi da obrišemo istraživačke tekstove o njemu i zabrani da u budućnosti o njemu pišemo, kod prvostepenog organa, a onda i pred vijećem sudija Okružnog suda u Istočnom Sarajevu nije prošlo. Nekada član DEMOS-a, sada u SNSD-u, narodni poslanik, direktor Elektrodistribucije Pale, brat vlasnika tenderski nepobjedive paljanske firme „Stanišić doo“ Mladena Stanišića, s kojim je nekada i dijelio vlasništvo, „javna je osoba, direktor je javnog preduzeća i član političke stranke pa je tako podložan većem stepenu kritike, a sve kako bi rad institucija bio bolji, transparentniji i na usluzi građanima, a ne privatnim interesima“. Stoji ovo u prvostepenoj presudi sokolačkog suda donesenoj 3. oktobra prošle godine, a koju je 25. februara ove godine u potpunosti potvrdio tročlani sastav drugostepenog suda, kojem se žalio na izgubljenu presudu. Na adresu Žurnala nikada nije poslao demanti, na nas se žalio režimu u Republici Srpskoj odanim novinarima, prvenstveno javnom servisu RTRS-u. Govorio je kako se nikada nismo obratili relevantnim institucijama, što je neistina, jer njegov prika, tadašnji načelnik Pala Boško Jugović (SNSD) na zvanično upućena pitanja Žurnala o dodjeli stotine pa i milione maraka vrijednih javnih poslova firmi „Stanišić“ – nikada nije odgovorio. Pred kamere je Stanišić rado dolazio, ali se na sudu nije suočio s našim novinarima i pravnim timom. Inače Jugović i Stanišić su u rodbinskim vezama, jer su njihova djeca sklopila brak. Međutim, ništa od navedenog nije bilo sumnjivo Komisiji za utvrđivanje postojanja sukoba interesa kojom je rukovodila Obrenka Slijepčević. Rodbinske veze, tvrdila je, nisu prepreka da se zagospodari opštinskim budžetom. U pristojim zemljama, zna to i Stanišić, ova situacija bila bi itekako tretirana kao sukob interesa, jer je simptomatično da porodična firma bilo kojeg javnog funkcionera dobija toliki broj javnih poslova. „Sporni tekst koji je objavio tuženi na svom portalu ne sadrži navode da je tužilac vlasnik ili direktor firme ‘Stanišić doo’ Pale, nego je jasno navedeno na nekoliko mjesta u tekstu da je firma u vlasništvu brata Ace Stanišića, Mladena Stanišića, te je citirana i izjava tužioca koji navodi da je kompanija ‘Stanišić’ u vlasništvu njegovog brata te čitaoci navedenog teksta nisu dovedeni u zabludu(…) Tužilac u postupuku ne osporava da je firma dobijala poslove putem postupaka javnih nabavki, te navedeno smatra nespornim“, stoji u potvrđenoj presudi. Takođe, navedno je da je Žurnal imao pravo i obavezu da objavljuje informacije za koje smatra da mogu doprijenijeti javnoj diskusiji. S obzirom na to da se „tema trošenja javnih sredstava i ugovora dobijenih putem postupaka javnih nabavki odnosi na pravo javnosti da bude informisana o ovoj temi, koja doprinosi raspravi od opšteg društvenog interesa, kao i da se pokrene debata o sukobu interesa u situacijama kada se tenderski ugovoridodjeluju firmama koje su na neki način povezane s nosiocima vlasti, javnost ima pravo biti informisana o navedenom“. „Novinar je podatke crpio iz zvaničnih baza, Portala javnih nabavki BiH, što nije ni sporno među strankama. Tužilac tokom postupka nije negirao, nego je i potvrdio da je brat vlasnika firme ‘Stanišić’, a nije negirao ni tazbinsko srodstvo sa tadašnjim načelnikom Pala. Tuženi u spornom tekstu nije iznosio navode o privatnom životu tužioca, nego isključivo pisao o temi koja se tiče trošenja javnih sredstava i potencijalnog postojanja sukoba insteresa zbog postojanja navedenih rodbinskih veza“, potpisao je sudija. A u praksi ništa se značajno nije promijenilo, osim vladajuće strukture. Novi načelnik Dejan Kojić 1. oktobra prošle godine napustio je DEMOS i priklonio se „Pokretu za Srpsku“ gradonačelnika Banjaluke Draška Stanivukovića i Igora Radojičića. U tenderskom smislu – „Stanišić doo“ stoji na istim položajima, s rukom u budžetima opštinskih javnih preduzeća i same Opštine. Sa mjesta direktora „Elektrodistribucije“, preduzeća iz sastava Elektroprivrede RS, Aco Stanišić dodvorava se šefu sadašnje sranke Miloradu Dodiku. Kako je Žurnal nedavno otkrio, on ne pristaje na poslovni nestanak „Prointera“, firme povezane sa Igorom Dodikom, organizacionim sekretarom te stranke i Dodikovim sinom. Računi IT tender giganta su ugašeni još 18. oktobra 2024, ali je Stanišić, po okvirnim sporazumima potpisanim godinu ranije, 24. jula 2025. potpisao dva ugovora ukupne vrijednosti 29.601 KM, podaci su Portala javnih nabavki u BiH. Izvor: Žana Karić Gauk/Žurnal.info
Napad na novinarku nije prekršaj: zahtijevamo hitno krivično procesuiranje
Istočno Sarajevo, 07.02.2026.- Udruženje nezavisnih medija Umbrella najoštrije i bezrezervno osuđuje fizički i verbalni napad na novinarku portala Spin.info, Sanju Vasković, koji se desio na gradilištu u Istočnom Sarajevu i koji predstavlja ozbiljno kršenje slobode medija i lične sigurnosti novinarke. Prema dostupnom snimku jasno je vidljivo da je napad izvršio Ljubo Sladoje, otac direktora kompanije Uniotec-a, u trenutku kada je novinarka obavljala legitiman novinarski zadatak. Prema izjavi novinarke, u trenutku kada se sama, jasno i profesionalno predstavila kao novinarka i postavila pitanje ko je naredio sječu drveća na javnoj površini gdje ova firma gradi bazen, suočila se sa psovkama, prijetnjama i agresivnim ponašanjem. Nakon što je započela snimanje, napadač joj je nasilno oduzeo mobilni telefon, pokušao da ga razbije, te je novinarka bila primorana da se fizički udalji i pobjegne sa lica mjesta, nakon čega je pozvala policiju. Ovaj čin predstavlja nedvosmislen napad na fizički integritet novinarke, grubo kršenje slobode izražavanja i direktni pokušaj zastrašivanja medija. Posebno zabrinjava činjenica da se napad dogodio dok je novinarka obavljala svoj posao u skladu sa profesionalnim i etičkim standardima novinarstva, postavljajući pitanja u interesu javnosti. Prema dostupnim informacijama, policija je incident tretirala kao prekršaj, iako je napadač priznao radnje koje uključuju fizički nasrtaj, oduzimanje privatne imovine i sprečavanje novinarke u obavljanju profesionalnog zadatka. Naglašavamo da se ovdje ne radi o incidentu, verbalnom sukobu ili “nesporazumu”, već o jasno dokumentovanom aktu nasilja nad novinarkom, uz elemente prisile i zasrašivanja, koji se prema domaćem i međunarodnom pravu mora tretirati kao napad na slobodu medija i pravo javnosti da bude informisana. Napadi na novinare, bez obzira na to da li dolaze od privatnih lica ili povezanih poslovnih struktura, predstavljaju prijetnju slobodi medija, pravu građana na informisanje i osnovnim demokratskim vrijednostima. Naglašavamo da je u pitanju otac direktora kompanije o kojoj je novinarka ranije profesionalno izvještavala, a koja realizuje značajne projekte u Istočnom Sarajevu, što ovom slučaju daje dodatnu dimenziju mogućeg uticaja moći i interesa na slobodu medija. Udruženje Umbrella smatra neprihvatljivim da se ovakvi slučajevi svode na prekršajne prijave i zahtijeva od policije da bez odlaganja dopuni izvještaj i kvalifikuje radnje u skladu sa stvarnim tokom događaja, te da nadležno tužilaštvo hitno preuzme predmet, izvrši pravnu kvalifikaciju djela i pokrene krivični postupak. Upozoravamo da svako odugovlačenje, relativizacija ili izostanak adekvatne reakcije institucija predstavlja saučesništvo u normalizaciji nasilja nad novinarima i dodatno ohrabrivanje budućih napada. Odgovornost institucija u ovakvim slučajevima nije samo zakonska, već i društvena, te ih pozivamo da jasno pokažu da nasilje nad novinarima neće biti tolerisano i da će svaki napad na medijske radnike biti tretiran kao ozbiljno krivično djelo, a ne kao izolovan ili privatni incident. Podsjećamo da je Sanja Vasković višestruko izložena pritiscima, prijetnjama i napadima zbog svog istraživačkog rada, te da nepostupanje institucija u prethodnim slučajevima direktno doprinosi eskalaciji nasilja. Država ima obavezu da osigura da nijedan novinar u Bosni i Hercegovini ne bude fizički napadnut zato što postavlja pitanja. Udruženje Umbrella izražava punu i nedvosmislenu solidarnost sa novinarkom Sanjom Vasković i redakcijom Spin.info te će, zajedno sa domaćim i međunarodnim partnerima, nastaviti da prati ovaj slučaj i o njemu informiše javnost i relevantne međunarodne mehanizme za zaštitu slobode medija. Inforadar.ba, Interview.ba, Impulsportal.net, Spin-portal.info, eTrafika.net, Gerila.info, Direkt-portal.com, Capital.ba, Hercegovina.info, Infoveza.com, Tačno.net, Žurnal.info
Ustavni sud RS stavio tačku na priču o zakonu o stranim agentima
BANJALUKA – Ustavni sud Republike Srpske obustavio je postupak za ocjenu ustavnosti Zakona o posebnom registru i javnosti rada neprofitnih organizacija RS. Sud je ocijenio da je takozvani “zakon o stranim agentima” već prestao da važi na osnovu ranije odluke Ustavnog suda BiH od 29. maja 2025. godine. U ovoj odluci još tada je navedeno da zakon stigmatizuje i stvara negativnu percepciju u javnosti i da uopšte nije potreban u demokratskom društvu. Ustavni sud BiH je istakao da je ovaj zakon gotovo identičan Zakonu o stranim agentima Rusije, a čija je primjena u više presuda Evropskog suda za ljudska prava ocijenjena kao suprotna Evropskoj konvenciji. Inicijativu za ocjenu ustavnosti pred Ustavnim sudom RS podnijeli su portal CAPITAL, odnosno Udruženje za promociju evropskih standarda i unapređenje poslovnog ambijenta, kao i Helsinški parlament građana Banjaluka. U njoj je istaknuto da ovaj zakon sadrži brojne proceduralne, ustavne i međunarodnopravne manjkavosti koje dovode do diskriminacije i ograničenja osnovnih sloboda. “Prije svega, zakon je donesen po hitnom postupku iako za to nije bilo osnova. Dodatno, prijedlog zakona je suprotno Poslovniku Narodne skupštine RS, podnesen manje od 24 sata prije početka sjednice na kojoj je usvojen i to bez prethodnog sprovođenja javnih konsultacija i procjene društvenog uticaja“, navodi se u inicijativi kao i u rješenju Ustavnog suda BiH. Inače, Ustavni sud BiH je osim ovog zakona, van snage stavio i Zakon o neprimjenjivanju zakona i zabrani djelovanja vanustavnih institucija BiH, te Zakon o VSTS-u RS. Svi ovi zakoni doneseni na zasjedanju NSRS u februaru prošle godine, nakon prvostepene presude predsjedniku Republike Srpske Miloradu Dodiku. Obračun sa nezavisnim medijima i nevladinim organizacijama, koji su često njihovi osnivači, počeo nakon oktobarskih izbora 2022. godine kada je tada novoizabrani predsjednik Srpske Milorad Dodik, vidno bijesan zbog izvještavanja u tom periodu, tvitom najavio kriminalizaciju klevete i obračun sa neistomišljenicima. “Kao predsjednik SNSD-a, zatražio sam od Vlade, odnosno Ministarstva pravde, da pripremi nove i izvrši izmjene postojećih zakona, te da ih prilagodi evropskim konvencijama. Radi se o Zakonu o sprečavanju širenja lažnih vijesti, Zakonu o sprečavanju jezika mržnje, Zakonu o izmjenama i dopunama Кrivičnog zakona s uvođenjem klevete i uvrede u Кrivični zakon kao krivičnog djela, te proširenju krivičnih djela protiv ustavnog poretka“, najavio je tada Dodik u svom čuvenom tvitu. Potom je NSRS poslušno izglasala izmjene Krivičnog zakonika RS i kriminalizovala klevetu (20. jula 2023. godine), a nacrt zakona o „stranim agentima“ usvojen je 28. septembra 2023. godine. Međutim, u trenucima kada se trebalo glasati za usvajanje zakona, tadašnji ministar pravde Miloš Bukejlović ga je povukao. Procedura za donošenje zakona je ponovo pokrenuta je krajem januara 2025. godine, nakon što je američki predsjednik Donald Tramp preuzeo vlast, te je usvojen već u februaru. Izvor: Andrijana Pisarević/Capital.ba
Vlasti reaguju tek kad bude kasno, ali ne izbjegavaju medijsku samopromociju
U Bosni i Hercegovini se često ponavlja isti obrazac: upozorenja i prijave o rizicima postoje, ali konkretne mjere se pokreću tek kada neko izgubi život ili nastane velika materijalna šteta. Ovaj tekst analizira tri slučaja iz proteklog perioda kako bi se razumjelo zašto se preventivne politike rijetko primjenjuju, ali kad se dogodi tragedija, reakcije su brze, vidljive, ali i često usmjerene ka političkom PR-u, umjesto ka sistemskoj prevenciji. Upozorenja nad prirodnim rizicima koja su ostala bez odgovora: Donja Jablanica Tokom katastrofalnih poplava i klizišta u oktobru 2024. godine, u Donjoj Jablanici stradalo je najmanje 19 ljudi kada je velika masa kamenja i zemlje zatrpala naselje. Najteže su pogođene kuće i infrastruktura, a tragedija je bila dio šire katastrofe koja je zahvatila više srednjobosanskih i hercegovačkih općina. Centralno pitanje nakon tragedije bilo je: šta je dovelo do razornog pomicanja materijala? Istražitelji su brzo uspostavili vezu sa kamenolomom iznad naselja, za koji se kasnije utvrdilo da je funkcionisao bez važeće koncesije. Vlada Hercegovačko-neretvanskog kantona (HNK) sama priznaje da nije izdavala dokumente ili koncesije toj firmi, niti je evidentirala uplatu naknada za dozvole. Stručnjaci i mještani godinama su upozoravali da je teren geološki oštećen i rizičan, a da bez adekvatnih mjera zaštite stanovništvo može biti ugroženo, ali ta su upozorenja ostala bez sistemske reakcije. Inspekcije su u više navrata izlazile na teren, počevši još od 2009. godine, izdavale naloge za provođenje mjera, pa čak i zabranjivale rad kamenoloma te pečatile objekt, ali je situacija ostala nejasna i rad se u praksi nastavio bez adekvatnog nadzora. Tek nakon tragedije, Donja Jablanica postaje centralna medijska tema: političari izlaze pred kamere, obilaze teren, daju izjave, obećavaju „temeljite istrage“ i „sistemska rješenja“. Mediji bilježe snažan talas javnih istupa i saopštenja, ali kako interes javnosti slabi, tako izostaju konkretni i vidljivi rezultati – obećanja ne prati dosljedno informisanje o odgovornosti, sankcijama i promjenama koje bi spriječile ponavljanje sličnih tragedija. Više od godinu dana nakon katastrofe, Tužilaštvo HNK-a navodi da je istraga o mogućoj odgovornosti za tragediju u završnoj fazi, ali nije jasno da li će biti podignute optužnice ili hoće li nadležni snositi sankcije. Smrt žene na Grbavici i naknadne intervencije koje nisu preventivne Početkom ove godine u sarajevskom naselju Grbavica stablo bora visoko desetak metara palo je na ženu, suprugu i majku dvoje djece, nanijevši joj teške povrede od kojih je ubrzo preminula. Tragična nesreća je dodatno otvorila problem dotrajalih stabala i neadekvatnog održavanja javnih zelenih površina, naročito nakon jakih snježnih padavina koje su paralizovale saobraćaj i uzrokovale dodatne teškoće širom Bosne i Hercegovine. Ono što je posebno važno u ovom slučaju jeste da su slična upozorenja o opasnim stablima i lošem održavanju gradske infrastrukture postojala i prije nesreće, ali su konkretne intervencije, poput uklanjanja starih grana, pokrenute tek nakon smrti žene. Reakcije su bile brzo vidljive u javnosti, doduše ostale su vidljive jer odrezane grane i dalje stoje na zelenim površinama, ali one više liče na hitne mjere nego na dugoročno planiranje održavanja i prevencije. Sve to izaziva frustraciju građana koji smatraju da bi takve aktivnosti morale biti redovne, a ne izazvane tragedijom. U danima nakon nesreće, slučaj žene poginule na Grbavici dominirao je medijskim prostorom, ali je fokus dijela političkih aktera bio na javnim istupima, objavama na društvenim mrežama i međusobnim optužbama, uključujući i sukobe s novinarima, umjesto na jasnom objašnjenju ko je bio zadužen za održavanje i zašto sistem nije reagovao ranije. Medijska slika bila je zasićena reakcijama i emocijama, dok su informacije o dugoročnim planovima i odgovornosti ostale nedorečene. Saobraćajni rizici i mjere tek nakon gubitka života Saobraćajne nesreće u Bosni i Hercegovini predstavljaju jedan od vodećih uzroka smrti i povreda. Iako su „crne tačke“ u saobraćaju često identifikovane kao mjesta visokog rizika, kako od strane policije tako i od lokalnih zajednica, intenzivnije kontrole, postavljanje radara i drugih uređaja za smanjenje brzine, kao i reorganizacija saobraćajne signalizacije često se provode tek nakon teških nesreća. To stvara dojam da je reakcija vlasti reaktivna, a ne preventivna. Postoje napori da se saobraćajna politika unaprijedi te da se implementiraju mjere bezbjednosti, ali broj poginulih u saobraćaju ostaje visok u odnosu na prosjek zemalja Evropske unije, a problemi sistemske primjene preventivnih mjera ostaju aktuelni. U javnoj komunikaciji, saobraćajne tragedije se najčešće koriste za slanje poruka o pooštravanju kazni i povećanim policijskim kontrolama, što se u medijima često prezentuje kroz prijetnje i statistiku, bez ozbiljne rasprave o stanju infrastrukture, lošim cestama, neadekvatnoj signalizaciji i izostanku kontinuiranih kampanja za podizanje saobraćajne kulture. Takav pristup doprinosi percepciji da se odgovornost prebacuje na „male ljude“, dok sistemski problemi i kvalitetna komunikacija s javnošću ostaju u drugom planu. U tom kontekstu, aktuelna afera s pritvaranjem ispitivača u Sarajevu u okviru akcije „Absterego“, kao i najave ministra Edina Forte o izmjenama zakona koje se odnose na način polaganja vozačkih ispita u BiH, još jednom otvaraju pitanje sistemske odgovornosti države za stanje u saobraćaju. O tim izmjenama govorilo se i na nedavno održanom okruglom stolu na Fakultetu za saobraćaj Univerziteta u Sarajevu, ali iskustvo pokazuje da se reforme u ovoj oblasti najčešće najavljuju tek nakon skandala ili tragedija, dok njihova stvarna i dosljedna primjena ostaje neizvjesna. Problem neregularnosti u procesu obuke i polaganja vozačkih ispita u BiH nije nov, već traje decenijama, što dodatno pojačava sumnju da će i ovaj put sistemske promjene ostati na nivou reakcije „kad bude kasno“, umjesto dugoročne i ozbiljne reforme. Zašto vlasti najčešće čekaju tragediju? Slučajevi Donje Jablanice, Grbavice, saobraćajnih „crnih tačaka“, učestalih zločina femicida i mnogi drugi ne govore o „nesretnim okolnostima“. Oni govore o sistemu koji ne reaguje dok neko ne izgubi život. I svaki put se ponavlja ista priča. Bosna i Hercegovina ima toliko nivoa vlasti da, kada se desi tragedija, niko nije nadležan, ali svi su prisutni pred kamerama. Dok se nečija kuća ruši ili život gasi, institucije se gube u tome čija je odgovornost, čiji je papir i čiji je potpis trebao doći prvi. A kada se desi najgore, odjednom se zna ko treba izaći na teren, dati izjavu novinarima i obećati rješenje građanima. Zašto se ta jasnoća ne pojavi ranije? Prevencija u ovoj zemlji izgleda kao luksuz, a ne obaveza.
Direkt portal traži honorarne saradnike iz istočne Hercegovine
Direkt portal traži honorarne saradnike iz Istočne Hercegovine (Trebinje, Bileća, Gacko, Nevesinje, Ljubinje i Berkovići) koji su spremni za izazove novinarskog rada. Portal traži saradnike za povremeno pisanje priča koje obrađuju lokalne teme, društvena i politička pitanja, kao i probleme i ljude koji zaslužuju pažnju javnosti. Saradnja je honorarna, a plaćanje se vrši po objavljenoj priči. Teme će biti dogovarane sa autorima, u skladu sa interesovanjima i potrebama portala. Iskustvo je poželjno, ali nije presudno – najvažniji su radoznalost, odgovornost i osjećaj za javni interes. Zainteresovani kandidati mogu se prijaviti isključivo putem mejla na adresu [email protected], uz kratko predstavljanje i primjer ranije objavljenog rada – ukoliko postoji. Kontaktiraćemo samo kandidate koji uđu u uži izbor. Rok za prijave je 5. februar 2026. Direkt portal ovim pozivom želi proširiti tim saradnika koji će pratiti i izvještavati o temama koje često ostaju neprimijećene, dajući priliku lokalnim autorima da se iskažu i doprinesu informisanju javnosti. Izvor: Direkt portal
Lekcije iz ‘slučaja Karić’: Pritisak na medije umjesto komunikacije
„Demokratsko upravljanje zahtijeva transparentnost, a mediji imaju pravo i dužnost da izvještavaju o pitanjima od javnog interesa“, odgovorila je Misija OSCE-a u Bosni i Hercegovini na upit novinarke Detektora o komunikaciji Benjamine Karić, načelnice Općine Novo Sarajevo, sa medijskim kućama i novinarima. Nakon što je Karić, putem Facebooka, objavila novinarske upite i prozvala medije za „političke pritiske“, iako su joj postavili pitanja o sječi starih stabala koji prijete sigurnosti građana nakon snijega (u padu natrulog stabla smrtno je stradala i jedna žena u sarajevskom naselju Grbavica), uslijedile su reakcije međunarodnih organizacija, novinarskih udruženja, ali i komunikologa, i novinara. OSCE je i ranije, u više navrata, pozvao „javne zvaničnike da pokažu toleranciju prema kritičkom i odgovornom izvještavanju“. Udruženje BH novinari je upozorilo da „javno objavljivanje mailova sa imenima novinara agencije Patria i N1 televizije, predstavljaju direktan i neprihvatljiv pritisak na medije i grubo miješanje političkih zvaničnika u uređivačku autonomiju medija“. „Ova vrsta pritiska na medije koji rade svoj posao ne samo da je nedopustiva nego predstavlja i grubo kršenje novinarskih prava i medijskih sloboda“, ocijenila je Lejla Turčilo, šefica Odsjeka Komunikologija/Žurnalistika Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Sarajevu, u autorskom tekstu na portalu Analiziraj. Ukazujući na „potpuni komunikacijski kolaps vlasti u Sarajevu“, nakon prvog ozbiljnijeg snijega ove zime u Sarajevu, profesorica Turčilo upozorava kako se posebno problematičnim pokazalo krizno komuniciranje općinskih i kantonalnih vlasti i komunalnih preduzeća u Sarajevu. „Već i letimičan uvid u objave na društvenim mrežama (koje su postale dominantan kanal za obraćanje javnostima) pokazuje da nadležni u Kantonu Sarajevo ne samo da ne doprinose ostvarivanju razumijevanja s građanima, nego čine sve suprotno temeljnim principima odnosa s javnostima“, navodi Turčilo. Za komunikaciju s građanima, odnosno objave na društvenim mrežama kantonalnih i općinskih vlasti, odnosno komunalnih preduzeća, navodi da su, umjesto kanala dvosmjerne simetrične komunikacije, odnosno mjesta susreta nadležnih i građana u cilju razumijevanja i rješavanja nastale krize, postale „mikromediji samopromocije“. „Umjesto osluškivanja potreba građana i konkretne, direktne komunikacije o onome što se radi, mrežne stranice zatrpane su populističkim PR objavama u kojima se sve ono što je redovan posao nadležnih plaćen javnim novcem predstavlja herojskim podvizima, sve popraćenim desetinama fotografija radnika u obavljanju njihovog posla i ministara koji zabrinuto nadgledaju, pripisujući zasluge za organizaciju posla sebi“, ističe Turčilo. ‘Ovo je još uvijek demokratija i mediji su slobodni’ Kad je u pitanju „politički pritisak“ na koji se požalila načelnica Karić, odgovorili su i prozvani mediji. „Ako mi vršimo na nju ‘politički’ pritisak, a medij smo, kakav onda pritisak ona vrši na mene kao novinarku jer sam postavila pitanja koja se odnose na rad načelnice i općine kojom rukovodi“, upitala je Amra Vrabac, novinarka agencije Patria, čiju je poruku na Facebooku objavila Karić. Smatra kako je „pritisak koji je Karić izvršila na dva medija, jer su samo postavili pitanja koja joj se nisu dopala, govori o njoj, ali i političkom miljeu iz kojeg dolazi i koji je okružuje“. „Ovo je još uvijek demokratija i mediji su slobodni. I to nećete promijeniti ni vi ni vaše sjevernokorejske metode“, poručila je Vrabac u izjavi za portal Odgovor. Prethodno se oglasila i redakcija N1, navodeći kako je novinarski upit upućen Općini Novo Sarajevo bio „isključivo profesionalne i informativne prirode, bez ikakvih političkih kvalifikacija, a odnosio se na nadležnosti, procedure i način odlučivanja u vezi sa sječom i uklanjanjem stabala na području te sarajevske općine“. „Riječ je o temi od nesumnjivog javnog interesa, posebno u kontekstu tragičnog događaja u kojem je izgubljen ljudski život, zbog čega smatramo da je interesovanje medija za postupanje nadležnih institucija ne samo opravdano, već i neophodno“, ocijenio je N1. Neprihvatljivim smatraju da se „legitimna novinarska pitanja, postavljena u interesu sigurnosti građana, javno kvalificiraju kao politički pritisak, kao i to da se novinar imenom i prezimenom izlaže optužbama koje nemaju utemeljenje u sadržaju upita“. „Podsjećamo da je uloga medija da postavljaju pitanja u ime javnosti, da traže pojašnjenja i insistiraju na transparentnosti, naročito kada je riječ o pitanjima koja se tiču života, sigurnosti i odgovornosti javnih institucija. Takva pitanja ne predstavljaju napad, već osnov demokratske kontrole vlasti“, poručuje N1, uz očekivanje da se „komunikacija s medijima vodi bez neutemeljenih optužbi, ličnih diskvalifikacija i pritisaka na novinare“. Lekcije u maniru rigidnih i nedemokratskih političara Prema stajalištu Udruženja BH novinari i Linije za pomoć novinarima (FMHL), koji su najoštrije osudili izjave načelnice Karić u kojima je targetirala novinare, ona je „u maniru rigidnih i nedemokratskih političara dijelila lekcije o ‘prihvatljivim’ novinarskim pitanjima, te u kojim se okvirima, prema njenom viđenju, smije propitivati rad općinskih javnih institucija. BH novinari smatraju „apsolutno nedopustivim da javni zvaničnici, koristeći svoju funkciju i institucionalnu moć, na društvenim mrežama javno problematiziraju novinarska pitanja, diskvalificiraju motive novinara i medija te im određuju kakva pitanja smiju ili ne smiju postavljati“. „Takvo postupanje je otvoren pritisak na slobodu medija i pravo na pristup informacijama od javnog značaja, čime se ozbiljno narušavaju demokratski principi transparentnosti i odgovornosti vlasti prema javnosti“, naveli su u svojoj reakciji. Smatraju kako su „pokušaji da se novinarski rad predstavi kao politički motivisan ili nelegitiman, samo zato što se predstavnicima vlasti ne dopada sadržaj pitanja ili način izvještavanja, nisu ništa drugo nego oblik zastrašivanja i delegitimizacije rada medija“. „Posebno zabrinjava pokušaj načelnice Karić da se argumentiran, pristojan i legitiman novinarski upit predstavi kao oblik političkog pritiska na rad Općine i načelnice, što je ne samo politički nonsens, već i apsurdna optužba, budući da je osnovna zadaća novinara postavljanje pitanja zvaničnicima o načinima na koje obnašaju svoje javne funkcije“, ističu BH novinari. Dužni podnositi viši stepen kritike i pitanja javnosti Podsjećaju i kako su, poput načelnice Karić, slične optužbe na račun medija su iznosili i drugi nositelji funkcija u izvršnoj vlasti Kantona Sarajevo i javnim preduzećima i službama nadležnim za funkcioniranje gradskih komunalnih službi u svim, pa i nepovoljnim vremenskim uvjetima. „Umjesto da argumentirano i u direktnom kontaktu sa novinarima odgovaraju na pitanja i informiraju građane o aktivnostima koje poduzimaju radi smanjivanja negativnih posljedica snježnih padavina, nositelji javnih funkcija su koristili svoje javne funkcije i društvene mreže za obračune s medijima. Takva praksa ukazuje na zabrinjavajući obrazac postupanja prema medijima i potpuno nerazumijevanje uloge novinarstva u demokratskom društvu, koje