ILEGALNA SJEČA, ZAGAĐIVANJE RIJEKA: Kohabitacija na teslićki način
Načelnik Teslića Milan Miličević je predsjednik SDS-a, a kako znamo da je entitetska vlast pod kontrolnom Dodikove stranke, jasno postaje da se na ovoj relaciji i odvijaju svi problemi u Tesliću. TESLIĆ – Nedaleko od Doboja – grada slučaja i bastiona Saveza nezavisnih socijaldemokrata, smješten je Teslić, bastion Srpske demokratske stranke u zapadnom dijelu Republike Srpske. Načelnik Teslića Milan Miličević je predsjednik SDS-a, a kako znamo da je entitetska vlast pod kontrolnom Dodikove stranke, jasno postaje da se na ovoj relaciji i odvijaju svi problemi u Tesliću. Pa da krenemo redom. Prva i najbitnija stvar koju je vrijedno napomenuti jeste da se na teritoriji opštine Teslić već godinama vrši pravi ekocid kroz nelegalnu eksploataciju šume i zagađivanje rijeka i riječnih tokova. Naš portal je još krajem 2020. izvještavao o tome da južni dio opštine, Blatničko – očauški kraj, posjeduje enormna prirodna bogatstva, a da se upravo na tom području praktično svakodnevno vrši (ilegalna) eksploatacija šume. Ipak, od krađe nisu pošteđeni ni ostali šumom bogati predjeli opštine. Kako je za naš portal još tada potvrđeno iz javnog preduzeća “Šume Republike Srpske”, samo tokom 2020. godine evidentirana je bespravna sječa više od 1.000 kubnih metara u rejonu koji pripada ŠG “Borja” Teslić. “Evidentirana šteta po osnovu bespravne sječe iznosila je 1.038 metara kubnih, a Šume Srpske su podnijele 24 krivične i 126 prekršajnih prijava. Kada je u pitanju ŠG “Borja” Teslić, u direkciju JP dostavljena je informacija da je izvršena kontrola 10. i 12. jula 2020, prilikom koje su konstatovane određene nepravilnosti koje su se odnosile na to da su stabla za sječu bila nejasno obrojčena, odnosno da se ne vide cifre kolobroja, da je šumski žig nejasno otisnut, pojedina stabla su posječena BEZ DOZNAKE, da se koristi deblovinski metod rada, da se traktori kreću mimo šumskih vlaka, da su sortimenti četinara zatečeni na stovarištu neokorani itd.”, poručivali su tada iz sjedišta preduzeća. Od ilegalne sječe do dana današnjeg nisu pošteđeni ni predjeli Krivaje, Gornjih Ugodnovića, Očauša itd. MUP Srpske podnio je 2021. izveštaj protiv devet osoba zbog milionskog kriminala pričinjenog u Šumskom gazdinstvu “Borja” iz Teslića, međutim, ono što je čak i više zabrinjavajuće od svega navedenog jeste činjenica da do sada niko nije odgovarao, iako je nakon našeg teksta tada uhapšeno više Teslićkih privrednika, uključujući i najkontraverznijeg od svih – Srđana Klječanina poznatijeg i kao Rufi. Ipak, do danas niko nije osuđen. Interesantno je da je samo prije nekoliko sedmica, prema pisanju medija, Rufi zajedno sa 15-tak lica i Alenom Seferovićem (liderom lokalne SDA) tokom noći upao u porodičnu kuću Z.K. (2003.) u Đuliću kod Teslića i nanio teške tjelesne povrede dvojici ljudi. Šumsko gazdinstvo „Borja“ već tradicionalno SNSD-u u Tesliću služi kao poligon za kandidate za odbornike. Infoveza je već otkrila da je tokom prošlih izbora na loklanim listama SNSD-a pored Klječanina bio i tadašnji vršilac dužnosti direktora ŠG “Borja” Stojan Božić, kao i Đorđe Gajić, tadašnji zamjenik direktora i jedan od vlasnika firme G&B Javorovo d.o.o. Teslić. Nekadašnji sekretar Srpske demokratske stranke iz Teslića Siniša Đurić za Infovezu kaže da su bespravne sječe većim dijelom zaustavljene, odnosno da se ne rade u tom obimu kao 2020. godine. „Ipak, izvođači radova i dalje drže rukovodstvo Šumskog gazdinstva „Borja“ pod svojom kontrolom, postavljajući bliske ljude na ključne pozicije. Braća Đurić su postavili svog zeta Miliju Božića za direktora gazdinstva. Srđan Klječanin Rufi je postavio svog piona Vladimira Đukarića za tehničkog direktora, preko koga i dalje kontroliše gazdinstvo, iako više ne izvodi radove u ranijem obimu. Rufi takođe ima uticaj na upravnika RJ Očauš, Milomira Kršića, koji je bratić Živka Kršića, vlasnika pilane u Očaušu, dok je Živkov sin Borjan kandidat na SNSD-ovoj listi“, rekao je Đurić. On ističe i da je pojedinci iz vrha teslićkog MUP-a imaju uticaja na Miladina Bačića, upravnika RJ Blatnica, gdje „Feniks Holz“ vrši sječu i izvoz. „Svi izvođači radova imaju po dvije sestrinske firme, jednu za sječu šumskih drvnih sortimenata (ŠDS), a drugu za preradu kupovinu i izvoz robe, čime drže kompletnu proizvodnju pod svojom kontrolom, jer po zakonu ne može jedna firma raditi oboje. Šumsko gazdinstvo im je tek puki računovodstveni servis. Npr. „Klječanin Kompani“ u vlasništvu Srđana Klječanina Rufija vrši sječu i izvoz, dok „Drvo Export“ prvobitno registrovan na njegovu ženu Miljanu, a sada na razne pione, vrši izvoz sirovog drveta. Nenad Lulaš je jedini koji se odupirao njihovoj kontroli od trenutka kada je Bogdanić napustio kontrolu nad SNSD-om i gazdinstvom i on je uklonjen“, objašnjava Đurić. „Pojedinci iz vrha teslićkog MUP-a posjeduju firme koje su registrovane na najbliže članove njihovih porodica, poput firme „Feniks“, kao i firme koje su u zajedničkom vlasništvu poput firme „Staneks“, gdje je jedan od suvlasnika Stojan Božić, bivši direktor šumskog gazdinstva. Sve ostale firme su manji igrači u ovoj industriji. Feniks je ranije radio u Kotor Varoši, ali je prešao ovdje kada je Stojan Božić postao direktor, čime je firma počela dobijati poslove. Kupci šumskih drvnih sortimenata nisu potpuno jasni, ali firma Efekt, iako ne učestvuje u sječi, je jedan od najjačih kupaca“, zaključuje Đurić. Što se tiče aktuelnog načelnika Teslića Milana Miličevića, Republičko javno tužilaštvo podiglo je protiv njega optužnicu, a Miličević je krajem jula saslušan u ovoj pravosudnoj instituciji u svojstvu osumnjičenog, nakon što je jedan od investitora u Tesliću prijavio da mu Miličević kao načelnik Opštine opstruiše izgradnju objekta. Nakon što je optužnica podignuta, Miličević je kazao da je sve davno dogovoreno i precizno tempirano, te da ima političku pozadinu. Ističe da iza optužnice stoji povjerenik SDA za Teslić Alen Seferović, koji je svojevremeno bio odbornik PDP-a u teslićkom parlamentu. INFOVEZA.COM/MISBIH.BA
RASTRGANI IZMEĐU POSLA NAČELNIKA KOZARSKE DUBICE I BANJČEVE STRANKE: Reljić već tri godine pod istragom
Radenko Reljić, načelnik Kozarske Dubice, prijavljen u julu 2021. godine i u međuvremenu je saslušan u svojstvu osumnjičenog za zloupotrebu položaja „tešku“ 800.000 maraka. KOZARSKA DUBICA – Radenko Reljić izabran je za načelnika Kozarske Dubice na lokalnim izborima 2020. godine, a osam mjeseci nakon toga izbačen je iz SNSD-a. Reljić je isključen jednoglasno na sastanku Opštinskog odbora SNSD-a, a koliko je situacija bila ozbilja govori i podatak da je tom sastanku prisustvovao i prvi čovjek stranke Milorad Dodik. Reljić je iz stranke isključen, kako je rekao povjerenik OO SNSD-a u Kozarskoj Dubici Rodoljub Topić, „zbog svih onih radnji koje su se danima pojavljivale u medijima“. Podsjećamo da se Reljić gotovo tri godine nalazi pod istragom tužilaštva u Prijedoru zbog sumnje da je zloupotrijebio službeni položaj i uskoro bi trebala biti donesena konačna tužilačka odluka u ovom predmetu. Reljić je prijavljen nadležnom tužilaštvu u julu 2021. godine i u međuvremenu je saslušan u svojstvu osumnjičenog za zloupotrebu položaja „tešku“ 800.000 maraka. – Lice R. R. se sumnjiči da je obavljajući funkciju direktora Doma zdravlja „Кozma i Damjan“ u Кozarskoj Dubici u vremenskom periodu od 2013. do 2016. godine iskoristio svoj položaj i ovlašćenja, te tako pribavio protivpravnu imovinsku korist u novčanom iznosu od 842.733 КM, te za isti novčani iznos oštetio Javnu zdravstvenu ustanovu Doma zdravlja „Кozma i Damjan“ – saopšteno je u julu 2021. godine iz Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske. Nema nikakve sumnje da je ovo jedna od najvećih afera koja je potresla Kozarsku Dubicu između dva izborna ciklusa. Protiv Reljića je svojevremeno bilo zatraženo i određivanje pritvora, ali je taj zahtjev odbijen. – Dao sam izjavu u informativnom razgovoru u prostorijama Uprave kriminalističke policije u Banjoj Luci. Iako je izjava data za petnaestak minuta, zadržan sam u prostorijama policije gotovo dva časa. Neosnovani prijedlog za određivanje pritvora je odbijen – izjavio je tada Reljić. Javni funkcioneri osnovali i građevinsko preduzeće Od tada do danas informacija o ovom predmetu u javnosti nije bilo. U pitanju je, kako se više puta pisalo, složen predmet i prikupljena je obimna dokumentacija tokom istrage. Svemu je prethodio politički rat u Kozarskoj Dubici nakon što je pet odbornika napustilo SNSD čime je ta stranka u kritično vrijeme izgubila većinu u gradu. Nakon što je Reljić isključen iz SNSD-a, ova stranka je ponovo osvojila većinu u lokalnom parlamentu, jer su se u matično jato vratili Senad Zlokapa i Suzana Babić. Za vrijeme pandemije koronavirusa tadašnji komandant Kriznog štaba i načelnik opštine Radenko Reljić i direktor Doma zdravlja Vlado Karagić osnovali su preduzeće „RVRD Company“ koje je u centru Dubice gradilo i prodavalo stanove. Reljićevi partneri u ovom poslu su bili direktor banje „Mlječanica“ Dragan Brdar, Smilja Jevrić Topić, supruga Rodoljuba Topića, izvršnog direktora za ekonomske poslove u „Elektrokrajini“ i vlasnica apoteka „Smilje“, te Milica Karagić, supruga Vlade Karagića, direktora Doma zdravlja. Osnivački kapital preduzeća bio je 1.000 maraka, a ime „RVRD“ je skraćenica u koju su prvo slovo svog imena ugradili Radenko, Vlado, Rodoljub i Dragan. Ova ekipa u Ulici Mladena Stojanovića na Keju kupcima je nudila stanove od 54,50 i 39 kvadratnih metara po cijeni od 1.500 maraka po kvadratu. Ti stanovi su trebali biti useljivi u septembru 2021. godine. Reljiću ovo nije bilo jedino preduzeće. On je bio vlasnik i firme „Titanium power“ koja je jedan od osnivača „RVRD Company“. Djelatnost te firme, koja je u 2018. godini prihodovala skoro 80.000 maraka, bila je proizvodnja električne energije i električnih motora. Nakon što je ovaj vijest objavljena, Reljić se povukao iz posla. Reljić je u jedu pandemije postao pravi hit na društvenim mrežama nakon što je napravio nevjerovatan gaf komentarišući aktuelnu situaciju sa koronavirusom. – Prognoze koje nam dolaze iz svijeta nisu baš najoptimističnije zbog toga što taj virus već mutira i već postoje neke najave da će doći neka verzija 20 iz Kine, pa čak verzija 20 pro, tako da nastaje jedan zamah – kazao je tada Reljić, a video sa njegovom izjavom brzo je postao hit na društvenim mrežama. Da stvar bude do kraja nevjerovatna, Reljić je nosilac odborničke lice SNSD-a u Kozarskoj Dubici na predstojećim lokalnim izborima. Nije poznato kada je vraćen u stranku iz koje je prije tri godine isključen. Ako je Reljić bio svojevrsna „mis afera“ u Dubici protekle četiri godine, onda su Specijalna bolnica za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju „Mlječanica“ i njen direktor Dragan Banjac postali prva pratilja. Pod istragom tužilaštva i nabavke u Banji Mlječanica U oktobru prošle godine objavljeno je da je Okružno javno tužilaštvo Prijedor formiralo predmet koji se tiče određenih javnih nabavki Specijalne bolnice za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju „Mlječanica“ Većinu javnih nabavki za „Mlječanicu“ obavljala je firma „Šumil“ u vlasništvu Milana Šuvka, čiji je sin Miloš Šuvak, Banjčev partijski kolega (NPS). Šuvak je za „Mlječanicu“ radio razne poslove – od sanacije kuhinje vrijedne 90.000 maraka preko sanacije kinezi-sale za 50.000 KM do sanacije laboratorije za 30.000 maraka. Osim toga sanirao je, uređivao i opremao sobe u centralnom objektu „Mlječanice“ za gotovo 60.000 maraka, sanirao je i opremao kancelarije za šta mu je plaćeno 45.909 KM, ali je najinteresantnije da je Šuvak za „Mlječanicu“ čak nabavljao i konzumna jaja u vrijednosti od oko 7.000 KM. Za dodatne i nepredviđene radove na izgradnji hidro-bloka u „Mlječanici“ preduzeće „Šumil“ dobilo je 511.387 KM i to na najnetransparentniji način – pregovaračkim postupkom bez objave obavještenja o nabavci. – Prilikom izvođenja radova izgradnje objekta hidro bloka Specijalne bolnice Mlječanica nužno je izvršenje nepredviđenih i dodatnih radova koji nisu bili uključeni u prvobitno razmatrani projekat, a u pitanju su rušilački, stolarski, suvomontažni, keramičarski, molersko-farbarski, tapetarski i drugi radovi – stoji u obrazloženju zbog čega je došlo do pregovaračkog postupka bez objave obavještenja o nabavci. U obavještenju o dodjeli ugovora je navedeno da je pregovarano samo sa firmom „Šumil“. Kada su pitanju raniji ugovori, od važnijih i vrednih poslova valja pomenuti da je „Šumil“ za „Mlječanicu“ gradio bungalove vrijedne 2,1 milion maraka. „Šumil“ je predvodio i grupu ponuđača koja je gradila pomenuti hidro-blok, a za taj posao dobili su 5,4 miliona KM, dok je za gradnju poluintenzivne njega u „Mlječanici“ dobio 1,5 miliona maraka. Koliko je Banjac bio velikodušan prema „Šumilu“ govori i podatak da je im dodijelio čak 37 ugovora. Najvredniji je svakako onaj za izgradnju
SKY SE SPUSTIO NAD STARI GRAD: Hadžibajrićev put od tradicije do zatvora
Predstojeće izbore Beg, Ibro, Hadžija, kako su mu sve tepali saradnici – osumnjičeni kriminalci, dočekat će iza rešetaka. Teško je pobrojati sve afere u kojima je učestvovao, malverzacije koje je napravio, kako je sve kršio zakon, uzimao od sirotinje da bi davao bogatim. STARI GRAD SARAJEVO – Predstojeći oktobarski Lokalni izbori u BiH su prvi na koje se Ibrahim Hadžibajrić, decenijski načelnik sarajevske općine Stari grad neće moći kandidovati. Naime,zbog optužnice za organizirani kriminal još je uvijek u pritvoru, a zbog prvostepene presude Općinskog suda u Sarajevu iz juna 2024. – krivično djelo povreda prava iz radnog odnosa – dobio je šest mjeseci zatvora i zabranu obavljanja načelničke pozicije 4 godine. Tako je karijera jednog od najdugovječnijih načelnika u BiH dobila i svoj (prvi) sudski epilog. Kobni 9. maj za Bega Iako je njegova politička i načelnička karijera još od prvog mandata 2008. godine bila praćena raznim optužbama i aferama, sve do 2023. godine Hadžibajrić je suvereno vladao sarajevskom općinom Stari grad. Prošle godine 9. maja, tokom akcije kodnog naziva „Start“, izvedene po naredbi Tužiteljstva i Suda BiH, te Kantonalnog tužiteljstva Sarajevo, a u suradnji sa EUROPOLOM, Ibrahim Hadžibajrić je uhapšen. Ovom akcijom je bilo obuhvaćeno više od deset fizičkih i pravnih osoba, koje se sumnjiče za organizovani kriminal i zloupotrebe u višemilionskim iznosima. Uhapšeno je sedam osoba, za dvije je izdata potjernica. Hadžibajrić u lisicama stiže u pritvor Na taj isti dan, navodno nevezano od akcije “Start”, Općinski sud u Sarajevu potvrdio je optužnicu Tužilaštva Kantona Sarajevo protiv Ibrahima Hadžibajrića zbog krivičnog djela povrede prava iz radnog odnosa. Dan kasnije u Tužilaštvo BiH su predate osobe zbog sumnje na organizirani kriminal, odnosno zloupotrebu položaja ili ovlaštenja, pranje novca, te primanje i davanje dara. Pored načelnika Hadžibajrića, njegov sin Seid Hadžibajrić, sekretarka Općine Alma Destanović, biznismen Elmedin Karišik, Mehmed Dedić, vlasnik firme “Arijana” i Emina Rogo medicinska sestra. Hadžibajrić i Karišik su osumnjičeni da su od 2019. do maja 2023. godine organizirali i rukovodili kriminalnom grupom čiji su članovi bili Alma Destanović, Seid Hadžibajrić i druge osobe. Pronađen novac, nakit, pištolji… Tokom akcije pretres je izvršen na 30 lokacija u Kantonu Sarajevo tokom kojih je pronađeno između ostalog, gotov novac u različitim valutama u iznosu od oko 200.000 KM, skupocjeni nakit, više pištolja sa municijom, 248 mašina za rudarenje kriptovaluta – vrijednost samih uređaja cca 1.200.000$, te značajne količine sredstava u kriptovalutama. Za devet fizičkih i šest pravnih osoba, SIPA je izvršila privremenu obustavu transakcija u ukupnom iznosu od 429.820 KM i 82.289 eura, a privremeno su oduzeta i šest luksuznih automobila. Negirao optužbe Hadžibajrić je na prvom ispitivanju odbacio sve što mu se stavlja na teret, a osobe koje su uhapšene i koje spominje Tužilaštvo “gotovo i ne poznaje.” No pritvor je ipak produžen i u junu predmet razdvajaju na dva dijela: istragu protiv Ibrahima Hadžibajrića i Alme Destanović koju vodi Tužilaštvo KS i protiv Seida Hadžibajrića i Elmedina Karišika, koju je preuzelo Tužilaštvo BiH, s obzirom da su njih dvojica koristili Sky aplikaciju. Kako je američki ambasador “nasjeo” na priču? Tokom druge polovine 2023. i početkom 2024. godine Hadžibajriću je produžavan pritvor, tri po tri mjeseca. Istovremeno provode se i nove akcije: oduzimanje imovine u predmetu koji je povezan sa Elmedinom Karišikom (tri parkinga); zaplijena stana u Sarajevu u vrijednosti oko 280.000 KM za koji je utvrđeno da pripada Hadžibajriću iako se vodi na Džemaludinu Buturoviću. Hadžibajriću je blokirana kuća u Baškim vodama, oduzimaju mu se zgrade vrijedne 1 milion KM, slijedi optužba za kupovinu naoružanja… A izbori? U oktobru Tužilaštvu KS na osnovu nalaza FUP-a proširuje istragu zbog sumnje da je Hadžibajrić počinio koruptivne aktivnosti koje se odnose na izborne nepravilnosti tokom 2018. godine i Hadžibajrićevu tadašnju stranku Nezavisna bosanskohercegovačka lista (NBL), tj da je falsificirao potpise za podršku na izborima prije nekoliko godina, a koje je zatim predao CIK-u. Sumnja se da je podrška za izbore lažirana i da je nisu potpisali svi uposlenici Općine Stari Grad. Dokumentiran je i značajan broj slučajeva krivotvorenja ličnih potpisa i zloupotrebe ličnih podataka osoba koje su neistinito navedene kao osobe koje su prikupljale potpise podrške za ovaj politički subjekt na spornim obrascima. Na ročištu u januaru 2024. prisutnima se obratio Hadžibajrić, koji je ustvrdio da je sve radio po zakonu; da je riječ o političkom procesu čiji je cilj bio skloniti ga s pozicije načelnika navedene općine jer je najavio da će se kandidirati i za peti mandat, a javnost će ga, kako je rekao, pamtiti i po tome da je “uložio više od 80 miliona eura u Stari Grad”. Spominjao je i američkog ambasadora Michaela Murphyja, iskazavši žaljenje što je i on “nasjeo na priču”. Naveo je da je bio “čvrste, ali pravedne ruke”, da je pomagao svima, a da će, dođe li do suđenja “pričati o svemu i svačemu”. Za kraj je podsjetio da je u pritvoru već devet mjeseci, pa Tužilaštvu poručio: “Mogu biti još pet godina, ako mislite da ćete me slomiti.” Potvrđena optužnica U martu 2024. provedena je akcija “Start II” u kojoj je MUP Kantona Sarajevo priveo Seida Hadžibajrića i Elmedina Karišika zbog postojanja osnova sumnje da su počinili krivična djela “organizirani kriminal” u vezi sa krivičnim djelima “pranje novca”, “davanje nagrade ili drugog oblika koristi za trgovinu utjecajem”, “primanje nagrade ili drugog oblika koristi za trgovinu utjecajem” i krivičnog djela “davanje dara i drugih oblika koristi”, “zloupotreba ovlaštenja u privrednom poslovanju.” U aprilu 2024. Kantonalni sud u Sarajevu potvrđuje optužnicu protiv Ibrahima Hadžibajrića, Elmedina Karišika, Seida Hadžibajrića, Alme Destanović, Fahrudina Novalije i firme “PLAZA GROUP” zbog najtežih koruptivnih krivičnih djela propisanih zakonima Federacije BiH i Kantona Sarajevo. Optužnica Protiv Ibrahima Hadžibajrića optužnica je podignuta zbog krivičnih djela organizovani kriminal u vezi sa krivičnim djelima zloupotreba položaja ili ovlaštenja, primanje dara i drugih oblika koristi, pranje novca, krivotvorenje službene isprave, sprečavanje dokazivanja i davanje lažnih podataka o imovini i prihodima Zakona o prijavljivanju i postupku provjere podataka o imovini nosilaca javnih funkcija u Kantonu Sarajevo. Elmedin Karišik se tereti da je počinio krivično djelo organizovani kriminal u vezi sa krivičnim djelima davanje dara i drugih oblika koristi, pranje novca, davanje nagrade ili drugog oblika koristi za trgovinu utjecajem, davanje lažnog iskaza i zloupotreba ovlaštenja u privrednom poslovanju. Seid Hadžibajrić se tereti
KAMENOLOM U BUGOJNU: Između dvije strane zakona
Nakon što su Tužilaštvo Srednjobosanskog Kantona te federalno Tužilaštvo odbacili krivične prijave protiv načelnika Općine Bugojno Hasana Ajkunića, mještani Mjesne zajednice Poriče iz ovog grada nastavljaju svoju borbu protiv spornih odluka i akata načelnika Općine, kantonalnog ministarstva privrede i vijećnika SDA, s ciljem sprečavanja eksploatacije dolomita u njihovim dvorištima. BUGOJNO – Nakon što je Vlada Srednjobosanskog kantona dodijelila koncesiju za igradnju kamenoloma u Mjesnoj zajednici Poriče na području Općine Bugojno, mještani su podnijeli krivičnu prijavu protiv načelnika Općine Hasana Ajkunića. Međutim Tužilaštvo ovog kantona prvo je izuzelo dokumetaciju iz Općine Bugojno, Ministarstva privrede i Ministarstva finansija SBK-a, koja se odnosi na koncesione ugovore i potraživanja. Kako su iz Kantonalnog tužilaštva 2023. godine rekli za Radio Slobodna Evropa u vezi s planiranom izgradnjom kamenoloma u Bugojnu, formiran je predmet po prijavi mještana MZ Poriče. “Tužilaštvo provjerava navode i prikuplja se određena dokumentacija i drugi dokazi i tek nakon toga ćemo odlučiti o konačnoj tužulačkoj odluci”, navedeno je u odogovoru Tužilaštva SBK za RSE. Hasan Ajkunić (Foto: bug.ba) Nakon toga Tužilaštvo SBK je odbacilo prijavu, pa su mještani pravnu zaštitu zatražili i u Tužilaštvu FBiH. Međutim uslijedio je isti odgovor. Prijava je odbijena. “To je više politička odluka, jer ako je izvođač radova došao na lice mjesta, mi ga fizički spriječili da počne iskopavanja, pozvali inspekciju, koja mu je naložila šta sve od dokumenata mora imati, njemu je tada trebalo tačno još 13 dozvola. Poslije toga načelnik Bugojna na Vijeću moli vijećnike SDA da podrže projekat kamenoloma. Ja odgovorno tvrdim da je načelnik Hasan Ajkunić upleten u kriminal”, kaže Bakir Morić, predstavnik MZ Poriče, te dodaje kako su prekršene sve zakonske procedure. Radovi na ispokapavanju, odnosno kamenolomu ne mogu početi dok se ne dobije saglasnost mještana Poriče. Morić nam priča kako su išli i u Vladu SBK te razgovarali sa sada već bivšim ministrom privrede Nisvetom Hrnjićem, koji im je rekao kako Vlada nije ništa uradila, već je Općina to uradila. “Kako će Vladina kantonalna komisija za koncesije dati suglasnost a da nisu pregladali sve papire? On nam je rekao ‘mi smo mu dali dozvolu, on će raditi’. E pa neće!”, prepričao nam je dio razgovora Morić. Pored pravne borbe mještani ove mjesne zajednice zbog svega trpe razne pritiske u firmama gdje su zaposleni. Naš sagovornik navodi kako je njemu uprava Binasa, gdje je zaposlen, smanjila platu. “Meni su dolazili kući, šarali po vratima, provociraju, ali neće im proći jer nije po zakonu”, naglašava on. Kaže kako su pritiscima izloženi i drugi mještani. “Mom komšiji, koji na 70 metara od kamenoloma drži ribnjak, njemu je u mjesec dana došlo sedam inspekcija, kome to još dolazi toliko i naravno ništa nisu našli, ali na taj način vrše pritiske na nas”, navodi Morić. Mještani ne žele kamenolom pored kuća Neformalna grupa građana MZ poriče više od dvije godine i upozorava na, kako kažu, niz nezakonitih radnji i procedura kada je riječ o planiranoj izgradnji kamenoloma. Osim što nema saglasnost lokalne zajednice, Kamenolom – koji je planiran da se otvori u neposrednoj blizini magistralnog puta, lokalne rječice, legalnog ribnjaka i kuća u kojim se živi – nema ni Urbanističku saglasnost, dozvolu od Direkcije za puteve SBK, prethodnu vodnu saglasnost, studiju procjene uticaja na okoliš, odobrenje Ministarstva privrede za istraživačke radove niti je predviđen u prostornom planu Srednjobosanskog kantona iz 2018. Godine. Foto: Facebook Istovremeno, Bakir Morić naglašava da bi izgradnja kamenoloma ugrozila građane koji žive u neposrednoj blizini. “Najudaljenija kuća od planiranog kamenoloma u Bugojnu je 70 metara i to bi nas ugrozilo, ta prašina od tog kopanja. Osim toga, u blizini planirane izgradnje je i bazen s pitkom vodom kojom se snabdijevaju mještani naselja Poriče”, objašnjava Morić. Dodaje kako su upozoravali sve institucije u Općini Bugojno da planirana izgradnja kamenoloma nije po zakonu. “Borimo se protiv načelnika koji je naš komšija i koji živi u Poriču i od te borbe nećemo odustati”, dodaje Morić. Investitoru se sudi zbog reketiranja, on želi biti načelnik Na mjestu gdje je planiran kamenolom će se eksploatisati građevinski kamen dolomit koji se koristi kao nasip za autoputeve. U međuvremenu je iz firme koja je dobila koncesiju “Kvatro” rečeno za RSE kako ne namjeravaju odustati od izgradnje kamenoloma. U decembru 2021. godine Općinsko vijeće Bugojno dalo je saglasnost firmi “Kvatro d.o.o.” za koncesiju za izgradnju kamenoloma na lokalitetu Bukovački potok. Nakon toga, Vlada Srednjobosanskog kantona i firma “Kvatro d.o.o”. Bugojno u maju 2022. su sklopile Ugovor o koncesiji. Vlasnik firme “Kvatro” Ibro Mandara je 2023. godine za Radio Slobodna Evropa rekao kako “nema ništa nezakonito u planiranoj izgradnji kamenoloma”: “Naravno da će se graditi. Izgradnja će početi kad bude prikupljena dokumentacija. Nabavljam, polako prikupljam… Ne može se za dan, dva ili mjesec dana dobiti sve dozvole. Sve ide svojim tokom”, rekao je tada Mandara. Tužilaštvo SBK Direktor ove firme uhapšen je 2022. godine i proitv njega se vodi istraga u Tužilaštvu SBK. Sumnjiči se da je u prethodne četiri godine kontinuirano iznuđivao novac od Davora Ivoša, vlasnika jednog privrednog subjekta iz Bugojna, upućiujući mu ozbiljne prijetnje po život i tijelo. Na taj način za sebe je pribavio protupravnu imovinsku korist otprilike 1.2 miliona konvertibilnih maraka, a privrednom subjektu nanio veliku materijalnu štetu. Par mjeseci kasnije Tužilaštvo SBK podiglo je optužnicu protiv Ivoša zbog krivičnog djela zloupotreba položaja ili ovlašćenja, a u aprilu 2023. godine optužnicu je potvrdio Općinski sud u Bugojnu. Ivošu se stavlja na teret da je u svojstvu odgovorne osobe ovlaštene za zastupanje i predstavljanje Nogometnog kluba Iskra Bugojno i predsjednika Upravnog odbora Nogometnog kluba Iskra Bugojno suprotno Statutu udruženja građana Nogometnog kluba Iskra Bugojno, kojim su propisani poslovi i zadaci predsjednika Upravnog odbora, iskorištavanjem službenog položaja ili ovlaštenja s ciljem pribavljanja imovinske koristi pribavio sebi imovinsku korist u iznosu od 34.250.00 KM. Godinu nakon podizanja optužnice Davor Ivoš odlučio se kandidovati na predstojećim lokalnim izborima u Bosni i Hercegovini. On se kandidovao kao nezavisni kandidat za načelnika Bugojna. Pogodovati investitoru pokušalo se i ranije Bilo je to krajem 2021. godine, izglasavanjem na Općinskom vijeću Bugojno, sporne Odluke o davanju prethodne saglasnosti privrednom društvu “Kvatro d.o.o.” Bugojno za istraživanje i eksploataciju
IMA LI DRŽAVE U NEUMU: Ima, al’ u nepokretnoj imovini
Saga oko prodaje dijela državne imovine vezane za radničko odmaralište “Feroelektro” u Neumu, ali i hotela Zenita, ne nazire se kraju. NEUM – Ovu informaciju za portal Tačno.net potvrdio je to i načelnik općine Neum, Dragan Jurković, koji je istakao da se čeka epilog i za prodaju radničkog odmarališta “Feroelektro” i hotela “Zenit”. Kako navodi Jurković, oni su na samom početku upozoravali na vrijeme da to radničko odmaralište nije bilo u vlasništvu “Feroelektra”. “Međutim to je na nekakav način došlo u prodaju, što smo mi osporavali, uputili smo dopise sudu, međutim sud je imao uvide u zemljišne knjige, a ono što mi znamo jeste da su novci koji su se dobili prilikom prodaje još uvijek deponirani na računu Općinskog suda u Čapljini dok se ne završe procesi koji se vode. Kako će se to u konačnici završiti, to ne znamo”, kazao je Jurković. Suprotno tvrdnjama načelnika općine Neum, bivši v. d. direktora “Feroelektra” Mirsad Jašarević ističe da se sama prodaja odigrala prije njegovog dolaska na poziciju. “Što se tiče Neuma, mi smo se žalili na sve na šta smo mogli da se žalimo. Osnovano smatram da je prodaja bila na štetu ‘Feroelektra’. Što se tiče samih objava, zakon je tu vrlo jasan. To je imovina ‘Feroelektra’. ‘Feroelektro’ je napravio to odmaralište i to je njegovo. I nema tu niko ništa da spori”, pojašnjava Jašarević. On, također, naglašava da sud odgovara za prodaju i sve poslije prodaje imovine sud odgovara za tu prodaju. “To je potpuno čisto i sve drugo jesu opstrukcije ljudi koji pokušavaju izvući neko politikanstvo iz svega ovoga”, zaključuje Jašarević. Foto: Booking Kada je u pitanju hotel “Zenit”, Jurković također navodi da su se to desile određene nepravilnosti tokom prodaje samoga hotela. “Što je vidljivo i u samom sudskom registru, kapital koji je upisan u sudski registar ne odgovara kapitalu koji se nalazi u samoj prodaji. Mi smo tu pokrenuli dvije upravne tužbe. Jednu smo dobili. Nadležno ministarstvo je reagiralo suprotno uputama suda, mi smo uložili žalbu, i dalje je pred sudom, tako da ne znamo epilog i ne znamo koje vremensko razdoblje je potrebno da se završe ti predmeti”, kazao je. On navodi da je 2014. godine rađena revizija u hotelu “Zenit”, ali da tu reviziju skupština nije potvrdila i da se samim time nije moglo stupiti u prodaju hotela “Zenit” jer je u registru ostao onaj kapital koji je bio ranije. Stručnjak za državnu imovinu Muharem Cero navodi kada su u pitanju ove dvije imovine, da su kolokvijalno državna imovina. “Pod državnom imovinom se podrazumijevaju četiri vrste imovine: javna dobra, opšta dobra, imovina iz sukcesije i imovina iz kontinuiteta. Ovdje se radi o društvenoj imovini, koja je podržavljena u procesu privatizacije i ona se ne može tretirati na način kao državna imovina. Ona je imovina koja je bila u procesu privatizacije. Kad se njome baviš, baviš se kao i svakom drugom imovinom iz procesa privatizacije, a ne tretiraš je kroz Zakon o zabrani raspolaganja državnom imovinom”, pojašnjava Cero. Ističe da u Neumu ima samo jedna, po njemu, državna imovina, a to je hotel Sindikata Komunističke partije BiH i ona se nalazi pod zabranom raspolaganja. Radničko odmaralište “Feroelektro” Radničko odmaralište “Feroelektro”, koje se nalazi na najatraktivnijoj lokaciji u Neumu, stavljeno je na prodaju 2021. godine, a propusti institucija u Federaciji BiH, kako je otkrio Centar za istraživačko novinarstvo (CIN), oštetili su 19 kupaca apartmana. Sud u Čapljini je nekretnine koje su trebale pripasti Federaciji po pisanju CIN-a prodao kupcima za više od tri miliona KM, a Općina Neum im brani da se upišu kao vlasnici, otkrio je početkom godine. Bitka za ovo odmaralište vodi se još od kraja rata u Bosni i Hercegovini. Prema pisanju CIN-a, odmaralište je tada pokušalo preuzeti ugostiteljsko-turističko poduzeće “Odmaralište Neum”, koje je osnovano sredinom 90-ih od grupe radnika “Feroelektra” iz Hercegovine, koji su izgubili veze s matičnim preduzećem u Sarajevu. Ova grupa radnika osnovala je novo preduzeće na osnovu Uredbe o privremenom organiziranju poslovanja gospodarskih subjekata i organizacijskih oblika pravnih osoba na teritoriji tzv. Hrvatske Republike Herceg-Bosne (HRHB). Oni su u svoj osnivački kapital uvrstili nekretninu, ali u zemljišnim knjigama nisu upisali vlasništvo. Načelnik Neuma Dragan Jurković zbog toga osporava prodaju odmarališta, tvrdeći da na osnovu propisa HRHB-a ono pripada ugostiteljsko-turističkom poduzeću “Odmaralište Neum”, osnovanom 1994. godine. Preduzeće “Feroelektro”, s druge strane, smatra se vlasnikom nekretnine. Kako je CIN u svom istraživanju otkrio, “pravo vlasništva nad objektom nemaju ni jedni ni drugi već Federacija BiH. Prilikom prijave imovine u postupku privatizacije ‘Feroelektro’ je bio u obavezi isknjižiti ovaj objekat s preduzeća, dok ‘Odmaralište Neum’ nije ispunilo zakonske uslove za upis vlasništva. Odmaralište je, stoga, shodno zakonima iz oblasti privatizacije, trebalo postati državno”. Hotel “Zenit” Hotel “Zenit” otvoren je 1987. godine, a izgradili su ga radnici zeničke Željezare. Kada je počela izgradnja tog hotela 1985. godine, iz Željezare su htjeli da od tadašnjeg ostvarenog prihoda izgrade radnički hotel. Zbog ratnih dešavanja, Željezara je bila vlasnik tog hotela do 1992. godine. Nakon rata preko advokata pokušali su vratiti taj hotel u svoje vlasništvo, ali su pravnu bitku izgubili. Agencija za privatizaciju HNK je sredinom jula 2015. godine raspisala Javni poziv za prikupljanje ponuda (tender) za prodaju državnog kapitala u poduzeću HTD ZENIT-BRO d. o. o. Neum. Na tom javnom pozivu je najbolju ponudu dala kompanija “Bingo” iz Tuzle. Direktor Agencije za privatizaciju HNK Dragan Bevanda uporno je odbijao da stavi potpis na Ugovor o kupoprodaji s “Bingom”, iako mu je to bila zakonska obaveza. Državni kapital je iznosio 79,73% ukupnog kapitala i to u iznosu od 5.833.217 KM. Ostatak kapitala od 20,27% otpada na “Brodomerkur d. d.” Split, međutim načelnik općine Neum tvrdi da i općina Neum ima svoj interes u hotelu “Zenit” u iznosu od pet posto, koji se kasnije utopio u državni kapital u ovoj prodaji samog hotela. “Smatramo da je postupak prekršio određena pravila”, istakao je Jurković u razgovoru. Iako je Kantonalni sud u Mostaru 20. decembra 2023. godine pravomoćnom presudom naložio Agenciji za privatizaciju Hercegovačko-neretvanskog kantona da u skladu s odlukom o proglašenju najbolje ponude od 30. septembra 2015. godine zaključi ugovor o prodaji
OPĆINA KISELJAK PRED IZBORE 2024: Da li će načelnik „zagaziti“ u treću deceniju mandata?
U prethodne četiri godine Općina Kiseljak započela je ili realizovala brojne poslovne projekte – od izgradnje nove zgrade Doma zdravlja do poslovnih zona i inkubatora. U većini tih projekata poslove je dobijala uhodana grupa privrednika bliska načelniku Mišuriću i Hrvatskoj demokratskoj zajednici. KISELJAK – Mladen Mišurić Ramljak je načelnik Općine Kiseljak već 20 godina – prvi mandat počeo je 2004. godine. Naravno, Mišurić Ramljak ponovo je kandidat na Općinskim izborima u oktobru 2024. za novi mandat, ispred Hrvatske demokratske zajednice (HDZ). Još dva kandidata su u utrci za poziciju načelnika: Armin Halilović (SDA) i Anel Topalović (SDP – NiP – NS). U prethodne četiri godine Općina Kiseljak započela je ili realizovala brojne poslovne projekte – od izgradnje nove zgrade Doma zdravlja do poslovnih zona i inkubatora. U većini tih projekata poslove je dobijala uhodana grupa privrednika bliska načelniku Mišuriću i Hrvatskoj demokratskoj zajednici. Neki od njih prijavljeni su Tužilaštvu SBK. Sam načelnik Mišurić Ramljak je 2017. godine osuđen za zloupotrebu službenog položaja i krivotvorenje isprave. Kantonalni sud u Sarajevu kaznio ga je uslovno sa godinu dana zatvora, uz obavezu da dvije godine ne počini novo krivično djelo. Tri godine kasnije dobija novi mandat na čelu Općine. Mladen Mišurić Ramljak prijavljen je i sa Perom Pecirepom, voditeljem kompanije Ceste Mostar u Kiseljaku – od 2012. Tužilaštvu SBK podneseno je nekoliko krivičnih prijava. Dvaput su prijavljeni zajedno, za zloupotrebu položaja, a Mišurić je 2012. prijavljen i za neizvršavanje sudske odluke. U dva predmeta donesena je naredba o neprovođenju istrage, u jednom je istraga obustavljena. Pero Pecirep, voditelj kompanije Ceste Mostar, formalno, nije vlasnik kompanije Ceste Company iz Kiseljaka. Međutim, iako se Pecirep više ne spominje kao vlasnik ili odgovorno lice u jednom dijelu portala koji registruju ovu vrstu vlasništva, još uvijek se mogu pronaći tragovi koji jasno ukazuju da je bio ili je još uvijek usko povezan sa ovom kompanijom. U jednom od intervjua koje je ranije davao naveden kao menadžer u ovoj kompaniji. U izjavi koju je tada dao i u kojoj se referiše na poslovanje Ceste Company, kaže: “… moja tvrtka odlučila se osigurati sredstva…“ Kao vlasnica se navodi Jelena Pecirep. Svake godine Ceste Company od Općine Kiseljak dobija poslove vrijedne milione KM. U isto vrijeme, Federalno tužilaštvo (decembar 2023.) usvojilo je žalbu na odluku o neprovođenju istrage koju je donijelo Tužilaštvo SBK, a odnosi se na zloupotrebu položaja i ovlaštenja i nesavjestan rad u službi načelnika Općine Kiseljak Mladena Mišurića Ramljaka i ovlaštenih osoba u Policijskoj stanici Kiseljak. Tužilaštvo FBiH u svojoj odluci navodi da je kantonalna tužiteljica Edina Mešić odluku zasnovala na nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju. U prijavi se navodi da je načelnik Općine Kiseljak “uspostavio ortačke veze” sa firmama Bar-Floor i Ceste Company, te na taj način omogućio sticanje novčanih sredstava. Dio prijava odnosi se na to da kompanija Ceste Company prilikom izvođenja radova povremeno koristi mašine kompanije Ceste Mostar, koja je većinski u državnom vlasništvu. Prijave su potkrijepljene i fotografijama. Osim toga, u prijavama je navedeno da se prilikom obavljanja radova na području općine Kiseljak vrši i nelegalna eksploatacija riječnog pijeska i šljunka koja se odvozi iz Zone sporta i rekreacije (projekat Općine Kiseljak) na druge lokacije. Općina Kiseljak u augustu ove godine odgovorila je na zahtjev o pristupu informacijama, kojim je tražena informacija o eksploataciji veće količine riječnog materijala iz rijeke Kreševke u Lepenicu, pri čemu su materijali odvoženi na privatni posjed, a eksploataciju materijala izvršila je navodno kompanija Ceste Company. U odgovoru iz Opštine navodi se da Općina nije imala nikakav ugovor o o eksploataciji materijala, a podnosilac zahtjeva upućuje se da prijavi Tužilaštvu SBK „ukoliko se radi o krađi“. I ova prijava bila je dokumentovana mašinama na licu mjesta. Žurnal je pisao kako je u toku ovog mandata za izgradnju nekih poslovnih zona u Kiseljaku vršena eksproprijacija zemljišta bez saglasnosti vlasnika. U decembru 2021. Općinsko vijeće Kiseljak proglašava izgradnju Poslovne zone Azapovići javnim interesom, što je prema Zakonu o eksproprijaciji omogućilo oduzimanje i od vlasnika koji zemljište ne žele prodati. Zahtjev za proglašenje javnog interesa podnio je načelnik Opštine, iako zakon propisuje da to, u ovom slučaju, bude Služba za upravu i imovinsko-pravne poslove. Osim toga, Zakon o eksproprijaciji precizira da se prilikom odlučivanja o proglašenju javnog interesa treba dostaviti i procjena vrijednosti nekretnine i ostali podaci koji su važni za utvrđivanje javnog interesa. Iz odluke Općinskog vijeća vidi se da vijećnici prilikom odlučivanja ispred sebe nisu imali te dokumente. Ali su ipak odlučili Azapoviće proglasiti javnim interesom. U grupi koja redovno dobija poslove u Kiseljaku u prethodne četiri godine su i osuđeni biznismeni, bivši ministri, načelnici… Potpisnici sporazuma za izgradnju zgrade novog Doma zdravlja u Kiseljaku bili su načelnik Mišurić Ramljak, Valentino Barbić, direktor kompanije Bar-Floor i direktor Doma zdravlja Kiseljak Nino Baban, ujedno i vijećnik HDZ-a u OV Kiseljak. I Barbić je bio osuđen za utaju poreza ali je zatvorsku kaznu zamijenio novčanom. U izgradnju Doma zdravlja uključena je i kompanija Ceste Company iz Kiseljaka. Idejni projekat za Dom zdravlja u Kiseljaku radila je firma Perkon energija, u vlasništvu tadašnjeg ministra pravosuđa i uprave Srednjobosanskog kantona Zorana Marković, za što je njegova firma Perkon energija od Općine Kiseljak dobila oko 45 hiljada KM. Marković je godinama dobijao budžetska sredstva za izvođenju radova od javnih institucija koju pripadaju kantonu u čijoj je vladi bio ministar. Tako je bilo I poslova u kojem jedna njegova firma izvodi jedna kompanija u njegovom vlasništvu (Perkon Energija) a druga nadzire te iste radove (3N Kuća). ZURNAL.INFO/MISBIH.BA
SITUACIJA OPASNA: : Rudnik “Medna” zagađuje Mrkonjić Grad i rijeke
U oazi netaknute prirode sela Medna na području Mrkonjić Grada nikao je rudnik uglja „Medna“, koji uništava prirodne ljepote ovog mjesta, a pored toga predstavlja ogromnu opasnost za bezbjednost saobraćaja s obzirom na to da se separacija uglja vrši na samom magistralnom putu. Rudnik je prije dvije godine na tom lokalitetu otvorila firma „Medna NV“, a pojedini stanovnici se žale da im jalovinom iz rudnika zatrpavaju imanja. MRKONJIĆ GRAD – Ugalj se kopa na padini iznad kuća i crkve u Mednoj. Kako piše Impuls portal, od samog početka rada ovog rudnika, nepravilnosti su se nizale jedna za drugom. Radovi su krenuli prije nego što je investitor imao sve potrebne dozvole. Rudnik zagađuje ne samo prostor na kojem se nalazi, već i šire. Prekršeni su i propisi iz ekološke dozvole, uzurpirana je privatna imovina, a institucije su nijeme kada je u pitanju ovaj rudnik. Mještani govore za „Capital“ da je prema analizama koje je radio Institut za javno zdravstvo Republike Srpske, potok Grabovac u Medni koji se ulijeva u Medljanku, potom ide u Sanu, prepun teških metala, čija vrijednost je i 15 puta veća od maksimalne dozvoljene. „Uzeli su sebi za pravo da zatrpavaju tuđe posjede. Nemamo ništa protiv da taj ugalj ide za Srbiju, ali neka se ovdje radi pošteno“, rekao je mještanin Stanko Todorović za „Capital“. Pravnik u Centru za životnu sredinu Ratko Pilipović kaže da je ovaj Centar podnio dvije tužbe protiv nadležnih institucija za izdavanje dozvola i rad rudnika „Medna“. Dodaje da se u ovakvim procesima izdaju dvije dozvole, jedna je rješenje kojim se odobrava studija uticaja na životnu sredinu, a druga je ekološka dozvola. „U ovom slučaju, postoje dva predmeta, jedan je vezan za rudnik, a drugi za separaciju uglja koja se vrši na magistralnom putu. Što se tiče rudnika uglja, Centar je podnio tužbu protiv studije uticaja na životnu sredinu. Ta tužba je odbijena i studija je potvrđena“, istakao je Pilipović za Capital. Ističe da su, nakon što su vidjeli da je potok Grabovac zamućen, pozvali inspekciju da izađe na teren. „Vodna inspekcija je izašla na teren i maltene odokativnom metodom utvrdila da nema nikakvih nepravilnosti. Nakon sedam dana smo angažovali Institut za javno zdravstvo RS koji je izvršio uzrokovanje vode i nakon analize je utvrđeno da je voda prepuna teških metala, a taj potok Grabovac se ulijeva u Medljanku, a Medljanka u Sanu. To su sve vode prvog reda“, rekao je Pilipović. Voda prepuna žive, aluminijuma, nikla… Dragan Ostić iz Centra za životnu sredinu ističe da je utvrđeno je da se u potoku nalazi i žive, aluminijuma, nikla i bakra u granicama koje su 15-20 puta više od maksimalne dozvoljene granice, tako da se narušava životna sredina u svakom smislu. U kratkom telefonskom razgovoru jedan od vlasnika firme „Medna“ Nebojša Tegeltija je za „Capital“ rekao da je „stanje sa rudnikom uredno“. Načelnik opštine Mrkonjić Grad, Dragan Vođević je za „Capital“ naveo da od mještana nisu imali nikakvih zvaničnih prigovora kada je u pitanju rudnik „Medna“. „Naši protokoli su čisti i niko se ni na šta nije žalio. Mještani možda pričaju između sebe, ali mi nemamo zvaničnih prigovora od njih. Ta firma je otkupila neka imanja, platila uredno, tako da mi sa njima nemamo nikakvih problema“, rekao je Vođević. Tvrdi da je sve riješeno što se tiče čišćenja magistralnog puta od uglja, tako da, kako kaže, ni tu nema nikakvih problema. Osnivači firme Medna NV su Nebojša Tegeltija i Božidar Mijatović, navodi se u poslovnom registru. Tegeltija je iz Mrkonjić Grada i on je, prema riječima načelnika Vođovića, inicijator otvaranja rudnika. Iz firme „Medna NV“ su rekli za Radio Slobodna Evropa da imaju sve neophodne dozvole i saglasnosti te korektnu saradnju sa lokalnom zajednicom, opštinskim vlastima i crkvom. Dodaju da su isplatili sve mještane koji su prodali ili iznajmili zemljište za potrebe rudnika. Prema pisanju Dojče velea, izvoz uglja iz BiH je u porastu posljednjih godina, a najviše se izvozi u Srbiju. Sada je situacija postala opasna po zdravlje stanovništva ne samo Medne već i na potezu cijelog sliva Sane kroz Ribnik, Ključ i Sanski Most. Ministarstvo energetike i rudarstva RS je sa firmom zaključilo ugovor o koncesiji na lokalitetu Medna još 2018. godine. Dvije godine kasnije, okončana je faza istraživanja, a nakon pribavljanja svih mišljenja ušlo se u postupak dodjele koncesije, nakon čega je Komisija za koncesije dala pozitivno mišljenje. Resorno ministarstvo je nakon toga odobrilo izvođenje rudarskih radova kao i rješenje o upotrebi rudarskog objekta na ovom lokalitetu. I Ministarstvo ekologije RS je izdalo ekološku dozvolu koja je za predstavnike ekoloških udruženja i mještana sporna. Čudni kriterijumi dodjele donacija za povratnike Nedavno objavljena rang lista korisnika, koji će iz budžeta Federacije BiH dobiti novac za obnovu kuća i imanja, izazvala je reakcije u malobrojnoj bošnjačkoj zajednici u Mrkonjić Gradu. Pojedini građani tvrde da će, kao i ranije, donacije dobiti oni koji su „dobri“ sa Zinetom Šehović, predsjednicom SDA u ovoj opštini. Podršku za obnovu će dobiti samo pet osoba iz Mrkonjić Grada. Mnogima „bode oči“ to što je među tom petoricom i Zijad Šehović, suprug Zinete Šehović, bivše odbornice SDA u ovoj opštini, koja je ranije bila i predsjednica Medžlisa islamske zajednice BiH u Mrkonjić Gradu. Na spisku za donacije je i jedan mladić iz sela Baljvine, za kojeg sugrađani tvrde da je „bogataš, koji uopšte ne živi u tom selu“, nego, kako navodi Impuls portal, „živi u Austriji, a kćerka mu studira na skupom privatnom univerzitetu u Sarajevu“. „Mene i moju porodicu su odbili, zato što kuća nije jedan kroz jedan na nama. A kako on ima jedan kroz jedan? Pitam se, da li mu je otac prepisao kuću, jer ih je neko tako posavjetovao, pošto je njegov otac ranije već dobio donaciju za obnovu“, kaže jedna Mrkonjićanka, čije je ime poznato redakciji Impuls portala. Interesantno je da donacije za obnovu često završavaju u selu Baljvine, koje nije bilo u zoni ratnih dejstava. Priče sagovornika Impulsa se razlikuju, ali su svi saglasne u jednom — oni tvrde da, bez obzira na kriterijume i bodovanje, uvijek „prođu“ oni koji su dobri sa
KNEŽEVO: Gdje je nestala šuma?
Opština Kneževo smještena je na samo nekih 40-ak kilometara od Banjaluke i slobodno se može reći da je jedina stvar po kojoj se ova opština ističe enormno bogatstvo šumom. Šumsko gazdinstvo „Čemernica“ gospodari ovim prirodnim bogatstvom, međutim, mnogi će se složiti, to gospodarenje i nije baš najbolje. KNEŽEVO – ŠG „Čemernicu“ je obilježilo mnogo afera vezanih za šumu, tačnije za krađu iste, a najveći dio datira od 2020. i 2021. godine. Naime, u februaru 2022. Uprava kriminalističke policije MUP-a Republike Srpske i Policijska uprava Banjaluka podnijeli su Okružnom javnom tužilaštvu Banjaluka izvještaj protiv četiri osobe zbog sumnje da su počinili više krivičnih djela na štetu Šumskog gazdinstva “Čemernica“ Kneževo. Među osumnjičenim našli su se i Njegoš Radić, tadašnji vršilac dužnosti direktora ŠG “Čemernica”, Duško Laketić, bivši direktor, Ranko Ćelić, rukovodilac u Radnoj jedinici “Cvrcka” i Ljiljana Aćimović, projektant u Šumskom gazdinstvu. Ako ste se pitali da li se krađa nakon toga nastavila, odgovor je potvrdan. Naš portal je već pisao o Izvještaju službe unutrašnje kontrole od 24.9.2021. godine, između ostalog, utvrđene su i opisane nepravilnosti. „Konstatuje se da je kod gotovo svih otpremljenih ŠDS evidentiran veći prečnik u odnosu na prečnike koji su evidentirani u knjigama premjerbe drveta. Utvrđena zapremina iz otpremnih iskaza veća je za 28.3 kubna metra, ili 14 odsto u odnosu na zapreminu iz knjiga premjerbe. Kontrolnim premjerom sortimenata u navedenom odjelu utvrđena zapremina je veća za 2.8 kubnih metara ili sedam odsto u odnosu na zapreminu iz knjiga premjerbe. Utvrđeno je i da su dva sortimenta prije prije otpremljena nego što su zaprimljena“, navodi se u izvještaju. Takođe, radnici su izvršili analizu par stotina trupaca (uglavnom prve klase) i ustanovili razliku oko 12% između primljene i otpremljene drvne mase, koja je otuđena od strane onih, kojima je povjerena na gazdovanje. Analiza trupaca izvršena je u odjelu broj 2. RJ. „Cvrcka“, gdje su radovi izvođeni od februara do maja ove godine. Portal Gerila pisao je o nestanku 1.000 kubika drvne mase, a interesantno je da Ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva Republike Srpske nikada nije odgovorilo na pitanja Gerila info o navodima dijela radnika Šumskog gazdinstva Čemernica Kneževo da je u tom gazdinstvu samo u toku 2022. različitim mjerenjima načinjena ogromna finansijska šteta tom gazdinstvu. Pitanja o dešavanjima u Čemernici ignorisali su i u javnom preduzeću Šume Republike Srpske. Šume Republike Srpske su prošle godine pokrenule i disciplinski postupak protiv v.d. direktora Šumskog gazdinstva Čemernica Kneževo Njegoša Radića (SNSD). Ovo javno preduzeće disciplinski postupak protiv direktora jednog od svojih šumskih gazdinstava pokreće zbog nepostupanja po Izvještaju iz decembra 2022. godine. Unutrašnja kontrola je tada utvrdila da je Šumsko gazdinstvo Čemernica za vlastite potrebe, za zagrijavanje svojih prostorija, otpremilo 196,10 kubika ogrevnog drveta, od čega oblog 71,10 kubika, prostornog 106 kubika i celuloze 19 kubika. Izvršenom kontrolom na stovarištu, međutim, zatečeno je ukupno 95 kubika ogrevnog drveta dok razlika nije dovezena na stovarište. Na stovarištu nije zatečen ni jedan kubik oblog drveta (trupaca) iako je zvanično preuzeto 71,10 kubika. Velika razlika između onoga što piše da je uzeto za zagrijavanje službenih prostorija i onoga što je pronađeno na terenu. Bivši načelnik opštine Kneževo Milan Komljenović za Infovezu tvrdi da se u Kneževu unazad četiri godine ništa nije promijenilo. „Da budem potpuno otvoren, nije ni moglo. To je zbog toga što su akteri ostali isti, a oni „love“ kao što su „lovili“ i do sada – u mutnom. Da bi se napravio bilo kakav pomak, prvo treba da se akteri promijene. Dakle, oni su nastavili kao i do sada, kako što se tiče korupcije, tako i u domenu ilegalne eksploatacije šume. Kneževo je kao svoje primarno bogatstvo nekada imalo ljude, kadrove, ali koji su sticajem okolnosti i političkih dešavanja napustili naše mjesto. Od prirodnih bogatstava tu je bila šuma koja je danas na Čemernici devastirana“, kategoričan je Komljenović. On smatra i da je za prijeko potrebnu promjenu u ovoj opštini prvo neophodna promijena svijesti građanstva. „Vlast je, nažalost, uspjela da od slobodnih ljudi napravi robove i to je najveći zločin prema sopstvenom narodu, a najveća opasnost jeste to što su izbori kupljeni, odnosno izbori u Kneževu danas predstavljaju legalizaciju unaprijed pripremljene izborne prevare koja se ogleda u manipulacijama izborima, kupovini glasova i sl“, ističe Komljenović. INFOVEZA.COM/MISBIH.BA
KALINOVIK: Ima posla ko s načelnikom „radi“
Cinična poštapalica „ima posla ko hoće da radi“, u Kalinoviku ima nešto izmijenjeno značenje. KALINOVIK – U ovoj maloj i siromašnoj opštini, kako kažu, izreka glasi: “Ima posla ko je blizak s načelnikom opštine“. Ko bi bio bliži sa Radomirom Sladojem, dugogodišnjim načelnikom ove opštine do članova njegove porodice. Upravo zbog poslova koje je opština, na čijem je čelu, sklapala sa firmom koju vodi njegova kćerka, ne obazirući se na sukob interesa i druge zakonske prepreke, načelnik je odavno privukao pažnju javnosti. Kada je kćerkina firma zapala u probleme, načelnik je opet našao rješenje – kćerku i zeta je zaposlio direktno na budžet opštine. U međuvremenu su ustanove, čiji je opština osnivač, nastavile da sklapaju poslove sa firmama čiji je vlasnik načelnik. Većina preostalih stanovnika Kalinovika nije te sreće da može poslovati s opštinom, pa se njeno ubrzano iseljavanje neprekidno nastavlja. Ali „kalinovačkom čudu“ nikad kraja – za rubriku vjerovali ili ne, ali nedavno je u ovom mjestu izgrađena jedna kuća i to brvnara čiji jedan kvadratni metar vrijedi oko 3.000 maraka. Riječ je o „Kalinovačkoj kući“, u kojoj bi se trebali prodavati domaći proizvodi iz tog kraja. Kome nego svome Opština Kalinovik je još 2010. godine podigla kredit da bi kupila propalu fabriku drvne industrije u tom mjestu i u njoj pokrenula proizvodnju. Kako od pokretanja proizvodnje nije bilo ništa, fabričke hale su iznajmljivane raznim zakupcima po cijeni koja se kretala od 1.000 do 1.500 maraka mjesečno. Međutim kada se kao zakupac javila firma „Zelengora“ čija ja vlasnica Elena Sladoje, kćerka tadašnjeg zamjenika, a sadašnjeg načelnika opštine, cijena mjesečnog zakupa je naglo pala na 200 KM mjesečno. Zelengora je proizvodila pelet, koji se, vjerovali ili ne, mogao naručiti na broj telefona načelnika opštine. Impuls je o tome pisao u avgustu 2021. godine. Pitali smo tada načelnika otkud njegov broj telefona na vrećama peleta. „Jeste to je moj telefon“, rekao je: “To je stavljeno greškom, to je stavljeno kada sam bio zamjenik načelnika, moj telefon i broj Stanišića i to smo mi skinuli, eto“, pojasnio je Sladoje, smatrajući, valjda, da zamjenik načelnika nema odgovornost koju ima načelnik. U aprilu 2022. godine Transparency International u BiH (TI BiH) prijavio je načelnika Sladoja Republičkoj komisiji za sprečavanje sukoba interesa u organima vlasti Republike Srpske jer je opštinska administracija njegovom privatnom preduzeću isplatila 137.600 KM na ime ugostiteljskih usluga. Sladoje je vlasnik privatne firme „Blondi“ koja je ugovor za pomenute usluge pružane tokom cijele 2020. godine zaključila sa opštinom 19. decembra 2020. godine. Naravno, i ova prijava prošla je bez ozbiljnih posljedica za Sladoja. Konkurencija ne stanuje tu U sastavu firme Blondi funkcioniše i Sladojeva benzinska pumpa. Na toj pumpi, što je vidljivo na portalu javnih nabavki, gorivom se redovno snabdijeva Javna ustanova „Dom za starija lica“, ali i JKP „Rad“, čiji je osnivač opština Kalinovik. Naravno nabavka goriva vrši se uvijek direktnim sporazumom, tako da konkurencije nema, niti je može biti. Na ovoj poznatoj pumpi u Kalinoviku, uostalom gorivom se često snabdijevaju i Osnovna škola „Ljutica Bogdan“, ali i JP „Šume RS“ Sokolac, i „Elektrodistribucija“ Pale. Pumpa prvog čovjeka Kalinovika izgleda nema konkurenciju, ne samo u toj opštini nego i u regiji. Konkurenciju nije imala ni kompanija „Strajko – Inženjering“ iz Trebinja s kojom je opština Kalinovik 19. juna ove godine zaključila ugovor vrijedan 84.7683,30 KM, bez PDV-a čiji je predmet „Rekonstrukcija dječjeg igrališta sa novim mobilijarom“. I dok kritičari tvrde da se radi o previsokoj cijeni za rekonstrukciju jednog igrališta, drugi kažu da je u poređenju sa izgradnjom „Kalinovačke kuće“, ova cijena prava sitnica. Kuća kalinovačka, cijena banjalučka Posao izgradnje objekta – brvnare u kojoj će se prodavati domaći proizvodi, povjeren je kompaniji “Steco centar” iz Bijeljine. Ugovor vrijedan 134.996 KM, potpisan je početkom februara ove godine. Interesantno je da je prvobitno budžetom opštine bilo predviđeno da će ovaj objekat koštati 100.000 maraka. Međutim, do raspisivanja tendera cijena je porasla na 135 hiljada. S obzirom da je bijeljinska kompanija jedina dostavila ponudu, i to za čitavih četiri konvertibilne marke manje od ukupne procijenjene vrijednosti ugovora dileme nije bilo. Prema pisanju portala Spin-info Opština je odobrila i dodatnih cca 60 hiljada maraka, koliko je „zafalilo“ za ovaj projekat. Vlada RS je, kako je rečeno prilikom svečanog otvaranja objekta 12. jula ove godine, obezbijedila još 50 hiljada maraka. Kalinovčani su izračunali da kvadrat ove brvnare košta više od kvadrata stana u Banjaluci. IMPULSPORTAL.NET/MISBIH.BA
LJUBINJE U SUSRET NOVIM IZBORIMA Malo investicija, malo i stanovnika
Ljubinje, mala istočnoheregovačka opština, izolovana je zbog loših puteva, ali to ne sprječava političke oponente da vode velike megdane. Investicija je sve manje, a manje je i naroda. LJUBINJE – Još prije četiri godine načelnik opštine Ljubinje Stevo Drapić obećao je ekonomski prosperitet, otvorena su neka nova radna mjesta, no za veći procvat mjesta poznatog po duvanu, medu i odbojci falilo je puno toga. U prvom redu, izostalo je, još prije četiri godine najavljeno, ulaganje Rodoljuba Draškovića. Dok Drapić uvjerava da su ispunili skoro sva obećanja koja su dali biračima, njegovi neistomišljenici navode čime se sve nije bavio u ovom mandatu. Ni Ljubinje, kao ni gotovo kompletna istočna Hercegovina ne mogu se pohvaliti putevima, koja ruku na srce i nije u nadležnosti lokalne samouprave, ali s druge strane predstavlja velike nevolje tamošnjim vlastima, najčešće i kočnica za potencijalne investitore i ulaganja. U razgovoru za Direkt prije četiri Gorine načelnik Ljubinja Stevo Drapić isticao je tri komponente na kojima je počivalča njegova borba za vlast. Obećavao je borbu za svakog čovjeka i radna mjesta za mlade ljude, umjesto da odlaze iz ove male opštine. Obećavao je i da će naći načine da privuče investitore, ali i da će Opština za investitore spremiti dobru infrastrukturu. Ljubinje danas ne izgleda kao mjesto koje nudi bolju perspektivu. Drapićevi politički oponenti mu štošta zamjeraju. Jedan od njih navodi kako je vlast dobio na priči da će u Ljubinje „dovesti“ Rodoljuba Draškovića. „Obećali su bili da će sa gospodinom Rodoljubom Draškovićem otvoriti novu fabriku i zaposliti nekolike stotine radnike, a od toga, kao što možemo vidjeti, nije bilo ništa“, rekao je jedan opozicioni odbornik Direktu. Veliki problem je, priča nam i (ne)funkcionalnost vještačkog jezera za koje je Vlada RS podigla kredit i dala opštini na raspolaganje, ali ni to nije privedeno svrsi. „Obećali su i bili otvoriti i Agro centar i od toga nije bilo ništa, kao i Vinoteku, ponovo u saradnji sa Draškovićem i tu je sve ostalo na obećanju“, naglasio je on. Na kritiku je naišlo i to što Opština, iako je u kampanji obećavala brigu za mlade ljude, ima zanemarivo mala ili nikakva izdvajanja za studente i omladinu. „Jedina smo opština, nažalost, koja ne daje stipendije studentima, a oni su naša budućnost, a svima je poznato kakve probleme imamo sa kadrovima“, rekao je naš sagovornik, dodavši da u Ljubinju trenutno nema više od 2.000 stanovnika. U Drapićevom mandatu, Opština Ljubinje zadužila početkom godine se za 600.000 maraka kako bi finansirala rekonstrukciju i asfaltiranje glavne, Svetosavske ulice i nabavila vozilo za odvoz smeća, o čemu je „Direkt“ i ranije pisao. Još 2020. godine Stevo Drapić rekao je da će se domaćinski ponašati ako dobije povjerenje birača. Četiri godine kasnije, kaže da su tako i radili. „Uradili smo skoro sve što smo obećali a to je da smo asfaltirali sve ulice u novom naselju Vinogradi, završili glavnu ulicu, rekonstruisali sportski teren, uradili kanalizaciju u naselju Dubočica. Doveli smo jednog privrednika koji je otvorio pogon za 25 žena, gdje smo mi građevinski dio objekta sredili i platili obuku radnicima i to je jedan od načina gdje možemo pridobiti investicije“, rekao je Drapić. Dogradnja vrtića Prvi čovjek ove opštine kažu da je manjak mjesta u vrtićima jedan od gorućih problema koji će biti riješen uskoro, a što je bilo do njih već su uradili. „U toku je projekat proširenja vrtića, prošli smo i taj dodatni projekat Evropske unije od 100.000 evra ali oni to još nisu realizovali, ali mi tu više nemamo uticaj, jer oni rade raspisivanje tendera i to je bilo još jedno od obećanja u početku kampanje koje je u realizaciji“, rekao je Drapić. On je dodao da su i otvorili bazen u Ljubinju, a prije njihovog dolaska nije radio. „Pomagali smo i naše sportske kolektive, tako će biti i dalje. Jedna smo od rijetkih lokalnih zajednica kod nas koja daje više od tri posto sredstava za sport“, rekao je Drapić. Put preko Žegulje problem Ono što nije urađeno, a naš je hronični problem, priča Drapić je da Žegulja nije asfltirana. „Asfaltirali smo više od deset kilometara lokalnih puteva što sam mojim sugrađanima i obećao 2020. godine. Ako nam država da saglasnost, tačnije Putevi Republike Srpske da radimo taj put odgovorno tvrdim da ćemo je uraditi. Nisu to naše ingerencije, ali nam je taj put nasušna potreba, taj put Stolac – Ljubinje preko Žegulje“, rekao je on. Mnoge nevolje kao i one prilikom zemljotresa prije dvije godine nisu zaobišli Ljubinje, kao ni egzodus stanovništva, ali zato jesu investitori u najvećoj mjeri, pa bi se za obećanja načelnika Drapića moglo reći da su samo djelimično ispunjena. Mladi sa kojim smo razgovarali, željeli bi da se vrate i nakon završenih studija. Ipak, siguran i stalan postao u Ljubinju jedan je od razloga stalnog raseljavanja stanovništva, jer mladi žele perspektivu ali i sadržaje koji se podrazumijevaju. DIREKT-PORTAL.COM/MISBIH.BA