EU: Sloboda medija ključna za demokratiju, novinari moraju biti zaštićeni
Evropska unija poručila je povodom Svjetskog dana slobode medija koji se obilježava 3. maja da slobodni i nezavisni mediji predstavljaju temelj svakog demokratskog društva i da novinari moraju biti zaštićeni u svim okolnostima. U saopštenju Evropske unije navodi se da demokratija ne može postojati bez slobodnih medija, te da pristup informacijama i sloboda izražavanja nisu privilegije, već osnovna ljudska prava. EU upozorava da je širom svijeta sve izraženije nasilje nad novinarima, uključujući ubistva, povrede, prijetnje, proizvoljna hapšenja i prisilna protjerivanja. Posebno se ističe da su novinarke nesrazmjerno često mete rodno zasnovanog nasilja, uključujući onlajn uznemiravanje. Kako se navodi, 2025. godina bila je najsmrtonosnija za novinare na globalnom nivou, a ubistva i napadi na medijske radnike, uključujući u ratu Rusije protiv Ukrajine, kao i u ratovima na Bliskom istoku, posebno u Pojasu Gaze i Libanu i Africi, moraju biti temeljno istraženi, a odgovorni kažnjeni. U saopštenju se takođe upozorava da je pravo na informisanje sve više ugroženo, uz rast pritisaka poput zastrašivanja i tužbi za zastrašivanje javnosti (SLAPP), koje podstiču autocenzuru među novinarima. EU osuđuje represiju nad novinarima od strane autoritarnih režima širom svijeta, uključujući nasilje i pritiske u Iranu. “Vlade moraju uspostaviti čvrst pravni okvir kako bi zaštitile novinare od zloupotrebe sudskih postupaka. Ograničavanje mreža stranih dopisnika danas samo ostavlja veći prostor za širenje opasnih i neprovjerenih informacija. Istovremeno, pojedini kanali koji se predstavljaju kao mediji šire lažne vijesti i prenose stavove vlasti umjesto da ih pozivaju na odgovornost. Posljedica je da su građani sve više izloženi propagandi i dezinformacijama, koje se predstavljaju kao vijesti”, dodaje se. Evropska unija ističe da će nastaviti da podržava slobodno, pluralističko i kvalitetno novinarstvo, kroz saradnju sa organizacijama poput Evropske zadužbine za demokratiju, Ujedinjenih nacija i UNESCO, kao i regionalnim tijelima poput Savjeta Evrope i OSCE. EU poručuje da će, kako unutar svojih granica tako i globalno, nastaviti da brani slobodu medija i prava novinara. Izvor: Agencije/Impuls portal
Indeks slobode medija 2026: Bosna i Hercegovina nazadovala, sad je na 90. mjestu
Prema najnovijem Svjetskom indeksu medijskih sloboda, Bosna i Hercegovina zauzima 90. mjesto, što je, uz Srbiju, svrstava među najlošije plasirane zemlje u Evropi. Obje zemlje su u kategoriji “Teška situacija” po pitanju slobode medija. Izvještaj Reportera bez granica naglašava da su, uprkos težnjama ka EU, obje zemlje neprijateljski nastrojene prema novinarstvu uz primjetnu osjetljivost na širenje dezinformacija. U izvještaju se navodi da izuzev Kosova, koje je napredovalo za 15 mjesta, sloboda medija na Zapadnom Balkanu je generalno u padu. BiH – Nastavak pada medijskih sloboda -Sloboda medija i kvalitet novinarstva značajno variraju širom zemlje. Novinarstvo od javnog interesa u entitetu Republika Srpska, suočava se s izazovima zbog rekriminalizacije klevete i rastućeg uticaja ruske propagande, navode Reporteri bez granica. Izvještaj pokazuje da je pad Bosne i Hercegovine na listi sa 86. na 90. mjesto direktna posljedica lošijeg ukupnog skora, koji je pao s 56.33 na 54.29. Najnoviji rezultati Indeksa medijskih sloboda potvrđuju zabrinjavajući trend pogoršanja stanja medijskih sloboda u Bosni i Hercegovini, govori za Impuls Milica Samardžić, izvršna direktorica Udruženja istraživačkih medija Umbrella. “Iako ovo nije nužno najlošiji rezultat u apsolutnom smislu, riječ je o jednom od najslabijih rangiranja u posljednjih nekoliko godina i jasnom signalu kontinuiranog nazadovanja. Ovakav pad nije iznenađenje, već direktna posljedica dugotrajnog izostanka sistemske zaštite novinara i sve izraženijih političkih i ekonomskih pritisaka. U svakodnevnom radu medija to se ogleda kroz političke napade, targetiranje novinara, netransparentno usmjeravanje javnih sredstava prema podobnim medijima, ali i kroz sve veću finansijsku nesigurnost nezavisnih redakcija”, navodi Samardžić. U izvještaju za BiH se navodi da je najveći problem politički indikator, gdje je politički pritisak na medije drastično porastao, a ekonomski indikator je i dalje najlošija tačka. Stvarni osjećaj sigurnosti novinara je opao. To znači da su prijetnje postale učestalije ili ozbiljnije. Samardžić podsjeća da je posebno zabrinjavajuće i nedovoljno efikasan institucionalni odgovor na napade i prijetnje novinarima. “To dodatno produbljuje atmosferu nekažnjivosti i obeshrabruje profesionalno novinarstvo. Ukoliko se ovakav trend nastavi, postoji realan rizik daljnje erozije medijskih sloboda i prava građana na tačne i pravovremene informacije. Zato je neophodno hitno unaprijediti institucionalne mehanizme zaštite novinara, osigurati transparentno i pravedno finansiranje medija, te jasno političko opredjeljenje za poštivanje slobode izražavanja kao temeljnog demokratskog principa”, zaključuje ona. Milica Samardžić; Foto: Umbrella Nedovoljno dobro i u EU Uprkos stupanju na snagu Evropskog zakona o slobodi medija (EMFA), nekoliko zemalja članica Evropske unije i dalje krši zakon. Iako su zemlje EU generalno zadržale svoje vodeće pozicije na Indeksu, ukupna slika ostaje pomiješana. Estonija je, na primjer, pala sa 2. na 3. mjesto zbog političkog pritiska na štampu. Pad u cijelom svijetu -Po prvi put u istoriji Svjetskog indeksa medijskih sloboda Reportera bez granica (RSF), preko polovine zemalja svijeta (52,2%), stanje slobode medija je kategorisano kao „teško“ ili „veoma ozbiljno“. Za 25 godina, prosječan rezultat svih 180 zemalja i teritorija obuhvaćenih indeksom nikada nije bio tako nizak. Od 2001. godine, širenje sve restriktivnijih pravnih arsenala – posebno onih povezanih sa politikama nacionalne bezbjednosti – stalno erodira pravo na informacije, čak i u demokratskim zemljama, navodi se u izvještaju. Ukupna prosječna ocjena svih procijenjenih zemalja nikada nije bila tako niska. Poređenja radi, 2002. godine, 20% svjetske populacije živjelo je u zemlji u kojoj je stanje slobode štampe kategorisano kao „dobro“. Dvadeset pet godina kasnije, manje od 1% svjetske populacije živi u zemlji koja spada u ovu kategoriju, navode Reporeteri bez granica. Pravni indikator Indeksa je najviše opao u posljednjoj godini, što je jasan znak da je novinarstvo sve više kriminalizovano širom svijeta. U Americi se situacija značajno promijenila, pri čemu su Sjedinjene Države pale za sedam mjesta, a nekoliko latinoameričkih zemalja klizi dublje u spiralu nasilja i represije. Na vrhu liste su Norveška, Holandija, Estonija, Danska, Švedska, Finska i Irska, i to su jedine zemlje svrstane u kategoriju “Dobra situacija”. Na dnu liste su Saudijska Arabija, Iran, Kina, Sjeverna Koreja i Eritreja. Izvor: Jelena Jevđenić/Impuls
Indeks medijskih sloboda: BiH na najnižem mjestu do sada
Srbija i Bosna i Hercegovina najlošije su rangirane od svih država nastalih raspadom Jugoslavije prema Indeksu slobode medija Reportera bez granica (RSF) za 2026. godinu. Srbija je ove godine rangirana na 104. mjesto, što je pad od osam mjesta u odnosu na prošlu godinu, a Bosna i Hercegovina je zabilježila pad od četiri pozicije te se ove godine nalazi na 90. mjestu, od ukupno 180 zemalja. Posljednji Indeks medijskih sloboda RSF-a ukazuje da Bosna i Hercegovina nije zabilježila ovako loš rezultat godinama unazad. Bosna i Hercegovina je 2024. bila na 81. mjestu, 2023. na 64. poziciji, 2022. je bila na 67. mjestu, 2021. i 2020. BiH je zauzimala 58. mjesto, a 2019. na 63. mjestu. U 2018. BiH je bila na 62., a 2017. na 65. mjestu ovog indeksa. Zapravo, Bosna i Hercegovina je najgore rangirana u posljednjih 25 godina. Kad su u pitanju medijske slobode na prostoru bivše Jugoslavije, najbolje stoji Slovenija, koja je na 36. mjestu (pad od tri mjesta u odnosu na prošlu godinu), iza nje je Crna Gora, koja je 41. (pad za četiri mjesta), Sjeverna Makedonija je 45. (pad za tri mjesta), Hrvatska je 53, a bila je 60. prošle godine, Kosovo je 84, a bilo je 99. što znači da se popelo za 15 mjesta, spomenuta Bosna i Hercegovina je pala četiri mjesta – sa 86. na 90. poziciju, a Srbija sa 96. na 104. Baš kao i Bosna i Hercegovina, i Srbija je pala najniže u posljednje 2,5 decenije. Pored pada Bosne i Hercegovine, Srbije i drugih u regiji, ovogodišnja analiza RSF-a ističe alarmantno pogoršanje uslova za novinarstvo u mnogim dijelovima svijeta, uprkos nekim izolovanim poboljšanjima, budući da je 100 od 180 zemalja i teritorija zabilježilo pad rezultata slobode medija. RSF je istakao da po prvi put u historiji Svjetskog indeksa slobode medija RSF, više od polovine zemalja svijeta sada spada u kategorije „teško” ili „vrlo ozbiljno” stanje slobode medija. U posljednjih 25 godina, prosječna ocjena svih 180 zemalja i teritorija obuhvaćenih Indeksom nikada nije bila ovako niska. Od 2001. godine, širenje sve restriktivnijih pravnih okvira – posebno onih povezanih s politikama nacionalne sigurnosti – postepeno narušava pravo na informisanje, čak i u demokratskim zemljama. Pravni indikator Indeksa zabilježio je najveći pad u protekloj godini, što je jasan znak da se novinarstvo širom svijeta sve više kriminalizira. Bosna i Hercegovina – pad od četiri mjesta U 25. izvještaju RSF-a za Bosnu i Hercegovinu navedeno je da sloboda medija i kvalitet novinarstva uveliko variraju širom zemlje. Dodaje se da se novinarstvo od javnog interesa u Republici Srpskoj, entitetu u BiH sa srpskom većinom, suočava sa izazovom ponovne kriminalizacije klevete i rastućeg uticaja ruske propagande. Istaknuto je da Bosna i Hercegovina ima vrlo fragmentiran medijski pejzaž sa 40-ak TV kanala, 150 radio stanica, nekoliko dnevnih novina i novinskih agencija, gotovo 200 časopisa i 600 portala. Ipak, kako je naglašeno iz RSF, tako veliki broj medija ne podrazumijeva pravi pluralizam informacija i mišljenja. Nekoliko TV kanala pruža kvalitetno izvještavanje, dok su portali ključne platforme u istraživačkom novinarstvu. Iako je opšte političko okruženje nepovoljno za slobodu medija, postoje značajne razlike širom zemlje zbog različitih političkih struktura njenih entiteta. Okruženje za medije je bolje u Sarajevu, glavnom gradu, i u Federaciji Bosne i Hercegovine, nego u Republici Srpskoj, gdje su vlasti preuzele političku kontrolu nad javnim emiterom entiteta RTRS i gurnule nacionalni javni kanal BHRT na ivicu finansijskog kolapsa. RT Balkan, regionalna podružnica ruskog propagandnog kanala RT (ranije Russia Today), širi svoj uticaj u Bosni i Hercegovini, piše u analizi. Iako je pravni okvir za medije uglavnom u skladu s međunarodnim standardima, modernizacija politike javnih medija je posljednjih godina zastala. Još gore, Republika Srpska je ponovo kriminalizirala klevetu, što može potaknuti veću autocenzuru. Pristup informacijama je u principu otvoren za sve novinare, ali nedavna reforma krivičnog zakona uključuje zahtjev za dobijanjem prethodne saglasnosti za objavljivanje bilo kakvih ličnih podataka, pod kaznom zatvora. Zakonske odredbe o zaštiti izvora i kodeksi etike su na snazi. Ekonomsko okruženje je teško za novinare zbog malog tržišta i nedostatka održivog finansiranja. Bosanskohercegovački mediji također pate od podjela po etničkim linijama i konkurencije medijskih kuća susjednih zemalja koje pripadaju istom jezičkom području. Zbog teške ekonomske situacije i ovisnosti o političkim i ekonomskim sektorima, veliki broj medija izbjegava kritičko novinarstvo. Sa svojom prošlošću obilježenom ratom, društvo pati od mnogih podjela i ostaje rastrgano između onih koji promovišu pomirenje i saradnju i onih koji favoriziraju sukob i podjele. Pitanja etničkog i vjerskog identiteta zasjenjuju pitanja individualnih sloboda, uključujući slobodu medija. Kao što je slučaj u društvu u cjelini, situacija je teža za žene u medijima. Novinari su često mete verbalnih prijetnji i napada, a ponekad i fizičkih napada. Većina novinara se ne osjeća dovoljno zaštićeno dok obavlja svoj posao i ne vjeruje policiji ili pravosudnom sistemu. Poduzete su razne inicijative za poboljšanje sigurnosti novinara, uključujući i kroz zakonodavstvo i istrage koje provodi tužilaštvo. Evropa – Centralna Azija Uprkos stupanju na snagu Evropskog zakona o slobodi medija (EMFA), nekoliko država članica Evropske unije (EU) i dalje krši zakone. Dok su zemlje EU uglavnom zadržale vodeće pozicije na Indeksu RSF-a, ukupna slika ostaje mješovita. Estonija je, na primjer, pala sa 2. na 3. mjesto zbog političkog pritiska na medije. Istočna Evropa i Centralna Azija i dalje su obilježene vrlo restriktivnim režimima, poput Bjelorusije (165. mjesto, pad za jedno mjesto), Azerbejdžana (171. mjesto, +4), Rusije (172. mjesto, +1) i Turkmenistana (173. mjesto, +1), koji imaju neke od najnižih ocjena u svijetu za pravni indikator (između 22 i 32 od 100). Nasuprot tome, Ukrajina (55. mjesto, +7) pokazala je blago poboljšanje uprkos ratu koji je u toku. Amerika Pod liderima kao što su Donald Trump, Javier Milei i Nayib Bukele, novinarstvo je pod sve većim pritiskom i izloženo nasilju širom regije. Sjedinjene Američke Države (SAD) zabilježile su pad za sedam mjesta te se sada nalaze na 64. mjestu. Pad u SAD-u je zabilježen zbog rastućeg političkog pritiska, dok Argentina (98. mjesto, –11) bilježi sve veći broj tužbi protiv medija. U Salvadoru (143. mjesto, –8), zakon o stranim agentima iz 2025. godine intenzivira obračun s medijima i prisiljava mnoge
Novinari i aktivisti posjetom BHRT-u pružili podršku javnom servisu
Uoči Svjetskog dana slobode medija, novinari i aktivisti dali su svoj doprinos u borbi za očuvanje javnog servisa u BiH, ponavljajući poruku – ‘Ne gasite BHRT’ Novinari iz nekoliko redakcija i predstavnici civilnog društva posjetili su Radioteleviziju Bosne i Hercegovine (BHRT) kako bi pružili podršku javnom servisu u teškoj situaciji u kojoj se našla ta medijska kuća i njeni zaposlenici. Osim sastanka sa Lejlom Babović, pomoćnicom generalnog direktora BHRT-a, Nedom Tadić, direktoricom programa BHT1 te Dejanom Petrovićem, urednikom Informativnog programa BHT1, novinari i aktivisti snimili su i izjave podrške javnom servisu. „Danas smo ovdje iz različitih organizacija, medija i sredina, iz svih dijelova Bosne i Hercegovine. Ovim želimo poslati jasnu poruku koliko je javni servis važan za sve njene građane i građanke. Ova posjeta je simboličan čin solidarnosti s uposlenicima BHRT-a, ali i još jedan poziv na rješavanje pitanja njegove održivosti i stabilnosti”, rekla je Maida Muminović, direktorica Fondacije Mediacentar Sarajevo. „Želimo ukazati na hitnost provođenja sudskih presuda, kao i na potrebu usvajanja novog zakona o RTV sistemu na nivou Bosne i Hercegovine. Neovisan, funkcionalan i održiv javni servis je garancija postojanja prostora za glas svih nas u Bosni i Hercegovini. To izgubiti, za građane Bosne i Hercegovine bi bio korak bez povratka“, smatra Muminović. „Kad nas posjete oni koji rade isti posao kao mi, to ima dodatnu težinu, jer su ti ljudi svjesni šta radimo, pod kojim uvjetima, u kakvoj političkoj klimi, kakav je to naš svakodnevni posao. Okupiti kolege iz cijele Bosne i Hercegovine da dođu zajedno i vide kako radimo u nemogućim uvjetima je veliki pothvat, a svakome na BHRT-u bi trebalo dati vjetar u leđa“, rekla je Lejla Babović. Smatra da je posjeta organizirana u pravom trenutku jer je BHRT u izuzetno teškoj situaciji, naročito posljednjih mjeseci, pa svaka vrsta podrške koja dolazi, ne samo verbalno, puno znači. „Ipak, nikad niko nije rekao i da će doći da vidi u kakvim uvjetima radimo, u kakvom je stanju zgrada RTV doma i da li su to uopće humani uvjeti. Zato velika pohvala Mediacentru i svima onima kojima je pala na pamet ideja da dođu i podijele jedan dan sa kolegama na BHRT-u“, rekla je Babović. Mjesecima već se šalju apeli, organiziraju protesti i pokušava naći način izlaska iz krize, pronalaska sredstava za podmirenje dugova i izvora stabilnog financiranja. Posljednja u nizu akcija je kampanja „Ne dozvolimo da drugi pričaju naše priče“ u kojoj se BHRT obratio svim društveno odgovornim privrednim subjektima, institucijama i pojedincima kako bi osigurao financijsku podršku u borbi za očuvanje signala. Suočeni s najvećim izazovom od svog osnivanja, prethodno su upozorili da je gašenje javnog servisa „izvjesna sudbina ukoliko se pod hitno ne pronađu rješenja za otplatu dugova“. „Bez podrške domaćih vlasti ili visokog predstavnika, Bosna i Hercegovina bi mogla postati jedina evropska zemlja bez javnog RTV servisa“, naveli su u svom apelu. Rad BHRT-a doveden je u pitanje zbog duga Evropskoj radiodifuznoj uniji (EBU) od 22 miliona konvertibilnih maraka i prijetnjom blokade računa, te drugih nepodmirenih obaveza kao što su porezi i doprinosi, PDV i režije, te duga Radio-televizije Republike Srpske (RTRS) na ime naplate RTV takse. Taj iznos premašuje 104 miliona. Krajem februara, na jedan dan, bio je i prekinut program BHRT-a uz upozorenje da bi zatamnjeni ekrani i definitivno gašenje u skoroj budućnosti mogli biti realnost javnog servisa. Uz apele da se to zaista i ne dogodi, svojom posjetom i izjavama podrške u eteru novinari i aktivisti, koji su uoči Svjetskog dana slobode medija posjetili javni servis Bosne i Hercegovine, dali su svoj doprinos u toj borbi, ponavljajući poruku – „Ne gasite BHRT“. U posjeti BHRT-u bili su predstavnice i predstavnici Mediacentra Sarajevo, Vijeća za štampu i online medije u BiH, OSCE-a, Udruženja JaBiHEU, Udruženja Umbrella, Mreže mladih za bolje medije, Prijatelja Srebrenice, Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) te medijskih kuća Radio Osvit i RTV Slon. Izvor: Media.ba
Poziv za učešće na treningu: Novinari kao branitelji ljudskih prava, sigurnost i zaštita u praksi
Udruženje Umbrella vas poziva da se prijavite za učešće na treningu „Novinari kao branitelji ljudskih prava: sigurnost i zaštita u praksi“, koji će biti održan 21. maja u Banjoj Luci, u okviru projekta Human Rights Behind the Headlines, uz podršku Saveznog ministarstva vanjskih poslova Njemačke. Trening je usmjeren na jačanje kapaciteta novinara i novinarki za prepoznavanje i adekvatno reagovanje na prijetnje, pritiske i sigurnosne rizike u radu, sa posebnim fokusom na: pravnu zaštitu novinara dokumentovanje prijetnji i pritisaka reagovanje na pravni pritisak (SLAPP tužbe, prijetnje) institucionalne mehanizme zaštite Kroz praktične sesije i rad sa ekspertima, učesnici će imati priliku razviti vlastite pristupe i protokole za zaštitu u radu. Detalji treninga: 📅 Datum: 21. maj 2026. 📍 Lokacija: Banja Luka 🕘 Trajanje: jednodnevni trening Ko se može prijaviti? novinari i novinarke urednici/ce medijski radnici iz nezavisnih i lokalnih medija studenti novinarstva i komunikologije Trening je prvenstveno namijenjen novinarima i medijskim radnicima iz Banje Luke i okolnih gradova. Broj učesnika je ograničen (do 15), a organizator pokriva troškove puta i osvježenja tokom treninga. Prijave se vrše putem online upitnika na sljedećem linku, najkasnije do 18.05.2026.
Novinarka Detektora dobitnica međunarodne novinarske nagrade ‘Fetisov’
Međunarodna nagrada ‘Fetisov’, koju je dobila Emina Dizdarević Tahmiščija, promoviše univerzalne ljudske vrijednosti, poput časti, pravde, hrabrosti i plemenitosti, kroz primjere izvanrednih novinara širom svijeta Emina Dizdarević Tahmiščija, novinarka Detektora, dobitnica je međunarodne novinarske nagrade „Fetisov” za 2025. godinu za serijal tekstova o tranzicijskoj pravdi u Bosni i Hercegovini u kategoriji za izuzetan doprinos miru. Kako je javio Detektor, Dizdarević Tahmiščija je na ceremoniji održanoj u Limmasolu na Kipru dobila treću nagradu za izuzetan doprinos miru za tekstove Kako je prevelik fokus na ratne zločine rezultirao razočarenjem žrtava i Više od deset miliona za spomenike u deceniji izgubljenoj za memorijalizaciju i reparacije. Dizdarević Tahmiščija kazala je kako joj je bila velika čast prisustvovati događaju na kojem su bili finalisti iz cijelog svijeta i osvojiti treće mjesto, kao jedina novinarka iz Bosne i Hercegovine, odnosno Balkana. „Ovo priznanje i nagrada nije samo lična, ona predstavlja hrabrost ljudi čije priče mi pričamo i odgovornost koju nosimo kao novinari. Zahvalna sam svima koji su podržali moj rad i vjerujem da je ovo dodatni podstrek da nastavim izvještavati o temama koje doprinose miru i zajedništvu”, kazala je Dizdarević Tahmiščija, prenosi Detektor. Dizdarević Tahmiščija je analizirala kako je od kraja rata u Bosni i Hercegovini pred pravosudnim institucijama preko 1.100 osoba osuđeno za ratne zločine. Ovaj segment je dobio najveći fokus institucija, ali uprkos tome, odbijanje tužilaca da sistematski podižu optužnice protiv višerangiranih počinilaca, cjepkanje složenih istraga, spora suđenja, nedostatak strateškog pristupa, politizacija i manjak podrške svjedocima, rezultirali su apsolutnim razočarenjem žrtava i njihovih porodica. Novinari Detektora i ranije osvajali nagradu ‘Fetisov’ U drugom tekstu je otkrila kako je iz lokalnih budžeta unazad nekoliko godina izdvojeno više od 5,5 miliona konvertibilnih maraka za izgradnju i održavanje spomenika civilnim i vojnim žrtvama rata, pa je ukupni iznos potrošen za memorijalizaciju premašio 110 miliona u posljednjoj deceniji. Problematizirala je koliko je ovaj i drugi budžetski novac istinski pomogao stvaranju sistemskog pristupa procesima tranzicijske pravde – memorijalizaciji i reparacijama – i osiguravanju potpunog okvira okrenutog žrtvama i njihovim porodicama. Osim kategorije u kojoj je Dizdarević Tahmiščija dobila nagradu, „Fetisov” nagrada se dodjeljuje još u kategorijama za doprinos građanskim pravima, izuzetno istraživačko novinarstvo te izvrsnost u izvještavanja o pitanjima zaštite okoliša. Međunarodna nagrada „Fetisov” promoviše univerzalne ljudske vrijednosti, poput časti, pravde, hrabrosti i plemenitosti, kroz primjere izvanrednih novinara širom svijeta, dok, kako je navedeno, njihova služba i posvećenost doprinose mijenjanju svijeta nabolje. Dizdarević Tahmiščija je 2019. bila u užem izboru za nagradu „Fetisov”, a 2022. novinar Detektora Haris Rovčanin bio je dobitnik druge nagrade „Fetisov” u kategoriji za izuzetan doprinos miru sa serijalom od četiri teksta, od kojih je u dva koautorica Albina Sorguč, koja je u to vrijeme bila dio tima BIRN-a BiH. Izvor: Detektor/Media.ba
JAVNI NOVAC ZA SAMOPROMOCIJU: Kako lokalne vlasti u Sarajevu plaćaju medijsko praćenje svog rada
Sarajevske gradske općine i Grad Sarajevo javnim novcem finansiraju medijsko praćenje vlastitog rada, promociju aktivnosti i produkciju sadržaja o institucijama. I dok lokalne vlasti to predstavljaju kao informisanje građana, sagovornici upozoravaju da takav model otvara prostor za politički utjecaj, selektivno finansiranje medija i gušenje kritičkog izvještavanja. Film za godišnjicu općine, snimci sjednica vijeća, televizijske emisije, videoprilozi, produkcija televizijskog programa… sve to Općina Novi Grad Sarajevo od 2024. godine ugovarala je s produkcijskom kućom “FIVA TV” iz Sarajeva, kroz četiri ugovora ukupne vrijednosti gotovo 260 hiljada maraka. Tim ugovorima nisu prethodili otvoreni i konkurentni postupci javnih nabavki, nego su zaključeni pozivanjem na izuzeće od primjene Zakona o javnim nabavkama BiH. Osim sa “FIVA TV”, ova jedinica lokalne samouprave, koju godinama vodi načelnik Semir Efendić (SBiH), je u istom periodu na sličan način zaključivala i ugovore s “Hayatom”, “TVSA” i “RTV Vogošća”. Općina Novi Grad IZUZEĆA Prema kojim kriterijima su odabrani mediji s kojima će biti zaključeni ugovori nije poznato, a iz Općine Novi Grad Sarajevo nismo dobili odgovor na novinarski upit. Damjan Ožegović iz Transparency Internationala BiH ističe da izuzimanje dijela medijskih usluga od primjene Zakona o javnim nabavkama ima smisla, ali da se ta mogućnost u praksi zloupotrebljava. “Ugovorni organi i ponuđači su ovdje našli rupu na način da zloupotrebljavaju tu mogućnost kako bi privilegovanim medijima namicali poslove, koji su često preplaćeni. Bilo koji vid javne konkurencije je poželjan, pogotovo ako se u obzir uzme velika količina novca koja se za ove usluge potroši”, objašnjava Ožegović. Ovakva, netransparentna praksa je, međutim, samo dio problema. Jer umjesto transparentnih mehanizama podrške medijskim sadržajima od javnog interesa, novac iz općinskog budžeta završava u ugovorima za medijsko praćenje rada same općine, produkciju sadržaja o njenim aktivnostima i jačanje njenog javnog prisustva. Općina Novi Grad, Foto: D.Cviko i K.Pecikoza Naime, Općina Novi Grad Sarajevo kroz poseban javni poziv godišnje izdvaja 50.000 KM za programe javnog informisanja putem medijskih subjekata s područja Kantona Sarajevo. Mediji se prijavljuju, boduju i rangiraju kroz komisijski postupak, pa takav model na prvi pogled djeluje transparentnije od ugovora zaključenih putem izuzeća. No, ovim putem ne podržavaju se istraživačke teme, kritičko izvještavanje niti medijski sadržaji od šireg javnog interesa, već medijsko praćenje rada i aktivnosti Općine. Time se otvara pitanje gdje prestaje legitimno informisanje građana, a gdje počinje budžetski finansirana promocija lokalne vlasti. Za Milicu Samardžić, izvršnu direktoricu Udruženja nezavisnih medija “Umbrella”, vrlo je problematično da se javni novac koristi za promociju rada institucija kroz medijske ugovore. Milica Samardžić, Foto: D. Cviko i K. Pecikoza “Institucije rade u javnom interesu i njihova transparentnost treba da bude osigurana kroz otvoren pristup informacijama i odgovornost prema građanima, a ne kroz plaćene medijske sadržaje. Kada institucije plaćaju medijsko praćenje, briše se granica između informisanja i PR-a, što dodatno zbunjuje publiku i narušava povjerenje u medije. Uostalom, sve što je važno i u javnom interesu mediji će svakako ispratiti, bez da ih neka institucija plati za to. Tako da nam sve navedeno sugeriše upravo da se pod krinkom „promocije“ rada institucija i lokalne vlasti u stvari dešava kupovina medija, te gušenje potencijalno kritičkog izvještavanja o radu”, ističe Samardžić. Plaćeno praćenje rada općina Općina Novi Grad Sarajevo nije izuzetak, nego dio šire prakse prema kojoj lokalne vlasti u Sarajevu javnim novcem finansiraju medijske i produkcijske sadržaje o vlastitom radu. Prema javno dostupnim podacima koje smo prikupili, i Općina Novo Sarajevo, na čijem je čelu načelnica Benjamina Karić (SDP), od 2024. godine zaključila je takve ugovore ukupne vrijednosti gotovo 140.000 KM bez PDV-a. Specifičnost Općine Novo Sarajevo je što je dio nabavki provodila kroz režim Aneksa II Zakona o javnim nabavkama BiH – blaži, ali i dalje formalni postupak za određene vrste usluga – a dio poslova ugovaran je i putem netransparentnih, direktnih sporazuma. Konkretno, tokom 2025. godine Općina Novo Sarajevo je, primjenom Aneksa II, zaključila ukupno devet ugovora vrijednih više od 55.000 KM bez PDV-a s različitim medijima za „radio-televizijske usluge u cilju informisanja javnosti o radu i aktivnostima Općine Novo Sarajevo“. Dakle, i ovdje je riječ o finansiranju promocije rada institucije novcem građana. FOTO: Općina Novo Sarajevo ANEKS II Istu nabavku, u identičnoj vrijednosti, Općina Novo Sarajevo provodi i ove, 2026. godine. Pored toga, Benjamina Karić i njeni saradnici odlučili su se i za direktne pregovore s medijima – Politički.ba i firmom Intersoft, u čijem je vlasništvu Klix.ba – te su zaključili ugovore za „informisanje javnosti o radu i aktivnostima ONS putem online medija“, vrijedne ukupno 10.000 KM. Općina Novo Sarajevo, Direktni sporazumi Očito nije bilo dovoljno samo finansirati informisanje javnosti o radu Općine iz budžeta, pa je dodatno ugovarana i analiza medijskih objava. Za te potrebe se godišnje zaključivao po jedan direktni sporazum, vrijedan 4.200 KM, s firmom „Kliping BH“. Treba napomenuti da je i u mandatu bivšeg načelnika Hasana Tanovića Općina Novo Sarajevo izdvajala novac u svrhu finansiranja promocije rada institucije. Tako je, primjerice, nakon otvorenog postupka javne nabavke, sredinom 2024. godine ugovor vrijedan više od 50.000 KM dodijeljen jedinom ponuđaču – “ZPR agenciji”. Ugovor nije podrazumijevao samo plasman “već sačinjenih objava” na različitim web portalima i u printanim medijima, nego i njihovo “boostanje” na Facebooku i Instagramu, i to do 40 KM po objavi. Općina Novo Sarajevo, Foto: D. Cviko i K. Pecikoza Koji konkretan javni interes Općina Novo Sarajevo nastoji ostvariti kroz ovakve ugovore nismo saznali, jer ni iz Općine Novo Sarajevo nisu odgovorili na naš upit. Milica Samardžić upozorava da ovakav model aranžmana u većini slučajeva predstavlja mehanizam kupovine naklonosti ili meke kontrole, posebno jer se radi o netransparentnim i/ili selektivnim procedurama. “Svjedoci smo da se decenijama novac iz javnih budžeta za medije usmjerava na različite načine, i po nekoj ustaljenoj matrici na listi korisnika tih sredstava nikada nećete naći medije koji kritički propitkuju rad nosilaca javnih funkcija ili institucija. Iako možda u ugovorima ne postoji eksplicitna obaveza, finansijska zavisnost može utjecati na uređivačke odluke, čime se suptilno smanjuje prostor za kritičko i istraživačko izvještavanje o onima koji su izvor prihoda. U takvom ambijentu razvija se autocenzura, što dugoročno podriva javni interes”, navodi izvršna direktorica Udruženja nezavisnih medija “Umbrella”. Praksa koja se ponavlja Preostale dvije sarajevske gradske općine – Stari Grad i Centar – također javnim
Oglašavanje u medijima: Kad je monopolisti malo, a voli da počasti
Oglašavanje u konkurentnom okruženju ima zadatak da promoviše robu, usluge i radove, da korisnika / klijenta / kupca pozove na pažnju ili akciju, da strateški pozicionira oglašivača u borbi za tržišni udio. Cilj je izgradnja svjesnosti o ponudi i njenoj prepoznatljivosti, izgradnja povjerenja i povezanosti, kreiranje imidža i uticaj na stavove i percepciju potrošača. Prisutnost nije garant uspjeha, ali ipak gradi prepoznatljivost proizvoda ili brenda u uslovima u kojima su cijene, kvalitet i iskustvo kupovine slični ili bez značajnih razlika. Tržišni igrači bore se da dokažu svoje prednosti u odnosu na konkurenciju, trudeći se da direktno preuzmu korisnika / klijenta / kupca od rivala. Put od pažnje potrošača do profita kompanije nije isti za sve. Pojedini ga uopšte ne moraju prolaziti. S obzirom da su strateški pozicionirani na tržištu tako da drže monopol – što zbog legislative, što zbog uticaja države – nemaju potrebu za oglašavanjem i medijskim predstavljanjem. Niti moraju da grade pozitivan imidž ili ljudsko lice kompanije, niti moraju da dokazuju društvenu odgovornost. Štaviše, ne moraju da čuvaju regulatornu poziciju, da optimizuju troškove, da povećaju efikasnost, da se bore protiv alternativnih rješenja. Iza njih je država, entitet, drugi nivo vlasti. Zašto se onda oglašavaju, medijski predstavljaju, ulažu u reklamu, provode kampanje za podizanje svijesti i zašto insistiraju na svojim marketing planovima? Troše se milioni Kompanije u državnom / entitetskom vlasništvu koje kontrolišu vitalne resurse poput električne energije ili vitalnu infrastrukturu poput puteva i autoputeva troše milione maraka na spomenute stavke. Da li je riječ o praksi koju Evropski zakon o slobodi medija (EMFA) definiše kao državno oglašavanje (state advertising)? „Državno oglašavanje, kako je definirano u ovoj Uredbi, treba se široko shvatiti kao da obuhvata promotivne ili samopromotivne aktivnosti, javne objave ili informativne kampanje koje poduzimaju – za ili u ime širokog spektra javnih tijela ili subjekata, uključujući nacionalne ili podnacionalne vlade – regulatorna tijela ili organi, subjekti koje kontrolišu nacionalne ili podnacionalne vlade“, piše u preambuli, stav 13. U članu 25 – Alokacija javnih fondova za državno oglašavanje – definisano je da se ukupni godišnji rashodi državnog oglašavanja rasporede u skladu sa širokim pluralizmom pružaoca medijskih usluga zastupljenih na tržištu. U Bosni i Hercegovini ova praksa nije zakonom regulisana. Legislativa koja bi definisala dozvoljene i nedozvoljene slučajeve „državnog oglašavanja“ nije ni u procesu donošenja. Time je ovaj način oglašavanja u zoni koja omogućava brojne zloupotrebe. Pitanja uglavnom bez odgovora Kako dolazi do odluka o nabavci usluga oglašavanja, marketinga i/ili medijskog predstavljanja? Da li su i zbog čega te nabavke neophodne? Koji su mjerljivi rezultati oglašavanja i marketinga? Koje su konkretne dobiti preduzeća, ako su mjerljive? Koliko novca je za ove usluge potrošeno u prethodnim godinama? Ta pitanja dostavljena su Elektroprivredi Bosne i Hercegovine, Operatoru za obnovljive izvore energije i efikasnu kogeneraciju Federacije Bosne i Hercegovine, Autocestama Federacije Bosne i Hercegovine, Elektroprivredi Republike Srpske i Autoputevima Republike Srpske. Riječ je o preduzećima koja su državni monopolisti, odnosno koja nemaju konkurenciju na tržištu, a ipak se oglašavaju. Elektroprivreda Republike Srpske (ERS) nije dostavila odgovor na pitanja o razlozima, rezultatima i dobiti za usluge oglašavanja i medijskog predstavljanja. Ipak, odgovorili su nezvanično. Na pitanje da li su i zbog čega nabavke oglašavanja i medijskog predstavljanja bile neophodne u ERS-u, nezvanično odgovaraju da su potrebe kompanije koja snabdijeva milion korisnika brojne – od objava o redovnom snabdijevanju do objava o havarijama, poplavama, upozorenjima. Prema njihovim potrebama i narudžbenicama nastaju tekstovi i saopštenja koji se dalje objavljuju u medijima. Navode i da imaju obavezu da objave šta se dešava u energetskom sektoru, kako to utiče na stanovništvo, dok mediji nisu dužni da objavljuju ta obavještenja bez naknade. Tvrde da se rijetko ko javlja na tendere, s obzirom da je provizija agencija koje preuzmu vođenje oglašavanja izuzetno mala. Pitanja o razlozima, mjerljivim rezultatima i dobiti preduzeća, koja su im postavljena, za njih su neprecizna, pa „na tako neprecizna pitanja ne mogu dati zvaničan odgovor“. ERS je u 2022. godini za potrebe medijskog predstavljanja izdvojio 30.000 konvertibilnih maraka bez poreza na dodatu vrijednost, a ugovor je dodijeljen Glasu Srpske i Nezavisnim novinama. Iako je njihova ponuda bila najniža i jedina, s procjenom vrijednosti posla u iznosu 9.270 konvertibilnih maraka. U istoj godini zaključen je ugovor s Herceg Radio Televizijom za usluge izvještavanja i medijskog predstavljanja. Ugovorom je toj televiziji dodijeljeno 55.000 konvertibilnih maraka, iako se na tender javila s ponudom od 1.520 konvertibilnih maraka. U istom otvorenom postupku, u lotu 2, dodijeljen je posao i firmi A media za usluge neposrednog marketinga. Iako je ponuda izabrane firme iznosila 1.750 konvertibilnih maraka, ugovoren je na 55.000 konvertibilnih maraka. Devet mjeseci kasnije, u martu 2023. godine, na najnižu ponudu Glasa Srpske u vrijednosti 13.345 konvertibilnih maraka ERS je ugovorio posao na iznos 750.000 konvertibilnih maraka. Sljedeće, 2024. godine, na isti posao procijenjen na 950.000 konvertibilnih maraka prijaviće se firma Xplode media d.o.o. iz Trebinja, nudeći usluge za 15.170 konvertibilnih maraka. Ipak, ugovor će biti zaključen na 950.000 konvertibilnih maraka i odmah potom isplaćen. U novembru 2025. godine, isti ponuđač javio se na isti tender s ponudom od 7.390 konvertibilnih maraka, a dodijeljen je ugovor na iznos od 950.000 konvertibilnih maraka. Do sada je isplaćeno 250.360 konvertibilnih maraka u dvije rate. Tokom 2026. godine, prema Planu javnih nabavki ERS-a, planirana je realizacija nabavke usluga medijskog oglašavanja u iznosu od 600.000 konvertibilnih maraka. Planirano puno, realizovano malo (i još malo) Elektroprivreda Bosne i Hercegovine (EP BiH) dostavila je odgovor na pitanje o izdvajanju za slične usluge tokom perioda 2024-2026. Iako je u ovom periodu planirala više od milion konvertibilnih maraka za usluge medijskog predstavljanja, oglašavanja, odnosa s javnošću, marketinga i kampanja, veći dio tog plana nije realizovan. Prema odgovoru koji su dostavili, iznos utrošenih sredstava u marketinške svrhe tokom 2024. godine je nešto veći od 12.000 konvertibilnih maraka i odnosi se na oglašavanje u televizijskim programima od strane direkcije društva i podružnica. Tokom te godine Direkcija društva promovisala je kampanju o primjeni novog Zakona o električnoj energiji u Federaciji BiH – Obavijest za kupce koji ostaju bez prava na javno snabdijevanje. Oglašavanje u programima tri televizije i tri radija koštalo ih je 6.532,15 konvertibilnih maraka. Oglašavanje podružnica u
Kritički glasovi pod pritiskom: EU traži napredak medijskih sloboda i odgovornost vlasti
„Sloboda izražavanja i sloboda medija temeljni su stubovi svakog demokratskog društva. Zbog toga je jačanje osnovnih sloboda ključni cilj evropskog puta i angažmana Evropske unije u Bosni i Hercegovini“, rekao je Luigi Soreca, šef Delegacije EU i specijalni predstavnik EU u BiH, otvarajući konferenciju „Kritički glasovi pod pritiskom“, koja je održana u Sarajevu. „Rad medija treba osigurati bolju informiranost građana i otvorenu javnu debatu, ali istovremeno je važno i odgovorno ponašanje vlasti, naročito u trenutnom periodu sužavanja prostora za civilno društvo i medije“, dodao je Soreca. Posebno je važno, nastavio je, da mediji nastave raditi na profesionalnosti, integritetu i nezavisnosti u izbornoj godini jer informacije postaju izuzetno značajne za donošenje odluke građana. U tom kontekstu, rekao je Soreca, odgovornost medija je još važnija. „Evropska unija snažno podržava pravo novinara da slobodno istražuju pitanja od javnog interesa i da nastave pozivati nosioce vlasti na odgovornost. Bez novinara koji rade bez straha i pritisaka nema istinske javne rasprave niti transparentne uprave“, rekao je Soreca. Podsjetio je i kako svjedočimo zabrinjavajućim trendovima na globalnom nivou, uključujući i Bosnu i Hercegovinu, gdje rastu pritisci na novinare, dok se istovremeno sužava prostor za slobodno i nezavisno djelovanje. „Neprihvatljive su prijetnje i zastrašivanje novinara i medijskih radnika. Takvi incidenti zahtijevaju nedvosmislen i brz odgovor institucija“, smatra Soreca. ‘Zabrinutost za sigurnost i slobodu ne smiju biti norma’ Još jedna važna tema, posebno uoči ovogodišnjih izbora u Bosni i Hercegovini, jeste integritet medija, za koji je Soreca rekao kako „ostaje ključan za osiguranje pravičnog, informisanog i transparentnog izbornog procesa“. „Dezinformacije, netačni politički narativi i organizovane online kampanje dezinformisanja predstavljaju ozbiljan izazov za demokratske procese. Govor mržnje, netransparentno vlasništvo i slaba regulatorna kontrola dodatno komplikuju situaciju“, rekao je Soreca. Kroz razgovore s novinarima u Bosni i Hercegovini shvatio je da mnogi zabrinuti za svoju sigurnost i slobodu rada što smatra da „ne smije postati norma“. Poručuje, u tom kontekstu, kako „svi zajedno moramo raditi na unapređenju situacije“. „Moja kancelarija i ostajemo posvećeni podršci Bosni i Hercegovini na njenom evropskom putu. Napredak zahtijeva stvarna poboljšanja u oblasti slobode medija. Kritički glasovi moraju biti uvaženi i zaštićeni“, naveo je Soreca. Podsjetio je i kako je trenutno otvoren poziv u okviru kojeg je izdvojeno 600.000 eura za aktivnosti usmjerene na jačanje slobode i nezavisnosti medija kroz pravne i institucionalne reforme usklađene sa EU standardima, kao i zaštitu novinara putem mehanizama brzog odgovora i pravne pomoći. Naveo je i podatak da je, u okviru Reformske agende, više od 47 miliona eura namijenjeno pitanjima koja direktno utiču na novinare, uključujući dekriminalizaciju klevete, jačanje slobode izražavanja te efikasno postupanje policije i pravosuđa u slučajevima prijetnji i nasilja nad novinarima i medijskim radnicima. „Implementacija Reformske agende je od suštinskog značaja za zemlju, ali i za medijski sektor“, zaključio je Soreca. Fokus na zaštiti novinara i institucionalnom odgovoru Na konferenciji su se okupili predstavnici medija i organizacija civilnog društva te stručnjaci i predstavnici institucija kako bi razgovarali o relevantnim temama koje se tiču medija i civilnog društva. Prvi panel bio je fokusiran na zaštitu novinara i institucionalni odgovor u Bosni i Hercegovini sa fokusom na uspostavljanje kontakt tačaka u tužilaštvima i policijskim upravama koji su zaduženi za rad na predmetima napada na novinare. Borka Rudić, generalna sekretarka Udruženja BH novinari, ukazala je na činjenicu da je Bosna i Hercegovina u posljednje dvije godine nazadovala za 21 mjesto na Indeksu medijskih sloboda Reportera bez granica. Navela je i podatak da je u prošloj godini svih 36 registriranih slučajeva krivičnih djela prema novinarima prijavljeno kontakt tačkama, a njih su ukupno 33 u BiH. Ocijenila je da je njihov rad rezultirao povećanom razmjenom informacija između pravosudnih institucija i policijskih struktura u vezi sa napadima na novinare, istragama koje se vode i njihovim rezultatima. „Povećala se koordinacija policijskih struktura i tužilačkih institucija koje međusobno više razmjenjuju informacije o napadima. Ono što nije još uvijek u skladu sa standardima kakvi bi trebali da budu, a to su standardi Evropske unije, jeste hitno procesuiranje napada jer nemamo harmonizovan pristup u cijeloj zemlji“, rekla je Rudić. Navela je i da je 12 slučajeva kršenja prava novinara riješeno u njihovu korist, ali trajni problem ostaje donošenje odluka i zakona koji nisu u skladu sa evropskim integracijama. Još jedan od trajnih problema medija u Bosni i Hercegovini, smatra Rudić, je i problem javnog servisa, što pokreće pitanje kapaciteta i financijskih uvjeta za praćenje predizborne kampanje, a koje će biti u skladu sa evropskim standardima i propisima. Na kraju je iznijela i podatak o broju nezaposlenih novinara i komunikologa. U evidencijama zavoda za zapošljavanje u BiH ukupno ih je 732, od čega samo u Kantonu Sarajevo njih 360. Važnost uloge medija u izbornoj godini Na drugom panelu razgovaralo se o integritetu medija tokom izbora u BiH sa fokusom na dezinformacije i lažne političke narative u izbornom kontekstu, organizirane online kampanje, uloge društvenih mreža, govor mržnje, netransparentno vlasništvo i regulatorni nadzor u Bosni i Hercegovini. U tom kontekstu, Dario Jovanović, projektni menadžer Koalicije „Pod lupom“, ukazao je na trostruku medijsku ulogu u izbornom procesu: informativnu, edukativnu i orijentacijsku. Smatra da je ispunjavanje tih uloga sve teže zbog nekoliko razloga. „Prvi je sužavanje prostora koje vidimo i za rad medija i za rad organizacija civilnog društva, ne samo u smislu političkih napada, već i legislativnih koraka da se taj prostor suzi. Drugo su politički pritisci koji su nesumnjivi i govor mržnje koji postaje kao dominantan politički narativ koji se normalizuje pa čak i protiv novinara. Treći je finansijsko uslovljavanje koje vidimo i na primjeru javnih emitera“, naveo je Jovanović. Dodaje da problem predstavljaju i dezinformacijski narativi koji se ispoljavaju u medijima, kao i otvoreni napadi bez adekvatnog odgovora. Kao preduslov za rješenje problema vidi promjenu ponašanja političara, odnosno da se „počnu ponašati kao demokrate, a ne autokrate“. Odgovornost stavlja i na efikasan rad institucija, ali i na medije koji trebaju poštivati profesionalne standarde i zakone. „Napomenut ću da je posljednjim izmjenama Izbornog zakona iz marta 2024. godine, a koje se odnose i na medije u izborima, uvedena obaveza transparentnosti vlasništva medija koji izvještavaju o toku izbornog procesa. Nulti prioritet ostaju
Bijeg iz Republike Srpske zbog retorike linča, napada i targetiranja!
Godinama je u hodniku pored ulaznih vrata Ljiljane Kovačević i njenog pokojnog supruga, istraživačkog novinara Slobodan Vaskovića, stajao spakovan mali kofer. „Dešavalo se da Slobi ljudi jave da se sklonimo jer postoje ozbiljne prijetnje, čak i da postoji opasnost da mu dignu auto u vazduh“, prisjeća se Kovačević. Kasno noću, porodica bi ponekad bježala iz Banja Luke prema granicama Hrvatske ili Slovenije, čekajući tamo da neposredna opasnost prođe. U jednom trenutku nikome nije bilo dozvoljeno da uđe u porodični automobil prije nego što bi Vasković prvo sam upalio motor kako bi provjerio da li je ispod postavljen eksploziv. No Vasković je i dalje istraživao i objavljivao. „Njegova ideja vodilja bila je da mora pisati ono što misli, bez obzira na posljedice. Smatrao je da jedino brutalno otvoreno pisanje može uzdrmati ljude o kojima je pisao“, kaže ona. Ipak, Republiku Srpsku su zauvijek napustili 2018. godine. Nisu jedini. Stotine hiljada ljudi je napustilo region u protekloj deceniji tražeći bolje plate i bolji životni standard. Procijenjena populacija Republike Srpske se svela sa 1,1 milion na oko 900.000 danas (nema zvaničnih podataka). Medjutim, pored ekonomskog odvija se još jedan tiši, jeziviji egzodus. Novinari, aktivisti, opozicioni političari, pa čak i obični građani bježe od sofisticirane, više od deceniju duge kampanje političkog targetiranja, kleveta i fizičkih prijetnji iza kojih, prema tvrdnjama žrtava, stoji vlast. „Puno ljudi je otišlo jer više nisu mogli podnositi pritiske. Ko neće da ćuti i hoće da misli svojom glavom ovdje teško opstaje“, tvrdi novinar i aktivista Miljan Kovač. Prema njegovim riječima, prostor za javnu kritiku u Republici Srpskoj postao je veoma sužen. „Kako da opstanu novinari i aktivisti kada čak i običan radnik može imati probleme ako kritikuje vlast“, pita Kovač. Mašinerija zastrašivanja U političkom i medijskom pejzažu Republike Srpske, prostor za drugačije mišljenje se dramatično smanjio. Kritičari vlasti rutinski se etiketiraju kao „strani plaćenici“, „izdajnici“, „rušitelji Republike Srpske“ ili „agenti Zapada i Sarajeva“. Ove etikete se šire putem javnih servisa pod kontrolom vlasti i njoj naklonjenih informativnih portala i osmišljene tako da delegitimizuju kritiku i terorišu kritičare. „Imali smo čitave kampanje u kojima su pojedinci i organizacije označavani kao neprijatelji Republike Srpske i naroda, bez ikakvih ozbiljnih dokaza“, kaže Srđan Puhalo, psiholog i društveni analitičar. Jedan od najpoznatijih primjera bile su takozvane „crne knjige“, dokumenti koje su predstavnici vladajućeg SNSD-a javno pominjali kao spiskove ljudi i organizacija koji, kako su tvrdili, rade protiv interesa Republike Srpske. Takvi narativi, u kojima su pojedinci i nevladine organizacije predstavljani kao dio šire „antisrpske“ mreže, dodatno su pojačavali atmosferu nepovjerenja prema aktivistima i kritičarima vlasti. „Ljudi koji su bili meta takvih kampanja često su imali samo dva izbora: da se povuku iz javnog života ili da napuste zemlju“, kaže Puhalo. Sve uz pomoć javnog servisa Jos je 2018. godine netolerancija režima prema neistomišljenicima prerasla u otvoreno neprijateljstvo tokom protesta „Pravda za Davida.“ Mjesecima su se hiljade građana svakodnevno okupljale na centralnom Trgu Krajine u Banja Luci i tražile odgovore u vezi sa nerazriješenim ubistvom dvadesetjednogodišnjeg studenta Davida Dragičevića. Reakcija vlasti bila je brza. Javni servis RTRS predstavio je ožalošćene građane kao dio politički orkestrirane akcije protiv vlasti i same Republike Srpske. „Sjećamo se protesta za Davida gdje su iznošene vrlo teške optužbe i uvrede na račun ljudi koji su protestovali. U takvim kampanjama nisu učestvovali samo političari, nego i pojedini mediji, uključujući i javni servis“, kaže Puhalo. Generalno, izvještavanje javnog servisa je od strane analitičara koji se bave medijima okarakterisano kao jednostrano. “Odavno nije potrebno ni napominjati kako je RTRS u potpunosti pod kontrolom i u službi jedne političke stranke i njenog narativa, te da se ova televizija niti ne trudi osigurati kakav-takav balans u predstavljanju političkih stranaka, što se očekuje od javnog televizijskog servisa,” tvrdi Analiziraj.ba, portal specijaliziran za analizu, praćenje i kritički osvrt na rad medija. Takvo izvještavanje, potpomognuto kampanjama putem društvenih mreža, često ugrožava živote do te mjere da žrtve pribjegavaju jedinoj preostaloj opciji – odlasku. Danijela Ratešić, aktivistkinja koja je učestvovala u protestima za Davida Dragičevića, je bila izložna napadima i putem društvenih mreža. „Pokrenuta je retorika zasnovana na lažima i dezinformacijama koje su širene kroz javni servis i portale bliske vlasti. Čitava mašinerija bila je usmjerena na blaćenje ljudi koji su imali hrabrosti da javno progovore“, kaže Ratešić, prisjećajući se vojske internet botova angažovanih na uništavanju reputacija. Ona kaže da su se tokom tih protesta na Trgu Krajine 2018. godine sudarile dvije potpuno različite vrste javne komunikacije – spontani govor građana i politička retorika vlasti. „Na Trgu su se čule čiste, neprerađene riječi običnih ljudi koji su iz srca govorili o sistemu koji ih uništava. To su bile riječi koje su hiljade ljudi osjećale kao svoje, i koje mnogi ranije nisu imali hrabrosti da izgovore“, kaže Ratešić. Prema njenim riječima, upravo takva vrsta spontanog građanskog bunta izazvala je snažnu reakciju vlasti. „Taj protest je izazvao ogroman strah kod vlasti i pokrenuo retoriku mržnje zasnovanu na lažima i dezinformacijama koje su širene kroz javni servis i niz portala koji su u to vrijeme nastali“, tvrdi ona. Na kraju je otišla iz zemlje – ne zbog riječi i uvreda, već zato što su preduzete radikalnije mjere kao što su privođenja u policijsku stanicu i prijetnje porodici. „Za sebe se nikad nisam bojala. Ali kada se pritisci prošire na porodicu, onda shvatite da morate povući granicu“ kaže Ratešić. Danas, sedam godina nakon odlaska iz Banja Luke, kaže da ne osjeća nostalgiju prema svom rodnom gradu. „Problem nije samo retorika. Problem je mentalni sklop ljudi koji takvu retoriku prihvataju i slijepo vjeruju onome što im serviraju mediji koje vlast kontroliše“, priča Danijela. Stanje slobode medija Na osnovu izvještaja Reportera bez granica (RSF), Međunarodne novinarske mreže (IJNet) i Komiteta za zaštitu novinara (CPJ), sloboda medija u Republici Srpskoj doživljava ozbiljan i rapidan pad. Okruženje za nezavisno novinarstvo je sve neprijateljskije, polarizovanije i ograničeno zakonodavstvom autoritarnog stila. Krajem februara 2025. godine, Vlada Republike Srpske usvojila je izuzetno kontroverzan zakon koji zahtijeva da se neprofitne organizacije i nezavisni mediji koji se finansiraju iz inostranstva registruju kao “strani agenti”. CPJ je oštro osudio ovaj potez,