Umbrella

umbrella png

KAMENOLOM U BUGOJNU: Između dvije strane zakona

Nakon što su Tužilaštvo Srednjobosanskog Kantona te federalno Tužilaštvo odbacili krivične prijave protiv načelnika Općine Bugojno Hasana Ajkunića, mještani Mjesne zajednice Poriče iz ovog grada nastavljaju svoju borbu protiv spornih odluka i akata načelnika Općine, kantonalnog ministarstva privrede i vijećnika SDA, s ciljem sprečavanja eksploatacije dolomita u njihovim dvorištima. BUGOJNO – Nakon što je Vlada Srednjobosanskog kantona dodijelila koncesiju za igradnju kamenoloma u Mjesnoj zajednici Poriče na području Općine Bugojno, mještani su podnijeli krivičnu prijavu protiv načelnika Općine Hasana Ajkunića. Međutim Tužilaštvo ovog kantona prvo je izuzelo dokumetaciju iz Općine Bugojno, Ministarstva privrede i Ministarstva finansija SBK-a, koja se odnosi na koncesione ugovore i potraživanja. Kako su iz Kantonalnog tužilaštva 2023. godine rekli za Radio Slobodna Evropa u vezi s planiranom izgradnjom kamenoloma u Bugojnu, formiran je predmet po prijavi mještana MZ Poriče. “Tužilaštvo provjerava navode i prikuplja se određena dokumentacija i drugi dokazi i tek nakon toga ćemo odlučiti o konačnoj tužulačkoj odluci”, navedeno je u odogovoru Tužilaštva SBK za RSE. Hasan Ajkunić (Foto: bug.ba) Nakon toga Tužilaštvo SBK je odbacilo prijavu, pa su mještani pravnu zaštitu zatražili i u Tužilaštvu FBiH. Međutim uslijedio je isti odgovor. Prijava je odbijena. “To je više politička odluka, jer ako je izvođač radova došao na lice mjesta, mi ga fizički spriječili da počne iskopavanja, pozvali inspekciju, koja mu je naložila šta sve od dokumenata mora imati, njemu je tada trebalo tačno još 13 dozvola. Poslije toga načelnik Bugojna na Vijeću moli vijećnike SDA da podrže projekat kamenoloma. Ja odgovorno tvrdim da je načelnik Hasan Ajkunić upleten u kriminal”, kaže Bakir Morić, predstavnik MZ Poriče, te dodaje kako su prekršene sve zakonske procedure. Radovi na ispokapavanju, odnosno kamenolomu ne mogu početi dok se ne dobije saglasnost mještana Poriče. Morić nam priča kako su išli i u Vladu SBK te razgovarali sa sada već bivšim ministrom privrede Nisvetom Hrnjićem, koji im je rekao kako Vlada nije ništa uradila, već je Općina to uradila. “Kako će Vladina kantonalna komisija za koncesije dati suglasnost a da nisu pregladali sve papire? On nam je rekao ‘mi smo mu dali dozvolu, on će raditi’. E pa neće!”, prepričao nam je dio razgovora Morić. Pored pravne borbe mještani ove mjesne zajednice zbog svega trpe razne pritiske u firmama gdje su zaposleni. Naš sagovornik navodi kako je njemu uprava Binasa, gdje je zaposlen, smanjila platu. “Meni su dolazili kući, šarali po vratima, provociraju, ali neće im proći jer nije po zakonu”, naglašava on. Kaže kako su pritiscima izloženi i drugi mještani. “Mom komšiji, koji na 70 metara od kamenoloma drži ribnjak, njemu je u mjesec dana došlo sedam inspekcija, kome to još dolazi toliko i naravno ništa nisu našli, ali na taj način vrše pritiske na nas”, navodi Morić. Mještani ne žele kamenolom pored kuća Neformalna grupa građana MZ poriče više od dvije godine i upozorava na, kako kažu, niz nezakonitih radnji i procedura kada je riječ o planiranoj izgradnji kamenoloma. Osim što nema saglasnost lokalne zajednice, Kamenolom – koji je planiran da se otvori u neposrednoj blizini magistralnog puta, lokalne rječice, legalnog ribnjaka i kuća u kojim se živi – nema ni Urbanističku saglasnost, dozvolu od Direkcije za puteve SBK, prethodnu vodnu saglasnost, studiju procjene uticaja na okoliš, odobrenje Ministarstva privrede za istraživačke radove niti je predviđen u prostornom planu Srednjobosanskog kantona iz 2018. Godine. Foto: Facebook Istovremeno, Bakir Morić naglašava da bi izgradnja kamenoloma ugrozila građane koji žive u neposrednoj blizini. “Najudaljenija kuća od planiranog kamenoloma u Bugojnu je 70 metara i to bi nas ugrozilo, ta prašina od tog kopanja. Osim toga, u blizini planirane izgradnje je i bazen s pitkom vodom kojom se snabdijevaju mještani naselja Poriče”, objašnjava Morić. Dodaje kako su upozoravali sve institucije u Općini Bugojno da planirana izgradnja kamenoloma nije po zakonu. “Borimo se protiv načelnika koji je naš komšija i koji živi u Poriču i od te borbe nećemo odustati”, dodaje Morić. Investitoru se sudi zbog reketiranja, on želi biti načelnik Na mjestu gdje je planiran kamenolom će se eksploatisati građevinski kamen dolomit koji se koristi kao nasip za autoputeve. U međuvremenu je iz firme koja je dobila koncesiju “Kvatro” rečeno za RSE kako ne namjeravaju odustati od izgradnje kamenoloma. U decembru 2021. godine Općinsko vijeće Bugojno dalo je saglasnost firmi “Kvatro d.o.o.” za koncesiju za izgradnju kamenoloma na lokalitetu Bukovački potok. Nakon toga, Vlada Srednjobosanskog kantona i firma “Kvatro d.o.o”. Bugojno u maju 2022. su sklopile Ugovor o koncesiji. Vlasnik firme “Kvatro” Ibro Mandara je 2023. godine za Radio Slobodna Evropa rekao kako “nema ništa nezakonito u planiranoj izgradnji kamenoloma”: “Naravno da će se graditi. Izgradnja će početi kad bude prikupljena dokumentacija. Nabavljam, polako prikupljam… Ne može se za dan, dva ili mjesec dana dobiti sve dozvole. Sve ide svojim tokom”, rekao je tada Mandara. Tužilaštvo SBK Direktor ove firme uhapšen je 2022. godine i proitv njega se vodi istraga u Tužilaštvu SBK. Sumnjiči se da je u prethodne četiri godine kontinuirano iznuđivao novac od Davora Ivoša, vlasnika jednog privrednog subjekta iz Bugojna, upućiujući mu ozbiljne prijetnje po život i tijelo. Na taj način za sebe je pribavio protupravnu imovinsku korist otprilike 1.2 miliona konvertibilnih maraka, a privrednom subjektu nanio veliku materijalnu štetu. Par mjeseci kasnije Tužilaštvo SBK podiglo je optužnicu protiv Ivoša zbog krivičnog djela zloupotreba položaja ili ovlašćenja, a u aprilu 2023. godine optužnicu je potvrdio Općinski sud u Bugojnu. Ivošu se stavlja na teret da je u svojstvu odgovorne osobe ovlaštene za zastupanje i predstavljanje Nogometnog kluba Iskra Bugojno i predsjednika Upravnog odbora Nogometnog kluba Iskra Bugojno suprotno Statutu udruženja građana Nogometnog kluba Iskra Bugojno, kojim su propisani poslovi i zadaci predsjednika Upravnog odbora, iskorištavanjem službenog položaja ili ovlaštenja s ciljem pribavljanja imovinske koristi pribavio sebi imovinsku korist u iznosu od 34.250.00 KM. Godinu nakon podizanja optužnice Davor Ivoš odlučio se kandidovati na predstojećim lokalnim izborima u Bosni i Hercegovini. On se kandidovao kao nezavisni kandidat za načelnika Bugojna. Pogodovati investitoru pokušalo se i ranije Bilo je to krajem 2021. godine, izglasavanjem na Općinskom vijeću Bugojno, sporne Odluke o davanju prethodne saglasnosti privrednom društvu “Kvatro d.o.o.” Bugojno za istraživanje i eksploataciju

IMA LI DRŽAVE U NEUMU: Ima, al’ u nepokretnoj imovini

 Saga oko prodaje dijela državne imovine vezane za radničko odmaralište “Feroelektro” u Neumu, ali i hotela Zenita, ne nazire se kraju. NEUM – Ovu informaciju za portal Tačno.net potvrdio je to i načelnik općine Neum, Dragan Jurković, koji je istakao da se čeka epilog i za prodaju radničkog odmarališta “Feroelektro” i hotela “Zenit”. Kako navodi Jurković, oni su na samom početku upozoravali na vrijeme da to radničko odmaralište nije bilo u vlasništvu “Feroelektra”. “Međutim to je na nekakav način došlo u prodaju, što smo mi osporavali, uputili smo dopise sudu, međutim sud je imao uvide u zemljišne knjige, a ono što mi znamo jeste da su novci koji su se dobili prilikom prodaje još uvijek deponirani na računu Općinskog suda u Čapljini dok se ne završe procesi koji se vode. Kako će se to u konačnici završiti, to ne znamo”, kazao je Jurković. Suprotno tvrdnjama načelnika općine Neum, bivši v. d. direktora “Feroelektra” Mirsad Jašarević ističe da se sama prodaja odigrala prije njegovog dolaska na poziciju. “Što se tiče Neuma, mi smo se žalili na sve na šta smo mogli da se žalimo. Osnovano smatram da je prodaja bila na štetu ‘Feroelektra’. Što se tiče samih objava, zakon je tu vrlo jasan. To je imovina ‘Feroelektra’. ‘Feroelektro’ je napravio to odmaralište i to je njegovo. I nema tu niko ništa da spori”, pojašnjava Jašarević. On, također, naglašava da sud odgovara za prodaju i sve poslije prodaje imovine sud odgovara za tu prodaju. “To je potpuno čisto i sve drugo jesu opstrukcije ljudi koji pokušavaju izvući neko politikanstvo iz svega ovoga”, zaključuje Jašarević. Foto: Booking Kada je u pitanju hotel “Zenit”, Jurković također navodi da su se to desile određene nepravilnosti tokom prodaje samoga hotela. “Što je vidljivo i u samom sudskom registru, kapital koji je upisan u sudski registar ne odgovara kapitalu koji se nalazi u samoj prodaji. Mi smo tu pokrenuli dvije upravne tužbe. Jednu smo dobili. Nadležno ministarstvo je reagiralo suprotno uputama suda, mi smo uložili žalbu, i dalje je pred sudom, tako da ne znamo epilog i ne znamo koje vremensko razdoblje je potrebno da se završe ti predmeti”, kazao je. On navodi da je 2014. godine rađena revizija u hotelu “Zenit”, ali da tu reviziju skupština nije potvrdila i da se samim time nije moglo stupiti u prodaju hotela “Zenit” jer je u registru ostao onaj kapital koji je bio ranije. Stručnjak za državnu imovinu Muharem Cero navodi kada su u pitanju ove dvije imovine, da su kolokvijalno državna imovina. “Pod državnom imovinom se podrazumijevaju četiri vrste imovine: javna dobra, opšta dobra, imovina iz sukcesije i imovina iz kontinuiteta. Ovdje se radi o društvenoj imovini, koja je podržavljena u procesu privatizacije i ona se ne može tretirati na način kao državna imovina. Ona je imovina koja je bila u procesu privatizacije. Kad se njome baviš, baviš se kao i svakom drugom imovinom iz procesa privatizacije, a ne tretiraš je kroz Zakon o zabrani raspolaganja državnom imovinom”, pojašnjava Cero. Ističe da u Neumu ima samo jedna, po njemu, državna imovina, a to je hotel Sindikata Komunističke partije BiH i ona se nalazi pod zabranom raspolaganja. Radničko odmaralište “Feroelektro” Radničko odmaralište “Feroelektro”, koje se nalazi na najatraktivnijoj lokaciji u Neumu, stavljeno je na prodaju 2021. godine, a propusti institucija u Federaciji BiH, kako je otkrio Centar za istraživačko novinarstvo (CIN), oštetili su 19 kupaca apartmana. Sud u Čapljini je nekretnine koje su trebale pripasti Federaciji po pisanju CIN-a prodao kupcima za više od tri miliona KM, a Općina Neum im brani da se upišu kao vlasnici, otkrio je početkom godine. Bitka za ovo odmaralište vodi se još od kraja rata u Bosni i Hercegovini. Prema pisanju CIN-a, odmaralište je tada pokušalo preuzeti ugostiteljsko-turističko poduzeće “Odmaralište Neum”, koje je osnovano sredinom 90-ih od grupe radnika “Feroelektra” iz Hercegovine, koji su izgubili veze s matičnim preduzećem u Sarajevu. Ova grupa radnika osnovala je novo preduzeće na osnovu Uredbe o privremenom organiziranju poslovanja gospodarskih subjekata i organizacijskih oblika pravnih osoba na teritoriji tzv. Hrvatske Republike Herceg-Bosne (HRHB). Oni su u svoj osnivački kapital uvrstili nekretninu, ali u zemljišnim knjigama nisu upisali vlasništvo. Načelnik Neuma Dragan Jurković zbog toga osporava prodaju odmarališta, tvrdeći da na osnovu propisa HRHB-a ono pripada ugostiteljsko-turističkom poduzeću “Odmaralište Neum”, osnovanom 1994. godine. Preduzeće “Feroelektro”, s druge strane, smatra se vlasnikom nekretnine. Kako je CIN u svom istraživanju otkrio, “pravo vlasništva nad objektom nemaju ni jedni ni drugi već Federacija BiH. Prilikom prijave imovine u postupku privatizacije ‘Feroelektro’ je bio u obavezi isknjižiti ovaj objekat s preduzeća, dok ‘Odmaralište Neum’ nije ispunilo zakonske uslove za upis vlasništva. Odmaralište je, stoga, shodno zakonima iz oblasti privatizacije, trebalo postati državno”. Hotel “Zenit” Hotel “Zenit” otvoren je 1987. godine, a izgradili su ga radnici zeničke Željezare. Kada je počela izgradnja tog hotela 1985. godine, iz Željezare su htjeli da od tadašnjeg ostvarenog prihoda izgrade radnički hotel. Zbog ratnih dešavanja, Željezara je bila vlasnik tog hotela do 1992. godine. Nakon rata preko advokata pokušali su vratiti taj hotel u svoje vlasništvo, ali su pravnu bitku izgubili. Agencija za privatizaciju HNK je sredinom jula 2015. godine raspisala Javni poziv za prikupljanje ponuda (tender) za prodaju državnog kapitala u poduzeću HTD ZENIT-BRO d. o. o. Neum. Na tom javnom pozivu je najbolju ponudu dala kompanija “Bingo” iz Tuzle. Direktor Agencije za privatizaciju HNK Dragan Bevanda uporno je odbijao da stavi potpis na Ugovor o kupoprodaji s “Bingom”, iako mu je to bila zakonska obaveza. Državni kapital je iznosio 79,73% ukupnog kapitala i to u iznosu od 5.833.217 KM. Ostatak kapitala od 20,27% otpada na “Brodomerkur d. d.” Split, međutim načelnik općine Neum tvrdi da i općina Neum ima svoj interes u hotelu “Zenit” u iznosu od pet posto, koji se kasnije utopio u državni kapital u ovoj prodaji samog hotela. “Smatramo da je postupak prekršio određena pravila”, istakao je Jurković u razgovoru. Iako je Kantonalni sud u Mostaru 20. decembra 2023. godine pravomoćnom presudom naložio Agenciji za privatizaciju Hercegovačko-neretvanskog kantona da u skladu s odlukom o proglašenju najbolje ponude od 30. septembra 2015. godine zaključi ugovor o prodaji

OPĆINA KISELJAK PRED IZBORE 2024: Da li će načelnik „zagaziti“ u treću deceniju mandata?

U prethodne četiri godine Općina Kiseljak započela je ili realizovala brojne poslovne projekte – od izgradnje nove zgrade Doma zdravlja do poslovnih zona i inkubatora. U  većini tih projekata poslove je dobijala uhodana grupa privrednika bliska načelniku Mišuriću i Hrvatskoj demokratskoj zajednici.  KISELJAK – Mladen Mišurić Ramljak je načelnik Općine Kiseljak već 20 godina – prvi mandat počeo je 2004. godine. Naravno, Mišurić Ramljak ponovo je kandidat na Općinskim izborima u oktobru 2024. za novi mandat, ispred Hrvatske demokratske zajednice (HDZ). Još dva kandidata su u utrci za poziciju načelnika: Armin Halilović (SDA) i Anel Topalović (SDP – NiP – NS). U prethodne četiri godine Općina Kiseljak započela je ili realizovala brojne poslovne projekte – od izgradnje nove zgrade Doma zdravlja do poslovnih zona i inkubatora. U  većini tih projekata poslove je dobijala uhodana grupa privrednika bliska načelniku Mišuriću i Hrvatskoj demokratskoj zajednici. Neki od njih prijavljeni su Tužilaštvu SBK. Sam načelnik Mišurić Ramljak je 2017. godine osuđen za zloupotrebu službenog položaja i krivotvorenje isprave. Kantonalni sud u Sarajevu kaznio ga je uslovno sa godinu dana zatvora, uz obavezu da dvije godine ne počini novo krivično djelo. Tri godine kasnije dobija novi mandat na čelu Općine. Mladen Mišurić Ramljak prijavljen je i sa Perom Pecirepom, voditeljem kompanije Ceste Mostar u Kiseljaku – od 2012. Tužilaštvu SBK podneseno je nekoliko krivičnih prijava. Dvaput su prijavljeni zajedno, za zloupotrebu položaja, a Mišurić je 2012. prijavljen i za neizvršavanje sudske odluke. U dva predmeta donesena je naredba o neprovođenju istrage, u jednom je istraga obustavljena. Pero Pecirep, voditelj kompanije Ceste Mostar, formalno, nije vlasnik kompanije Ceste Company iz Kiseljaka. Međutim, iako se Pecirep više ne spominje kao vlasnik ili odgovorno lice u jednom dijelu portala koji registruju ovu vrstu vlasništva, još uvijek se mogu pronaći tragovi koji jasno ukazuju da je bio ili je još uvijek usko povezan sa ovom kompanijom. U jednom od intervjua koje je ranije davao naveden kao menadžer u ovoj kompaniji. U izjavi koju je tada dao i u kojoj se referiše na poslovanje Ceste Company, kaže: “… moja tvrtka odlučila se osigurati sredstva…“ Kao vlasnica se navodi Jelena Pecirep. Svake godine Ceste Company od Općine Kiseljak dobija poslove vrijedne milione KM. U isto vrijeme, Federalno tužilaštvo (decembar 2023.) usvojilo je žalbu na odluku o neprovođenju istrage koju je donijelo Tužilaštvo SBK, a odnosi se na zloupotrebu položaja i ovlaštenja i nesavjestan rad u službi načelnika Općine Kiseljak Mladena Mišurića Ramljaka i ovlaštenih osoba u Policijskoj stanici Kiseljak. Tužilaštvo FBiH u svojoj odluci navodi da je kantonalna tužiteljica Edina Mešić odluku zasnovala na nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju. U prijavi se navodi da je načelnik Općine Kiseljak “uspostavio ortačke veze” sa firmama Bar-Floor i Ceste Company, te na taj način omogućio sticanje novčanih sredstava. Dio prijava odnosi se na to da kompanija Ceste Company prilikom izvođenja radova povremeno koristi mašine kompanije Ceste Mostar, koja je većinski u državnom vlasništvu. Prijave su potkrijepljene i fotografijama. Osim toga, u prijavama je navedeno da se prilikom obavljanja radova na području općine Kiseljak vrši i nelegalna eksploatacija riječnog pijeska i šljunka koja se odvozi iz Zone sporta i rekreacije (projekat Općine Kiseljak) na druge lokacije. Općina Kiseljak u augustu ove godine odgovorila je na zahtjev o pristupu informacijama, kojim je tražena informacija o eksploataciji veće količine riječnog materijala iz rijeke Kreševke u Lepenicu, pri čemu su materijali odvoženi na privatni posjed, a eksploataciju materijala izvršila je navodno kompanija Ceste Company. U odgovoru iz Opštine navodi se da Općina nije imala nikakav ugovor o  o eksploataciji materijala, a podnosilac zahtjeva upućuje se da prijavi Tužilaštvu SBK „ukoliko se radi o krađi“. I ova prijava bila je dokumentovana mašinama na licu mjesta. Žurnal je pisao kako je u toku ovog mandata za izgradnju nekih poslovnih zona u Kiseljaku vršena eksproprijacija zemljišta bez saglasnosti vlasnika. U decembru 2021. Općinsko vijeće Kiseljak proglašava izgradnju Poslovne zone Azapovići javnim interesom, što je prema Zakonu o eksproprijaciji omogućilo oduzimanje i od vlasnika koji zemljište ne žele prodati. Zahtjev za proglašenje javnog interesa podnio je načelnik Opštine, iako zakon propisuje da to, u ovom slučaju, bude Služba za upravu i imovinsko-pravne poslove. Osim toga, Zakon o eksproprijaciji precizira da se prilikom odlučivanja o proglašenju javnog interesa treba dostaviti i procjena vrijednosti nekretnine i ostali podaci koji su važni za utvrđivanje javnog interesa. Iz odluke Općinskog vijeća vidi se da vijećnici prilikom odlučivanja ispred sebe nisu imali te dokumente. Ali su ipak odlučili Azapoviće proglasiti javnim interesom. U grupi koja redovno dobija poslove u Kiseljaku u prethodne četiri godine su i osuđeni biznismeni, bivši ministri, načelnici… Potpisnici sporazuma za izgradnju zgrade novog Doma zdravlja u Kiseljaku bili su načelnik Mišurić Ramljak, Valentino Barbić, direktor kompanije Bar-Floor i direktor Doma zdravlja Kiseljak Nino Baban, ujedno i vijećnik HDZ-a u OV Kiseljak. I Barbić je bio osuđen za utaju poreza ali je zatvorsku kaznu zamijenio novčanom. U izgradnju Doma zdravlja uključena je i kompanija Ceste Company iz Kiseljaka. Idejni projekat za Dom zdravlja u Kiseljaku radila je firma Perkon energija, u vlasništvu tadašnjeg ministra pravosuđa i uprave Srednjobosanskog kantona Zorana Marković, za što je njegova firma Perkon energija od Općine Kiseljak dobila oko 45 hiljada KM. Marković je godinama dobijao budžetska sredstva za izvođenju radova od javnih institucija koju pripadaju kantonu u čijoj je vladi bio ministar. Tako je bilo I poslova u kojem jedna njegova firma izvodi jedna kompanija u njegovom vlasništvu (Perkon Energija) a druga nadzire te iste radove (3N Kuća). ZURNAL.INFO/MISBIH.BA

SITUACIJA OPASNA: : Rudnik “Medna” zagađuje Mrkonjić Grad i rijeke

U oazi netaknute prirode sela Medna na području Mrkonjić Grada nikao je rudnik uglja „Medna“, koji uništava prirodne ljepote ovog mjesta, a pored toga predstavlja ogromnu opasnost za bezbjednost saobraćaja s obzirom na to da se separacija uglja vrši na samom magistralnom putu. Rudnik je prije dvije godine na tom lokalitetu otvorila firma „Medna NV“, a pojedini stanovnici se žale da im jalovinom iz rudnika zatrpavaju imanja.   MRKONJIĆ GRAD – Ugalj se kopa na padini iznad kuća i crkve u Mednoj. Kako piše Impuls portal, od samog početka rada ovog rudnika, nepravilnosti su se nizale jedna za drugom. Radovi su krenuli prije nego što je investitor imao sve potrebne dozvole. Rudnik zagađuje ne samo prostor na kojem se nalazi, već i šire. Prekršeni su i propisi iz ekološke dozvole, uzurpirana je privatna imovina, a institucije su nijeme kada je u pitanju ovaj rudnik. Mještani govore za „Capital“ da je prema analizama koje je radio Institut za javno zdravstvo Republike Srpske, potok Grabovac u Medni koji se ulijeva u Medljanku, potom ide u Sanu, prepun teških metala, čija vrijednost je i 15 puta veća od maksimalne dozvoljene. „Uzeli su sebi za pravo da zatrpavaju tuđe posjede. Nemamo ništa protiv da taj ugalj ide za Srbiju, ali neka se ovdje radi pošteno“, rekao je mještanin Stanko Todorović za „Capital“. Pravnik u Centru za životnu sredinu Ratko Pilipović kaže da je ovaj Centar podnio dvije tužbe protiv nadležnih institucija za izdavanje dozvola i rad rudnika „Medna“. Dodaje da se u ovakvim procesima izdaju dvije dozvole, jedna je rješenje kojim se odobrava studija uticaja na životnu sredinu, a druga je ekološka dozvola. „U ovom slučaju, postoje dva predmeta, jedan je vezan za rudnik, a drugi za separaciju uglja koja se vrši na magistralnom putu. Što se tiče rudnika uglja, Centar je podnio tužbu protiv studije uticaja na životnu sredinu. Ta tužba je odbijena i studija je potvrđena“, istakao je Pilipović za Capital. Ističe da su, nakon što su vidjeli da je potok Grabovac zamućen, pozvali inspekciju da izađe na teren. „Vodna inspekcija je izašla na teren i maltene odokativnom metodom utvrdila da nema nikakvih nepravilnosti. Nakon sedam dana smo angažovali Institut za javno zdravstvo RS koji je izvršio uzrokovanje vode i nakon analize je utvrđeno da je voda prepuna teških metala, a taj potok Grabovac se ulijeva u Medljanku, a Medljanka u Sanu. To su sve vode prvog reda“, rekao je Pilipović. Voda prepuna žive, aluminijuma, nikla… Dragan Ostić iz Centra za životnu sredinu ističe da je utvrđeno je da se u potoku nalazi i žive, aluminijuma, nikla i bakra u granicama koje su 15-20 puta više od maksimalne dozvoljene granice, tako da se narušava životna sredina u svakom smislu. U kratkom telefonskom razgovoru jedan od vlasnika firme „Medna“ Nebojša Tegeltija je za „Capital“ rekao da je „stanje sa rudnikom uredno“. Načelnik opštine Mrkonjić Grad, Dragan Vođević je za „Capital“ naveo da od mještana nisu imali nikakvih zvaničnih prigovora kada je u pitanju rudnik „Medna“. „Naši protokoli su čisti i niko se ni na šta nije žalio. Mještani možda pričaju između sebe, ali mi nemamo zvaničnih prigovora od njih. Ta firma je otkupila neka imanja, platila uredno, tako da mi sa njima nemamo nikakvih problema“, rekao je Vođević. Tvrdi da je sve riješeno što se tiče čišćenja magistralnog puta od uglja, tako da, kako kaže, ni tu nema nikakvih problema. Osnivači firme Medna NV su Nebojša Tegeltija i Božidar Mijatović, navodi se u poslovnom registru. Tegeltija je iz Mrkonjić Grada i on je, prema riječima načelnika Vođovića, inicijator otvaranja rudnika. Iz firme „Medna NV“ su rekli za Radio Slobodna Evropa da imaju sve neophodne dozvole i saglasnosti te korektnu saradnju sa lokalnom zajednicom, opštinskim vlastima i crkvom. Dodaju da su isplatili sve mještane koji su prodali ili iznajmili zemljište za potrebe rudnika. Prema pisanju Dojče velea, izvoz uglja iz BiH je u porastu posljednjih godina, a najviše se izvozi u Srbiju. Sada je situacija postala opasna po zdravlje stanovništva ne samo Medne već i na potezu cijelog sliva Sane kroz Ribnik, Ključ i Sanski Most. Ministarstvo energetike i rudarstva RS je sa firmom zaključilo ugovor o koncesiji na lokalitetu Medna još 2018. godine. Dvije godine kasnije, okončana je faza istraživanja, a nakon pribavljanja svih mišljenja ušlo se u postupak dodjele koncesije, nakon čega je Komisija za koncesije dala pozitivno mišljenje. Resorno ministarstvo je nakon toga odobrilo izvođenje rudarskih radova kao i rješenje o upotrebi rudarskog objekta na ovom lokalitetu. I Ministarstvo ekologije RS je izdalo ekološku dozvolu koja je za predstavnike ekoloških udruženja i mještana sporna. Čudni kriterijumi dodjele donacija za povratnike Nedavno objavljena rang lista korisnika, koji će iz budžeta Federacije BiH dobiti novac za obnovu kuća i imanja, izazvala je reakcije u malobrojnoj bošnjačkoj zajednici u Mrkonjić Gradu. Pojedini građani tvrde da će, kao i ranije, donacije dobiti oni koji su „dobri“ sa Zinetom Šehović, predsjednicom SDA u ovoj opštini. Podršku za obnovu će dobiti samo pet osoba iz Mrkonjić Grada. Mnogima „bode oči“ to što je među tom petoricom i Zijad Šehović, suprug Zinete Šehović, bivše odbornice SDA u ovoj opštini, koja je ranije bila i predsjednica Medžlisa islamske zajednice BiH u Mrkonjić Gradu. Na spisku za donacije je i jedan mladić iz sela Baljvine, za kojeg sugrađani tvrde da je „bogataš, koji uopšte ne živi u tom selu“, nego, kako navodi Impuls portal, „živi u Austriji, a kćerka mu studira na skupom privatnom univerzitetu u Sarajevu“. „Mene i moju porodicu su odbili, zato što kuća nije jedan kroz jedan na nama. A kako on ima jedan kroz jedan? Pitam se, da li mu je otac prepisao kuću, jer ih je neko tako posavjetovao, pošto je njegov otac ranije već dobio donaciju za obnovu“, kaže jedna Mrkonjićanka, čije je ime poznato redakciji Impuls portala. Interesantno je da donacije za obnovu često završavaju u selu Baljvine, koje nije bilo u zoni ratnih dejstava. Priče sagovornika Impulsa se razlikuju, ali su svi saglasne u jednom — oni tvrde da, bez obzira na kriterijume i bodovanje, uvijek „prođu“ oni koji su dobri sa

KNEŽEVO: Gdje je nestala šuma?

Opština Kneževo smještena je na samo nekih 40-ak kilometara od Banjaluke i slobodno se može reći da je jedina stvar po kojoj se ova opština ističe enormno bogatstvo šumom. Šumsko gazdinstvo „Čemernica“ gospodari ovim prirodnim bogatstvom, međutim, mnogi će se složiti, to gospodarenje i nije baš najbolje. KNEŽEVO – ŠG „Čemernicu“ je obilježilo mnogo afera vezanih za šumu, tačnije za krađu iste, a najveći dio datira od 2020. i 2021. godine. Naime, u februaru 2022. Uprava kriminalističke policije MUP-a Republike Srpske i Policijska uprava Banjaluka podnijeli su Okružnom javnom tužilaštvu Banjaluka izvještaj protiv četiri osobe zbog sumnje da su počinili više krivičnih djela na štetu Šumskog gazdinstva “Čemernica“ Kneževo. Među osumnjičenim našli su se i Njegoš Radić, tadašnji vršilac dužnosti direktora ŠG “Čemernica”, Duško Laketić, bivši direktor, Ranko Ćelić, rukovodilac u Radnoj jedinici “Cvrcka” i Ljiljana Aćimović, projektant u Šumskom gazdinstvu. Ako ste se pitali da li se krađa nakon toga nastavila, odgovor je potvrdan. Naš portal je već pisao o Izvještaju službe unutrašnje kontrole od 24.9.2021. godine, između ostalog, utvrđene su i opisane nepravilnosti. „Konstatuje se da je kod gotovo svih otpremljenih ŠDS evidentiran veći prečnik u odnosu na prečnike koji su evidentirani u knjigama premjerbe drveta. Utvrđena zapremina iz otpremnih iskaza veća je za 28.3 kubna metra, ili 14 odsto u odnosu na zapreminu iz knjiga premjerbe. Kontrolnim premjerom sortimenata u navedenom odjelu utvrđena zapremina je veća za 2.8 kubnih metara ili sedam odsto u odnosu na zapreminu iz knjiga premjerbe. Utvrđeno je i da su dva sortimenta prije prije otpremljena nego što su zaprimljena“, navodi se u izvještaju. Takođe, radnici su izvršili analizu par stotina trupaca (uglavnom prve klase) i ustanovili razliku oko 12% između primljene i otpremljene drvne mase, koja je otuđena od strane onih, kojima je povjerena na gazdovanje. Analiza trupaca izvršena je u odjelu broj 2. RJ. „Cvrcka“, gdje su radovi izvođeni od februara do maja ove godine. Portal Gerila pisao je o nestanku 1.000 kubika drvne mase, a interesantno je da Ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva Republike Srpske nikada nije odgovorilo na pitanja Gerila info o navodima dijela radnika Šumskog gazdinstva Čemernica Kneževo da je u tom gazdinstvu samo u toku 2022. različitim mjerenjima načinjena ogromna finansijska šteta tom gazdinstvu. Pitanja o dešavanjima u Čemernici ignorisali su i u javnom preduzeću Šume Republike Srpske. Šume Republike Srpske su prošle godine pokrenule i disciplinski postupak protiv v.d. direktora Šumskog gazdinstva Čemernica Kneževo Njegoša Radića (SNSD). Ovo javno preduzeće disciplinski postupak protiv direktora jednog od svojih šumskih gazdinstava pokreće zbog nepostupanja po Izvještaju iz decembra 2022. godine. Unutrašnja kontrola je tada utvrdila da je Šumsko gazdinstvo Čemernica za vlastite potrebe, za zagrijavanje svojih prostorija, otpremilo 196,10 kubika ogrevnog drveta, od čega oblog 71,10 kubika, prostornog 106 kubika i celuloze 19 kubika. Izvršenom kontrolom na stovarištu, međutim, zatečeno je ukupno 95 kubika ogrevnog drveta dok razlika nije dovezena na stovarište. Na stovarištu nije zatečen ni jedan kubik oblog drveta (trupaca) iako je zvanično preuzeto 71,10 kubika. Velika razlika između onoga što piše da je uzeto za zagrijavanje službenih prostorija i onoga što je pronađeno na terenu. Bivši načelnik opštine Kneževo Milan Komljenović za Infovezu tvrdi da se u Kneževu unazad četiri godine ništa nije promijenilo. „Da budem potpuno otvoren, nije ni moglo. To je zbog toga što su akteri ostali isti, a oni „love“ kao što su „lovili“ i do sada – u mutnom. Da bi se napravio bilo kakav pomak, prvo treba da se akteri promijene. Dakle, oni su nastavili kao i do sada, kako što se tiče korupcije, tako i u domenu ilegalne eksploatacije šume. Kneževo je kao svoje primarno bogatstvo nekada imalo ljude, kadrove, ali koji su sticajem okolnosti i političkih dešavanja napustili naše mjesto. Od prirodnih bogatstava tu je bila šuma koja je danas na Čemernici devastirana“, kategoričan je Komljenović. On smatra i da je za prijeko potrebnu promjenu u ovoj opštini prvo neophodna promijena svijesti građanstva. „Vlast je, nažalost, uspjela da od slobodnih ljudi napravi robove i to je najveći zločin prema sopstvenom narodu, a najveća opasnost jeste to što su izbori kupljeni, odnosno izbori u Kneževu danas predstavljaju legalizaciju unaprijed pripremljene izborne prevare koja se ogleda u manipulacijama izborima, kupovini glasova i sl“, ističe Komljenović. INFOVEZA.COM/MISBIH.BA

KALINOVIK: Ima posla ko s načelnikom „radi“

Cinična poštapalica „ima posla ko hoće da radi“, u Kalinoviku ima nešto izmijenjeno značenje. KALINOVIK – U ovoj maloj i siromašnoj opštini, kako kažu, izreka glasi: “Ima posla ko je blizak s načelnikom opštine“. Ko bi bio bliži sa Radomirom Sladojem, dugogodišnjim načelnikom ove opštine do članova njegove porodice. Upravo zbog poslova koje je opština, na čijem je čelu, sklapala sa firmom koju vodi njegova kćerka, ne obazirući se na sukob interesa i druge zakonske prepreke, načelnik je odavno privukao pažnju javnosti. Kada je kćerkina firma zapala u probleme, načelnik je opet našao rješenje – kćerku i zeta je zaposlio direktno na budžet opštine. U međuvremenu su ustanove, čiji je opština osnivač, nastavile da sklapaju poslove sa firmama čiji je vlasnik načelnik. Većina preostalih stanovnika Kalinovika nije te sreće da može poslovati s opštinom, pa se njeno ubrzano iseljavanje neprekidno nastavlja. Ali „kalinovačkom čudu“ nikad kraja – za rubriku vjerovali ili ne, ali nedavno je u ovom mjestu izgrađena jedna kuća i to brvnara čiji jedan kvadratni metar vrijedi oko 3.000 maraka. Riječ je o „Kalinovačkoj kući“, u kojoj bi se trebali prodavati domaći proizvodi iz tog kraja. Kome nego svome Opština Kalinovik je još 2010. godine podigla kredit da bi kupila propalu fabriku  drvne industrije u tom mjestu i u njoj pokrenula proizvodnju. Kako od pokretanja proizvodnje nije bilo ništa, fabričke hale su iznajmljivane raznim zakupcima po cijeni koja se kretala od 1.000 do 1.500 maraka mjesečno. Međutim kada se kao zakupac javila firma „Zelengora“ čija ja vlasnica Elena Sladoje, kćerka tadašnjeg zamjenika, a sadašnjeg načelnika opštine, cijena mjesečnog zakupa je naglo pala na 200 KM mjesečno. Zelengora je proizvodila pelet, koji se, vjerovali ili ne, mogao naručiti na broj telefona načelnika opštine. Impuls je o tome  pisao u avgustu 2021. godine. Pitali smo tada načelnika otkud njegov broj telefona na vrećama peleta. „Jeste to je moj telefon“, rekao je: “To je stavljeno greškom, to je stavljeno kada sam bio zamjenik načelnika, moj telefon i broj Stanišića i to smo mi skinuli, eto“, pojasnio je Sladoje, smatrajući, valjda, da zamjenik načelnika nema odgovornost koju ima načelnik. U aprilu 2022. godine Transparency International u BiH (TI BiH)  prijavio je načelnika Sladoja Republičkoj komisiji za sprečavanje sukoba interesa u organima vlasti Republike Srpske jer je opštinska administracija njegovom privatnom preduzeću isplatila 137.600 KM na ime ugostiteljskih usluga. Sladoje je vlasnik privatne firme „Blondi“ koja je ugovor za pomenute usluge pružane tokom cijele 2020. godine zaključila sa opštinom 19. decembra 2020. godine. Naravno, i ova prijava prošla je bez ozbiljnih posljedica za Sladoja. Konkurencija ne stanuje tu U sastavu firme Blondi funkcioniše i Sladojeva benzinska pumpa. Na toj pumpi, što je vidljivo na portalu javnih nabavki, gorivom se redovno snabdijeva Javna ustanova „Dom za starija lica“, ali i JKP „Rad“, čiji je osnivač opština Kalinovik. Naravno nabavka goriva vrši se uvijek direktnim sporazumom, tako da konkurencije nema, niti je može biti. Na ovoj poznatoj pumpi u Kalinoviku, uostalom gorivom se često snabdijevaju i Osnovna škola „Ljutica Bogdan“, ali i JP „Šume RS“ Sokolac, i „Elektrodistribucija“ Pale. Pumpa prvog čovjeka Kalinovika izgleda nema konkurenciju, ne samo u toj opštini nego i u regiji. Konkurenciju nije imala ni kompanija „Strajko – Inženjering“ iz Trebinja s kojom je opština Kalinovik 19. juna ove godine zaključila ugovor vrijedan 84.7683,30 KM, bez PDV-a čiji je predmet „Rekonstrukcija dječjeg igrališta sa novim mobilijarom“. I dok kritičari tvrde da se radi o previsokoj cijeni za rekonstrukciju jednog igrališta, drugi kažu da je u poređenju sa izgradnjom „Kalinovačke kuće“, ova cijena prava sitnica. Kuća kalinovačka, cijena banjalučka Posao izgradnje objekta – brvnare u kojoj će se prodavati domaći proizvodi, povjeren je kompaniji “Steco centar” iz Bijeljine. Ugovor vrijedan 134.996 KM, potpisan je početkom februara ove godine. Interesantno je da je prvobitno budžetom opštine bilo predviđeno da će ovaj objekat koštati 100.000 maraka. Međutim, do raspisivanja tendera cijena je porasla na 135 hiljada. S obzirom da je bijeljinska kompanija jedina dostavila ponudu, i to za čitavih četiri konvertibilne marke manje od ukupne procijenjene vrijednosti ugovora dileme nije bilo. Prema pisanju portala Spin-info Opština je odobrila i dodatnih cca 60 hiljada maraka, koliko je „zafalilo“ za ovaj projekat. Vlada RS je, kako je rečeno prilikom svečanog otvaranja objekta 12. jula ove godine, obezbijedila još 50 hiljada maraka. Kalinovčani su izračunali da kvadrat ove brvnare košta više od kvadrata stana u Banjaluci. IMPULSPORTAL.NET/MISBIH.BA

LJUBINJE U SUSRET NOVIM IZBORIMA Malo investicija, malo i stanovnika

Ljubinje, mala istočnoheregovačka opština, izolovana je zbog loših puteva, ali to ne sprječava političke oponente da vode velike megdane. Investicija je sve manje, a manje je i naroda. LJUBINJE – Još prije četiri godine načelnik opštine Ljubinje Stevo Drapić obećao je ekonomski prosperitet, otvorena su neka nova radna mjesta, no za veći procvat mjesta poznatog po duvanu, medu i odbojci falilo je puno toga. U prvom redu, izostalo je, još prije četiri godine najavljeno, ulaganje Rodoljuba Draškovića. Dok Drapić uvjerava da su ispunili skoro sva obećanja koja su dali biračima, njegovi neistomišljenici navode čime se sve nije bavio u ovom mandatu. Ni Ljubinje, kao ni gotovo kompletna istočna Hercegovina ne mogu se pohvaliti putevima, koja ruku na srce i nije u nadležnosti lokalne samouprave, ali s druge strane predstavlja velike nevolje tamošnjim vlastima, najčešće i kočnica za potencijalne investitore i ulaganja. U razgovoru za Direkt prije četiri Gorine načelnik Ljubinja Stevo Drapić isticao je tri komponente na kojima je počivalča njegova borba za vlast. Obećavao je borbu za svakog čovjeka i radna mjesta za mlade ljude, umjesto da odlaze iz ove male opštine. Obećavao je i da će naći načine da privuče investitore, ali i da će Opština za investitore spremiti dobru infrastrukturu. Ljubinje danas ne izgleda kao mjesto koje nudi bolju perspektivu. Drapićevi politički oponenti mu štošta zamjeraju. Jedan od njih navodi kako je vlast dobio na priči da će u Ljubinje „dovesti“ Rodoljuba Draškovića. „Obećali su bili da će sa gospodinom Rodoljubom Draškovićem otvoriti novu fabriku i zaposliti nekolike stotine radnike, a od toga, kao što možemo vidjeti, nije bilo ništa“, rekao je jedan opozicioni odbornik Direktu. Veliki problem je, priča nam i (ne)funkcionalnost vještačkog jezera za koje je Vlada RS podigla kredit i dala opštini na raspolaganje, ali ni to nije privedeno svrsi. „Obećali su i bili otvoriti i Agro centar i od toga nije bilo ništa, kao i Vinoteku, ponovo u saradnji sa Draškovićem i tu je sve ostalo na obećanju“, naglasio je on. Na kritiku je naišlo i to što Opština, iako je u kampanji obećavala brigu za mlade ljude, ima zanemarivo mala ili nikakva izdvajanja za studente i omladinu. „Jedina smo opština, nažalost, koja ne daje stipendije studentima, a oni su naša budućnost, a svima je poznato kakve probleme imamo sa kadrovima“, rekao je naš sagovornik, dodavši da u Ljubinju trenutno nema više od 2.000 stanovnika. U Drapićevom mandatu, Opština Ljubinje zadužila početkom godine se za 600.000 maraka kako bi finansirala rekonstrukciju i asfaltiranje glavne, Svetosavske ulice i nabavila vozilo za odvoz smeća, o čemu je „Direkt“ i ranije pisao. Još 2020. godine Stevo Drapić rekao je da će se domaćinski ponašati ako dobije povjerenje birača. Četiri godine kasnije, kaže da su tako i radili. „Uradili smo skoro sve što smo obećali a to je da smo asfaltirali sve ulice u novom naselju Vinogradi, završili glavnu ulicu, rekonstruisali sportski teren, uradili kanalizaciju u naselju Dubočica. Doveli smo jednog privrednika koji je otvorio pogon za 25 žena, gdje smo mi građevinski dio objekta sredili i platili obuku radnicima i to je jedan od načina gdje možemo pridobiti investicije“, rekao je Drapić. Dogradnja vrtića Prvi čovjek ove opštine kažu da je manjak mjesta u vrtićima jedan od gorućih problema koji će biti riješen uskoro, a što je bilo do njih već su uradili. „U toku je projekat proširenja vrtića, prošli smo i taj dodatni projekat Evropske unije od 100.000 evra ali oni to još nisu realizovali, ali mi tu više nemamo uticaj, jer oni rade raspisivanje tendera i to je bilo još jedno od obećanja u početku kampanje koje je u realizaciji“, rekao je Drapić. On je dodao da su i otvorili  bazen u Ljubinju, a prije njihovog dolaska nije radio. „Pomagali smo i naše sportske kolektive, tako će biti i dalje. Jedna smo od rijetkih lokalnih zajednica kod nas koja daje više od tri posto sredstava za sport“, rekao je Drapić. Put preko Žegulje problem Ono što nije urađeno, a naš je hronični problem, priča Drapić je da Žegulja nije asfltirana. „Asfaltirali smo više od deset kilometara lokalnih puteva što sam mojim sugrađanima i obećao 2020. godine.  Ako nam država da saglasnost, tačnije Putevi Republike Srpske da radimo taj put odgovorno tvrdim da ćemo je uraditi. Nisu to naše ingerencije, ali nam je taj put nasušna potreba, taj put Stolac – Ljubinje preko Žegulje“, rekao je on. Mnoge nevolje kao i one prilikom zemljotresa prije dvije godine nisu zaobišli Ljubinje, kao ni egzodus stanovništva, ali zato jesu investitori u najvećoj mjeri, pa bi se za obećanja načelnika Drapića moglo reći da su samo djelimično ispunjena. Mladi sa kojim smo razgovarali, željeli bi da se vrate i nakon završenih studija. Ipak, siguran i stalan postao u Ljubinju jedan je od razloga stalnog raseljavanja stanovništva, jer mladi žele perspektivu ali i sadržaje koji se podrazumijevaju. DIREKT-PORTAL.COM/MISBIH.BA

VEŽBANJE NA GACKU: Još četiri godine bačene u vetar

Debi Ognjena Milinkovića na čelu Gacka je bio fijasko. Sa dugog spiska obećanja, kojim je u kampanji pridobio podršku većine stanovnika Gacka, nije ostvario skoro ništa. GACKO – Opština Gacko je, poput nesigurnog tinejdžera bez radnih navika i u lošem društvu, propustivši da iskoristi potencijale, utonula u letargiju i predala se propadanju. Ognjen Milinković svoj četvorogodišnji mandat završava bez mnogo rezultata što ne iznenađuje budući da ruka kojom je držano kormilo nije bila sigurna niti samo njegova. Sa spiska kojim je 2020. krenuo u kampanju ostvareno je jako malo. Za razliku od većine kandidata koji svoj program baziraju na tek nekoliko ciljeva, Ognjen Milinković je u kampanju krenuo sa čitavom listom odlučan, kako je više puta apostrofirao, da od Gacka napravi mali švajcarski grad. Lepi snovi U izjavi za portal Direkt je uoči izbora rekao da je prioritet infrastruktura- prvenstveno vodosnabdevanje, kanalizacija i putevi. Najavio je sređivanje poslovne zone i otvaranje novih realnih radnih mesta. Istakao da će rešavati status svih građana Gacka, posebno omladine i penzionera i naglasio da će raditi na povratku studenata kojima će obezbediti da nakon završene škole nastave kvalitetan život u Gacku. U tom smislu je i najavio izgradnju zgrade za mlade bračne parove u kojoj će kvadrat biti krajnje povoljan kako bi na početku zajedničkog života mladi rešili svoje stambeno pitanje. Tada je rekao da će biti načelnih svih građana Gacka, a da će se budžet trošiti transparentno. Ukratko, njegova vizija je bila da Gacko za četiri godine bude “mali sređen švajcarski gradić otvoren za sve ljude dobre volje, otvoren za saradnju sa državnim institucijama i sve ljude koji žele da dođu, investiraju i žive u Gacku”. Obeshrabrujuća stvarnosti Četiri godine kasnije se i bez popisa jasno vidi da se u Gacku smanjuje broj stanovnika. Broj osnovaca i srednjoškolaca je pao ispod hiljadu, studenti se ne vraćaju čak ni tokom raspusta budući da većina njih letnju pauzu između dva ispitna roka koristi da sezonski rade, mahom u Srbiji i Hrvatskoj. Osim popločanog trga u centru grada, jedino poboljšanje se primećuje u vodosnabdevanju. Iako je iza nas dugo, vrelo i sušno leto, restrikcije su bile zanemarljive u odnosu na decenijska iskustva, posebno meštana sela, koji ponekad do prvih jesenjih kiša uglavnom nisu imali vodu. Milinkovićeva vlast se okrenula rekonstrukciji postojeće vodovodne mreže. Cilj je bio da se gubici smanje, što se pokazalo efikasnim. Inače, ova lokalna vlast je nasledila projekat dogradnje vodovodnog sistema kojim je prethodna garnitura nameravala da trajno reši pitanje vodosnabdevanja. Iako su mediji u to vreme ukazivali da je rešenje ishitreno, odbornici u SO Gacko su jednoglasno podržali predloženi projekat. Radovi su otpočeli 2018. godine, a posao je trebao da košta oko 5 miliona maraka. “Polovinu sredstava će obezbediti Evropska investiciona banka (EIB), dok će opština učestvovati sa 15%. Ostatak su čine bespovratna sredstva iz međunarodnih institucija”, rekao je svojevremeno opštinski načelnik za finansije Dragan Papović dodavši  i da je period vraćanja kredita 25 godina sa grejs periodom od osam godina . Dolaskom nove vlasti, projekat je zaustavljen, procena koju su naručili je pokazala da je nerentabilan. Lokalna vlast će se tek uhvatiti u koštac sa tužbom izvođača. I male stvari su bile veliki problemi I dok je odustajanje od ponekog “velikog” projekta možda imalo opravdanje, načelnik i njegov tim su padali i na  malim poduhvatima. Pokušaj da se u prizemlju sedišta opštinske administracije otkupi poslovni prostor i pretvori u šalter-salu je prošao neuspešno. Iste sudbine je bila i gradska pijaca za čiju izgradnju je namenjeno 540 hiljada maraka. Krajem avgusta 2022, kada je ugovor potpisan, rečeno je da je rok za izgradnju 60 dana. 750 dana kasnije, na prostoru na kojem je trebala da bude pijaca i dalje štrče stubovi. Dok se za ovaj projekat postavljalo pitanje opravdanosti i smisla, dotle je zgrada za mlade bračne parove od većine posmatrana kao vesnik obnove i jedne svetlije budućnosti. Zato je odustajanje od nje dočekano sa više revolta. Naime, iz budžeta RS Vlada je za ovu namenu izdvojila 500 hiljada maraka. Opštinska vlast je tražila da se tim sredstvima promeni namena te su potrošena u rekonstruisanom sistemu grejanja zgrade opštinske administracije i pomenutoj pijaci. I radovi na rekonstrukciji pomenutog grejnog sistema su bili upitni, ne samo sa stanovišta procedura i kršenja zakona, nego i u pogledu kvaliteta ugrađenog materijala i cene. Dolaskom na vlast Milinković i njegov tim su odlučili i da konzerviraju sportsku dvoranu u izgradnji, i da odustanu od kupovine zgrade za starački dom koju je kaparisala prethodna vlast. Kaznu za to su platili građani iz budžeta budući da je bivši vlasnik sudski naplatio svoja potraživanja. Sinergija bez energije Jedan od aduta ove vlasti, pa i samog Milinkovića je bila najava sinergije između rukovodstava opštine Gacko i RiTE Gacko, uz podršku Vlade i institucija RS, a sve na korist građana, same opštine i njenog razvoja. No, od te pomoći malo šta je i realizovano. Nekoliko kilometara presvučenog asfalta koje je, kao zeca iz šešira, izvukao Milorad Dodik preskačući procedure i nadležne institucije. Od dogovorenog kružnog toka nije bilo ništa, kao ni od nastavka presvlačenja magistrale koja ide kroz centar grada. Bez zapošljavanja i industrijske zone Jedno od obećanja načelnika Milinkovića je bilo da će otvoriti Gacko za saradnju sa investitorima, institucijama Republike Srpske i otvoriti radna mesta. Ako se pod investicijama podrazumeva ulaganje u realni sektor i otvaranje proizvodnih radnih mesta, u Gacku nije zabeležen takav slučaj. Jedina vidljiva investicija je bila u oblasti trgovine i ugostiteljstva čija je vrednost oko 4 miliona maraka.  To je, kako je ocenio načelnik Milinković na otvaranju “najvrednija investicija u opštinu Gacko u poslednje tri decenije”. Radi se o marketu domaćeg trgovinskog lanca koji je otvoren 4. avgusta 2022. godine, a zaposlio je oko 40 radnika. Sa druge strane, načelnik je, na početku svog mandata, iz opštinske uprave otpustio 38 radnika po nalogu upravne inspekcije. “Ti radnici su zloupotrebljeni u svrhu ličnih i političkih interesa u predizbornoj kampanji. Njihova zloupotreba od istih aktera se nastavlja i danas, što je moglo izazvati nesagledive posledice po opštinu”, saopšteno je tada iz kabineta načelnika Milinkovića. Iz kabineta načelnika opštine Gacko su, optužujući prethodnu garnituru, dodali i da se više

KAKO SE U MALIM LOKALNIM ZAJEDNICAMA TROŠI VELIKI NOVAC: Izgradnja vrtića pokazala sav nemar vlasti u Pelagićevu

Na problem ukazao službenik opštine koji je kasnije optužen da nanosi štetu ugledu opštine.  PELAGIĆEVO – Nemar lokalnih vlasti, nenamjensko trošenje novca te i kažnjavanje službenika koji ukazuju na nepravilnosti našle su se „pod krovom“ jednog projekta u opštini Pelagićevo – izgradnje vrtića u ovoj lokalnog zajednici. Riječ je o projektu vrijednom više od milion maraka čiju realizaciju su pratile brojne nepravilnosti. Kamen temeljac je položila tadašnji predsjednik Republike Srpske Željka Cvijanović u septembru 2022. godine i prema tadašnjim najavama obdanište je trebalo početi sa radom do juna 2023. godine. Međutim, od toga nije bilo ništa, a portal CAPITAL je krajem 2023. godine otkrio da je izgradnja vrtića daleko od okončanja i da su prisutne brojne nepravilnosti. Naime, na problem je ukazao službenik za javne nabavke u Odjeljenju za opštu upravu i prostorno uređenje u ovoj opštini. On je na stolu primijetio napušteni predmet bez broja protokola iz kojeg je saznao da su rokovi za kraj izgradnje od 210 dana probijeni na čak godinu i po, da je ugovor sa izvođačem kojem su računi blokirani već dva mjeseca istekao, a da se po njihovom isteku traže aneksi za nepredviđene radove i produženje krajnjeg datuma. Na sve te probleme je ukazao u službenoj zabilješci koju je poslao svima u opštinskoj upravi, od načelnika do odbornika. Iako gore navedene okolnosti u najmanju ruku ukazuju na nemar lokalnih vlasti to nije naročito zabrinulo prvog čovjeka ove opštine Slavka Tešića. On je rekao da je u planu raskid ugovora sa izvođačem radova firmom “Asilt ing” iz Gradačca. “Mi njih nismo forsirali sa brzinom izvođenja radova, jer nismo imali sredstava da otvorimo vrtić i nismo željeli da se završi i da nam stoji prazan jer nemamo novca za otvaranje ”, kazao je tada Tešić. Ugovor sa firmom “Asilt ing” iz Gradačca je raskinut kako je Tešić i najavio, ali time problemi nisu prestali niti su predstavnici opštine odgovorni za realizaciju ovog projekta odgovarali za takvu situaciju. Naime, na sjednici Skupštine opštine zaključeno je da je službenik Pero Nestorović, a ne njegov neposredni rukovodilac ili nosioci vlasti u opštini, koji su na tenderu odabrali izvođača radova, kriv zbog toga što je upozorio na nezakonitosti i tako je učinio dostupnom javnosti. U opštini su ocijenili da je on time “nanio štetu ugledu i časti opštine, načelnika i drugih”. Takođe, u istom zaključku je zadužen načelnik da preispita mogućnost podnošenja krivične prijave protiv njega zbog toga što je udario pečat odjeljenja na službenu zabilješku. Da je bilo problema kod provođenja ove javne nabavke ukazala je i Glavna služba za reviziju javnog sektora Republike Srpske. Revizori su utvrdili da je dodjela ugovora u postupku javne nabavke radova za projektovanje izgradnju i opremanje dječijeg vrtića izvršena na osnovu neprihvatljive ponude, ali to nije promijenilo stav nosilaca vlasti u ovoj lokalnoj zajednici. Vrtić ni danas nije završen, vještak je utvrdio da je potrošeno više od 60 odsto sredstava, a da je izvršeno manje od polovine radova. Takođe, policija je u pretresu opštine izuzela dokumentaciju o izgradnji ovog vrtića. Ovaj primjer jasno pokazuje da vlast u malim lokalnim zajednicama nimalo ne zaostaje za onima u većim gradovima kada je u pitanju odnos prema trošenju javnog novca i izbjegavanju odgovornosti. Naprotiv, čini se da je vlast ove opštine otišla čak i korak dalje pozivajući na odgovornost službenika koji je ukazao na neregularnosti. CAPITAL.BA/MISBIH.BA

LIVNO U PROTEKLE ČETIRI GODINE Vlasti se hvale infrastrukturnim projektima, oporbenjaci zamjeraju niz nepravilnosti

Grad Livno suočava se s dugogodišnjim političkim problemima koji ometaju funkcioniranje gradske uprave. Gradsko vijeće, koje je na pola mandata ostalo bez rukovodstva, mjesecima nije uspjelo formirati većinu koja bi podržala imenovanje novog vodstva. Oporbeni političari oštro su kritizirali rad uprave, ističući brojne propuste, uključujući neprovođenje zakonskih obveza, loše upravljanje gradskom imovinom, zanemarivanje školstva te infrastrukturne probleme. LIVNO – Grad Livno jedna je od onih sredina u Bosni i Hercegovini koja se može ‘pohvaliti’ složenom političkom situacijom. Da ne bude izuzetak ni ovaj put, Gradsko vijeće je na pola mandata ostalo bez rukovodstva, a mjesecima se nije mogla formirati većina koja bi podržala novo rukovodstvo. Oporbeni političari u Livnu iznijeli su oštru kritiku na rad gradske uprave, ističući brojne propuste dokumentirane u izvješću Ureda za reviziju. Prema njihovim riječima, dugogodišnje nepoštivanje zakonskih obveza, kao što su nedonošenje Statuta Grada Livna i nepravilnosti u javnim nabavama, rezultiralo je lošim gospodarenjem gradskom imovinom. Posebno su naglašeni problemi u školstvu, gdje se štedjelo na obrazovanju i učenicima, kao i neriješeni infrastrukturni problemi u mjesnim zajednicama poput Ljubunčića. Oporba je upozorila na trend ignoriranja ključnih pitanja, dok se gradska uprava fokusira na sporedne teme kako bi odvratila pažnju od ozbiljnih problema koji utječu na kvalitetu života građana. Kritika Ureda za reviziju Ured za reviziju u svom izvješću od srpnja 2024. godine iznio je niz nepravilnosti u radu gradskih vlasti. Među njima se ističe nerealiziranih 16 preporuka, osnova za negativno mišljenje u 5 predmeta, mišljenje s rezervom pod četiri točke jasno govore što se loše radilo. Statut Grada Livna nije donesen, a krajnji rok za njegovo donošenje je bio 9. 9. 2018. godine, a nije uspostavljen ni trezorski način poslovanja, nije izvršen sveobuhvatan popis imovine, jer nije popisano zemljište, građevine, stalna sredstva, dio novčanih sredstava itd. te samim tim Grad i ne može odgovorno upravljati svojom imovinom. Platni razredi i koeficijenti za izabrane i imenovane dužnosnike, savjetnike gradonačelnika i državne službenike i namještenike nisu usklađeni s platnim razredima i koeficijentima propisanim Zakonom, naknade za prijevoz isplaćivane su na osnovi pojedinačnih rješenja načelnika i nisu bile sukladne s Uredbom o naknadi troškova prijevoza, a nije provedeno ni ocjenjivanje državnih službenika i namještenika u 2023. godini. Javne nabave su posebna priča, a to najbolje potvrđuje činjenica kako je jedna od e-aukcija održana 50 dana nakon otvaranja ponuda te nakon zaključenog ugovora u vrijednosti od 1.330,207 maraka izvođač nije uveden u posao zbog dužine trajanja javne nabave što je za posljedicu imalo povrat primljenih sredstava. Kod nabavke vatrogasnog vozila natječajna dokumentacija je sadržavala karakteristike vozila, ali je revizija utvrdila kako komisija za javnu nabavu nije ispravno ocijenila ponude te je ugovor zaključen za vatrogasno vozilo koje ne ispunjava uvjete iz natječajne dokumentacije. Posebno upečatljiv pokazatelj je izgradnja mrtvačnice u vrijednosti od 294,526 KM za koju je ugovor zaključen krajem 2019. godine i trebala je biti završena u roku od 35 dana. Međutim do 31.12.2023. godine radovi na mrtvačnici nisu okončani. Pogled iz vrha Vijeća “U startu je bilo komplikacija za imenovanje predsjednika i dopredsjednika Gradskog vijeća. Nakon Općih izbora 2022. predsjednica Hana Milak otišla je u skupštinske klupe i njezino mjesto ostalo je upražnjeno. Ivan Penić je bio dopredsjednik i podnio ostavku na samom koncu 2022. godine. Imali smo pauzu od 3,5 mjeseca bez formiranja Vijeća. HDZ je stalno imao kandidata za predsjednika, SDA-ovi i SDP-ovi kandidati nisu prolazili. U proljeće 2023. imenovan sam na funkciju predsjednika Gradskog vijeća. Osobno smatram da se donijelo dosta kvalitetnih odluka i mjera. Mislim, vjerojatno je moglo bolje, ali obzirom na političku situaciju i saziv vijeća da se odradilo dosta dobroga. Poticali smo kupnju prve nekretnine kod mladih, poticali smo gospodarstvenike koji kupe zemljište za povrat investicije, bilo je niz mjera za razvoj gospodarstva. Povećali smo i subvencije vrtića, na taj način je olakšano plaćanje i roditeljima. Ulagali smo u škole te povećali jednokratne naknade za prvorodilje. U razdoblju od 2020. do 2024. rastao je i proračun Grada Livna, što se tiče prihodarne situacije on uvijek dobro stoji. Ne znam najpreciznije, ali mislim da smo za 2024. imali oko 15 milijuna maraka na raspolaganju. Bilo je dosta kapitalnih projekata i investicija u gradu, počevši od Vodovoda u naselju Ljubunčić, od samog početka saziva Vijeća donesena je odluka da se pokrene otvaranje rasadnika, tamo se rade već objekti i u to je uloženo oko milijun maraka. Možda ću grubo zvučati, ali bilo je dosta i opstrukcija te određenih populizama kod pojedinaca pa je u takvoj atmosferi teško djelovati, ali mi smo zadovoljni”, kazao je za hercegovina.info Ivan Periša, dopredsjednik Gradskog vijeća Grada Livna. Izazovi za vladajuće  “Investicija je bilo, samo je najveći problem za koncesije na području Grada Livna. Svi koji su došli s idejom, bili su dobro primljeni. Mislim da ucjena prema investitorima nije bilo. Livno je otvorena sredina za sve i svi su dobrodošli, samim time i investitori. Kao vijeće smo se već uhvatili u koštac s koncesijama, posebno s onima koje su neaktivne. Treba imati na umu i da koncesije izdaje Županija, tako da je to ipak druga razina. Osobno zagovaram reviziju svih koncesija, posebno neaktivnih koje nas koče. Kada je riječ o suradnji sa Županijom i kada je u pitanju Grad Livno da je korektno. Naravno da to može biti bolje, da se može novca izdvojiti, ali evo ne mogu reći da nije bilo korektno”, zaključio i dao tricu. Oporba u Livnu iznijela je oštre kritike na rad gradske uprave zbog zanemarivanja obrazovanja i mladih. Dok susjedni Tomislavgrad osigurava školski pribor za sve učenike i uspješno razvija obrazovne projekte, Livno zaostaje. Iako je zgrada za srednju glazbenu školu dovršena još 2019. godine, grad još nije odlučio na koji način će otvoriti ovu ustanovu. Sredstva namijenjena izgradnji školskog centra izvrsnosti stoje neiskorištena, a izdvajanja za školstvo i stipendije su drastično smanjena. Oporba također upozorava na ozbiljne infrastrukturne probleme u mjesnim zajednicama, poput neizgrađenog vodovoda u Ljubunčiću, što dodatno ukazuje na nedostatak vizije i strateškog plana gradske uprave. Prije samo par godina medijima u BiH vjetropark Ivovik najavljivan je kao investicija kineskih državnih tvrtki koja će otvoriti vrata energetskoj transformaciji BiH,