Umbrella

umbrella png

30-ak prijava zbog klevete u RS-u. Evo što se događa ako vas netko prijavi, a vi ste u Hercegovini, Srbiji ili Hrvatskoj

Izvor: Hercegovina.info Piše: K.Perić „Do sada je, po tom novom zakonu, podneseno nekih tridesetak prijava, a kako su nam potvrdili iz Tužiteljstva većinom se radi o fizičkim osobama. Dakle ono na što su mediji upozoravali se dogodilo. Tuže se ljudi zbog pisanja na društvenim mrežama, a svi će morati dodatno paziti što će pisati i što će pričati“, ističe Padalović za hercegovina.info koji smatra da se RS ovime vratila u prošlost. O kriminalizaciji klevete u RS-u mnogo se govorilo, no u javnosti je još uvijek nerazjašnjeno kako se on odnosi na nas u Federaciji, konkretno u Hercegovini, ali i na žitelje Srbije, ili recimo Hrvatske. Direktor Banjolučkog centra za ljudska prava, pravnik Dejan Lučka za hercegovina.info objašnjava da kazneno zakonodavstvo Republike Srpske vrijedi za svakog tko na teritoriju RS-a učini kazneno djelo. Dakle, ukoliko netko na teritoriju Republike Srpske izvrši klevetu može odgovarati po odredbama Kaznenog zakona. Kriminalizacija klevete – teren „Također, kazneno zakonodavstvo Republike Srpske važi za državljanina Republike Srpske i kad izvan teritorija RS-a izvrši kazneno djelo, ako se zatekne na teritoriju Republike Srpske ili joj bude ekstradiran. Pored toga, kazneno zakonodavstvo Republike Srpske važi i za stranca koji izvan teritorija Republike Srpske izvrši kazneno djelo prema npr. njenom državljaninu, ako se zatekne na teritoriju Republike Srpske ili joj bude ekstradiran“, objasnio je Lučka. Specifičnost ovoga i mogući problemi vezani za primjenu kaznenog zakonodavstva, dodaje dalje Lučka, postoje za sve one koji napišu određeni tekst ili objave neki video o državljaninu Republike Srpske kroz društvene mreže, medije, web platforme i internet u globalu, a protiv njih se podnese prijedlog za kazneno gonjenje. Dakle, građani Federacije Bosne i Hercegovine, susjednih država i ostalih zemalja koji pišu o temama i pojedincima iz Republike Srpske, mogu također odgovarati za kazneno djelo klevete, ukoliko se ispune zakonski uvjeti. „Ukoliko pogledamo državljane Federacije Bosne i Hercegovine, treba naglasiti i da je prema Kaznenom zakonu Republike Srpske kazneno djelo izvršeno kako u mjestu gdje je učinitelj radio ili je bio dužan raditi, tako i u mjestu gdje je posljedica u potpunosti ili djelomično nastupila. Uz to, pripremanje i pokušaj kaznenog djela su izvršeni kako u mjestu gdje je učinitelj poduzimao radnju, tako i u mjestu gdje je po njegovom umišljaju posljedica trebalo da nastupi ili je mogla da nastupi“, zaključio je Lučka. U jednom od mostarskih odvjetničkih ureda također potvrđuju takve navode „U situacijama kada novinar iz FBiH, objavi tekst o osobi iz Republike Srpske primjenjivat će se kazneni zakon RS-a. Kod klevete, (i prije nego što su u RS izmijenili zakon ), gleda se gdje je nastupila štetna posljedica, odnosno gdje je mjesto izvršenja. Kod klevete je to specifično, ali praksa je da oštećeni ima pravo pokrenuti postupak na mjestu svog prebivališta. Dakle, naše mišljenje, osoba iz Banje Luke će moći pokrenuti kazneni postupak pred tužiteljstvom u BL protiv novinara iz FBiH ako postoji sumnja da je oštećen spornim člankom“. Ističu da je i prije izmjena Kaznenog zakona, osoba iz Banje Luke mogla privatnom parnicom tužiti novinara u mjestu svog prebivališta bez obzira što je novinar npr. iz FBH” Kriminalizacija klevete – praksa A kakvo je stanje na terenu, odnosno koliko je prijava već podneseno pitali smo Elvira Padalovića, urednika portala Buka. Zanimljivo je da su prijave aktualne, barem trenutačno, među fizičkim osobama. „Dakle, na snazi je u Republici Srpskoj kriminalizacija klevete. Do sada je, po tom novom zakonu, podneseno nekih tridesetak prijava, a kako su nam potvrdili iz Tužiteljstva većinom se radi o fizičkim osobama. Dakle ono na što su mediji upozoravali se dogodilo. Tuže se ljudi zbog pisanja na društvenim mrežama, a svi će morati dodatno paziti što će pisati i što će pričati“, ističe Padalović za hercegovina.info. Smatra da se RS ovime vratila u prošlost. „BiH je bila pohvaljena prije dvadesetak godina za to što je dekriminalizirala klevetu, a sada smo se, bukvalno, vratili dvadeset godina unazad. Sada svatko kome se učini da je oklevetan može podnijeti kaznenu prijavu protiv novinara, susjeda ili bilo koga. Obični ljudi tako će ubuduće morati dobro paziti hoće li javno kritizirati nekoga tko je dio vlasti, ali i nekoga s kim sjedi na rođendanima, u kavani i slično“, objašnjava Padalović. Ono što posebno uznemirava slobodne medije u RS-u su same namjere koje stoje iza kriminalizacije klevete, ali i novih zakona koji slijede. „Drugo stvar jest činjenica, da je usvojeni zakon  o kleveti dio većeg paketa restriktivnih zakona u RS, koji su najavljeni, poput Zakona o posebnom registru neprofitnih organizacija u RS, kao i Zakon o medijima. Ovo sve pokazuje, koliko se teži ušutkivanju kritike, ušutkivanju medija, aktivista, zapravo svakog tko se drzne kritizirati“, zaključuje urednik Buke. Kriminalizacija klevete – osnove Kriminalizacija klevete u Republici Srpskoj, odnosno tzv. „Zakon o kleveti” kako se često naziva u javnosti (puni naziv je: Zakon o izmjenama i dopunama Krivičnog zakona Republike Srpske) u stvari predstavlja izmjenjivanje i dopunjavanje Kaznenog zakona Republike Srpske s novim kaznenim djelima, od kojih je jedno i kleveta. „Kaznenim zakonikom Republike Srpske se propisuju kaznena djela, kaznene sankcije i povezana pitanja, a Zakonom o kaznenom postupku Republike Srpske utvrđuju se pravila kaznenog postupka po kojima su dužni da postupaju sudovi, javni tužitelj i drugi sudionici u kaznenom postupku. Dakle, ova dva zakona su u primjeni kada je u pitanju Republika Srpska, te su oni mjerodavni za pitanja u vezi sa kaznenim djelom klevete i njegovim procesuiranjem“, objasnio je Lučka. Podsjeća da kada su u pitanju kaznena djela iz Kaznenog zakona, a u skladu s odredbama iz Zakona o kaznenom postupku, generalno je pravilo da ukoliko neko smatra da je učinjeno određeno kazneno djelo, ima pravo da prijavi njegovo izvršenje.  „Prijava se podnosi tužitelju, pisano ili usmeno, a ako je prijava podnesena sudu ili ovlaštenom službenoj osobi, oni će prijavu primiti i odmah i dostaviti tužitelju. Specifičnost vezana za kazneno djelo klevete je da se gonjenje za njega poduzima po prijedlogu. Prijedlog se podnosi nadležnom tužitelju, u roku od tri mjeseca od dana kada je oštećeni saznao za kazneno djelo i izvršitelja kaznenog djela. Ukoliko netko bude kažnjen za klevetu pred sudom u smislu kaznenog djela, on će novčanu

KRIMINALIZACIJA KLEVETE Kako zaštititi novinare, bez suvišnog zašto?

Naš suradnik analizira ključne odredbe izmjena Krivičnog zakona RS-a, po kojima je kriminalizirana kleveta i istražuje načine na koje se novinarska zajednica, ali i obični građani i građanke mogu zaštititi od retrogradnog zakona koji je doveo u pitanje osnove slobode medija i izražavanja, ne samo u RS-u, nego i u cijeloj Bosni i Hercegovini. Izvor:  interview.ba Piše: Eldin HADŽOVIĆ Kleveta, koja je do nedavno bila regulirana građanskim pravom, ove godine je postala krivično djelo u RS-u. Izmjene Krivičnog zakona, koje su usvojene na NSRS u julu, a stupile na snagu u augustu ove godine, podrazumijevaju novčane kazne do 3.000 eura, koje mogu biti i veće, ukoliko se “klevetnički” sadržaj prenosi putem medija ili na javnim skupovima, uključujući tu i društvene mreže. Kriminalizacija klevete, odnosno njen povratak u zakonodavstvo RS-a nakon 20 godina, naišla je na žestoke kritike novinara, aktivista i međunarodnih institucija, kao prijetnja slobodi medija i mišljenja. Reagirale su i međunarodne institucije u BiH, tvrdeći da kriminalizacija klevete krši međunarodne obaveze zemlje u području ljudskih prava, te da nije u skladu s europskim putem i ključnim prioritetima iz mišljenja Evropske komisije. Na sud i zbog istine Usprkos prosvjedima novinara i aktivista, zakon je stupio na snagu, a zahtjevi za ocjenom ustavnosti Zakona pred Ustavnim sudom RS-a odbačeni su. Evropska unija je izrazila žaljenje zbog zakona, navodeći da nameće nepotrebna ograničenja nezavisnim medijima i civilnom društvu. Nekoliko je spornih aspekata ovih izmjena Krivičnog zakona, pored same kriminalizacije klevete. Naprimjer, zakon propisuje stroge kazne za iznošenje ličnih i porodičnih prilika, ako za to ne postoji javni interes, bez definiranja javnog interesa. Nadalje, sporni su i drugi dijelovi zakona – od visine novčanih kazni, ali i dijela u kojem se navodi “da se istinitost ili neistinitost tvrdnje”, u slučaju klevete “ne dokazuje”. Što znači da osuđujuća presuda može biti doesena čak i u slučaju objavljivanja istinitih tvrdnji, odnosno činjenica. Kritičari ovih izmjena zakona se slažu da nije problem u visini odštetnog zahtjeva, već u samoj činjenici da će optuženi biti krivično gonjeni, što opet ostavlja puno prostora za tumačenje, otvarajući mogućnost donošenja restriktivnih mjera tijekom istrage, poput zabrane napuštanja zemlje, pritvora ili zadržavanja u policijskoj stanici. To dalje znači da vođenje krivičnog postupka može dovesti do suspenzije s radnog mjesta ili čak otežati optuženima mogućnost konkuriranja za buduće radne pozicije. U svakom slučaju će najteže posljedice osjetiti novinari, koji su prava meta ovih zakonskih promjena, dok će političari koji uživaju imunitet ostati pošteđeni sankcija. Otvorena represija Banjalučka odvjetnica Jovana Kisin Zagajac, govoreći o posljedicama kriminalizacije klevete u ovom entitetu, naglašavala je da ni izvan teritorije Republike Srpske nema mira, jer “nema sigurnog zaklona od krivičnog gonjenja za klevetnički sadržaj” – bilo ko, pa i stanovnici Federacije Bosne i Hercegovine ili, pak, druge države, koji iznesu klevetnički sadržaj i zateknu se na teritoriji Republike Srpske, suočit će se s mogućnošću krivičnog gonjenja“. Kisin Zagajac; Nema sigurnog zaklona Transparency International u BiH saopćio je kako je usvajanjem izmjena Krivičnog zakonika vlast u RS ušla u fazu otvorene represije nad građanima i svrstala se u red najgorih autoritarnih režima u ovom dijelu svijeta. Svi građani će trpiti posljedice vraćanja klevete u sistem krivičnog pravosuđa, jer će vlast preko podobnih tužilaca imati mogućnost da progoni sve ljude koji iznose bilo kakvu kritiku na društvenim mrežama ili na drugom javnom mjestu, poručuju iz TIBiH. Posebno se naglašava da se svi, bez obzira na istinitost navoda koje mediji i pojedinci iznose, mogu suočiti sa mjerama koje sa sobom nosi krivični postupak, a koje smo imali priliku da gledamo proteklih godina kroz brojne pravosudne farse i političke obračune posredstvom tužilaštava. Kako se zaštititi? Unatoč kontroverzama i kritikama koje su uslijedile, postavlja se pitanje: kako novinari mogu zaštititi svoja prava i slobodu izražavanja u svjetlu novih zakonskih odredbi? Jedan od ključnih aspekata zaštite novinara krije se u amandmanima koje su predložili advokati u ime novinarske zajednice, prema kojima se novinari mogu braniti ukoliko u sudskom postupku dokažu da su njihovi tekstovi ili prilozi nastali unutar okvira njihove novinarske profesije. Ovo predstavlja određenu tehničku zaštitu, ali važno je napomenuti da ova zaštita ne obuhvaća aktiviste civilnog društva ili obične građane. Radulović: Zakon je postavljen na zle noge Biljana Radulović, advokatica iz Bijeljine, u ragovoru za Interview.ba naglašava da u ovom trenutku ne postoji niti jedan drugi oblik zaštite novinara, osim promjene vlasti. – Tako mogu da kažem. Sve što se može uraditi, kao što je naprimjer ocjena ustavnosti zakona, na dugom je štapu i neće odložiti posljedice – rekla je Radulović. Ona naglašava da je problem upravo u tome što će položaj novinara pred sudom biti isti kao i položaj bilo kojeg drugog okrivljenika za bilo koje drugo krivično djelo. Budući da se radi o krivičnom gonjenju, to znači da može biti raspisana potjernica, te da će optuženi biti tretiran kao i u slučaju svakog drugog krivičnog djela. – Ovako kako je postavljen zakon, na ove zle noge, ne može donijeti ništa dobro. Pored postupka, tu govorimo i o odvojenim postupcima za naknadu štete u parničnom postupku, pa će neko možda biti i dva puta osuđen za isto djelo, prvi puta u krvičnom, a drugi u parničnom postupku – kaže Radulović. Skakanje po sudovima Priznaje da ima bojazan da će ti predmeti trajati i po nekoliko godina. – Vama je dovoljan jedan krivični postupak da vas potpuno iscrpi. Imate obavezu da dvije godine skačete po sudovima, a na kraju vas svejedno čeka krivična presuda, a onda i parnica za naknadu štete. To se sve može otegnuti na više godina. U našim uslovima, ako uračunamo i apelacije Ustavnom sudu, ti procesi će trajati po 8-9 godina – dodaje Advokatica Radulović naglašava da su se i ranije, u postupcima parnice za naknadu nematerijalne štete zbog klevete, priznavali zahtjevi za naknadu na osnovu otkazanih poslovnih ugovora, koji su se onda prikazivali kao gubitak koji novinari trebaju nadoknaditi. – Čula sam za praksu suda u Sarajevu da na bazi raskida jednog takvog ugovora, uvaže zahtjev za naknadu štete. To može dovesti do gašenja medija – jer ko je taj koji može platiti milionsku naknadu štete – pita se Radulović. 22 advokata na raspolaganju Borka

Kazna za novinare za objavu matičnog broja

BANJALUKA – Prilikom javnog objavljivanja bilo kakvih dokumenata neophodno je da novinari, kako bi se zaštitili od krivičnog gonjenja, sakriju ili zamagle sve one podatke koji mogu identifikovati određenu osobu (matični broj, adresa, privatni broj mobilnog telefona) ili moraju imati saglasnost te osobe za objavu njenih ličnih podataka. Izvor: Capital Piše: Bojana Ninković Dileme medijskih radnika oko toga koji dokumenti smiju biti objavljeni, posebno su produbile najnovije izmjene i dopune Krivičnog zakonika RS kojim je kriminalizovana kleveta, a koje zabranjuju objavu „spisa ličnog karaktera“. Naši sagovornici pojašnjavaju šta bi to moglo predstavljati „spise ličnog karaktera“, mada ističu da je to još jedna u nizu nespretnih formulacija pomenutog zakona. „Spisi ličnog karakera“ ne postoje u Krivičnom zakoniku RS Nikolina Bajić advokat u saradnji sa advokatskom kancelarijom BDK Advokati u Banjaluci ističe da ne postoji definicija “spisa ličnog karaktera” u Krivičnom zakoniku Republike Srpske, te da Zakon o zaštiti ličnih podataka BiH ne poznaje taj pojam. „Ipak, na osnovu uobičajenog značenja riječi “spisi” i “ličnog karaktera” osnovano je zaključiti da je riječ o pismima, emailovima, dopisima ili sličnim pismenima, bez obzira na formu (štampanu ili elektronsku), koja nisu namijenjena širem krugu osoba i spadaju u domen privatnog života osobe“, pojasnila je Bajićeva. Dodala je da je zabranjeno javno objaviti svaki takav spis, osim ako su osoba koja je spis sastavila i osoba na koju se spis odnosi dali saglasnost. „Ova zabrana proizlazi iz Zakona o zaštiti ličnih podataka BiH. Teoretski, mogući su i neki drugi osnovi za zakonito objavljivanje takvih spisa, ali u praksi je, zbog velikog uplitanja u privatnost lica, teško zamisliti primjenjivost bilo kojeg drugog osnova osim saglasnosti lica“, navela je Bajićeva. Prema njenim riječima, dodatno, Krivični zakonik RS propisuje da je ne samo zabranjeno, nego predstavlja krivično djelo za koje se može izreći i kazna zatvora, objavljivanje spisa ličnog karaktera, ako nema saglasnosti lica koje je spis sastavilo ili na koga se spis odnosi, a pri tome objavljivanje je imalo ili moglo da ima štetne posljedice po lični život tog lica. Kako kaže, ovaj dodatni element “štetnih posljedica” razlikuje krivično djelo od “obične” povrede Zakona o zaštiti ličnih podataka BiH. Kada je u pitanju objavljivanje dokumenata koje nije protivno odredbama, bilo kojeg zakona, Bajićeva kaže da svejedno moraju biti skriveni/zamagljeni oni podaci o ličnosti čije objavljivanje nije potrebno za ostvarenje svrhe objavljivanja samog dokumenta. „Ovaj zahtjev proističe iz principa, iz Zakona o zaštiti podataka o ličnosti, po kojem kontrolor podataka o ličnosti smije da obrađuje podatke o ličnosti samo u mjeri i obimu koji je neophodan za ispunjenje određene svrhe“, rekla je Bajićeva. Ožegović: Sudska praksa će pokazati pravo stanje Damjan Ožegović iz organizacije Transparency international BiH kaže da su spisi ličnog karaktera još jedna u nizu nespretnih formulacija u novim izmjenama i dopunama Krivičnog zakonika Republike Srpske na koju su stručna i zainteresovana javnost već ukazivale da je nejasna. „Na šta će se tačno odnositi spis ličnog karaktera, ostaje jedino da sačekamo dovoljno vremena da se to iskristališe kroz sudsku praksu, ako je uopšte bude u neko dogledno vrijeme“, rekao je Ožegović. Kako dodaje, ovakva preširoka formulacija će postupajućim tužiocima, a posljedično i sudijama, stvarati ili velike poteškoće u tumačenju, ili će im, suprotno, dati odriješene ruke da mnogo toga tumače kao ovaj spis. „Najvjerovatnije je da će se ova formulacija odnositi na pojedinačne dokumente ili grupu dokumenata (dakle, cijeli spis predmeta) iz kojih se može doći do saznanja o nekim ličnim podacima određenih lica“, kazao je Ožegović. Smatra da bi to mogli biti dosijei, spisi predmeta koji su vođeni pred organima uprave, dokumenti koji se odnose na pokretnu i nepokretnu imovinu i mnogo drugih primjera, ali ako se dovede u vezu sa drugim članovima Krivičnog zakonika ne bi trebalo, i ne bi smjelo da se odnosi na javne isprave. „Javna isprava je diploma, uvjerenje, zapisnik i slično. Ponovo napominjem, formulacija je preširoka i ostaje na sudskoj praksi da je preciznije definiše“, zaključio je Ožegović. U Agenciji za zaštitu ličnih podataka BiH pojašnjavaju da je lični podatak svaki podatak na osnovu kojeg se osoba može identifikovati. „Shodno tome, svi subjekti bilo da su iz javnog ili privatnog sektora koji obrađuju lične podatke su kontrolori i dužni su ih obrađivati u skladu sa principa obrade koji su propisani zakonom“, istakli su u Agenciji. Napominju da su dva pravna osnova za obradu podataka i to saglasnost nosioca ili pravo na obradu ličnih podataka bez saglasnosti. Prema njihovim riječima, drugi osnov podrazumijeva posebne uslove, počev od zakona, legitimnog interesa, ugovornog odnosa i slično. Objavljivani matični brojevi i privatni brojevi „Iz prakse Agencije, ističemo primjer objavljivanja ličnih podataka na službenim web stranicama opštinskih izbornih komisija sa ličnim podacima članova opštinskih izbornih komisija koji su uključivali i njihov privatni broj mobilnog telefona, objava korisnika pomoći na službenoj web stranici opštine, koji su osim imena i prezimena sadržali i njihov jedinstveni matični broj“, istakli su u Agenciji. Objasnili su i da objava imena i prezimena, radnog mjesta, školske spreme i novčanih primanja zaposlenih u javnom sektoru ne predstavljaju povredu njihovih prava jer se radi o korisnicima budžetskih sredstava koji nastaju iz poreza i drugih davanja građana. „U ovom slučaju javni interes građana da im podaci budu javno dostupni nadjačava pravo zaposlenih u javnom sektoru na zaštitu ličnih podataka i zaštitu privatnosti“, kazali su u Agenciji. Spasenić: Pojam „spis“ neprecizno definisan Novinarka Brankica Spasenić kaže da prilikom objavljivanja dokumenata bluruje jedinstveni matični broj i adresu stanovanja, a nekad  i druge podatke ukoliko su u dijelu dokumenta koji objavljuje, kao što su – broj lične karte ili nekog drugog ličnog dokumenta, nacionalna pripadnost, zdravstveno stanje i slično. „Ukoliko se radi o dokumentima koji se odnose na određene sudske procese ili presude na kojima sam radila u crnoj hronici, onda se dešava da ne objavljujem ni podatke o žrtvi ukoliko je maloljetna ili anonimizujem dio ličnih podataka oštećenog u zavisnosti o kojem krivičnom djelu se radi i tako dalje“, kazala je Spasenićeva. Smatra da sam pojam “spis” nije precizno definisan u posljednjim izmjenama i dopunama KZ RS, tako da tumačenje može biti zaista široko. „Od zdravstvenog kartona (što je potpuno opravdano

NOVINARSKA PRAVA I KLEVETA: Mehanizmi zaštite novinara i slobode govora

Izvor: Inforadar Piše: Adis Šušnjar Zakon koji je kriminalizirao klevetu u entitetu Republika Srpska stupio je na snagu 26. augusta ove godine i donio mnoge brige i neizvjesnosti u bh. medijsku zajednicu. Ovaj zakon je odmah dao „rezultate“ u vidu medijske cenzure i autocenzure, a novinarska udruženja i pravnici i dalje traže mehanizme zaštite od sudskih progona novinara. Uprkos činjenici da je zakon donijela Narodna skupština jednog entiteta, on predstavlja prijetnju svima u Bosni i Hercegovini zbog javnih istupa koji budu okarakterisani klevetom u ovom entitetu. Prema navodima medija prvu krivičnu prijavu protiv fizičkog lica podnio je Milorad Dodik, predsjednik RS-a, a do kraja novembra u Banjaluci i Istočnom Sarajevu pokrenuta je 21 prijava i jedan službeni izvještaj za krivično djelo kleveta. Prema pisanju portala Buka sve krivične prijave i službeni izvještaj su podnesene protiv fizičkih lica. Za kršitelje zakona previđene su kazne od 1.000 do 3.000 eura. Svako ko se osjeti oklevetanim može podnijeti krivičnu prijavu protiv novinara ili građanina. U praksi to znači automatsko podizanje optužnice na temelju prijave, policijska privođenja i dolaske na suđenja. “Dakle ako u kafani u Federaciji BiH klevećete građanina RS-a on vas može prijaviti tužilaštvu i postoji mogućnost da krivično odgovarate. Ili ako iz FBiH pišete na društvenim mrežama o osobama iz RS o recimo, političarima ili sportistima”, pojasnio je ranije Aleksandar Jokić, advokat iz Banje Luke. Kako zaštiti novinare? Na brojnim seminarima i treninzima za novinare posvećenim kriminalizaciji klevete posebno je istaknuta novinarska solidarnost, odnosno obezbjeđivanje finansijske pomoći  ili formiranje fondova za odbranu novinara na sudovima. Na jednoj od takvih radionica istaknuto je da je Vijeće za štampu i online medije u BiH pokrenulo incijativu koja se odnosi na formiranje koalicije medijskih advokata u BiH, čija je primarna specijalnost sloboda izražavanja i koji imaju iskustva u krivičnoj oblasti. Također, Udruženje BH novinari je početkom septembra najavilo da će od početka sljedeće godine novinarima biti na raspolaganju Fond za odbranu novinara i novinarki koji će uključivati i davanje pravnih usluga. Dženana Burek, direktorica Vijeća za Štampu i online medije u BiH, kaže da Zakon o kleveti u Republici Srpskoj, „iako donešen pod izgovorom da postoji i u nekim zemljama EU, ima za cilj ušutkati po vlast neposlušne medije i eklatantno narušava medijske slobode i slobodu izražavanja“. „Novinari, ne samo u RS, nego i u cijeloj BiH, što pokazuje pravna analiza Krivičnog zakonika RS koju je za Vijeće za štampu i online medije u BiH uradila advokatica Jovana Kisin-Zagajac, nesumjivo su pred velikim izazovom, ali i opasnošću kojoj se mora pristupiti ozbiljno. Vijeće za štampu i online medije u BiH, od same najave donošenja izmjena Krivičnog zakonika RS, učinilo je i čini niz koraka s ciljem pomoći medijima i kompletnoj medijskoj zajednici. Najprije, cijenimo da je u ovom trenutku novinarska solidarnost i udruživanje pa posljedično i zajednička (re)akcija vrlo važna“, kazala je ona. Ističe da novinari, urednici i odgovorna lica u medijima najprije moraju biti svjesni opasnosti trenutka u kojem se nalazimo. “Stvara se potreba hitne edukacije medijskih radnika, građanskih aktivista i svih građana koji se direktno smatraju ugroženim, kao i širi aspekt i  informisanja i edukacije o načinu vođenja krivičnog postupka, od primanja poziva za saslušanje, potencijalnog lišenja slobode, osnovnih prava osumnjičenog/optuženog lica, razlikovanje položaja svjedoka/osumnjičenog/optuženog, faze postupka kako bi lica sa što manje zakonskih ali i ličnih, psiholoških posljedica prošli kroz krivični postupak bez obzira na ishod. Prema našim informacijama, nažalost, taj nivo znanja je jako nizak i to je ono na čemu će Vijeće raditi u narednom periodu – educiranje novinara i urednika i osnaživanje za borbu protiv udara na slobodu medija i na novinarske slobode, jer nikako ne smijemo zaboraviti na kolege freelancere ili blogere pa i građane koje, također, ovaj Zakon tretira“, kaže Dženana Burek. Vijeće čine mediji iz cijele Bosne i Hercegovine, oba entiteta i Brčko distrikta BiH. Burek ističe da članovi, ali i oni koji to nisu, u svakom trenutku mogu se i trebaju obratiti za pomoć. Vijeće je formiralo Koaliciju advokata koji će im biti na raspolaganju za bilo kakvu informaciju ukoliko smatraju da su im ugrožena prava. Prema njenim riječima Vijeće je na konferenciji sa predstavnicima medija iz cijele BiH s tim u vezi donijelo zaključke koji se direktno tiču izmjena Krivičnog zakonika RS: Održavanje vanredne Skupštine Vijeća na kojoj će urednici i vlasnici medija utvrditi smjernice za postupanje u narednom periodu Regulatorna, samoregulatorna tijela i novinarska udruženja tresbala bi formirati tijelo za postupanje po narušavanjima slobode izražavanja, funkcionirajući po principima solidarnosti, koje bi uključivalo i ostale medijske eksperte iz BiH. Edukacija medija o standardima profesionalnog izvještavanja sadržanim u Kodeksu za štampane i online medije BiH, mladih novinara koji tek započinju novinarsku karijeru kao i iskusnih novinara o najnovijim izmjenama zakonodavstva i izazovima. Objava liste advokata koji su članovi Koalicije medijskih advokata u BiH u svrhu hitne pomoći medijima u ovom trenutku. Inicirati pripremu Nacrta Zakona o medijima u Republici Srpskoj u kojoj bi učestvovali predstavnici novinarske zajednice uz podršku pravnih eksperata i međunarodne zajednice. Inicirati i upostaviti saradnju sa CEST-ovima o neophodnosti stalne edukacije tužilaca i sudija o primjeni Izmjena Krivičnog zakonika Republike Srpske koje su stupile na snagu u augustu 2023. Razmotriti usaglašavanje smjernica o primjeni Krivičnog zakonika RS koje bi VSTV uputio prema tužilaštvima. Inicirati kod VSTV da se postupci koji se vode pred sudovima u vezi sa klevetom od trenutka potvrđivanja optužnice vode kao hitni postupci. Razviti Strategiju podrške medijima u RS koji su registrirani kao nevladine organizacije, u smislu pravnih savjeta, izrade smjernica za dalje postupanje Kada je u pitanju zaštita novinara, pravna i finansijska pomoć, konkretne prijedloge ponudila je i organizacija Transparency International BiH. Ena Kljajić Grgić, rukovodilac Centra za pružanje pravne pomoći u Transparency International BiH, kaže da TI BIH u saradnji sa pravnim timom sačinjenih od advokata trenutno radi na pisanju Priručnika u kojem će se nastojati predstaviti mehanizmi za zaštitu novinara i aktivista ukoliko istu budu predmet krivičnih postupaka za krivična djela protiv ugleda i časti iz Krivičnog zakonika RS. „Po izradi Priručnika, TI BIH planira da u saradnji sa stručnjacima pravne i medijske struke održi obuke za novinare i

Tužbi za klevetu nisu pošteđeni ni novinari iz istočnog dijela Republike Srpske

Borba dijela novinara i civilnog društva uz zalaganje međunarodnih organizacija protiv ponovnog uvođenja klevete u Krivični zakonik Republike Srpske nisu naišli na razumijevanje donosilaca odluka u Republici Srpskoj. U nekoliko mjeseci od donošenja ovih izmjena, nadležni organi zaprimili su 27 prijava klevete. Očekivano, nisu pošteđeni ni novinari iz istočnog dijela Republike Srpske.  Izvor: SPIN info Piše: Sanja Vasković U novoj normalnosti gdje će se kleveta tretirati kao krivično djelo, još uvijek je nejasno kako će se ove izmjene zakona odraziti na cjelokupno društvo, a prije svega neistomišljenike vlasti, zbog kojih je, tvrde to brojni, kleveta i vraćena u Krivični zakonik RS. “Okružnom javnom tužilaštvu u Istočnom Sarajevu podneseno je šest krivičnih prijava i jedan službeni izvještaj za krivično djelo Kleveta član 208a. Krivičnog zakona Republike Srpske, od kojih su tri protiv novinara, dvije protiv NN lica i dvije protiv građana”, navode iz ove institucije koja, u okviru svojih nadležosti, pokriva opštine: Višegrad, Rudo, Rogatica, Novo Goražde, Vlasenica, Šekovići, Han Pijesak, Milići, Sokolac, Istočni Stari Grad, Pale, Istočno Novo Sarajevo, Istočna Ilidža i Trnovo.   Više informacija o tome kako će se postupati po ovim prijavama od nadležnog Tužilaštva nismo dobiti. Novinar BN televizije koji radi na području Istočnog Sarajeva Aleksandar Simić za SPIN Info kaže da u njegovom slučaju kriminalizacija klevete neće uticati na pojavu autocenzure. “Kada bi se sudovi i tužilaštva bavili pričama kojima se bave mediji, uz sve resurse koje imaju, sigurno bi otkrili i više nego sami novinari. Mislim da su toga svjesni i funkcioneri o čijim se kriminalnim i koruptivnim djelima izvještava. Vjerovatno im i svi ti savjetici govore da je možda bolje ne tužiti novinara i ‘pustiti’ da sve to prođe, nego da se tim navodima počne baviti pravosuđe koje će vjerovatno više ‘iskopati”, kaže Simić dodajući da ćemo tek u narednom periodu vidjeti kako će se sudije i tužioci ponašati u takvim slučajevima.   Aleksandar Simić/ustupljena fotografija   OSCE : Mreža kontakt osoba u tužilaštvima i policijskim agencijama pomoći će novinarima i doprinijeti boljoj reakciji institucija u njihovoj zaštiti Iz OSCE-a u Bosni i Hercegovini za SPIN Info navode da će nastaviti pružati pomoć svojim partnerima iz cjelokupnog medijskog spektra, s naglaskom na nezavisne i istraživačke medije.  “Namjera Misije je da prati odgovor sektora pravosuđa na prijave klevete, u skladu sa standardima pravičnog sudskog postupka. U međuvremenu, neophodno je raditi na izradi strategije, u cilju pružanja podrške novinarima i medijima, aktivistima za zaštitu ljudskih prava i organizacijama građanskog društva, naročito onima koji djeluju na teritoriji Republike Srpske. Međunarodna podrška i aktivnosti zagovaranja mogu doprinijeti informisanju javnosti i osigurati podršku diplomatske zajednice, a pravna pomoć i jačanje kapaciteta pomoći će onima koji se suočavaju sa pravnim i profesionalnim teškoćama. Medijske slobode i dalje zauzimaju veoma važno mjesto u pravnom sistemu ove zemlje, koji se neprestano mijenja”. Na naše pitanje kakvu saradnju imaju sa Okružnim javnim tužilaštvom u Istočnom Sarajevu odgovaraju da ostvaruje dobru saradnju sa svim tužilaštvima u BiH, uključujući i Okružno javno tužilaštvo u Istočnom Sarajevu. Ta saradnja očituju se i u okviru projekta realizovanog u partnerstvu sa Delegacijom EU u BiH i Visokim sudskim i tužilačkim savjetom BiH, tokom kojeg su u tužilaštvima, policijskim agencijama i ministarstvima unutrašnjih poslova imenovani službenici zaduženi za kontakt s novinarima, kako bi onim novinarima kojima je ugrožena bezbjednost bilo omogućeno da od nadležnih organa dobiju potrebnu pomoć.   Advokat Tešić: Pravna profesija je na iskušenju Stručnjaci iz oblasti prava upozoravali su na brojne manjkavosti i proizvoljno tumačenje Zakona argumentujući da je ovakvo rješenje korak unazad demokratizaciji društva. Advokat Din Tešić, koji često zastupa novinare koji su žrtve SLAPP tužbi te obespravljene radnike smatra da kriminalizacija klevete nije ništa drugo do zastrašivanje slobodne novinarske profesije koje se pokazuje sada i u praksi. “Jedina brana koja može da štiti istinu od poplave krivičnih prijava ostaje moralan i nekorumpiran sudija ili tužilac. Nikada više pravna profesija nije bila na većem iskušenju, pa se nadam da će ostati malo dostojanstva u pravosuđu da se spriječi progon novinara koji predstoji u nepravedim vremenima koja nam pristižu”, zaključuje Tešić u izjavi za naš medij.   Din Tešić/ ustupljena fotografija   Osim tužilaca i sudija, iskušenje je pred svima nama. Iako će se međunarodna zajednica kontinuirano zalagati za pravo na slobodu izražavanja i slobodu medija sve dok je to potrebno, organizacije građanskog društva u BiH i građani također imaju važnu ulogu i mogu svojim aktivizmom uticati na postupanje institucija kako bismo kao društvo napredovali u sferi očuvanja ljudskih prava.

Zakon o ‘stranim agentima’: Institucije se zatvaraju prema javnosti, civilnom društvu i medijima

BANJALUKA – Članovi Helsinškog parlamenta građana Banjaluka smatraju da će usvajanjem skandaloznog zakona o posebnom registru i javnosti rada neprofitnih organizacija nastupiti do sada najveća represija i pravna nesigurnost građana koju je vlast do sada proizvela. Izvor: CAPITAL Piše: Andrijana Pisarević Vjeruju da je zakon nevješto i nepismeno prepisan od režima bliskih diktaturama i to sa namjerom ukidanja svake kritike koja dolazi iz civilnog društva prema netransparentnoj i korumpiranoj vlasti u Srpskoj. Ne vodeći računa što pripremaju paralelno rješenje uz postojeći Zakon o udruženjima i fondacijama, kažu, vlast najavljuje rješenja čiji je cilj zabranjivanje aktivizma i borbe za ljudska prava, i ne libe se da borce za ljudska prava etiketiraju kao strane agente. Direktor HPG Banjaluka Aleksandar Žolja kaže da smo zahvaljujući ovakvom nivou korupcije, netransparentnosti i neodgovornosti veoma daleko, ne od Evrope, nego od neke normalne države, pa čak i od postojećih diktatura. “Naši sljedeći koraci zavise od toga kako će se Narodna skupština ponašati. Ne znam hoće li usvajanje ovog zakona biti uskoro ili će ga ostaviti da se kiseli, hoće li usvajati predložene zahtjeve, amandmane, kao ni da li ima amandmana. Na javnoj raspravi smo zatražili da se nacrt povuče. Političkog djelovanja aktivista nema niti se tu radi o agentima stranog uticaja. Radi se o diskriminaciji u odnosu na one organizacije koje se finansiraju samo iznutra, iz budžeta i koje se ne bune na nezakonitosti i korupciju“, objašnjava Žolja. Improvizacija dovodi do pravne nesigurnosti Kaže da je zakon pisan u tajnosti i van institucija, da će dvostruko zakonsko rješenje zbunjivati inspektore i birokrate zato što niko ne zna koji će zakon ostati na snazi, te koje odredbe će se kada primjenjivati i na koga. “To dovodi do improvizacije i pravne nesigurnosti. Svaka organizacija može se naći na meti nekog birokrate, inspektora, slobodnog tumača zakonske norme, koji će na ovaj ili na onaj način odrediti kako treba da se ponaša. Umjesto da se postojeći Zakon o neprofitnim organizacijama mijenja i unapređuje, donosi se potpuno novo rješenje koje samo izaziva konfuziju“, kaže Žolja. Foto: Capital.ba Objašnjava da tekst izgleda kao da je prepisan od nekih zemalja koji imaju oblik vladavine sličan diktaturi. Iz njega se jasno vidi nedemokratski uticaj, što se primjećuje i kod drugih zakona koji se posljednjih mjeseci usvajaju i najavljuju u Srpskoj. “Iskustvo nas uči da svaki zakon koji je rađen preko noći i po hitnom postupku na kraju nije bio primjenjiv. Nije se pitala struka niti se radilo u najboljem interesu građana. Prije desetak godina organizacije su pozivane na konsultacije, posebno kada se radi o socijalnim politikama. Sada se institucije zatvaraju prema javnosti, civilnom društvu i medijima. Ne dopušta im se da budu uključeni. Pitanje je i koliko su ovi zakoni u skladu sa Ustavom RS“, objašnjava Žolja. Vlada Republike Srpske usvojila je 23. septembra 2023. Nacrt zakona o posebnom registru i javnosti rada neprofitnih organizacija, kojim se osniva poseban registar namijenjen isključivo onima koji se djelom ili potpuno finansiraju od strane drugih država ili međunarodnih organizacija. Nacrtom se zabranjuje obavljanje političkih aktivnosti toliko široko da može onemogućiti svako djelovanje udruženja građana u pravcu poboljšanja zakona i ostvarivanja bolje zaštite građana, što je stvarni cilj osnivanja udruženja. Namjera HPG je, kako su istakli, da okupi nevladine organizacije i animira širu javnost u cilju sprečavanja donošenja ovog zakona, te inicira izmjene diskriminatornih i nepreciznih odredbi. Iako je potpuno jasno da će ovaj zakon, skupa sa odredbama Krivičnog zakonika kojim se kriminalizovala kleveta, kao i najavljenim zakonima o medijima i imunitetu nosilaca političkih funkcija, Srpsku uvesti u mračan period, protiv njega se sa HPG bori tek desetak nevladinih organizacija i medija. Na pitanje zašto su nevladine organizacije pasivne u otporu, Žolja odgovara da mnogi misle da ih se ovo ne tiče ili da se stvari ne mogu promijeniti. “Najvažnije je da animiramo građane, da oni shvate šta se dešava. Živimo u vremenima kada neko “twitt-om” mijenja zakone i usvaja sve u Skupštini. U Banjaluci ima svega desetak organizacija koje su spremne da brane temeljna ljudska prava i slobode. U ostatku RS ih je još i manje“, kaže Žolja. Politički aktivizam nije isti što i političarenje Tvrdi da se pogrešno plasira informacija da će se ovim zakonom urediti transparentnost rada u smislu finansiranja i izvještaja, zato što je to već uređeno. Ovako se samo stvara dodatni pritisak. “Moramo razlikovati policy i politics, kao i ko se čime bavi. Naš posao jeste zagovaranje inicijativa, zakonskih rješenja, peticija, predlaganje izmjena zakona koji krše ljudska prava. Opasno je izjednačavati politički aktivizam i političarenje. Novi zakon bi morao da unaprijedi neku oblast, a samo stavlja klipove u točkove“, objasnio je Žolja. Dodaje da je apsurdno nazivati predstavnike civilnog društva stranim plaćenicima kada su oni ti koji rade najtransparentnije i neprestano su pod kontrolama. Osim toga, objašnjava on, ove organizacije upumpavaju ozbiljan novac u domaću privredu, za razliku od onih koje se finansiraju iz budžeta i koje se zbog toga ne opiru represivnim zakonima. “Mi isplaćujemo plate, plaćamo doprinose, režije, zakupe, takse, raznorazne troškovi. Nije malo, a pri tome se radi nešto korisno za društvenu zajednicu i pomaže gomili ljudi“, kaže Žolja. Kada će se prijedlog zakona naći pred poslanicima još uvijek se ne zna, ali rok od šest mjeseci od usvajanja nacrta ističe u martu sljedeće godine. Ivana Korajlić, direktorka Transparency Internationala BiH kaže da prema skuptšinskim procedurama rok za predaju prijedloga ističe u martu. “Klima koji su stvorili ovim nacrtom, kriminalizacijom klevete i najavom novih represivnih normi, pokazuje da pokušaju da normiraju i prenormiraju rad onih koji su izvor kritike. Bilo da se radi o medijima ili civilnom društvu, zakoni koje donose da se posije strah prema bilo kakvoj javnoj kritici“, kaže Korajlić. Nije samo namjera da se uvede cenzura, kaže Korajlićeva, nego i da se odvrate od pomisli da izgovore ili napišu nešto što nije po volji vlastima u Srpskoj. Foto: N1 Jasne su njihove namjere “Sa druge strane ide se na to da se uvede imunitet nosiocima političke vlasti koji će ih amnestirati od odgovornosti. Ovo je veoma opasno za nosioce izvršnih funkcija. Do sada je on postojao

RS PRED UVOĐENJEM DIKTATURE Od avgusta podneseno najmanje 27 krivičnih prijava za klevetu, vlast donosi nove autokratske zakone

I dok na jednoj strani svjedočimo sistematskom gušenju prava i sloboda govora i organizovanja, na drugoj strani vlast se priprema na donošenje zakona kojim bi sebe dodatno zaštitila od odgovornosti za svoje političko djelovanje, pa se pred poslanicima Narodne skupštine RS nalazi Nacrt zakona o imunitetu kojim „predsjednik, potpredsjednici i ministri u Vladi RS, nisu krivično odgovorni za bilo koji postupak koji su izvršili u okviru svojih nadležnosti, niti za to mogu biti privedeni“, prenosi interview.ba Piše: Gordana KATANA Od stupanja na snagu Izmjena i dopuna Krivičnog zakonika Republike Srpske u avgustu ove godine, kojima se u krivično zakonodavstvo ovog bh. entiteta vraća verbalni delikt, podneseno je najmanje 27 krivičnih prijava za klevetu. Okružno javno tužilaštvo (OJT) Banjaluka zaprimilo je 21 krivičnu prijavu za krivično djelo klevete, uz koje se i četiri prijave odnose na krivično djelo iznošenja ličnih i porodičnih padataka, te jednu krivičnu prijavu za krivično djelo iznošenja ličnih i porodičnih podataka. U jednom predmetu u OJT Banjaluka donesena je naredba o neprovođenju istrage. U istom periodu Okružno javno tužilaštvo u Bijeljini zaprimilo je pet krivičnih prijava za krivično djelo klevete koja se odnose  na predmete prijavljene u Bijeljini i u Područnoj kancelariji u Srebrenici. I po babi i po stričevima  Iz oba OJT-a saopšteno nam je da se svi predmeti nalaze u fazi istrage. Ostala dva Okružna javna tužilaštva kojima smo poslali iste upite (Istočno Sarajevo i Trebinje), nisu nam odgovorila. Foto: Čak 22 krivične prijave (pretpostavka je većinom protiv novinara) od avgusta podnesene Okružnom javnom tužilaštvu Banjaluka (Foto: Dejan Rakita) Koliko će pak navedenih krivičnih prijava rezultirati podizanjem optužnice u ovom trenutku je nezahvalno predviđati, smatra jedan od najiskusnijih banjalučkih advokata Jovan Čizmović. „Uzimanje u rad znači samo da su krivične prijave proslijeđene određenom tužiocu/tužiocima ‘da ih pročitaju’. U ovoj fazi, kako to slijedi i iz odredbi Zakona o krivičnom postupku, tužilac nije u obavezi da tuženog o tome obavijesti“, pojašnjava Čizmović. U slučaju da je više osoba podnijelo po istom osnovu odvojene krivične prijave, predlaže se postupajućem tužuioci spajanje postuka, navodi Čizmović.  Foto: Advokati Čizmović i Kisin Zagajac Idetično mišljenje ima i banjalučka odvjetnica Jovana Kisin Zagajac. Ko će se sve naći na „optuženičkoj klupi“ zbog osnovane sumnje da je drugu osobu/osobe „oklevetao“ ili iznosio o njima lične ili porodične podatke – znat ćemo kada budu podignute prve optužnice. No, cilj zakonodavca je postignut – utjerivanje straha od krivičnog gonjenja zbog javno izrečenih stavova, zbog čega je bh. entitet RS duboko zagazio u prostor institucionalnog gušenja ljudskih prava i sloboda i ograničavanja slobode javne riječi. Kisin Zagajac podsjeća da je javno iznošenje stavova i mišljenja (putem medija, istupa na debatama, radiju ili televiziji) samo kvalifikovani/teži oblik vršenja krivičnog djela klevete, no dovoljno je da se određeno mišljenje iznese i u užem krugu ljudi, na bilo kojem mjestu, pa da onaj ko je svoj stav iznio bude krivično gonjen za klevetu. Đorđe Vujatović, novinar web portala Gerila, kaže da broj do sada podnesenih krivičnih prijava nije iznenađujući jer je veliki broj osoba iz javnog života već pri najavi donošenja izmjena Krivičnog zakonika RS davao izjave da jedva čekaju da zakon bude usvojen. „Vjerujem da nisu sve krivične prijave podnesne protiv medija/novinara, nego da tu ima i prijava zbog statusa iznesenih na društvenim mržama ili drugim mjestima. Ovo nije zakon koji se tiče samo medija, nego zakon koji se tiče svh oblika gušenja slobode govora i iznenađen sam iskreno da nema više prijava, jer je jasno da je javni život veoma zatrovan“, ističe Vujatović. Ukoliko dođe do prvih presuda, kriminalizacija klevete, kada je riječ o slobodnom radu novinara, i te kako bi mogla za posljedicu imati i cenzuru i autocenzuru. Vujatović podsjeća da mediji kada „iznose lične i prodične prilike i podatke“ čine to u okviru istraživačkg rada koji se odnosi na nepotizam i korupciju, pa je pitanje hoće li u strahu od krivičnog progona biti spremni tim se temama baviti. A to, nužno, povlači i autocenzuru. Tokom javne rasprave koja je prethodila usvajanjem izmjena KZRS, pravni eksperti su upozoravali da je kleveta već bila regulisana u građanskom postupku i da je, kada je u pitanju njena kriminalizacija, riječ o retrogradnom procesu. Strah da će KZ biti zloupotrijebljen leži i u činjenici nedvojbeno velikog nepovjerenja građana u bh. pravosuđe. Svjedoče to i primjeri iz postupaka koji su zbog klevete vođeni shodno odredbama o Zakonu o parničnom postupku RS. Tako je odgovornosti za klevetu oslobodio predsjednika RS Milorada Dodika po tužbi voditeljice ureda fondacije Freidrich Ebert u Banjaluci Tanje Topić koji ju  je, bez ijednog dokaza, nazvao stranim agentom. Od odgovornosti za klevetu je oslobođen i novinar Danijel Simić po tužbi UG Oštra nula, jer postupajući sudovi u prvostepenom i drugostepenom postupku , iako su konstatovali da je svojim pisanjem oklevetao Oštru nulu, smatrali su da time nije nanio štetu časti i ugledu ove organizacije. Institucije RS i dalje primaju donacije iz stranih izvora  Na drugoj strani, svojevremeno je donesena presuda protiv bivšeg predsjednika SDS-a Mladena Bosića te kazna plaćanja odštete zbog nanošenja duševne boli Miloradu Dodiku. A ovo su samo neki od primjera kako zakon za sve u RS-u nije jednak. Kriminalizacija klevete samo je prvi korak kojim vlast Republike Srpske najmerava stati u kraj bilo kojoj vrsti javnog angažmana koji ne korespondira sa njenom politikom. Nakon gušenja slobode javne riječi na red su došle i organizacije civilnog društva kroz Nacrt zakona o posebnom registru i javnosti rada neprofitnih organizacija. I to je još jedan eklatantan primjer kako zakonodavac namjerava suprotno brojnim međunarodnim konvencijama koje štite slobodu organizovanja i javnog djelovanja, te ustavima i RS i Bosne i Hercegovine vršiti diskriminaciju. Jer, pod lupom zakona trebale bi se naći samo one organizacijecivilnog drušva koje se djelimično ili u cijelosti finansiraju iz stranih izvora. I kao da to nije dovoljno, takve organizacije bi se morale registrovati kao „agenti stranog utjecaja“. Vlast tvrdi da se time želi osigrati transparentost rada i finanisranja takvih NVO, svjesno prenebjegavajući činjenicu da je rad istih u cijelosti transparentan i da sve svoje novačne tokove moraju voditi u skladu za zakonima RS iz oblasti finansija i poreskom politikom. Ministar za naučnotehnološki razvoj i visoko obrazovanje RS Željko Budimir kazao je da je cilj zakona da se nevladinom sektoru onemogući političko djelovanje i politički utjecaj na društvene procese. Ali kako zakon ne precizira šta se pod „političkim utjecajem“ podrazumjeva, NVO sektor moći će se baviti tek uskim krugom rada, ili da cijelu stvar karikiramo, zaštitom ptica selica, horskim pjevanjem i pletenjem narodnih motiva. Ono što je zanimljivo, donacije koje Vlada RS, njene institucije i lokalne zajednice primaju iz stranih izvora pri tom se ne smatraju

Globalna konferencija istraživačkih novinara: Da li je i BiH na dobrom putu da postane kriminalna država?

Kakva je sudbina istraživačkog novinarstva? Portal Fokus donosi poruke sa Globalne konferencije iz Geteborga. Drew Sullivan o kleptokratiji u BiH   Izvor: Fokus.ba Piše: Amil Dučić Gubimo tlo pod nogama i to se dešava alarmantnom brzinom. To je loša vijest. Dobra vijest je da vas ovdje ima preko 2.100 i da ne idemo nigdje. Ne samo da ne idemo nikuda, već rastemo. Ne mogu vratiti ovog duha u bocu! Ovo su bile riječi čuvenog američkog novinara Davida Kaplana, dugogodišnjeg direktora Globalne mreže za istraživačko novinarstvo (GIJN) koje su izgovorene na posljednjoj Globalnoj konferenciji istraživačkih novinara održanoj krajem septembra u Geteborgu. Fokus je, također, prisustvovao ovom velikom okupljanju istraživačkih novinara iz cijelog svijeta. Rekordan broj od 2.100 novinara iz više od 130 zemalja na globalnoj konferenciji potvrdio je ove Kaplanove najave. Transnacionalni timovi Istraživačko novinarstvo, kako vrijeme odmiče, zaista je sve potrebnije društvu, a reklo bi se i čovječanstvu u cjelini. Možda više nego ikada. O tome govore udruženi transnacionalni poduhvati ne samo organiziranih kriminalnih grupa, već organiziranih vlastodržaca ogrezlih u kriminal i korupciju. Stoga, naglasak treba da bude i na što bolje organizovanim transnacionalnim timovima istraživačkih novinara! Globalna konferencija istraživačkih novinara u Geteborgu Razotkrivanja novinara na svjetskom nivou poput afera „Panama papers“ ili “Paradise papers” u protekloj deceniji evidentni su dokazi o krucijalnoj važnosti transnacionalnog istraživačkog novinarstva u svijetu. Novinari koji se upuste u ovakve poduhvate, a koje sa sobom donose rizik, bez sumnje, očekuje i svojevrsna borba s vjetrenjačama. Ali, postoje metode, postoje alati, načini, kanali, putevi do cilja – do razotkrivanja kriminala i korupcije. Globalna konferencija u Geteborgu ponudila je obilje praktičnih metoda, alata i mehanizama kojim se novinari mogu služiti u svom istraživanju, a što je demonstrirano u konkretnim slučajevima diljem svijeta. David Cay Johnston, istraživački novinar koji je osvojio Pulitzerovu nagradu, koji je i autor bestselera “The Making of Donald Trump” jednom prilikom je rekao: Novinari istraživači treba da budu vezani za stvari na koje niko ne obraća pažnju. „Kopanje“ po internetu Ovo svakako važi za metode kojima se služe istraživački novinari. Tako i u oblasti istraživanja društvenih mreža. Na panelu na ovu temu u Geteborgu demonstrirano da je moguće duboko kopati u ovaj navodno zatvoreni svijet – i to etički i bez troškova. Globalna konferencija istraživačkih novinara u Geteborgu Jane Lytvynenko, freelance novinarka koja već duže istražuje određene događaje u tokom agresije Rusije protiv Ukrajine otkrila je niz metoda putem kojih je uspjela dobiti pristup zajednicama na okupiranoj teritoriji u Ukrajini. Tako je uz pomoć istraživanja društvene mreže Telegram grupe obavila i istraživanje nestalih osoba u Mariupolju. Primjerice, društvena mreža Telegram vam dozvoljava da skinete podatke cijelog kanala ili chata ukoliko se poslužite aplikacom Desktop app, a da bi vidjeli metapodatke određene fotografije, videa ili audio snimka to možete, primjerice, učiniti putem web stranice metadata2go.com. Generalno su, za istraživače, metapodaci od krucijalne važnosti, a što smo tokom boravka na globalnoj konferenciji istraživačkih novinara saznali i od legendarnog BBC-ovog novinara Paula Myersa. On je imao veoma posjećeni panel o istragama na osnovu fotografija, koje mogu pružiti veoma važne podatke, ovisno o istraživanju. Myers ističe da se putem postojećih online alata poput Google Lensa može štošta otkriti na fotografijama koje su predmet istraživanja. Tako, naprimjer, ako imate jednu fotografiju i želite otkriti lokaciju na kojoj je snimljena, Google Lens će vam pronaći identične fotografije sa opisima na osnovu kojih možete otkriti lokaciju. Globalna konferencija istraživačkih novinara u Geteborgu Biometrijska pretraga lica moguća je putem stranice Pimeyes.com. A putem web stranica Peakvisor.com ili Peakfinder.com možete čak na osnovu uzvišenja (brda, planine) ustanoviti gdje je određena fotografija nastala. Za istraživačke novinare koji su skloniji „kopanju po dokumentima“ ili analiziranju finansijskih izvještaja veoma su dragocjeni bili paneli „Digging into Government Contracting: Finding Patterns, Tracking Corruption, Telling Stories“, te „Reading Company Documents“. Na njima se moglo saznati sve „tajne“ procesa javnih nabavki – od planiranja, do dodjele ugovora. Kao i u BiH, u mnogim državama svijeta, novinari se suočavaju sa nepotpunim informacijama koje institucije objavljuju, a koji dolaze i iz nepovezanih baza podataka. Na novinarima je da ih struktuiraju na što bolji način: kupac – ugovor – dobavljač – lokacija, adresa, strateški planovi, vrijednost. Korupcija se može desiti u različitim fazama ciklusa nabavke. Na primjeru godišnjeg finansijskog izvještaja društvene mreže TikTok prisutni novinari, mogli su se uvjeriti nizu nelogičnosti. Tu su, naime, uočili ono što se može nazvati „crvenom zastavicom“: dobit prije oporezivanja, odnosno kako velike kompanije (poput ByteDance ltd, vlasnika TikToka ) izvlače profit iz operativnih kompanija (naprimjer TikToka) putem dividendi, kamata na zajmove dioničara, naknada za upravljanje, naknada za intelektualno vlasništvo, transfernih cijena, lažnog fakturiranja trgovine. Afere u BiH Za gotovo sve nabrojano, ne mora se ići dalje od vlastitog dvorišta – Bosne i Hercegovine. Iako je mala zemlja, zahvaljujući njenim političarima, BiH je ogrezla u korupciju. Svakako, i u kriminal. O tome svjedoče, naprimjer, afere „Pandora“, „Respiratori“, „Kiseonik“, „Klaster“… No, još ih je više koje nisu doživjele pravosudni epilog. Globalna konferencija istraživačkih novinara u Geteborgu Na panelu pod nazivom „Kriminalne države i kleptokracije“ novinar Fokusa postavio je pitanje Drewu Sullivanu, inače suosnivaču globalne novinarske mreže OCCRP (Organized Crime And Corruption Reporting): Da li je BiH kleptokratska država i da li je na dobrom putu da postane kriminalna država? -To je tako nefukcionalna država, da joj je vjerovatno i teško da postane prava kleptokratska država. Kako god, zbog činjenice da ima toliko veza sa Zapadom, nekako sam optimističan za BiH. Svakako, bolje stoje u odnosu na svoje susjede, posebno u odnosu na Srbiju, koja je po svim definicijama kriminalna država– kazao je Sullivan. Fenomenom kriminalnih država već izvjesni period se bavi i Američko ministarstvo pravde koje je na svojoj web stranici objavilo da je kriminalna država novi oblik opasne države, zone bez zakona, u kojoj „glavnu riječ“ vode kriminalni entiteti i njihove mreže koji su praktično u ratu sa samom državom. Kleptokratija je oblik političke koruptivne vladavine, u kojoj osobe na vlasti upravljaju državom na način da gledaju kako da prvenstveno sebi, svojim bližnjima i svojim bliskim saradnicima povećaju lično bogatstvo i političku moć na štetu naroda kojim trebaju da

Pričamo priče o pričama: Snalažljivost na terenu

Na drugom događaju „Pričamo priče o pričama“, publika u banjalučkom pabu KSET imala je priliku da čuje koje trikove novinari koriste da bi došli do sagovornika i naveli ga da prizna krivično djelo, kako spasioci nekada spašavaju i novinare, kako policija i političari sputavaju novinare, ali gube na sudovima, te kako novinari nekada moraju da se bore sa urednicima za dobrobit svoje priče. Organizator događaja je portal eTrafika. Izvor: etrafika.ba Piše: Vanja Stokić; Foto: Ajdin Kamber Veče je otvorio Azhar Kalamujić iz Centra za istraživačko novinarstvo (CIN), svojom pričom „Najslađa prevara evropskog malog fudbala“. Naizgled priča o sportu, ali zapravo priča o korupciji i prevarama vrijednim više od milion KM. Cijelo istraživanje je krenulo kada ga je kontaktirala jedna osoba iz nevladine organizacije koja se bavila zaštitom djece oboljele od dijabetesa. Osoba je spomenula ime doktora Midhata Mujića, pedijatra iz Sarajeva. „On je osnovao pet organizacija preko kojih je izvlačio novac za svoje lične potrebe, a između ostalog uspio je i da formira tu reprezentaciju šećeraša. Midhat Mujić je, zahvaljujući svojim sposobnostima, uspio da napravi organizaciju Evropskog prvenstva u Sarajevu, 2016 godine. Tada je u ekipu doveo čovjeka koji je potpuno zdrav, tako što mu je lažirao karton. Oni su te godine uspjeli da budu prvi put prvaci. Onda se to nastavilo naredne tri godine. On je svake godine sve više zdravih fudbalera dovodio u ekipu i oni su postajali evropski šampioni“, podsjeća Azhar na informacije do kojih je došao prilikom svog istraživanja. U dokumentaciji koju je dobio od različitih ministarstava, a koja su davala novac ovim organizacijama, našao je medicinske kartone fudbalera koji su govorili da se radi o dijabetičarima. Pažnju su mu privukla dva kartona jednog fudbalera. U njima je navedeno da je on prvo obolio od težeg, a zatim od lakšeg oblika dijabetesa. „Konsultovao sam ljekare i oni su mi rekli to je nemoguće. I tako je krenula moja sumnja. Onda sam, zahvaljujući svojim vezama u zdravstvenom sektoru, uspio da provjerim mnoštvo tih fudbalera i vidio sam da oni u svojim zdravstvenim kartonima uopšte nemaju trag od toga da su oboljeli od  diabetesa“, pojašnjava on. Azhar Kalamujić; Foto: Ajdin Kamber Nakon što je prikupio dokaze da se radi o zdravim osobama, uslijedilo je suočavanje sa njima. Prvi na spisku je bio selektor reprezentacije, koji je pristao na intervju, jer je mislio da se radi o pozitivnoj priču o uspjesima njegove sportske ekipe. „Međutim, ja sam mu pokazao kartone i on je bio satjeran uz zid. Priznao mi je da su oni svo vrijeme to lažirali. Ispričao mi je pred kamerom šta se dešavalo zapravo, kako je doktor pravio kartone. Ja sam vidio te kartone, na njima su bili pečati pedijatrijske klinike, što je potpuno van pameti, jer se radi o odraslim ljudima“, naglašava Azhar. Zatim je pokušavao da dođe do jednog od fudbalera, ali bez uspjeha. Odličio je da ode na adresu njegove majke i kaže joj da radi priču o njenom sinu. Pričao je o njemu kao o sportskom junaku, oboljelom od dijabetesa. „I onda je ona poskočila i rekla: ‘Ma nije, on je zdrav, hvala bogu.’ Ja sam joj ostavio kontakt telefon i u roku od pola sata mi se javio njen sin. Čovjek je ispričao kako je on bivši fudbaler fudbalskog kluba Sarajevo, imao je povredu i oprostio se od velikog fudbala. Otišao je u mali fudbal. On mi je ispričao kako mu je doktor dao uputstvo kako da na tim evropskim prvenstvima lažira, kako će se bosti, kako će lažirati da ima šećer“, govori Azhar. Foto: Ajdin Kamber Nakon što je dokumentovao još dvojicu fudbalera, došlo je vrijeme da se suoči sa glavnim likom priče, doktorom Midhatom Mujićem. „Taj čovjek me je stalno izbjegavao, pravio se da je srčani bolesnik. Mi smo ga snimali kad dolazi u klinički centar. Trči stepenicama, bukvalno. Međutim, kad ja izletim s kamerom pred njega, on ima srčani udar i počne se gušiti. Mislim, to je komedija živa. Ja sam ga dva puta presretao i oba puta me je pokušao izbjeći. Drugi put je trčao uz neko brdo, preskakao ogradu da uđe u klinički centar. Na kraju je čovjek bukvalno simulirao da je imao moždani udar. Zahvaljujući opet prijateljima u zdravstvu, ljudi su zavirili u taj njegov karton i on zaista leži u kliničkom centru. Međutim, u njegovom kartonu nije bilo nikakvog traga, nikakvog novog moždanog udara. Oni su njega primili iz predostrožnosti. Na kraju, čovjek je pod pritiskom vođstva kliničkog centra podnio ostavku i pobjegao u Sloveniju“, govori on. Spašavanje novinara Novinarka televizije Al Jazeera Balkans, Ljiljana Smiljanić, sa publikom je podijelila jednu anegdotu iz 2014. godine, kada je Bosna i Hercegovina bila poplavljena. Kako se prisjeća, više od 20 dana je bila na terenu, a najpotresnije scene je vidjela već prvog dana, u Šamcu. „Ulice su sve bile pod vodom, još je evakuacija bila u toku. Mi dolazimo tu gdje spasioci izvlače čamcima žene i bebe. Žene plaču jer nemaju pojma gdje idu, ni da li će imati pelene za djecu, hoće li imati šta da im daju da jedu. Djeca vrište, potpuni je haos“, prisjeća se ona. S obzirom na to da su predajnici bili potopljeni, pokušavala je da se poveže na neku od mobilnih mreža iz Hrvatske, kako bi nazvala urednika i dogovorila se s njim za prilog na kome je radila. „Penjem se na neku ogradu i hvatam se za stub. Uspjevam tu da uhvatim mrežu, tako malo na visini, i razgovaram telefonom u cijelom tom haosu oko mene. I urednik meni govori da snimatelj i ja uđemo u jedan čamac i da idemo da snimimo kako izgleda Šamac pod vodom. To će biti sjajni kadrovi, to će biti super slika. Ja njemu govorim da nema šanse, ne ulazim u čamac. On misli da se ja plašim, da je mene strah. Neću da ulazim u čamac da zauzimam nekome mjesto, nekome koga treba da izvuku. Kad se završi evakuacija, onda ćemo ići čamcem. Ne, on navaljuje“, opisuje Ljiljana svog razgovor sa urednikom. Ljiljana Smiljanić, Foto: Ajdin Kamber S obzirom na to da nije htjela da popusti

Kad nema kritike, umjetnici kolo vode

Lakše je u Republici Srpskoj pronaći jedan broj dnevnih novina bez crne hronike na naslovnici, nego jedan broj u kojem postoji književna, pozorišna, filmska, likovna ili muzička kritika. Tom rečenicom bi se najkraće mogla opisati sudbina kritike u dnevnom novinarstvu u Srpskoj. Nije ništa bolja situacija ni na portalima, a o televiziji tek ne treba govoriti. Izvor: etrafika.net Piše: Goran Dakić; Naslovna fotografija: Maja Vican – Fotobaza.ba „Glas Srpske“ je prije privatizacije, u subotnjem dodatku u „Plusu“, imao stalnu književnu kritiku. Svojevremeno je, prije desetak godina, to probao da ustanovi i „EuroBlic“ i to po ugledu na starijeg beogradskog brata, svodeći kritiku na nekoliko pasusa, na stubac, ali sve je to davno prošlo vrijeme. Čini se da je i umjetnicima tako lakše. Branislav Predojević je relikvija starog vremena, novinar koji je gotovo cijeli život proveo na stranicama kulture. Ispisao je stotine, možda i hiljade kritika, mahom filmskih i muzičkih. Za sebe će reći da je jedan od posljednjih Mohikanaca koji se bave ovim poslom. „To je zanat koji je sveden na sličan status poput učitelja mačevanja ili kaligrafije. Lijepo zanimanje, ali slabo kome potrebno. Šalu ili zbilju na stranu, ali ta geneza propasti kritike vrlo je jednostavna i vrlo lako objašnjiva. U pitanju je prosto odnos ponude i potražnje. Krajem devedesetih godina prošlog vijeka, nije bilo medija koji nije imao kritiku svih žanrovskih ili umjetničkih izraza, jer su mediji bili čitani, uticajni i važni, kritičari su bili plaćeni, čitani i uticajni, a kultura je bila praćena, važna i značajna“, priča Predojević za naš portal. U momentu kada su mediji sistemski uništeni, a kultura još više od toga, kritika i kritičari su, dodaje on, jednostavno postali nepotrebni i beznačajni, shodno tome i neplaćeni. Zbog toga se kritika svela na nekoliko pojedinaca, koji to više rade iz entuzijazma nego iz jasne koristi. „Da li su kritičari potrebni? Naravno da jesu, možda više nego ikada, jer živimo u eri hiperprodukcije svega i svačega, kada su jednostavno potrebne neke smjernice — šta čitati, gledati, slušati… Iz svog, ali i tuđeg iskustva, siguran sam da interes publike za kvalitetnu kritiku postoji, samo treba pronaći način da se do publike dođe, a to je začarani krug koji nas vraća na početak priče i pitanje ko to želi da finansira, jer partijske medije to prosto ne zanima“, istakao je Predojević. Foto: Almir Razić – Fotobaza.ba Korporacije, dodaje on, ne žele kritiku nego horske pohvale, a amatersko bavljenje kritikom putem društvenih mreža, često sklizne u samopromociju i formalne traktate bez sadržaja i autentičnosti autorskog stava. „Naravno, sa druge strane, postoji i određena vrsta konzervativizma ili da ne kažem elitizma kod jednog dijela kritike, koji se teško i sporo prilagođava promjenama na terenu, pa ima problema da shvati da se kultura u posljednjih 20 godina u velikoj mjeri promijenila, u odnosu na ono što se pod kulturom smatralo u proteklom vijeku. Postoje oni koji ne žele da priznaju da su danas serije ili animacije, ili video spotovi, jednako onoliko umjetnost koliko su to nekad bili bioskopski filmovi ili pozorišne predstave“, rekao je Predojević. Naš sagovornik ističe da nedostatak kritike nije važan problem. On je samo očekivano mizerna refleksija stanja u kojem se nalaze mediji i kulturna scena kod nas. Mediji su degradirani, osiromašeni, poniženi i svedeni na entuzijazam, sposobnost i trud pojedinaca u pozitivnim dometima i medija i kulture, uz skoro neprimjetan sistemski doprinos kako medijima, tako i kulturi. „U tom kontekstu, medijima koji su svedeni na partijska ili korporacijska glasila, bilo kakva kulturna kritika treba koliko i lanjski snijeg, dok kulturnoj sceni koja gravitira između partijskih poslušnika i korisnika budžetskih grantova, sa jedne strane ili polugerilskoj nezavisnoj sceni sa druge strane, kritika u obje varijante niti nešto konkretno znači, niti im pomaže niti odmaže“, smatra Predojević. U prvoj varijanti, govori on, to se uglavnom svodi na tragikomični kritički domet „Ja tebi vojvodo, ti meni serdaru“. „To znači, da bolje da je nema nego da postoji u takvom kritičkom obliku, dok u drugom slučaju to jednostavno ima ograničen domet u jednom skromnom kulturnom krugu da bi nešto ozbiljno značilo i umjetnicima i publici“, kaže Predojević. Zbog svega navedenog, postavlja se pitanje da li u uslovima apsolutnog odsustva kritike umjetnici mogu da se opuste i da rade šta hoće, jer znaju da to niko neće detektovati. Predojević smatra da umjetnici uvijek treba da se opuste i da rade šta hoće, da bi mogli nositi taj naziv sa dostojanstvom, ali kritika bi trebalo da slijedi njihov primjer, kako bi stvarala argumentovan i jasan kritički sud kod onih kojima je umjetnost namijenjena, a to je prije svega publika. „S tim da treba biti pošten pa reći da je istorija kritike jednako poznata po kritici koja je pogodila kvalitet onoliko koliko je poznata i po kritici koja je potpuno promašila. Kritika je postojala u tom momentu i pravila je neku ozbiljnu selekciju u onom što se stvara pod plaštom umjetnosti, dok se za ostalo brine sud vremena i faktor zvani sreća. Naravno, odsustvo kritike, kako kvalitetne, a potom bilo kakve, jednostavno znači da ne postoje kritički kriterijumi. Zahvaljujući tome imamo stotine knjiga, filmova, predstava i albuma koje niko ne čita, ne gleda i ne sluša, ali se oni i dalje pojavljuju samo sa dva cilja — da se nahrani nečiji ego i nečiji novčanik. Malo je tu mjesta za samu umjetnost“, kazao je Predojević. Foto: Maja Vican – Fotobaza.ba Novinar „Nezavisnih novina“ Milan Rakulj godinama prati kulturnu scenu u Srpskoj. Povremeno napiše i poneku pozorišnu kritiku, u kojoj ima i elemenata klasičnog novinarskog izvještavanja. I on govori o nedostatku kritike u medijima kod nas. “U ‘Autobiografiji o drugima’ Mihiz je napisao kako je trideset ljeta zaredom tri mjeseca godišnje provodio u Rovinju. Kada sam to pročitao, pomislio sam kako je imao dobre uslove za oblikovanje kulturne scene u Beogradu i širom bivše Jugoslavije. U našem vremenu tri mjeseca u Rovinju provode pjevači pjesama koje ne govore ništa i koje se ne zamjere nikom“, kaže Rakulj. Estrada, vicevi, horoskop, laka zabava i dnevna politika — danas su u medijskoj ponudi ne samo u Republici Srpskoj nego u cijelom regionu.