Sanja Vasković: Nastavljamo pisati o korupciji, uprkos pritiscima i prijetnjama
Sanja Vasković, novinarka i urednica portala SPIN info nedavno je pozvana u policijsku stanicu u svojstvu osumnjičene za krivičnog djelo kleveta. U intervjuu za Tacno.net govori o iskustvu saslušanja zbog optužbi za klevetu, pritiscima s kojima se suočava te podršci kolega i udruženja u borbi za medijske slobode. Sanja, Vi ste na poziv policije pripadnika MUP-a RS saslušani u svojstvu osumnjičene za krivično djelo kleveta. Kako je izgledao taj postupak i kad ste saznali za koji tekst ste osumnjičeni? “U pozivu za saslušanje koji sam dobila dan nakon izbora, i to u popodnevnim časovima, pisalo je da se javim u policijsku stanicu odmah ujutru. U pozivu nisam saznala ništa konkretno osim toga da sam osumnjičena za krivično djelo kleveta, što samo po sebi grozno zvuči jer se ranije nisam nalazila u sličnim situacijama. Poziv je uznemirio i moju majku, jer su policajci prvo otišli kući da mi lično uruče poziv. U tom trenutku nisam znala ko me prijavio, ni zbog čega i imala sam malo vremena da reagujem. Na sreću uz podršku udruženja i organizacija koje uvijek stoje uz novinare obezbijedili su mi advokata, gospodina Ahmeta Efendića koji je bio sa mnom u policijskoj stanici tokom saslušanja.” Šta je vlasniku firme “Mraz” s Pala, Mladenu Kovačeviću, tačno smetalo u tom tekstu? Šta je prema navodima policije kleveta u tom tekstu? “Apsurdno u svemu ovome, što ujedno ukazuje da je riječ o klasičnom zastrašivanju novinara, pokazuje i činjenica da smo mi tekst o firmi “Mraz” objavili prije pola godine. Još tada je gospodin Kovačević zvao kolegu novinara koji je pisao tu priču, pritiskao i pokušavao zastrašiti da se ne piše o njemu i njegovoj firmi. Tačnije malverzacijama vezano za firmu ‘Mraz’. U tekstu za koji sam osumnjičena navedena je samo rečenica o ‘Mrazu’, jer je priča bila o jednom kandidatu za odbornika, pa sam se nadovezala pominjući da su iz ‘Mraza’, s obzirom da imaju više firmi, prebacivali radnice iz jedne firme u drugu da bi dobili podsticaje Zavoda za zapošljavanje. Zbog te jedne rečenice koja je citirana u prijavi ja, navodno, pričinjavam štetu ugledu i časti prijavioca, kao i preduzeća koje zapošljava preko 400 radnika. Osim toga, navedeno je da su u tekstu iznošene neistine, što apsolutno nije tačno, jer imamo dokaze za svaku napisanu rečenicu, a dokaz je i podrška radnica ‘Mraza’ koje nam još uvijek pišu u kakvim uslovima rade i kako se prema njima odnosi gospodin Kovačević. Zapravo, ja sam trebala prijaviti gospodina Kovačevića policiji jer me nakon ovog teksta dva puta zvao i prijetio da će me prijaviti policiji, govorio da sam mu neprijatelj i na sve moguće načine pokušavao da utiče na naše pisanje govoreći da će nam on reći šta je istina i slično, što je zaista bilo iscrpljujuće. Napominjem da je uredno dobio priliku da se čuje njegova strana priče i da tekst nikada nije zvanično demantovao.” Kakav je bio postupak pripadnika MUP-a RS tokom ispitivanja? Da li je bio postupak profesionalan, da li ste osjetili pritisak ili nepravilnosti? “Pripadnici MUP-a koji su me ispitivali su bili zaista ljubazni, nisam osjetila neprijatnosti i pritisak sa njihove strane, možda je razlog što sam bila u prisustvu advokata. Neprijatnosti je bilo zbog činjenice da se nalazim u policijskoj stanici, a trebala bih biti u svojoj kancelariji i pisati tekstove i činjenici da, prema podacima OJT Istočno Sarajevo u ovom Gradu nema visoke korupcije, jer nema podignutih optužnica, a o korupciju u Gradu svakodnevno pišem.” Ustupljena fotografija Kako ova situacija utiče na Vaš rad i rad Vašeg medija? Da li se suočavate s dodatnim pritiscima ili prijetnjama? “Namjera prijavioca da nas uplaši zaista nije uspjela, s obzirom da mi odavno spremamo nastavak priče o ‘Mrazu’. Jedino nam je oduzela dosta vremena da ne možemo da se bavimo svojim poslom zbog saslušanja, reagovanja i ostalih procedura. Bila sam u dilemi da li javno govoriti o ovome iz razloga što dodatno psihički iscrpljuje čitava situacija, ali se pokazalo kao i svaki put da je pritisak javnosti naše najjače oružje u situacijama kada se ne možemo osloniti na institucije koje bi trebalo da nas štite. Kada je riječ o dodatnim pritiscima, trenutno ih nema od strane gospodina Kovačevića osim nečega što je meni zaista smiješno, a to je da gospodin Kovačević ili neko njemu blizak kreira lažne profile sa kojih komentariše i pokušava da uruši naš kredibilitet.” Kakva je podrška novinarskih udruženja i nevladinih organizacija u Vašem slučaju? “U takvim trenucima podrška zaista mnogo znači, a ja sam je dobila od velikog broja kolega iz medija. Znati da nisi sam i da će ljudi stati iza mene i Spin Info je dodatna motivacija da nastavimo da se bavimo istraživačkim novinarstvom. Moram posebno pomenuti moje matično udruženje odnosno ‘Umbrellu’ koja je odmah reagovala spremno, a i ‘BH novinare’ koji su mi istog trena omogućili advokata koji će ići sa mnom u policijsku stanicu, što je u takvim trenucima zaista olakšavajuća okolnost za novinara. Podrška je stigla od velikog broja organizacija koje se bave medijskim slobodama na čemu sam izuzetno zahvalna, jer iako se čini da je SPIN info usamljen u Istočnom Sarajevu, jer je jedini istraživački medij, ovakve situacije pokazuju da nismo sami.” Koliko je ovaj Zakon o kriminalizaciji klevete doveo do autocenzure u medijima u BiH? Koliko bi Vaš slučaj mogao uplašiti dodatno medije da se bave istraživačkim novinarstvom? “Nisam primijetila da je značajnije povećan stepen autocenzure u medijima. Mislim da su kolege koje se bave sličnim temama odavno navikle na različite pritiske, zastrašivanja i slično, ali i dalje nastavljaju da se bave svojim poslom. Nažalost, danas je hrabrost baviti se novinarstvom držeći se standarda profesije i novinarske etike. Ono što nam je donijela kriminalizacija klevete savršeno se uklopilo u sistem vrijednosti koji se namaće. Umjesto onih koji su počinili krivična djela, a svaki naš tekst obiluje dokazima o tome, u policiji se nalazi onaj ko piše o korupciji i nepravilnostima i to je pokazatelj moralnog i drugog sunovrata našeg društva.”
Umbrella: Podrška glavnoj i odgovornoj urednici portala SPIN Info, Sanji Vasković
Sarajevo, 09.10.2024. godine – Udruženje Umbrella, koje okuplja 13 istraživačkih nezavisnih medija izražava punu podršku našoj kolegici, glavnoj i odgovornoj urednici portala SPIN Info, Sanji Vasković, koja je suočena s pritiscima i optužbama za krivično djelo klevete, zato što obavlja svoj novinarski posao i iznosi važne informacije u interesu javnosti. Smatramo da je svaka vrsta pritiska na novinare i slobodne medije direktan udar na slobodu izražavanja i pravo javnosti na istinu. Sa žaljenjem konstatujemo da je urednica Vasković pozvana na ispitivanje u Policijsku stanicu Istočna Ilidža na osnovu prijave vlasnika firme Mraz, gospodina Mladena Kovačevića, bez preciznog navođenja o kojim se navodnim klevetama radi. Podsjećamo da je posao novinara da služi interesu javnosti, istražuje i objavljuje informacije koje su od značaja za društvo. Prijavljivanje novinara zbog objavljenih tekstova koji preispituju poslovanje preduzeća, posebno kada postoji opravdana sumnja na nepravilnosti, predstavlja pokušaj ušutkivanja kritičkog novinarstva i ograničavanja slobode medija. Umbrella snažno osuđuje sve pokušaje zastrašivanja novinara i izražava punu solidarnost sa urednicom Sanjom Vasković. Pozivamo nadležne institucije da omoguće novinarima da rade svoj posao slobodno i bez pritisaka, te da svaki postupak bude vođen u skladu sa zakonom i najvišim standardima slobode medija. Novinari moraju imati slobodu da postavljaju pitanja i ukazuju na moguće nepravilnosti u radu privatnih i javnih preduzeća bez straha od odmazde. Inforadar.ba, Interview.ba, Impulsportal.net, Spin-portal.info, eTrafika.net, Gerila.info, Direkt-portal.com, Capital.ba, Hercegovina.info, Infoveza.com, Tačno.net, Fokus.ba, Žurnal.
Novi pritisci na redakciju SPIN Info- prijava policiji za klevetu vlasnika “Mraza”
Glavna i odgovorna urednica portala SPIN Info Sanja Vasković pozvana je juče u popodnevnim časovima da dođe danas u Policijsku stanicu (PS) Istočna Ilidža kako bi je policija ispitala u svojstvu osumnjičene za krivično djelo kleveta. Na pozivu nije navedeno o kom se konkretno predmetu radi te na šta se kleveta odnosi. Vasković se danas u pratnji advokata odazvala policijskom pozivu i tada joj je predočeno da se radi o prijavi koju je paljanskoj policiji protiv nje podnio vlasnik firme “Mraz” Mladen Kovačević. “Vi ste osumnjičeni da ste u dužem vremenskom periodu na internet portalu čiji ste Vi vlasnik i urednik, objavili niz tekstova u kojima ste, prema navodima prijavioca Mladena Kovačevića, vlasnika preduzeća “Mraz” Pale, iznosili niz neitina i kleveta”, navodi se u prijavi i dodaje da je tekstovima objavljenim na ovom portalu prijaviocu i preduzeću koje zapošljava 400 radnika narušen ugled. U ovoj fazi postupka, Vasković je iskoristila pravo da ne iznosi svoju odbranu. Naime, prije pola godine SPIN.info je objavio tekst o poslovanju firme “Mraz” iz Pala. Nakon objavljivanja teksta vlasnik firme Mladen Kovačević u više navrata pozivao je autora teksta i vršio pritisak na njega. Prije nekoliko dana u svom novom tekstu novinarka Sanja Vasković se ponovo dotakla nepravilnosti u poslovanju ovog preduzeća, nakon čega je vlasnik “Mraza” pozvao i nju lično, te prijetio da će je prijaviti policiji i pokušao uticati na pisanje novinarke. Inače, ovo nije prvi put da se Spin.info nalazi na meti pritisaka i napada funkcionera i drugih aktera naših priča. Šta je SPIN Info pisao? Od početka 2021. do kraja 2023. godine fima “Mraz” doo Pale, naplatila je 456.000 maraka iz programa podrške zapošljavanju koje dodjeljuje Zavod za zapošljavanje Republike Srpske, što i ne bi bilo sporno da radnice ovog preduzeća koje osim u Palama, ima i poslovne jedinice u Foči i Nevesinju nisu zapošljavane “na određeno”, na mjesec dana, pa su po isteku ovog roka opet zapošljavane na ista radna mjesta. Za to vrijeme firma je naplaćivala nove podsticaje za zapošljavanje “novih radnika”.
BILEĆA: Sinonim za dugove
Sinonim za Bileću je postao dug, a u posljednje vrijeme on nije nestao. Načelnik te opštine Veselin Vujović smanjio je dug za četiri miliona, ali nije uspio dovesti nove investitore, pa zato mnogi iz ove lokalne zajednice odlaze u Dubrovnik. Aktuelni načelnik, inače kadar SDS, ponovo će u novu trku za prvog čovjeka opštine. Ni ove godine ne obećava ništa. BILEĆA – Bileću napuštaju mladi, a trbuhom za kruhom najčešće odlaze u Dubrovnik. Tako iz godine u godinu, stanovnika je sve manje, a otvaranje nove fabrike za ovaj kraj je misaona imenica. I ne bi ovo bilo čudno da nije riječ o lokalnoj zajednici koja je donedavno imala sve predispozicije da bude primjer drugim. Politika je posljednjih decenija u ovom hercegovačkom mjestu imala posebnu ulogu, nažalost negativnu. Slika Bileće danas i prije četiri godine, kako kažu tamošnji stanovnici, ne razlikuje se puno, osim što je stanovnika iz dana u dan sve manje. U Bileći novi samo solarni paneli U odnosu na prije četiri godine, kako nam pričaju stanovnici ovog mjesta, u ovoj opštini primjetan je veliki broj solarnih panela i to je upravo najveća razlika. Jedan od stanovnika Bileće nam priča da je život za obične stanovnike isti. „Novi su nam samo solarni paneli, a ljudi se bore i sada kao i ranije. Dosta njih odlazi da radi i u Dubrovnik “, kaže on. Nedavno smo pričali i sa mještanima ovog gradića koji su protiv izgradnje solarnih panela u blizini Bilećkog jezeara, jer im je očuvanje prirode prioritet. Tada nam je prvi čovjek ove opštine rekao da ne vidi nikakav problem u izgradnji solarnih panela. „Ja ne vidim ništa sporno da ljudi dođu da investiraju, po ovim brdima okolo gdje nisu blizu naselja“, rekao je za „Direkt“ ranije načelnik Bileće Veselin Vujović i dodao da je i on sam protiv malih solarnih elektrana u urbanim dijelovima opštine. Minus u Bilećkoj kasi „iznenađenje“ za Vujovića Načelnik Bileće Veselin Vujović ističe da 2020. godine, kao kandidat za načelnika, nije ni znao koliki će ga minus na računu dočekati ukoliko pobijedi za načelnika. Time danas pravda to što je četiri godine kasnije Bileća i dalje u problemima. „Nažalost, nije bilo prostora u ove četiri godine za neka veća investiranja i dan danas kuburimo sa tim zaostalim dugom. On nas guši, tih 16 miliona je veliki teret. Kada sam ušao nisam znao da se opština Bileća nalazi u ovakvoj dubiozi. Vjerovatno se ne bih ni bavio ovim poslom. Ali kada smo već tu moramo se uhvatiti u koštac i riješavati problem po problem“, rekao je Vujović. Ipak, bez obzira na sadašnje znanje o prijašnjem naslijeđenom dugu i trenutnom stanju u Opštini, Vujović se ipak ponovo pojavljuje kao kandidat za načelnika na predstojećim lokalnim izborima. Vujović je čini se i 2020. godine vodio opreznu kampanju bez puno obećanja, ograđujujući se od priče kako će nešto sigurno biti urađeno. Ipak, građanima je obećavao da će neke investicije, kao što je dogradnja vrtića, biti urađene. Veselin Vujović To obećanje nije ispunio, a za „Direkt“ to opravdava nedostatkom novca u budžetu, za koji on kao kandidat, navodno, nije ni znao. Ipak, za četiri godine, uspio je da smanji dug za četiri milona. „Smanjili smo dug sa 20 na 16 miliona KM, odnosno četiri miliona tuđeg duga smo vratili i smanjili smo broj zaposlenih za 100, što sam i obećao u kampanji 2020. godine. Ovo malo novca što je preteklo investitali smo u asfaltiranje ulica u gradu i u seoskom području”, dodao je Vujović. Nelegalna otpuštanja radnika Načelniku opštine Bileća Veselinu Vujoviću u prethodnim godinama se zamjerao način otpuštanja radnika kao i sistematizacija koja je tom prilikom korištena. Pokazalo se da otpuštanje, ipak, nije bilo po zakonu, pošto je neke od tih rješenja o otpuštanju Osnovni sud u Trebinju i poništio. Naime, „Direkt“ portal u svom posjedu ima presudu iz 2024. godine kojom je Osnovni sud u Trebinju naložio opštini Bileća da vrati u radni odnos ranije otpuštenu radnicu. Uz to, Opština je dužna da isplati radnici plate za period od 8.10.2022. pa do 17.04.2024. godine. Štrajk i nezadovoljstvo radnika I u mandatu aktuelnog načelnika Bileće prijašnje muke radnika Komusa su se ponavljale, tako da su u štrajku zbog kašnjenja plata i isplate doprinosa bili radnici ovog preduzeća i 2021. godine. Ništa bolja slika nije bila ni dvije godine kasnije kada su, kako je pisao “Direkt”, danima ulice bile zatrpane smećem. Kako smo tada svjedočili, na bilećkim ulicama se osjetio neprijatan miris, iz kontejnera je kipjelo smeće, a prekipjelo je bilo i radnicima “Komusa”. Tada su neki od njih napustili ovo preduzeće, a i tadašnja direktorka Danijela Kapor je podnijela ostavku. Sve nade polažu u Srbiju Sve nade bilećke vlasti bile su usmjere ka pomoći iz Srbije. Vujović se uzdao u dobre veze sa tamošnjim vlastima i u kampanji 2020. godine. Vlada Srbije je, kako je na jednom od skupštinskih zasjedanja govorio Vujović, ranije obećala pomoć opštini Bileća za nadogradnju vrtića, međutim ta pomoć je još uvijek na čekanju. O ovoj temi, odnosno dogradnji vrtića se polemisalo više puta i na skupštinskim zasjedanjima. „Ta priča u koju smo mi ušli za nadogradnju vrtića, koju je obećala Vlada Srbije, to će biti u paketu sa svim gradovima Republike Srpske kojima će Vlada Srbije da pomogne“, rekao je još ranije Vujović. Srbija je u aprilu pomogla ovoj opštini sa milion maraka, što je zakrpilo tek neke budžetske rupe. Nova obećanja stižu i u mjesecu izborne kampanje. Vučić je Bileći sredinom septembra ove godine ponovo obećao 500 miliona maraka. Kako je Srbija od svih opština odabrala baš Bileću javnosti nije poznato. Vučić prilikom svoje posjete ovoj hercegovačkoj opštini nije davao izjave za medije. Nezvanična Direktova saznanja govore o tome kako su bilećki načelnik i otac predsjednika Srbije Anđelko Vučić stari poznanici, pa pretenzije za pomoć ovom hercegovačkom gradiću možda dolaze i otuda. Vučić u Bileći Do redovne plate tužbom Da bi zaposleni u organima lokalne samouprave došli do primanja propisanih zakonom, odnosno plata, tuže opštinu. Dok jedni kažu da je ova mjera nepopularna, drugi apostrofiraju da je ovo jedini način da imaju redovna primanja, budući da dobar dio njih ima i kredite,
PRIČA O VRIJEDNOM MINERALU SEŽE DO 1998. GODINE: Kako su Lopare postale opština litijuma?
Opština Lopare ima oko 15.000 stanovnika i spada u izrazito nerazvijene opštine. Međutim, to nije prva asocijacija na ovu opštinu. Litijum je otkriven u blizini naselja na obroncima planine Majevice u oktobru prošle godine. Tada je u medijima odjeknula vijest da je u Loparama pronađena „sirovina 21. vijeka”, odnosno litijum. Prva istraživanja firme „Ar Core” AG iz Švajcarske ukazivala su kako je vrijednost otkrivenih zaliha oko deset milijardi dolara. LOPARE – Geološka istraživanja na području Lopara su rađena tri godine bez medijske pompe i daleko od očiju javnosti, a završena su 31. jula 2022. godine. „Ar Core” je naveo da je dozvolu za istraživanje mineralnih nalazišta u regiji Lopare dobio 2018. godine, a sam proces je nadgledala firma CSA Global koja je u sastavu DIO ERM Grupe, specijalizovane za rudarstvo. Tri faze istraživanja su uslijedile između 2020. i 2022. godine, a mineralno nalazište je konačno naučno procijenjeno i potvrđeno u ljeto 2022. godine. Vladimir Rudić, direktor kompanije „Ar Core” ulaganja, kaže da projekat u Loparama donosi prosperitet regiji. „Proizvodnja i povezane aktivnosti će direktno stvoriti do 1.000 lokalnih radnih mjesta i između 3.000 i 5.000 poslova posredno, ekonomski revitalizujući regiju. Željeli bismo da zahvalimo ljudima u Loparama na podršci tokom cijelog procesa i radujemo se što nismo doživjeli nikakve prigovore s njihove strane”, navodi Rudić za Gerilu. Prve javne informacije o ovim geološkim istraživanjima litijuma na području Lopara pojavile su se 2020. godine, ali one nisu zainteresovale širu javnost, što je možda i razumljivo kada se uzme u obezir činjenica da je cijeli svijet tada bio preokupiran borbom protiv pandemije virusa korona. Kako piše Gerila, priča o litijumu doseže i do 2012. godine, kada su vršena su geološka istraživanja bora, litijuma, natrijuma, stroncijuma, kalijuma i prateće asocijacije elemenata na području Mjesne zajednice Lipovice, koja pripada opštini Lopare. Preduzeće „Lithium Balkan” doo Lopare osnovano je polovinom 2010. godine u Loparama. Sa Vladom Republike Srpske potpisali su tada i ugovor o dodjeli koncesije na tri godine. Ugovor o koncesiji kasnije je sporazumno raskinut i od tog posla nije bilo ništa. I prije kanadske firme na teritoriji Lopara je od 1998. do 2003. godine istraživala firma Rio Sava, ćerka firme Rio Tinto. Navodno, nakon nekoliko godina istraživanja nisu bili zadovoljni dobijenim rezulatatima, nakon čega se povlače iz ovog projekta. Ipak, i pored dva neuspješna pokušaja kanadske i australijske kompanije, 2020. godine u ovu priču ulazi slovenački preduzetnik Andrej Rautner, koji je uložio milione evra u “Rudnik litijuma”, firmu koja je bila vlasnik kompanije „Ar Core”. Prema informacijama portala „svet24.si” iz više izvora, navodi se da je Rautner vlasnik kompanije AR Plane i da ima odlične veze u građevinskim, političkim, ali i obavještajnim krugovima zemalja bivše Jugoslavije. Rautner se praktično ne pojavljuje u javnosti, a najčešće učestvuje, kako navodi „svet24.si” u rizičnim, čak i špekulativnim poslovima, odnosno u poslovima „ispod radara”. Zanimljivo je da je vlasnik jedne od firmi osnivača „Ar Core” i firma „Yolle top invest” iz Laktaša, a vlasnik i odgovorno lice ove firme je Jozo Mikulić, dugogodišnji Rautnerov saradnik, kontraverzni preduzetnik. Mikulićev blizak saradnik je i Rok Gale, on je u aferi oko fiktivne preprodaje skoro 400 kilograma zlata optužen u svojstvu direktora zagrebačke firme „Gold Box”, koja je, po tvrdnjama Državnog tužilaštva Hrvatske, bila dio lanca za pranje novca. Prema pisanju Slobodne Bosne, ime Roka Galea pojavljivalo se u crnim hronikama hrvatskih novina kao jednog od članova organizacije koja je u BiH prala desetine miliona evra, tako što je novcem sumnjivog porijekla iz poreznih oaza otkupljivala zlato od hrvatskih građana i firmi. U taj posao bili su, kako je pisao „Jutarnji list”, na neki način umiješani sin gradonačelnika Ljubljane Zorana Jankovića i brat današnjeg predsjednika Hrvatske Zorana Milanovića. Sve se ovo dešavalo prije 2018.godine i dodjele saglasnosti za geološka istraživanja na teritoriji opštine Lopare. Nije poznata informacija da li Rautner ili Mikulić trenutno imaju dodira sa projektom u Loparama. Tokom godina mijenjala se vlasnička struktura i udio osnivačkog kapitala, kompanija koja trenutno vodi projekat je AR CORE ulaganja d.o.o. u Banjaluci, a direktor je Vladimir Rudić, u vlasništvu „Ar Core” AG iz švajcarskog grada Cug. Direktor Rudić u razgovoru za Gerilu je istakao da je švajcarska firma „Ar Core” AG, koja je akcionarsko društvo, sada jedini i isključivi vlasnik bh. kompanije „Ar Core” ulaganja iz Banjaluke. „Ar Core nema kćerke firme, ima samo centrala u Banjaluci. Nemamo partnerske firme. Ar Core AG kao švajcarska kompanija radimo vrlo transparentno. Mi smo akcionarsko društvo i registrovani u Švajcarskoj, a kompanija Ar Core d.o.o. u Banjaluci je ćerka firma tog akcionarskog društva u apsolutnom vlasništvu. Ne postoji nikakva veza između naše firme i političara u Srpskoj, niti imamo akcionare sa naših prostora. Radi se o internacionalnim investitorima i sve je transparentno“, ističe Rudić. Evropa zainetresovana za Lopare Na stranici Evropskog instituta za litijum navodi se da je „Ar Core“ AG švajcarska junior rudarska kompanija i da je trenutno u procesu razvoja velikog projekta rudarstva i proizvodnje litijuma/bora u Bosni i Hercegovini. Da je Evropa itekako zainteresovana za Projekat Lopare govore nam i izjave eminentnih evropskih političara na ovu temu, poput Petera Bejera (CDU), člana njemačkog Bundestaga i izvjestioca za transatlanske odnose i Zapadni Balkan. „Ekološka i društvena kompatibilnost su ključni faktori za projekat i za Ar Core uopšte. Tokom faze proizvodnje, Ar Core će nastaviti saradnju s lokalnim i međunarodnim partnerima, kako bi obezbijedio održivo i uzajamno korisno poslovanje koje će Ar Core učiniti važnim igračem na globalnom tržištu resursa“, izjavio je ranije Bejer. Iz „Ar Core“ naglašavaju da je projekat Lopare podržalo nekoliko evropskih instituta za sirovine i Evropski institut za litijum (ELI), kao i Njemačka agencija za mineralne resurse (DERA). Zanimljivo je da se od 20 projekata za eksploataciju litijuma u Evropi među kojima je i projekt u Loparama, čak osam nalazi u Srbiji. Vladimir Rudić kaže da „Rio Tinto“ i „Ar Core“ nemaju dodirnih tačaka osim zajedničkih neprijatelja. „Jedina veza Ar Core i Rio Tinta u Srbiji je da iste plaćeničke grupacije napadaju i nas i njih. Mislimo na one interesne grupe koje promovišu određene agende na način da se predstavljaju kao ekolozi
OPŠTINA IZMEĐU STARIH PROJEKATA I NOVIH OBEĆANJA: U Nevesinju ima posla, ali ljudi odlaze u Mostar
Procjenjuje se da najmanje 1.000 ljudi svakodnevno odlazi na posao u susjedni Mostar, što je duplo više nego prije tri godine. NEVESINJE – U proteklih nekoliko godina u Nevesinju se udvostručio broj zaposlenih – procjenjuje se da najmanje 1.000 ljudi svakodnevno odlazi na posao u susjedni Mostar, što je duplo više nego prije tri godine. Mada zvuči kao crni humor, ova poražavajuća činjenica da ljudi u Nevesinju nemaju posla kao da ne brine puno lokalne vlasti. Sjećamo se izjave načelnika Nevesinja, koja je prije dvije godine postala hit na društvenim mrežama. „Zarade svoju platu i donesu je ovdje u Nevesinje. Ovdje imaju svoje stanove, kuće… djeca im idu u školu. Po meni je to skroz okej“, izjavio je Milenko Avdalović, načelnik Nevesinja, za Al Jazeeru u junu 2022. godine. Možda je za vlast “skroz okej” što i pored milionskih donacija i kreditnih zaduženja, u Nevesinju nema ni na vidiku završetka obećanih projekata, a ni novih radnih mjesta. Kredit na kredit Kada je prije skoro četiri godine započeo drugi mandat načelnika opštine, Avdalović je zatekao kreditno zaduženje od oko 4,1 milion maraka, koliko je ova lokalna zajednica zadužena još 2017. godine za njegovog prvog mandata. Od navedenog iznosa 3,5 miliona maraka iznosila je glavnica, a ostatak kamate. U odluci o kreditnom zaduženju tada je navedeno da će sredstva biti korištena za “pokriće deficita, refinansiranje postojećih kredita i kapitalne investicije”. Od “kapitalnih investicija” Nevesinje je dobilo novi vodovod s izvorišta Udbina, koji je svečano otvoren u septembru 2018. godine. Iako tada najavljen kao istorijski projekat kojim se trajno rješava vodosnabdijevanje stanovništva, redovno snabdijevanje ispravnom pijaćom vodom i dalje je problem građana u urbanom dijelu opštine. Obećani, kao i započeti projekti izgradnje vodovodne mreže u mnogim selima i dalje su daleko od realizacije. O problemima snabdijevanja vodom na području mjesne zajednice Lukavac, na čijoj teritoriji se i nalazi izvorište Udbina, pisali smo i 2021. godine Vodovod iz Udbine realizovan je sredstvima elektroenergetskog sektora RS, tačnije hidroelektrana na Trebišnjici, a izgrađen je u sklopu hidroenergetskog projekta “Gornji Horizonti”, a prema navodima investitora koštao je preko devet miliona maraka. Dakle, kreditna sredstva opštine namijenjena za “kapitalne investicije” nisu potrošena za ovaj projekat. Jedna od “kapitalnih investicija” u Nevesinju bila je i rekonstrukcija Doma kulture “Nebojša Glogovac” 2021. godine. Nakon provedene procedure javne nabavke, posao je dobila lokalna firma “Aurora”, a vrijednost radova iznosila je 445.119,10 KM bez PDV-a. Došlo je i do “nepredviđenih radova” pa je ova firma već iduće godine za završetak rekonstrukcije Doma kulture dobila i dodatnih 88.102,66 KM. Bila je to druga po redu rekonstrukcija ovog objekta, jer samo tri godine ranije, tačnije u novembru 2018. godine, održana je ceremonija svečanog otvaranja rekonstruisanog Doma kulture, kojoj su prisustvovali i najviši zvaničnici Republike Srpske. Za taj posao je tada firmi “MDM” iz Nevesinja plaćeno 440.573,87 KM bez PDV-a. Donacije za minimalac U izjavi agenciji “Srna”, načelnik se 12. decembra prošle godine pohvalio sredstvima pomoći koje je ova opština dobila od Vlade Srbije. On je tada rekao i da je Srbija u dva navrata pomogla opštini Nevesinje “s više od tri miliona evra”, kao i da se očekuje još 950 000 evra pomoći. On je podsjetio, prenosi “Srna”, da je “zahvaljući pomoći iz Srbije u potpunosti rekonstruisan Dom kulture, u kojem su smješteni Muzička škola, spomen-soba, kino-dvorana, tako da Nevesinje sada ima reprezentativni objekat u centru grada”. Rekao je i da su sredstva korištena za proširenje vrtića, intervencije na zgradi gimnazije te za infrastrukturne projekte u pojedinim naseljima. Pohvalio se i da je 500.000 maraka preusmjereno kao podsticaj za otvaranje radnih mjesta u tekstilnoj fabrici “Mraz”, gdje je kako je rekao “zaposleno 130 žena”. Međutim, već početkom ove godine u “Mrazu” su nastupili problemi. Zbog, kako je ustvrdio vlasnik ove firme sa sjedištem u Palama Mladen Kovačević, povećanja minimalne plate u RS na 950 maraka, koji je bio je prinuđen otpustiti pola zaposlenih. Biće to ujedno i okidač da javnost sazna da su u ovom “privrednom čudu” koje su opštinske vlasti na sva usta hvalile i bogato pomagale podsticajima, radnice sve vrijeme dobijale minimalac od 700 maraka. Da bi zaradile “toliku” platu, radile su i prekovremeno i vikendom i praznikom, jer radno vrijeme i radni dan je “gazda” sam određivao. O nehumanim uslovima rada u “Mrazu” pisao je i portal Spin-info. Ovaj portal je otkrio i da je osim od opštine “Mraz” sve vrijeme, na “vrlo čudan” način, podsticaje dobijao i od Zavoda za zapošljavanje RS. Pod pritiskom javnosti i lokalne opozicije, opština je formirala komisiju koja je imala zadatak da utvrdi da li su sredstva od podsticaja racionalno trošena. Kako je bilo i za očekivanje, komisija “nije ništa utvrdila”. Zbog čega nema prepreke i za nove, eventualne podsticaje ovom i sličnim “velikim privrednicima”. Uostalom, s oko 30 zaposlenih radnica “Mraz” je jedini fabrički pogon u opštini Nevesinje. Za sve gore navedeno po nekoj, kažu, vrlo čudnoj računici nisu dovoljni ni dosadašnji krediti ni milioni evra iz Srbije pa se opština odlučila za novo kreditno zaduženje. Krajem prošle godine, i pored najave da će iz Srbije dobiti novu donaciju, opština se odlučila zadužiti za dodatnih 1,5 miliona maraka kredita, koji će opet kažu biti trošen u “kapitalne investicije”. Ima projekata, nema vjetrenjača Ali opštinske vlasti često naglašavaju da je “nada u energetskim projektima”, koji se realizuju na području ove opštine. Pominje se prije svega hidroenergetski projekat “Gornji Horizonti”, koji podrazumijeva da se voda iz buduće akumulacije u Nevesinjskom polju tunelom provodi na turbine buduće hidroelektrane “Dabar”. Naglasak je na “buduće”, s obzirom da su rokovi za završetak radova više puta prolongirani. Javnost se još sjeća najava da će prvi kilovati struje u Dabru biti proizvedeni do kraja 2018. godine. U međuvremenu prokopan je dovodni tunel dužine oko 12,5 kilometara. I pored toga roka za završetak radova još uvijek nema ni na vidiku, iako je cijena projekta do sada porasla preko tri puta. Zato su na vidiku novi i novi problemi. Najnoviji je da je Okružni sud u Banjaluci donio odluku kojom se poništava dozvola za izvođenje radova. Na vidiku nema ni vjetroelektrana na Grepku iznad Nevesinja, koje su takođe
(NE)ISPUNJENA OBEĆANJA: Skupi projekti, afere i političke borbe u Općini Centar
U slučaju poslovanja “kosog lifta” prekršen je niz zakona, poput onog o javnim nabavkama, što je konstatovao i Ured za borbu protiv korupcije Kantona Sarajevo. CENTAR SARAJEVO – Ja sam novi načelnik Centra. Ovo nije bila fer kampanja. Bila je vrlo brutalna. Opraštam svaku tešku riječ. Od ovog momenta ja sam načelnik općine za sve građane. Ja sam dijete ovog grada i bit ću načelnik svih koji u Centru žive. Ovako je govorio u novembru 2020. godine Srđan Mandić. A od tada do danas Mandić je ispunio samo dio obećanja datih na početku svog mandata. Moglo bi se reći da su neprestane rasprave obilježile njegov mandat. Sasvim je sigurno da očekivanja građana nisu ostvarena Krenimo redom. Jedanaest mjeseci nakon što je preuzeo dužnost, Mandić je protiv svog prethodnika Nedžada Ajnadžića, podnio krivičnu prijavu Tužilaštvu KS. Ajnadžića i još nekoliko NN osoba Mandić je prijavio za zloupotrebu položaja u vezi sa regulacionim planom na Marijin Dvoru. Prijava je uslijedila nakon što je Općinsko vijeće Centar održalo tematsku sjednicu o slučaju Hastahana, odnosno o izmjenama Regulacionog plana Marijin Dvor koje su urađene za vrijeme Ajnadžićevog mandata. Te izmjene su dovele do prodaje dijela lokaliteta Hastahana za gradnju nove zgrade Centralne banke što je dovelo do snažnog protivljenja građana koje je podržala i Naša stranka. Centralna banka Bosne i Hercegovine (CBBiH), na čelu sa guvernerom Senadom Softićem, tužila je Općinu Centar zbog nerealizacije izgradnje objekta CBBiH u parku Hastahana i zahtjevala je isplatu više od 14 miliona konvertibilnih maraka, pisao je prošle godine Raport. Ova tužba je zaustavila sve planirane radove u parku Hastahani, a sudski proces je i dalje u toku. Više saznajte na misbih. Mandić je poslije „Hastahane“ često spominjan u medijima i javnosti zbog izuzetno skupe šetnice – Sarajevski ćilim u Velikom parku, koji je otvoren nakon probijanja svih rokova za okončanje radova, a koštao je čak 1.700.000 KM i prezentiran je kao kapitalni projekat. Prema pisanju Slobodne Bosne javnosti do danas nisu stavljeni na uvid dokumenti o troškovima Sarajevskog ćilima, što otvara pitanja o mogućoj zloupotrebi. Među aferama koje su potresale Centar bila je i ona o najskupljoj web stranici u državi, a za koju je Općina izdvojila 70.200 KM. Novac je dat firmi Promotim d.o.o, čiji je uposlenik jedan od prvih Mandićevih saradnika i šef Kluba vijećnika Naše stranke Alen Girt. Za rekonstrukciju mosta Festina lente za koju je prvobitno bilo predviđeno 205.000 KM, na kraju je plaćeno čak 401.000 KM i to uz izvođača Dinalsa d. o. o, preduzeće sa kojim načelnik redovno radi, a koje je poznato i po radu na famoznom kiosku od 250.000 KM, o čemu su pisali mnogobrojni mediji. Više saznajte na misbih. O tome da je Mandić, samo pod drugim stranačkim obilježjem, nastavio da slijedi praksu svog prethodnika Ajnadžića, pisao je i InfoRadar. U slučaju poslovanja “kosog lifta” prekršen je niz zakona, poput onog o javnim nabavkama, što je konstatovao i Ured za borbu protiv korupcije Kantona Sarajevo. Naime, budžetski inspektorat Kantona Sarajevo svojim izvještajem 5. aprila 2023. godine potvrdio je neregularno poslovanje “kosog lifta” u sarajevskom naselju Ciglane koje je InfoRadar dokumentovao kroz nekoliko tekstova objavljenih 2022. i 2023. Javnog poziva za odabir najpovoljnijeg ponuđača nije bilo iz razloga što su nadležni u Općini Centar već unaprijed sve dogovorili, misleći da će na taj način zataškati malverzacije. Iako su na početku mandana bili uz njega, kolege iz NiP-a su “otkazale” podršku Mandiću, pa je pokrenuta inicijativa za njegovu smjenu. U konačnici referendum za opoziv načelnika Općine Centar u Sarajevu je propao. Sarajevsko Tužilaštvo zaprimilo je nekoliko krivičnih prijava protiv Mandića i to zbog zloupotreba položaja ili ovlaštenja. U kojoj su fazi postupci javnosti nije poznato. Iako je Mandić pokrenuo niz projekata, poput obnove Trga Karla Paržika na Marijin Dvoru, dio građana ove općine je nezadovoljna radom načelnika. Putem društvenih mreža i medija poručuju da su ulice Centra sraskopane i zapuštene, da su potrebne kante za otpatke, nova rasvjeta, bolje održavanje javnih površina… – Općina nikad nije bila prljavija, zapuštenija a najugroženiji stanovnici Centra nikad nisu uspjeli doći do načelnika, neke su od zamjerki Mandiću o čemu su izvještavali domaći mediji. Mandić je na kraju svog mandata poručio da će se opet kandidovati za načelnika Općine Centar (Naša stranka), iako mu, priznaje, “nije išlo sve kako je zamislio”. Protekle četiri godine, između ostalog, nazvao je “depresivnim” a stanje u Općini je ocijenio “lošim”. Ipak, očekuje promjene i nada se boljem uspjehu u narednom mandatu, ako opet dobije podršku građana. INFORADAR.BA/MISBIH.BA
RTV VISOKO: Nekadašnji radnici još čekaju svoja prava
Javno preduzeće RTV Visoko otišlo je u stečaj prije šest godina, a bivši uposlenici još uvijek traže pravdu. Trenutno se postupak vodi na Ustavnom sudu BiH, kako tvrdi i sam Alen Jazić, jedan od nekoliko bivših uposlenika koji su tužili svoje bivše preduzeće. Navodi kako presudu očekuju u narednim mjesecima, a da su spremni pravdu tražiti i u Strasbourgu. VISOKO – Kako je još 2018. godine pisao Mediacentar Sarajevo tadašnje Općinsko vijeće Visoko, na čelu s bivšom načelnicom Amrom Babić, donijelo je 2017. godine odluku da se to javno preduzeće gurne u stečaj, a da se televizijski i radijski program nastave emitirati preko Javne ustanove „Centar za kulturu i sport“. Regulatorna agencija za komunikacije je 20. februara 2018. godine donijela odluku o prijenosu dozvole za radijsko i televizijsko emitovanje sa JP RTV Visoko d.o.o. na „JU Centar za kulturu i informisanje Visoko“, da bi nedugo nakon sjednice održane 26. maja jedan dio radnika napustio RTV Visoko odnoseći pritom kompletnu tehničku opremu u prostorije Centra za kulturu i informisanje. Kako dalje objašnjava Jazić, lokalna vlast do danas nije poduzela ništa osim što je jednu radnicu vratila u radni odnos, a njih petero je ostalo u istom statusu kao i 2018. godine. “Nas pet nismo ni u kakvoj političkoj stranci, a ta kolegica jeste i ona je nagrađena, pretpostavljam, direktorskom funkcijom, a mi ostali smo ostali na istom statusu kada je u pitanju RTV Visoko. U međuvremenu, mi smo se svi snašli. Niko ne želi da se vrati u to preduzeće odnosno sada već javnu ustanovu”, ističe i dodaje kako se to sad zove Centar za kulturu, sport i informisanje i da je svakome jasno da onaj ko te hrani, ko te finansira, ko ti daje platu, ima apsolutnu moć da ti naredi kako ćeš neke stvari raditi, a kako nećeš raditi. “Ja zaista u to ne ulazim. Kome to može stat u obraz nek radi, ja to neću, ne znam”, poručuje. U iščekivanju vlastitih prava Bivši radnici su podnijeli, kako objašnjava Jazić, tužbu Opštinskom sudu u Zenici po pitanju naknadne štete jer su dobili od Opštinskog suda u Visokom presudu po radno-pravnom odnosu gdje im dođe šest do devet godina neuplaćenog staža i razlika u plati i toplim obrocima za koje su bili oštećeni. “Kada smo to podnijeli Opštinskom sudu u Zenici mi smo tužbu naslovili na Javno preduzeće RTV Visoko i Javnu ustanovu tada Centar za kulturu i sport koja je bila pravni sljednik RTV Visoko s obzirom da je jedan znatan dio ljudi iz upravljačke strukture prešao da radi u tu javnu ustanovu. Kompletna oprema je prensena u tu javnu ustanovu. I pokretna i nepokretna imovina. Zatim, dozvole za emitovanje programa su prenesene s tačke A na tačku B. Mi smo tužili njih. Kada smo došli na sud bili smo zaista spremni”, navodi. Alen Jazić Jazić dalje ističe kako su konstatovali na tim sudskim raspravama kako je stečajni upravnik razgovarao s ljudima iz opštine i s ljudima iz ustanove Centar za kulturu i sport, a što zakonski nije smio da radi. “Onda su predložili svog svjedoka, koja je u tom trenutku bila direktorica Centra za kulturu i sport. Na sveopšte iznenađenje svih prisutnih u sudnici, ta svjedokinja je iznijela nekoliko frapantnih podataka: da zaposlenici koji su prešli s RTV Visoko u Centar za sport i kulturu nisu imali nikakvih dokumenta, od rodnog lista do dokumenata o stečenoj školskoj spremni, ali da su došli s otkucanim, pripremljenim rješenjem za koje pozicije se postavljaju u Centru za sport i kulturu”, ističe on. No, sudinica je ipak donijela odluku, objašnjava Jazić, da oni nisu u pravu jer nisu tužili ispravnu instituciju. Nakon te odluke njih četvero bivših uposlenika podnijelo je tužbu u Tužilaštvu Zeničko-dobojskog kantona (ZDK), a drugi kolega je samoinicijativno krenuo u tužbu, samo što je on tužio opštinu, a ne javnu ustanovu i preduzeće. “On je otkupio arhivsku građu RTV Visoko. Mi podnosimo Tužilaštvu zahtjev da oni pokrenu postupak, a pokreće taj naš kolega svoj postupak paralelno, ali s potpuno drugačijom osnovom. Jedan znatan dio dokumentacije iz našeg slučaja na neki način prelazi kod tužioca koji vodi postupak kod našeg kolege. Nas se odbija. Tužilaštvo ZDK, odnosno nadležni tužilac, odbija naš zahtjev kao neosnovan. Poslije saznamo da je neko iz našeg slučaja dostavljao dokumentaciju, određene dokumente, tužiocu B, a tužilac A je bio pokriven time da nema dovoljno dokaza. Onda je tužilac B kazao da ne može dva puta po istoj osnovi voditi proces. Tako da je pojeo vuk magarca”, zaključuje Jazić. S obzirom da je Visoko dobilo status grada 2019. godine, Tacno.net je poslao upit gradu Visoko šta je učinio povodom situacije bivših zaposlenika RTV Visoko, do objave ovog teksta nismo dobili odgovor. TACNO.NET/MISBIH.BA
MILIĆI: Dukić više nije gospodar života i smrti, u najavi i hapšenja
Javna je tajna da je Rajko Dukić, privrednik iz opštine Milići, zajedno sa svojom kompanijom „Boksit“ i njenim ćerkama firmama više od dvije decenije gospodario, ne samo ovom opštinom, nego i čitavom regijom Birač. MILIĆI – Ipak, unazad nekoliko godina stvari su se počele rapidno mijenjati, a Dukić je u tom procesu defitnitivno izgubio status „povlaštenog“ privrednika. Mnogi mediji su godinama unazad pisali i o kontroverznim odlukama koje je ovaj privrednik donosio, njegovim sumnjivim poslovima sa opštinom, ali i entitetskim budžetom i javnim preduzećima, a jedna od najvećih afera je bila pokušaj ubistva novinara i aktiviste Slobodana Vasiljevića iz Šekovića. Podsjećamo, Vasiljević je bio Dukićev veliki kritičar, a polovinom 2019. godine napadnut je od strane više osoba iz Milića i Vlasenice i gotovo nasmrt pretučen. Iako su mnogi odgovarali za pokušaj Vasiljevićevog ubistva, Rajko Dukić nikada nije, iako ga je Vasiljević mnogo puta ranije spominjao kao čovjeka koji je bio naručilac ovog zločina. Sa druge strane, kompanija „Boksit“, kako smo i mi izvještavali, bila je „kraljica“ javnih nabavki u Milićima. Podsjećamo da su oni u Milićima radili gotovo sve što se može zamisliti, od rudarenja, poljoprivrede, peradarstva, prevoza putnika, građevinskih radova, zasipanja puteva i još mnogo toga. Opština Milići, čiji je tadašnji načelnik Momir Lazarević (koji je bio kadar SNSD-a), potpisala je mnoge ugovore o javnim nabavkama sa firmama koje su u direktnoj ili indirektoj povezanosti sa Dukićem. Tako je usluge osiguranja zaposlenih redovno vršila Drina osiguranje. Predsjednik upravnog odbora kompanije “Drina osiguranje” bio je Rajko Dukić, dok je njegov sin Aleksandar tada bio član upravnog odbora ove kompanije. Drina je osiguravala i JP “ŠUME REPUBLIKE SRPSKE” A.D. SOKOLAC, Univerzitetsko-klinički centar, vozila Narodne skupštine Republike Srpske, automobile Vlade RS, KPZ Istočno Sarajevo, Elektroprivredu i pregršt drugih javnih institucija, ustanova i preduzeća. “Boksit” a.d. Milići su održavali i lokalne puteve na teritoriji ove opštine, zatim nabavljali robe koje su neophodne za potrebe reprezentacije u čajnoj kuhinji, te robe za potrebe čišćenja kancelarijskih i službenih prostorija itd. Firma “Gramel” d.o.o. Milići (ćerka firma kompanije „Boksit“) je takođe uspješno sarađivala sa opštinom i prolazila mnogobrojne tendere. Firma se bavi proizvodnjom metalnih konstrukcija i njihovih dijelova, a zastupnik firme u to vrijeme bio je Jugoslav Dukić, bratić Rajka Dukića. Gramel je vršio izgradnje i rekonstrukcije vodovoda i kanalizacije, zamjene rasvjete u sportskom centru, održavao javnu rasvjetu, ali i lokalne puteve. Ukratko, desetine miliona maraka godišnje se slivalo u kasu kompanije „Boksit“ i njenog predsjednika Rajka Dukića. Ipak, unazad nekoliko godina stvari su se počele rapidno mijenjati, a Dukić je u tom procesu defitnitivno izgubio status „povlaštenog“ privrednika. Iako Boskit i danas „dobije“ poneki tender od opštine, to nije ni izbliza slika kakva je bila. Tako npr. danas opština Miliće tendere za održavanje puteva dodjeljuje raznim privrednim subjektima, poput AD Komunalno Milići, Zvornik putevi i sl, javnu rasvjetu održava i MAPinženjering, a nabavku robe neophodne za potrebe reprezentacije u čajnoj kuhinji dobavlja Zvorničanka. Boskit danas uglavno dobija sitne poslove nabavke goriva, dok Gramel sa vremena na vrijeme dobija takođe sitne poslove održavanja javne rasvjete. Bivši odbornik u Skupštini opštine Milići Ljubiša Pantić za Infovezu kaže da je moguće i hapšenje Rajka Dukića. „Prema mojim saznanjima koja nisu zvanična, u Milićima će ubrzo biti hapšenja, a prvi na tapetu je upravo Dukić, ali neće ostati imuni ni njegovi saradnici. Dok sam bio odbornik, jednom prilikom sam došao u Skupštinu u majici sa njegovim likom i „prigodnom“ porukom, a policija je dovela specijalnu jedinicu sa dugim cijevima. Danas ga ti isti ljudi pljuju na sve strane. Nama je svima jasno da Dukić više nije ni blijeda sjenka onoga što je bio, ali mene više brine jedna druga stvar, a to je da će Dukić samo biti zamijenjen nekim novim licem, a loša politička praksa će ostati ista“, objašnjava Pantić i dodaje da u Milićima narod treba da se zapita do koga je: Ljubiše Pantića, Rajka Dukića, Radovana Viškovića ili do samog naroda. INFOVEZA/MISBIH.BA
BURNE ČETIRI GODINE U GRADIŠKI: Poslovi za prijatelje, Škrbićevog zeta, gradonačelnikovu suprugu
Ekološku dozvolu firmi u vlasništu Ljiljane Adžić izdao je grad Gradiška na čijem čelu je gradonačelnik Zoran Adžić. GRADIŠKA – Vlast u Gradiški je u prethodne četiri godine prepoznatljiva po davanju sumnjivih poslova “prijateljskim” kompanijama, javnim nabavkama na kojima su pobjeđivali podobni, ali i poslovima za članove porodice aktuelnog rukovodstva grada. Zaduženja i krediti za servisiranje obaveza nisu gradskoj vlasti u Gradiški, na čelu sa Zoranom Adžićem iz SNSD-a, bili prepreka da organizuju sumnjive milionske javne nabavke. U julu 2021. godine lokalna vlast je “Zavodu za vodoprivredu” iz Bijeljine za izradu projektne dokumentacije za razvoj i unaprijeđenje vodovodnog sistema kojim upravlja Vodovod Gradiška platila više od milion maraka. Ugovor o poslu potpisan je u februaru 21. godine. Kriterijum za dodjelu posla bila je najniža cijena a Zavod za vodoprivredu je, zanimljivo, bio i jedini ponuđač. Opozicija u Gradiški je tada tvrdila da se radi o poslu koji je preskupo plaćen i da je riječ o klasičnom izvlačenju novca iz budžeta grada. Sredinom prošle godine grad Gradiška je bio velikodušan prema još jednoj kompaniji koja se dovodi u vezu sa pojedincima koji su bliski vladajućoj stranci u Republici Srpskoj. Kompanija “DWELT” u vlasništvu Stefana Krnete, koji je zet nekadašnjeg ninistra zdravlja Republike Srpske i jednog od kumova Milorada Dodika Ranka Škrbića, sa Gradiškom je potpisala ugovor vrijedan gotovo 700.000 maraka. Riječ je o iznajmljivanju i održavanju aplikativnog softvera za fakturisanje i naplatu komunalnih usluga i elektronski dispečerski dnevnik, pisali su mediji prošle godine. Ekološka dozvola i biznis za suprugu U novembru 2022. godine portal micromreža iz Gradiške pisao je o tome kako je firma u vlasništvu supruge aktuelnog gradonačelnika Zorana Adžića, Ljiljane Adžić, dobila dozvolu za pokretanje proizvodnje u Agroindustrijskoj zoni u tom gradu. Firma Adžićeve supruge osnovana je 2010. godine ali do 2020. nije imala nikakvih aktivnosti. Firma Branel-fin bavi se uslugama i trgovinom a više je nego zanimljivo da su se aktivnosti i račun te kompanije aktivirali nedugo prije dobijanja dozvole za pokretanje biznisa u Agroindustrijskoj zoni. Ekološku dozvolu firmi u vlasništu Ljiljane Adžić izdao je Grad Gradiška na čijem čelu je gradonačelnik Zoran Adžić. Ljiljana Adžić je, tada, za Micromrežu rekla da su firmu osnovali kako bi pomogli sinu, koji je CNC operater, da započne posao. U gradiškoj opoziciji su sve nazvali gradonačelnikovom zloupotrebom položaja. U opoziciji napominju da je gradska vlast u više navrata koristila mogućnost potpisivanja aneksa ugovora o dodatnim radovima na određenim projektima u gradu. Tako je u 2022. godini gradska vlast u šest navrata zaključivala ugovore o dodatnim i novim radovima koristeći pregovarački postupak bez objave obavještenja. U dva navrata su ugovori o dodatnim radovima potpisivani isti dan kada i prvobitni ugovori. Tako je, nakon što je potpisan ugovor o asfaltiranju puta vrijedan 145 hiljada maraka, zaključen ugovor o dodatnim radovima na asfaltiranju istih puteva, vrijedan gotovo 20 odsto vrijednosti prvobitnog ugovora, što je na samoj granici zakonskog maksimuma kada su ugovori o dodatnim radovima u pitanju. Ukupno je grad Gradiška koristeći pregovarački postupak bez objave obavještenja samo u 2022. godini na dodatne i nove radove potrošio blizu 600.000 maraka bez PDV. Mediji su 2023. godine pisali o tome kako je gradska vlast u Gradiški sklopila direktne sporazume sa firmom Foto video “Flash” u vlasništvu gradiškog novinara Milana Pilipovića vrijedne 22.000 maraka. Vlast Gradiške tada je tvrdila da je ugovor sa pomenutom firmom sklopljen zbog iskustva i znanja novinara a da je u saradnji sa Foto video Flash realizovano nekoliko dokumentarnih filmova od javnog značaja. Mediji su, međutim, naveli da je grad Gradiška sa istom firmom sklapao ugovore o poslovima koji nemaju veze sa djelatnošću pomenute firme. Narodni poslanik iz Gradiške Radislav Dončić tvrdio je, tada, da gradonačelnik Gradiške “plaća” firmu u vlasništvu novinara Pilipovića kako novinar o njemu ne bi pisao loše i da Adžić na taj način obezbjeđuje promociju svog lika i rada. Radislav Dončić poslanik u Narodnoj skupštini Republike Srpske kaže da je lokalna vlast u Gradiški u protekle četiri godine, odnosno osam, koliko je gradonačelnik Zoran Adžić na vlasti, sve javne resurse podredila interesima uskog kruga pojedinaca. Naročito je zanimljivo to koliko i u kojoj vrijednosti je poslova od grada Gradiška dobila firma “Hidrokop”. “Samo u proteklih nekoliko godina, kroz javne nabavke i infrastrukturu iz budžeta je izvučeno nekoliko desetina miliona maraka. Navešću primjer izmjene sistema javne rasvjete u gradu i prigradskim mjestima, gdje je za zamjenu halogenih za led sijalice potrošeno nevjerovatnih 9 miliona mraka. U proteklih sam godina na svim radovima u oblasti niskogradnje angažuje se privatna firma Radislava Babića, bliskog saradnika gradonačelnika Adžića. Firma “Hidrokop” je dobila apsolutno sve poslove, čija vrijednost prevalizi iznos od 15 miliona maraka u Adžićevom mandatu. Kako je moguće da niti jedan drugi izvođač za osam godina nije mogao da ispoštuje uslove iz tendera. Očigledno je da se radi o korupciji i privatnim dogovorima sa ciljem izvlačenja javnog novca. Taj novac se osim ličnog bogaćenja, poslije dijelom koristi i za političke kampanje SNSD-a i kupovinu glasova. U moru sumnjivih javnih nabavki izdvaja se i nabavka softvera za sistem objedinjene naplate, čiju realizaciju je dobila firma “DWELT” u vlasništvu Stefana Krnete, zeta Ranka Škrbića, čija nabavka je građane Gradiške koštala milion maraka, uz redovno godišnje održavanje koje građane košta dodatnih nekoliko stotina hiljada maraka. Dakle, pod vlašću SNSD-a Gradiška i njeni građani su opljačkani i pljačka će biti nastavljena ako ne dođe do promjena na izborima 6. oktobra”, kaže Radislav Dončić. Mediji su u toku prošle godine pisali o tome kako je bolnica u Gradiški bez saglasnosti Vlade Republike Srpske zaposlila 27 novih radnika. To je ustanovljeno nakon negativnog revizorskog izvještaja. U istom izvještaju je navedeno i da su akontacije za službena putovanja isplaćivane na naloge bez rješenja o odobravanju službenog puta kao i da priznavanje troškova upotrebe privatnih vozila u službene svrhe ničim nije dokazano niti dokumentovano. Nabavka kiseonika za potrebe bolnice, pisao je prošle godine portal capital, u vrijednosti od 213.000 maraka izvršena je bez sprovođenja postupka javne nabavke i zaključenog ugovora o javnoj nabavci. Iz kabineta gradonačelnika Gradiške Zorana Adžića u odgovoru za Gerila info objašnjavaju kako je utvrđivanje koruptivnih radnji u nadležnosti organa krivičnog gonjenja a da navodi u