Ozbiljne posljedice ukidanja američke podrške medijima u BiH
Još uvijek je nemoguće sagledati sve posljedice ukidanja programa podrške Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID) za medije u BiH. Jasno je da desetine novinara i novinarki ostaju bez posla ili povremenih angažmana, da su pojedine redakcije pred gašenjem ili značajno smanjuju svoje aktivnosti, te da je Udruženje BH novinari ostalo bez sredstava za pružanje pomoći novinarima i novinarkama u 21 predmetu na sudovima. Dženana Alađuz, direktorica fondacije Infohouse, koja je izdavač portala Interview.ba, kaže da su s prestankom pomoći USAID-a trajno propale neke novinarske priče. “Tek s ukidanjem američkih fondova postala sam svjesna koliko se naše društvo oslanjalo na podršku američke Vlade, uključujući i nas iz nevladinog sektora. Naša fondacija pretrpjela je gubitak finansiranja mnogih dobrih projekata i inicijativa, posebno onih posvećenih antikorupcijskim aktivnostima, koje nikada nisu, niti će biti, finansirane od države i njenih funkcionera koji su i sami često predmet naših istraživanja”, kaže Alađuz. U pojedinim medijima su morali otpustiti zaposlene. “Mi smo otpustili pet ljudi, što je praktično pola. Ovo što je ostalo ni u kom slučaju ne može pokriti naš uobičajeni način rada i sada je sve neizvjesno. Vidjećemo”, priča vlasnik jednog od medija sa sjedištem u Republici Srpskoj. Traži da ne objavljujemo njegov identitet jer mu prijete inspekcijski nadzori kao “agentu stranog uticaja” ili progon kroz medije bliske vlastima. Slično traže i drugi mediji sa sjedištem u RS ili odbijaju da govore o problemima u kojima su se našli. Naglašavaju da od februara nisu angažovali vanjske saradnike i saradnice, da su na korak od toga da rade bez plate kako bi sačuvali medij. Izostanak podrške kroz programe USAID-a, govore, došao je u najgorem trenutku, i to nakon kriminalizacije klevete u Republici Srpskoj te usvajanja “zakona o agentima stranog uticaja”. Otkazi, rezanje plata i programskih aktivnosti Povlačenje podrške kroz USAID uticalo je na rad civilnog sektora i medijskih udruženja. Udruženje BH novinari su od USAID-a i njihovih medijskih projekata imali podršku za besplatnu pravnu pomoć i za izradu Strategije za uspostavu održivog fonda za odbranu novinara, ali su te aktivnosti zaustavljene kada su bili na korak od finaliziranja projekta, govori generalna tajnica Udruženja BH novinari Borka Rudić. Trenutno imaju otvoren 21 slučaj odbrane novinara pred sudovima – 17 za klevetu kod osnovnih i kantonalnih sudova, 3 apelacije pred Ustavnim sudom BiH i jednu predstavku kod Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu. “Radi se uglavnom o SLAPP tužbama i neizmjerno je važno da nastavimo raditi s njima. Osim toga, sada smo uključeni i u krivične istrage za klevetu u RS. Naši advokati idu s novinarima na davanje izjava, što je jako važno jer se može desiti da na osnovu tih izjava novinari postanu osumnjičeni, ali se plašimo da nećemo biti u stanju da odgovorimo na sve zahtjeve”, kaže Rudić. Naglašava da udruženje razgovara s nekoliko organizacija od kojih očekuju podršku, ali da bh. vlasti ne zanimaju novinari i novinarska udruženja. “Mi smo nedavno aplicirali za grant od 7.000 KM kod Ministarstva za ljudska prava u Vijeću ministara BiH i odbijeni smo uz obrazloženje da se ne bavimo ljudskim pravima. Mislim da ljudi u našim institucijama nemaju svijest o značaju medija”, zaključuje Rudić. Kristina Spajić Perić, glavna urednica na portalu Istina.media, kaže da se posljedice osjete i u sadržaju i radu medijskih organizacija. “Nemam egzaktnih podataka u kojoj mjeri se sve to događa, no prema informacijama koje imam – otkaza je bilo, a nažalost će ih biti i dalje. Kao posljedicu gašenja projekata vidim i sve ‘tanji’ medijski sadržaj portala – nažalost, egzistencijalna borba i smanjen broj novinara čine svoje”, kaže Spajić Perić. Iz redakcije Zurnal.info najavljuju smanjenje operacija. Dva glavna projekta Centra za razvoj medija i analize (CRMA), Žurnal i Pratimotendere, su značajno podržavani kroz sredstva USAID-a, objašnjava Eldin Karić, jedan od urednika portala Zurnal.info. “Prestankom te podrške poprilično je usporen naš rad. Zbog kompleksnosti projekata i obima poslova koje je CRMA provodila, vrlo smo rijetko preuzimali ili aplicirali za projekte kod drugih donatora, tako da smo se našli u situaciji da moramo smanjiti naše aktivnosti. Naravno, mi nemamo namjeru odustajati i oni koji su se prerano radovali bit će razočarani”, kaže Karić. Ističe da istraživački mediji u BiH godišnje dobijaju najviše milion i po eura, uglavnom od stranih donatora, a najviše pola tog iznosa dolazi od USAID-a. Nasuprot tome, smatra da javni servisi i provladini mediji građane koštaju stotinu puta više, a pritom pružaju znatno manju korist u odnosu na informacije koje donosi mala grupa istraživačkih medija. “Odlaskom USAID-a ostaje neupitna finansijska stabilnost režimskih medija i javnih servisa koji su postali svrha sami sebi jer u budžetu uvijek ima para da se plati prikrivanje kriminala i širenje mržnje među narodima. Oni koji otkrivaju korupcijske afere i informišu javnost do koje je mjere car go, oni su dovedeni u vrlo tešku situaciju. Domaćim korumpiranim političarima mi ne trebamo i rado bi se oni nas riješili”, govori on. Milica Samardžić iz Udruženja Umbrella, koje okuplja 13 neprofitnih medija fokusiranih na istraživačko novinarstvo, kaže da već sada bilježe otkaze, rezanje plata i programskih aktivnosti, a kod pojedinih redakcija se ozbiljno razmatra gašenje ili prelazak na volonterski rad, što nije dugoročno održivo. “Iako su ovi mediji pokazali nevjerovatnu otpornost u prethodnim krizama, osjećaj napuštenosti i nesigurnosti sada prevladava. Osim finansijskih izazova, prisutna je i moralna demotivacija, jer se povlačenje jednog od ključnih međunarodnih partnera doživljava kao politički signal slabljenja podrške demokratskim vrijednostima”, kaže Samardžić. Dodaje da će se u mjesecima koji dolaze te posljedice dodatno produbiti i da će najviše ispaštati teme koje zahtijevaju vrijeme, resurse i hrabrost: istraživačko novinarstvo, borba protiv korupcije, praćenje zloupotreba moći, kršenja ljudskih prava, rodno zasnovano nasilje, okolišna pitanja i sve što ne donosi klikove, ali doprinosi odgovornosti institucija i informiranosti građana. “Nezavisni mediji, posebno oni koji djeluju izvan velikih gradova i glavnih tokova, ostali su bez jedne od rijetkih pouzdanih linija finansijske podrške koja nije bila vezana za komercijalne, političke ili partikularne interese. Radi se o onom dijelu medijskog prostora koji je najosjetljiviji, ali i najvažniji za zdravlje demokratskog društva: lokalni portali, istraživačke redakcije, zajedničke produkcije, tematski specijalizirani mediji”, govori Samardžić. Kako
DRUŠTVO NOVINARA BIH: Branka Mrkić je novinarka godine u kategoriji online i printanih medija
„Novinar godine“, te su najboljim novinarima dodijeljene nagrade. Novinarka online magazina Žurnal Branka Mrkić dobila je nagradu Novinar godine u kategoriji kategoriji online i printanih medija. Žiri je cijenio njenu seriju priča o jednoj od najbolnijih aktuelnih društvenih tema u Bosni i Hercegovini, a to je femicid. Analitički je preispitivala femicid kao pojavu, od uzroka do posljedica, te odgovornost pojedinaca i institucija. Bila je i koaturica Žurnalovog filma o femicidu “Pomozite, ubiće me!”. Nagrada Novinar godine pripala je kolegama iz Centra za istraživačko novinarstvo Jeleni Jevtić i Mubarek Asaniju, za rad na dokumentarnom filmu “Gdje je Sara”. Priča je to o roditeljima koji u borbi da pronađu svoje dijete nailaze na zid šutnje u institucijama i ustanovama. Kako je naveo žiri, veliki rad i trud, posvećenost, istrajnost, rezultirali su ovim dokumentarcem koji vraća povjerenje u istinsko novinarstvo Mubarek Asani U kategoriji TV novinarstvo nagrađeni su portali “Gerila“ i „Hercegovina.info“ za zajednički rad na serijalu “Ožiljci”. Riječ je o serijalu antiratnih poruka kroz priče žrtava rata i članova njihovih porodica. Novinar BH Radija 1 Darko Đerić laureat je u kategorji radijskog novinarsta. Nagrada za životno djelo dodijeljena je novinarskom doajenu Bori Kontiću. Boro Kontić Specijalna priznanja za zapaženi rad dobile su novinarke Anisa Mahmutović i Barbara Pavljašević te portal Hrvatski glasnik. Za sve koji se bave novinarskim poslom, nagrade Društva novinara BiH su posebno značajne jer ih dodjeljuje struka, u vremenu kada su novinarski posao i novinari izloženi brojnim napadima, prijetnjama, ucjenama i pokušajima ušutkivanja kojima svjedočimo svakog dana, ali i usvajanja niza zakona koji restriktivno djeluju na demokratiju i slobodu mišljenja te novinarskog izražavanja. (zurnal.info)
Napadi na istraživačko novinarstvo – simptom kriminalizovanog društva
U demokratskom društvu novinarstvo ima važnu ulogu u kontroli državnih organa, praćenju raspodjele javnog novca, otkrivanju korupcije i organizovanog kriminala. Piše: Jelena Jevđenić U bosanskohercegovačkom društvu čini se da novinarstvo ima dvije uloge: propagandnu ulogu koju vrše javni servisi i mediji bliski tajkunima i političarima i kao „vreća za udaranje“ ulogu koju imaju nezavisni slobodni istraživački mediji, koji nisu ni pod ničijom kontrolom. Za te druge, nepodobne medije, vlast je razvila paletu alata kojima žele da uguše kritičke glasove. Od zakona o kriminalizaciji klevete, zakona o nevladinim organizacijama u RS, preko verbalnog nasilja, uskraćivanja informacija, slapp-tužbi, do kontrole. U većini slučajeva na meti su istraživački novinari i mediji. Istraživačko novinarstvo, kao jedan od najtežih novinarskih poslova, zahtijeva sistematsko, detaljno i sveobuhvatno istraživanje i izvještavanje, stavlja u centar pažnje zloupotrebu moći, pronalazeći priče koje su sakrivene, s fokusom na socijalnu pravdu i odgovornost. Profesija istraživačkog novinara nije bezopasna. Novinari i novinarke koji se bave istraživačkim novinarstvom često su meta zastrašivanja, verbalnih i fizičkih napada, nerijetko ih se smatra izdajnicima države, jer pišu o korupciji vlasti i kriminalu. Ipak, u BiH istraživački mediji i u takvoj nepovoljnoj klimi neprestano rade. Centar za razvoj medija i analize radio je svoju internu analizu prema kojoj su članice „Umbrelle“, udruženja nezavisnih medija, u posljednjih pet godina objavile 2337 istraživačkih tekstova o kriminalu i korupciji. Neki od ovih slučajeva imali su i sudske epiloge. Šta je onda to što pokreće novinare koji se bave ovim poslom u državi u kojoj su vlastima istraživački novinari nepoželjni? Nino Bilajac, istrživački novinar Balkanske istraživačke mreže u Bosni i Hercegovini – BIRN BiH, kaže da je istraživačko novinarstvo jedini otpor. „Pravo i nezavisno istraživačko novinarstvo je jedini preostali mehanizam borbe protiv svih loših ljudi i loših stvari u društvu, jer su se ti loši ljudi uvukli u skoro svaki dio društva, tako da se moramo izboriti do kraja i stati im u kraj“, ističe Bilajac. On dodaje da ostaje u ovom poslu uprkos svemu zbog višegodišnje nepravde. „Nenormalno je potpuno da besposličari u skupštinama i parlamentima imaju 10 puta veća primanja od prosječnog čovjeka, da su tako bahati, da “obične smrtnike” posmatraju kao nižu rasu. To u čovjeku probudi neki inat i želju da im ne damo mira i da znaju da ćemo ih uvijek pratiti, pratiti njihov rad i truditi se da pronađemo sve nezakonitosti koje rade. A hoćemo, uvijek ćemo im biti za petama i pratiti ih. S druge strane, oni stvaraju negativnu sliku o pravim istraživačkim novinarima. Žele u javnosti da nas oblate i diskredituju naš rad. U tome im znatno pomažu njihovi mediji ili mediji koji su pod njihovom kontrolom. Ali ne damo se i izborit ćemo se sa svim tim stvarima“, naglašava on. Da se na svakakve načine pokušava omalovažiti i ušutkati medije i novinare koji pišu o korupciji i kriminalu, primjera je mnogo. Žana Karić Gauk, istraživačka novinarka magazina Žurnal u svom dugogodišnjem radu doživjela je prozivanja, uvrede i ponižavanja, u kojima su učestvovali i političari i pojedini mediji. „Bilo je raznih neprijatnosti. Od prozivanja imenom i prezimenom na press-konferencijama, što je rado činio gradonačelnik Banjaluke Draško Stanivuković, do etiketiranja da sam „omiljena novinarka federalnog Sarajeva“, a moja istraživanja bila su „navodna“, što je ocjena kćerke presuđenog predsjednika RS Milorada Dodika. Takođe, kum ministra inostranih poslova BiH Elmedina Konakovića, Gordan Memija, javno je po mrežama pisao da sam presuđena lažljivica, a u emisiji na BHT upriličenoj kako bi se blatio Žurnal kazao je da sam povratnica u činjenju, kao da su mene hapsili zbog veza s kartelom, a ne njega. U inboxe su mi stizali epiteti poput „bošnjačka snajka“, „raspala ku**a“… Pojedinci su otvoreno prijetili likvidacijom, policija nikada nije reagovala. Prijavljivala sam i Liniji za pomoć novinarima. Tužno, njima ste samo statistika. Znate, kad pišete ime, prezime i cifru i sve to uz materijalne dokaze, svi se od vas ograđuju i nikome niste baš dragi“, govori Karić Gauk. Međutim, pritisci na njen rad i rad njene redakcije su otišli korak dalje. U julu 2023. godine, u njen stan u kojem živi sa suprugom Eldinom Karićem, urednikom magazina Žurnal i maloljetnim djetetom, provaljeno je i to na 14. godišnjicu osnivanja Žurnala. Stan je temeljno ispreturan, vrlo profesionalno i precizno, ali su provalnici sa sobom ponijeli samo dva laptopa. Potpuno su ignorirali ostale predmete od vrijednosti – naveli su tada iz Žurnala. Da je u pitanju bilo zastrašivanje i ugrožavanje sigurnosti zbog posla kojim se bave, Karić Gauk je sigurna. „Odavno ne pretpostavljamo, znamo da je naš posao bio razlog. U stanu imate određene vrijednosti, nama su nestala samo dva službena laptopa. Slučajno? Ne bih rekla. Godinama smo istraživački novinari i nije teško povezati ljude i šeme koje bi rado da vam napakoste“, navodi ona. Kako kaže, ona i njen suprug su više puta tim povodom davali izjave, prvo policajcima i forenzičarima koji su došli u stan odmah po provali, zatim krim-policiji, potom u MUP-u kantona Sarajevo kako bi dali otiske, a onda i u Policijskoj stanici centar Sarajevo. „Imali smo nešto za šta kažu da je kontakt s kontakt-tačkom u tužilaštvu, tj. postupajućim tužiocem. Znate li šta su nam rekli forenzičari u noći provale? „Neka vas bog čuva, vi ste nam jedina nada“. Zašto da me čuva bog, pored policije koju kao građanka ove države redovno finansiram?! Nakon toga nikada niko se nije javio da nam kaže bilo šta, snimci s okolnih video-nadzora ili nisu postojali ili nisu ustupljeni, jer su neke komšije s određenim vezama naprasno nestale na sedam dana, tačno onoliko koliko se čuvaju snimci. Konkretnu pomoć dobili smo od Internewsa i USAID-a, a podršku od kolega novinara iz istraživačke mreže BiH, kao i kolega iz Srbije, Slovenije, Hrvatske, Makedonije i Crne Gore“, navodi Karić Gauk. Policijska istraga još uvijek nije otkrila počinioce ovog djela. Koliko je posao novinara obezvrijeđen, a zaštita skoro nikakva, govori i podatak iz istraživanja o medijskim slobodama koje su 2023. godine proveli BH novinari, da čak 74% ispitanika u RS smatra opravdanim fizički napasti ili udariti novinara u određenim situacijama. „Uvjeren sam da među mojim saborcima, kolegama i kolegicama, pravim istraživačkim novinarima ne postoji niko ko
Institucije i dalje kriju informacije od javnog značaja
Novinarke i novinari u Bosni i Hercegovini svakodnevno se suočavaju sa raznim problemima kada je u pitanju pristup informacijama. Često ih u obavljanju posla sprečavaju upravo institucije koje iz (ne)poznatih razloga odbijaju da podijele informacije kojima raspolažu ili odlaze korak dalje i fizički udaljavaju reportere sa mjesta dešavanja. Iako su Zakonom o slobodi pristupa informacijama (ZoSPI) dužni da dostave tražene podatke, mnogi ipak to ne učine. Piše: Snježana Aničić Petković/eTrafika.net Informacije kojima raspolažu institucije u Bosni i Hercegovini su po pravilu javne, osim kada se radi o izuzecima koje propisuje zakon. Svaka institucija je obavezna da omogući pristup informacijama svakome ko joj podnese zahtjev za to. Dakle, to pravo imaju svi građani, ne samo zaposleni u medijima. ZoSPI određuje da institucija BiH nije dužna da obezbijedi neposredan uvid u svoj rad, kada se radi o pitanjima u kojima se po zakonu javnost mora isključiti, odnosno ako se radi o informacijama za koje postoje ograničenja prava na pristup informacijama, u skladu sa Zakonom. Zahtjev možete poslati i imejlom Ukoliko pojedinac želi da dobije određene informacije, on mora nadležnoj instituciji da podnese pismeni zahtjev za pristup informacijama. Pisanim zahtjevom se smatra i zahtjev podnesen elektronskim putem. Prilikom podnošenja zahtjeva, potrebno je navesti naziv i sjedište institucije od koje se traži informacija, podatke koji su važni za prepoznavanje tražene informacije, ime, prezime i adresu osobe koja traži informacije ili naziv i sjedište pravnog lica, ukoliko se zahtjev podnosi u ime udruženja, firme ili nekog drugog pravnog lica. Ekipa portala eTrafika je u novembru prošle godine elektronskim putem poslala zahtjev za pristup informacijama Zdravstvenom centru Brčko, a koji se odnosio na korištenje epiduralne anestezije tokom porođaja. Iako smo ranijih godina na taj način komunicirali sa njima i uvijek dobijali tražene informacije, ovoga puta to se nije dogodilo. Ubrzo je stigao odgovor u kojem se od nas traži da zahtjev predamo pismeno na protokol. „Svi koji trebaju informaciju ili imaju pitanja za JZU – Bolnica, neka se obrate pismeno putem naše službe protokola. Pri tome, treba imati u vidu, njihovo pismeno treba da ima sve potrebne elemente da bismo pristali da im odgovorimo. Dakle, dokument sa memorandumom, broj njihovog protokola, pitanje ili slično, potpis direktora (odgovornog lica), pečat firme”, pisalo je u odgovoru. Iako nas je ranije sam direktor Zdravstvenog centra upućivao na slanje imejla, ovoga puta su važila druga pravila. Nakon toga, još nekoliko puta smo slali napomene i urgenciju, ali informacije nismo još uvijek dobili, čak pet mjeseci kasnije. Iz naše dosadašnje saradnje, jasno je da su uvijek odgovarali veoma brzo onda kada im je tema išla u prilog. U takvim situacijama su bili veoma ažurni, zahvaljivali se što se bavimo bitnim temama i isticali da nam stoje na raspolaganju. Upitan identitet novinara? Još jedna neugodna situacija dogodila se našoj novinarki prošle godine kada je od Županijske bolnice u Orašju tražila određene podatke o pratnji na porođaju. Odbili su da odgovore uz obrazloženje da ne mogu utvrditi identitet i da je zaista riječ o novinarki. Nakon što je urednica eTrafike Vanja Stokić poslala imejl i pozvala se na Zakon o slobodi pristupa informacijama, odgovor je stigao u roku od nekoliko minuta. U istoj situaciji se našla i novinarka „Capitala” Andrijana Pisarević. Njoj je informacije uskratila Agencija za bankarstvo FBiH, takođe uz obrazloženje da ne mogu da utvrde njen identitet. Istakli su da nemaju informacije da je novinarka i tražili da im dostavi punomoć za zastupanje upravo od eTrafike za koju je radila istraživanje. „Tada sam radila seriju tekstova o ‘Eos Matrixu’ i pokušavala sam da saznam da li ih iko kontroliše, s obzirom na to da se bave naplatom dospjelih i nenaplativih potraživanja koristeći, najblaže rečeno, sumnjive metode ubjeđivanja. Poslala sam odgovor u kojem sam im objasnila da se ZoSPI odnosi na sve građane, a ne samo na novinare, da su mi prije toga sto puta odgovorili na pitanja. Nakon toga su me zvali da me pitaju šta imam protiv njih. Bilo je i smiješno i tužno gledati ljude koji ne razumiju da radite svoj posao i da ne odustajete kada vas odbiju. Meni jednostavno nije dovoljno da neko odbije da odgovori, novinar mora da insistira”, prisjeća se. Dodaje da je nedavno imala još jednu neugodnu situaciju sa ministrom za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju RS Bojanom Vipotnikom. Mjesecima je istraživala priču o izgradnji kompleksa „Grand Trade” u centru Banjaluke, u kojem je nezakonito dodato 15.000 kvadrata više nego što predviđa dozvola. „Sve vrijeme pokušavala sam da dobijem odgovore i slala sam upite u ovo Ministarstvo skoro svake sedmice. Niko nije odgovarao, a ministar se nije javljao na pozive niti odgovarao na poruke. U posljednjoj poruci sam mu napisala da bi zaista bilo dobro da se kao druga strana oglase i daju svoj stav, a da ću zbog njihovog ćutanja biti prinuđena da idem na konferencije na kojima se pojavljuje i postavim mu ta pitanja mimo teme, što se na kraju i dogodilo. Umjesto odgovora na moje pitanje, Bojan Vipotnik mi je rekao da sam mu prijetila u porukama, u kojima sam najavila da ću pitanja postaviti na pres konferencijama“, govori Pisarević. CIN podnio 17 tužbi Centar za istraživačko novinarstvo (CIN) je od 2012. godine do danas 17 puta tužio institucije i ustanove, a sudovi su svaki put presudili u korist CIN-a. U njihovim objašnjenjima piše da je riječ o pravu javnosti da zna šta se dešava u njenim institucijama i da su oni koji rade u njima obavezni da daju podatke na uvid građanima. Obično sud naredi da se ponovi postupak odlučivanja o zahtjevu novinara. Sudovi širom BiH već godinama, kroz presude skreću pažnju institucijama da se u slučajevima odbijanja zahtjeva mora poštovati procedura, provesti test javnog interesa i nedvosmisleno dokazati da se podaci pod njihovom kontrolom ne smiju podijeliti javno. Neke od institucija koje je CIN tužio su: državni parlament, Ministarstvo sigurnosti BiH, Ministarstvo vanjskih poslova BiH, Ministarstvo industrije, energetike i rudarstva Republike Srpske BiH, Federalno ministarstvo zdravlja… „Sudovi su za neke od ovih institucija rekli i da su odbili zahtjev, a da pritom nisu ni naveli zakonski relevantne razloge.
Poziv za hitnu finansijsku podršku nezavisnim medijima u BiH
Udruženje Umbrella, uz podršku Ambasade Švicarske u Bosni i Hercegovini, objavljuje javni poziv za dodjelu hitne finansijske pomoći nezavisnim, istraživačkim i neprofitnim medijima u BiH. Cilj poziva je podrška medijima koji se suočavaju s finansijskim poteškoćama, kako bi očuvali redakcijski tim, nastavili istraživačko novinarstvo i osigurali slobodu izražavanja. Iznosi podrške: Finansijska pomoć u iznosu od 2.000 KM do 30.000 KM, u zavisnosti od potreba medija i procjene evaluacione komisije. Ko se može prijaviti: Mediji koji: nisu pod kontrolom države ili javnih institucija, su registrovani kao pravna lica, imaju iskustvo u istraživačkom novinarstvu, su aktivni najmanje 3 godine, su članovi mreža istraživačkog novinarstva u BiH Trajanje podrške: Maksimalno 5 mjeseci, od maja do septembra 2025. godine. Krajnji rok za prijavu: 13. april 2025. godine, putem emaila: [email protected] Detaljan poziv je dostupan ovdje. Dokumentacija: Aplikaciona forma Grant vodič
U iščekivanju stranih agenata
Stranim agentima u Republici Srpskoj Zakonom o neprofitnim organizacijama biće okarakterisani svi oni koji na bilo koji način koriste sredstva iz inostranstva, kroz različite projekte. Svi osim Vlade, javnih institucija, opština, vjerovatno i SPC. Jer teško je SPC optužiti da je strani agent. Dakle, stranim agentima neće biti nazvani svi već samo oni čiji rad nije po volji režima u Republici Srpskoj. Tu je riječ, uglavnom, o jednom broju medija i nevladinih organizacija koji se kritički odnose prema situaciji u društvu i načinu na koji ovim društvom upravlja vlast u Republici Srpskoj. Oni mediji i NVO koji prema vlasti imaju servilan odnos neće biti strani agenti bez obzira iz koje zemlje dobijali donacije. Zakon o neprofitnim organizacijama u Republici Srpskoj usvojen je nedavno u NSRS. On podrazumjeva jače kontrole NVO ali i pravljenje spiska NVO koji koriste strane donacije u Ministarstvu pravde Republike Srpske. U suštini ništa sporno kada bi namjere vlasti bile iskrene. Međutim u iskrene namjere vlasti na čelu sa Miloradom Dodikom teško da se, kada su istraživački mediji i NVO u pitanju, može vjerovati. Ustavni sud BiH je Zakon o registru NVO privremeno stavio van snage. Vlast u Republici Srpskoj, makar se tako tvrdi, ne priznaje Ustavni sud BiH. Međutim javnost je zbunjena. Isti sud je van snage stavio Zakon o zabrani rada SIPA na teritoriji Republike Srpske. Dodik i kompanija tvrdili su da ih ta odluka Ustavnog suda ne dotiče i ne zanima ali je nedugo nakon te odluke Ustavnog suda SIPA u Banjaluci imala akciju hapšenja pojedinaca uz asistenciju Policije Republike Srpske. Dakle, ili Republika Srpska poštuje odluku Ustavnog suda ili se krši Zakon o zabrani djelovanja SIPA na teritoriji Republike Srpske. Teško iko može da predvidi kakva sudbina čeka usvojeni pa van snage stavljeni Zakon o registru NVO. Totalna konfuzija. Novinari i aktivisti su na najave usvajanja “Zakona o stranim agentima” reagovali tako što su upozoravali da je to još jedan korak ka gušenju javne riječi, slobode govora i demokratije u Republici Srpskoj. Isto su ponavljali i na dan glasanja i nakon usvajanja zakona. Uzalud, stanovnici Republike Srpske prijemčiviji su na patnje bogatih političara nego na upozorenja o stradanju demokratije. “Te NVO i mediji stalno pričaju o korupciji i kriminalu, o tome kako se uništava životna sredina, kako su javna preduzeća u gubicima, o nepotizmu i time uznemiruju građane. Dodik je odlučio da građane ne treba uznemiravati tim informacijama kako se građani ne bi sikirali oko toga već samo pričali o patriotizmu, zastavi, naciji“, kaže urednik portala kapital Siniša Vukelić. Mediji, manji broj njih, i nevladine organizacije, ne sve, postale su teret za vlast u Republici Srpskoj jer rade upravo ono što treba da rade. Istražuju, kritikuju, upozoravaju, propituju, traže objašnjenja i generalno ne igraju po diktatu vlasti kao većina medija i NVO u Srpskoj. Zabrana političkog djelovanja može imati i drugu pozadinu, vjeruje Tihomir Dakić iz Centra za životnu sredinu iz Banjaluke, nevladine organizacije koja se godinama zalaže za transparentnost prilikom projekata u prirodi, između ostaloga. Zbog toga su konstantno na udaru pojedinaca iz vlasti i oko vlasti uz optužbe da su izdajnici i strani plaćenici. Standardna piča bez osnova i argumenata. “Moje neko lično mišljenje je da ovim prvostepeni predsjednik želi da uvede potpunu kontrolu u sve organizacije i potencijalno političke subjekte koji će se organizovati kao neka druga politička partija. I koju će željeti finansirati da li iz Srbije ili iz Rusije kako bi se SNSD sklonio sa vlasti. Ono što je tužno jeste da je upravo ta partija sve vrijeme finansirana stranim novcem. Ali, evo, promijenio se ćurak što bi se reklo“, smatra Tihomir Dakić iz Centra za životnu sredinu. Politička analitičarka iz Banjaluke Tanja Topić vjeruje da Zakon o registru NVO neće stupiti na snagu. Podsjeća da ga je Ustavni sud stavio van snage i kaže da svako ko ga bude primjenjivao čini krivično djelo. Međutim, ponovo je pitanje ko odlučuje koji zakoni se provode a koji ne i na koji način. Jer, očigledno ono što bude usvojeno u skupštini ne mora da znači mnogo ukoliko tako odluči Milorad Dodik. “To zvuči idealno u jednom normalnom društvu koje je pravna država. Naravno, znamo kako se politički vrh Republike Srpske postavlja prema odlukama Ustavnog suda. Mislim da ipak ne može doći do primjene. U suprotnom bio bi to snažan, završni udarac aktuelne vlasti na sve slobodoumne ljude, pojedince, aktiviste i novinare i kraj ionako slabog civilnog društva“, kaže Tanja Topić. Usvojenim zakonima, naročito Zakonom o odbrani ustavnog poretka, vlast u Republiku Srpsku uvodi brutalnu diktaturu smatraju u Transparency internationalu Bosne i Hercegovine. “Kada govorimo o Republici Srpskoj uvodi je u potpunu diktaturu i to sada bez ikakvog skrivanja stvarnih namjera, posebno kada vidimo uspostavljanje službi, parastruktura, parapolicijskih, parapravosudnih koje će po nalogu Milorada Dodika i režima raditi šta žele. Procesuirati i targetirati neistomišljenike. Paralelno vidimo opasnu retoriku i prijetnje koje se od strane najviših zvaničnika iznose prema novinarima i opoziciji“, kaže Ivana Korajlić izvršna direktorka Transparency internationala u BiH. Pritisak na slobodu govora u Republici Srpskoj počeo je još izmjenom Zakona o javnom okupljanju, nastavljen je u skupštini izmjenom Poslovnika o radu a kulminirao je na ulicama privođenjem ljudi zbog stajanja ili šetanja po javnoj površini. Na svakom skupštinskom zasjedanju javnost može svjedočiti gušenju slobode govora narodnih poslanika od strane rukovodstva republičkog parlamenta. Prostor za djelovanje opozicije u skupštini u potpunosti je ograničen ali to je nešto na šta je opozicija bez prevelike pobune pristala. Na gušenje demokratije i stvaranje policijske države pristaju i stanovnici Republike Srpske. Očigledno, jer nema pobune. Akademska zajednica, ukoliko i postoji, se ne oglašava, svi se ponašaju kao da ih to što se dešava ne dotiče. Reaguju samo rijetki koji nemaju dovoljno snage da bi njihov glas imao bilo kakvu težinu. Sve ide na ruku Dodiku (ako zanemarimo trenutnu situaciju u kojoj se nalazi), od nezainteresovane javnosti do ponovnog ustoličenja Donalda Trampa u Americi. Dodik, kada su u pitanju mediji koji kritikuju način na koji vlada Republikom Srpskom, igra na kartu nacionalizma kod građana. Kritike njegove vlasti i razotkrivanje koruptivnih afera prikazuje kao napade
UŠUTKIVANJE MEDIJA: ‘Vlastima odgovara da nezavisni mediji ne postoje’
Slobodno i nezavisno novinarstvo u BiH je iz godine u godinu u sve većoj opasnosti što otvara prostor medijima pod političkom kontrolom i stvaranju medijskog prostora bez pluralizma, istraživačkog i kritičkog novinarstva. Dodatan pritisak na nezavisne medije desio se ukidanjem podrške američke razvojne agencije USAID, ali i najavljenim zakonskim izmjenama u Republici Srpskoj. Zbog ovakve situacije opstanak nezavisnog novinarstva je u neizvjesnosti, a nezavisni i istraživački mediji će biti primorani na znatne uštede koje podrazumijevaju i otpuštanje novinara. Profesorica Fakulteta političkih nauka u Sarajevu Lejla Turčilo smatra da će gašenje fondova USAID-a za medije značiti “mnogo manju i skučeniju mogućnost da se rade priče koje oni koji su u vlasti ili oni koji su dio establišmenta žele da ne budu urađene“. “Desit će se da ćemo imati zatvoreniji prostor koji je manje pluralan i koji ima manje mogućnosti za građane da dobiju informacije iz različitih uglova i izvora i desit će se ono što se dešava u autoritarnim režimima a to je da imamo samo jednu istinu”, smatra Turčilo. Grantovi domaćih institucija na svim nivoima, dodaje ona, su uglavnom bili namijenjeni medijima naklonjenim vladajućim akterima koji odlučuju o dodjeli grantova. “Povlačenju grantova USAID-a su se najviše obradovali oni koji su zbog istraživačkih i ozbiljnih novinarskih priča nezavisnih medija u sudskim procesima ili su već u zatvoru. Njihov argument je taj da nijedan medij nije nezavisan pa tako ni ovi koji su imali grantove od USAID-a. To jeste dijelom tačno, ali suština je u tome da su mediji nezavisni od lokalnih političkih i ekonomskih utjecaja. Upravo su takvi mediji, zahvaljujući podršci međunarodnih donatora, mogli istraživati one teme koje su zatvorene. Među onima koji su se obradovali su i svakako ruski propagandni mediji. Ne vjerujem da će se taj prostor nezavisnih medija skroz ugasiti. Vjerujem da će se podrška fondova EU pojačati. Neka vrsta štita, naročito ruskoj propaganci će se morati napraviti. Mislim da se i u Evropi razvijaju razne strategije kako se suprotstaviti tim malignim narativima, prije svega iz Rusije”, naglašava profesorica FPN u Sarajevu. Ističući važnost istraživačkih medija, Turčilo je mišljenja da su oni u suštini “sloboda govora, koja podrazumijeva da se otvaraju one teme koje bi svaki sistem i svako društvo, koje bi željelo da zadrži status quo, voljelo da izbjegne”. “To je zapravo uslov da mi kao građani ostvarimo svoje pravo da dobijemo informacije naročito o onome u čemu je naš novac i što se nas tiče, a što ne dobijamo zbog male transparentnosti u našem sistemu”, dodaje ona. Deklarativna podrška države Marko Divković, predsjednik Udruženja BH novinari smatra da država tek deklarativno podržava i postojanje i opstanak nezavisnih medija. “U bh. prilikama, država jedva da nešto čini na poboljšavanju stanja i u medijima čiji je osnivač, pri tome mislim na BHRT. Država, odnosno ono što podrazumijevamo pod tim pojmom, na nezavisne medije gleda kao na nešto što bi nekada trebala podržati, ako je na to neko prisili. Prisjetimo se onih famoznih 14 predpristupnih uslova, gdje su mediji na 12 mjestu, a Država na izvršenju te obaveze godinama nije uradila ništa”, kaže Divković. Dodaje da, gledajući dosadašnja iskustva, BiH trebaju samo mediji koje država kontroliše. “Takav je dosadašnji odnos prema medijima, jer smo svjedoci da se svaka slobodna riječ pokušava degradirati, a ozbiljnost medijskih istraživanja ignorisati. Na drugoj strani, vlast prakticira različite vrste pritisaka prema slobodnim medijima, uskraćujući pristup i informacijama, događajima i naravno sredstvima, izbjegavajući donošenje zakona kojima bi se poboljšala i pravna i materijalna i fizička sigurnost novinara”, naglašava prvi čovjek Udruženja BH novinari. Mediji koji dobijaju novac su, prema mišljenju Turčilo, na neki način kupljeni da šute i da afirmativno pišu o onima koji su im novac dali. “Davanje novca određenim medijima je ili kupovanje naklonosti ili kupovanje šutnje i baš su zbog toga bitni nezavisni grantovi. Kada mediji ima neku vrstu donatora mogu biti neke nametnute agende, ali od lokalnih vlasti i moćnika su na neki način zaštićeni i ne ovise o njihovom novcu”, smatra Turčilo. “To pokazuje koliko se na nedemokratski način naše vlasti odnose prema medijima jer se podrazumijeva da su mediji njihovi glasnogovornici i da se mogu kupiti novcem. Mediji tako postaju ovisni. Neki zaista nemaju mnogo izbora dok pojedini nemaju ni etičke dileme, dodaje Turčilo. Da novca ima i da se u velikim količina dijele medijima na svim nivoima vlasti, Inforadaru je potvrđeno i u Mediacentru Sarajevo. Javni novac za poslušne medije “Međutim, podatak o tome koliko je to novca nemoguće je utvrditi. Sa Žurnalnom smo radili istraživanje 2016. i tada smo pokušali da ustanovimo koliki je obim tog novca koji se izdvaja iz javnih budžeta, ali ni tada nismo uspjeli doći do tih podataka”, kaže za Inforadar Anida Sokol, urednica i istraživačica u Mediacentru Sarajevo. Dodaje da je način na koji se izdvaja novac netransparentan. “Često se u tim budžetima ne može vidjeti ko je krajnji korisnik, da li je to novac samo za informisanje ili da ide u medije…ali bilo je izdvajanja od 30 do 100 miliona KM. Novac se izdvaja kroz razne subvencije, grantove, a ima slučajeva gdje općinske vlasti kroz javne nabavke izdvajaju novac za praćenje rada načelnika ili gradonačenika privatnim medijima. Imamo i slučajeva gdje se direktno novac izdvaja za javne medije kroz subvencije ali i kroz direktne grantove i javne nabavke”, kaže Sokol. Sokol tvrdi da su istraživanja Mediacentra pokazala da većina medija, koji se finansiraju kroz javne budžete ili dobijaju veći procenat iz javnih budžeta, pozitivno izvještava o onima na vlasti a naročito onima na lokalnom nivou, o načelniku, gradonačelniku, ili političkoj partiji na vlasti. “Malo je kritičkog novinarstva. Mediji koji imaju kritički odnos prema donosiocima odluka većinom se finansiraju iz donatorskih grantova. Imamo i komercijalne medije kod kojih prevladava uglavnom komercijalni interes umjesto javnog”, navodi Sokol. Marko Divković smatra da je medijima, prema dosadašnjim iskustvima, osim donatora, za preživljavanje preostalo jedino da se orijentišu komercijalnim tokovima. “Tu je rizik da su upravo oglašivači čvrsto povezani sa aktuelnim politikama. Dio ozbiljnih medija upravo je zbog toga izgubio kredibilitet, bilo zato što izbjegavaju neke teme, osobe ili djela. Uz to, istraživački projekti koji su do sada opstajali gotovo isključivo zahvaljujući stranim donacijama, dolaze u situaciju ili da redukuju svoje planove ili da ih potpuno obustave. Nijedno od toga nije dobro, jer kako god pogledamo, broj nezavisnih i istraživačkih medija u BiH, nije veliki. Izostankom donacija, plašim se da će njihov broj biti na simboličnom nivou. Klijentelizam, kroz veze sa komercijalnim i političkim moćnicima
Novinari su kolateralne žrtve frustriranih političara
Eskalacija političke krize u Bosni i Hercegovini nije mogla proći bez novih ataka političara na novinare, što je ovdje nekima postala praksa. Šampionsku titulu u vrijeđanju novinara očekivano je i ovaj put zadržao Milorad Dodik. Piše: Miljan Kovač Aktuelnom predsjedniku Republike Srpske zasmetalo je valjda i to što se novinar Federalne televizije Đorđe Vujatović uopšte pojavio na njegovoj pres- konferenciji održanoj prvog dana marta. Samo nekoliko dana ranije prvostepeno osuđen na godinu dana zatvora i zabranu obavljanja javnih funkcija, vrlo nervozni Dodik ljutitio je upitao novinara šta radi na FTV i pozvao ga da pređe na RTRS, potvrdivši još jednom ko stvarno kontroliše entitetski javni servis. Očito nezadovoljan profesionalno hladnim odgovorom kolege Vujatovića, uputio mu je nimalo prijatnu poruku: „Znam da si dobio instrukcije od redakcije da me pitaš, ali budi oprezan!“ Valjda da svi koji se usude u RS raditi ovaj posao u skladu s profesionalnim normama utvrde lekciju, vidno frustrirani Dodik je „pokaznu vježbu ućutkivanja medija“ ponovio na novinaru Oslobođenja Goranu Dakiću. S tim da je ovaj put s riječi prešao na djela pa je na licu mjesta Dakiću izrekao mjeru zabrane ulaska u palatu u kojoj „stoluje“, ali je očito tretira kao privatni posjed. Uostalom, praksu istjerivanja s posjeda (Palate RS) Dodik je prvi put demonstrirao još 2012. godine, kada je s pres-konferencije istjerao novinarku Ljiljanu Kovačević. Predugačak je i sam spisak novinarki i novinara koji su od tada do danas istjerivani, vrijeđani, napadani direktno od predstavnika vlasti. Novinar Vladimir Kovačević je 2018. rekao da ga nisu političari svojim rukama tukli, ali svakako jesu stvorili atmosferu linča, u kojoj je jedva izvukao živu glavu. Napadači su osuđeni, o nalogodavcima niko i ne govori. Bahato protiv istine Bahato i osiono razračunavanje s medijima, podsjeća Đorđe Vujatović, nije ništa novo. Toliko dugo traje da je mnogima postalo normalno. Međutim, takvo ponašanje je sada intenzivirano do te mjere da je stvorena atmosfera linča. Institucije kojima je to u opisu posla ne rade ništa na kažnjavanju vrijeđanja i govora mržnje, što je dovelo do toga da i sami građani preuzimaju takav obrazac ponašanja i smatraju da je ne samo slobodno, nego i poželjno napasti novinare. Vujatović ističe da ovo nije prvi put da ga je Dodik prozivao, ali da je na neki način bio najvidljivije, posebno u svjetlu svih događaja i političke krize, koja je kulminirala do te mjere da je kod građana izazvan čak i strah od izbijanja novog rata. Zanimljivo je, kako kaže, to što je Dodik u tom verbalnom napadu iskoristio svoju agendu tog dana, u kojoj je pozivao sve predstavnike srpskog naroda da napuste institucije BiH. Čudan je način na koji prema Vujatovićevom mišljenju vlast u RS, zapravo, koristi medije sa sjedištem u Federaciji BiH, a čije novinare istovremeno napada. „To je njegov sukob sa svim novinarima i medijima koje on ne kontroliše. Međutim, iako on javno napada medije iz Federacije, on u stvari voli i koristi te medije, jer za njegovu političku dugovoječnost su velikim dijelom krivi baš ti mediji. Oni prate svaki njegov korak i na taj način afirmišu njegove politike. Štaviše, znamo da vlasti u Republici Srpskoj neke dokumente koji “pale javnost” (zakoni, zaključci, odluke) prije dostave tim medijima, iako mnogi od njih nemaju ni dopisnike iz Banjaluke“, kaže Vujatović za Impuls. Nikoli Morači i Aleksandru Trifunoviću su početkom marta 2023. godine oštećeni parkirani automobili. Zbog razotrkivanja brojnih afera, odnosno kritičkog i profesionalnog odnosa prema političkoj i društvenoj situaciji ovih banjalučkih novinara, „poruka“ je bila potpuno jasna. Počinioca, međutim, nije otkrila ni policija ni tužilaštvo. Otkrio ga je sam Morača. Ipak, ni nakon dvije godine nije izveden pred lice pravde, niti su njegovi ili motivi eventualnih nalogodavaca poznati. „Otkrio sam lično ko nam je izgrebao auta i svoja saznanja proslijedio policiji, koja je počinioca uhapsila i on je priznao sve. U međuvremenu je podignuta optužnica, ali evo prošle su nedavno tačno dvije godine kako nije zakazano suđenje“, kaže Morača. Nije to bio jedini pritisak koji je ovaj novinar trpio proteklih godina. Prije dvije godine je bio u centru pravog skandala, kada su ga protivno svim pravnim normama isljeđivali policijski službenici, vršeći na njega pritisak da otkrije izvor informacija. Kada je to odbio, oduzet mu je mobilni telefon. A u policijskoj stanici, gdje je bio pozvan na informativni razgovor, faktički je tretiran kao osumnjičeni. Pritisci ga ipak, kaže, nisu ni zaplašili ni utišali. „Pritisci i prijetnje uvijek su na mene uticali da još više radim, da kopam ono što se kaže dublje. Što je pritisak veći i što su prijetnje učestalije, znaš da si blizu cilja“, kaže Morača za Impuls. Leglizacija nasilja Izgleda da su vlastodršci koji bi ućutkivali medije, ali i sve kritičare njihovog „lika i djela“, frustrirani činjenicom da ni formalizacija cenzure kroz zakonsku kriminalizaciju klevete nije urodila plodom. Bar ne u onoj mjeri u kojoj su očekivali. Uostalom, jasno je da je ućutkivanje svake kritike ili informacije koja ne ide u prilog političarima na vlasti i bio jedini motiv za izmjene krivičnog zakona RS kojim se kriminalizuje kleveta. U Udruženju BH novinari kažu da preciznih podataka o broju podnesenih krivičnih prijava protiv novinara po ovom osnovu nema, jer neka okružna tužilaštva, iz njima znanih razloga, ne žele dijeliti te podatke. Ipak, prema nezvaničnim saznanjima od ukupnog broja prijava oko 10 % se odnosi na novinare. Novinarka Sanja Vasković, urednica portala Spin-info iz Istočnog Sarajeva je vjerovatno prva imala tu čast da zbog navodne klevete bude pozvana i u policiju. Krivičnu prijavu protiv nje podnio je vlasnik fime „Mraz“ iz Pala, Mladen Kovačević. Ova prijava, po opštoj ocjeni pravnih stručnjaka i novinarske zajednice, primjer je klasičnog pritiska na novinare. „Kovačević je na sve načine pokušao spriječiti pisanje teksta o malverzacijama vezanim za rad njegove firme, odnosno firmi, te pritisku na radnike. Zvao je kolegu koji je prvobitno pisao tekst pa onda i mene, kada sam ga u sljedećem tekstu pomenula i to dva dana zaredom. Kada je vidio da nećemo odustati i da ćemo nastaviti profesionalno raditi svoj posao, mene je prijavio direktno policiji, što je koliko znam prvi slučaj u
INTERVJU MAJA SEVER: EU treba djelovati, nezavisni mediji su ključni za razotkrivanje korupcije i napredak BiH
Predsjednica izvršnog odbora Evropske federacije novinara (EFJ) i predsjednica Sindikata novinara Hrvatske Maja Sever u razgovoru za Inforadar kaže da nema političke volje da se zaštiti kvalitetno novinarstvo u BiH, zbog čega nezavisni novinari mogu preživjeti i slobodno raditi samo uz pomoć izvan zemlje. Smatra da je važno poticati projekte koji omogućuju dugoročnu održivost medija, te finansijski jačati nezavisne novinarske kuće. “Uvijek je novinarstvo ključno, za demokraciju u svakoj zemlji i neovisni mediji ključni su za europske integracije i demokratske procese u BiH. Oni imaju ulogu čuvara demokracije – informiraju građane, nadziru rad vlasti, razotkrivaju korupciju i pružaju platformu za otvorenu debatu. Bez neovisnih medija, građani bi bili prepušteni propagandnim narativima političkih elita”, smatra Sever. U kontekstu rastuće političke represije u Republici Srpskoj, što mislite o budućnosti novinarskih sloboda u ovom entitetu i ima li EU odgovarajuće instrumente za suprotstavljanje takvim napadima na medije? SEVER: Novinarska sloboda u Republici Srpskoj sve je ugroženija. Nedavno uvedeni zakon o kriminalizaciji klevete i zakon o nevladinim organizacijama omogućuju vlastima da ciljano napadaju novinare i neovisne medije, označavajući ih kao “neprijatelje” ili “strane agente”. Takav zakonodavni okvir služi kao alat za gušenje kritičkih glasova i nameće ozbiljna ograničenja slobodi izražavanja. Novinari koji istražuju korupciju, zloupotrebu moći ili političke afere često su izloženi prijetnjama, sudskim procesima i ekonomskoj represiji, što dovodi do autocenzure. Europska unija ima određene mehanizme kojima može odgovoriti na ovakve pritiske. Može javno osuđivati napade na medije, uvjetovati financijsku pomoć napretkom u području slobode izražavanja, također podržavati neovisne medije kroz programe financiranja kvalitetnog novinarstva, ali strahujem koliko to zaista ima prespektive, jer vidimo kako se EU jasno opredijelila za povećanje sredstava za vojsku i ne znam koliko će biti zainteresirana za podršku kvalitetnom novinarstvu. Čak i kada EU reagira, zahtjeva ili očekuje, svjedočimo u Republici Srpskoj ignoriraju takve pritiske i umjesto približavanja europskim standardima biraju put dodatnog ograničavanja sloboda. Hoće li i ima li snage u takvim slučajevima, EU posegnuti za nekim konkretnim mjerama, uključujući sankcije protiv pojedinaca koji podrivaju medijske slobode… nisam baš sigurna. Vlast u Republici Srpskoj je kroz zakon o nevladinim organizacijama i kriminalizaciju klevete stavila metu na brojne medije i organizacije koje je prethodno označila kao “neprijatelje”. Koja je vaša poruka medijima, kako da se zaštite u ovoj situaciji? SEVER: Teško je reći kako se zaštititi. Često se osjećam kako smo nemoćni i kako zapravo samo pišemo priopćenja, upozorenja, a stvarno stanje na terenu jest sve teže. Osobno pokušavam biti u kontaktu s ljudima, pružiti neku ljudsku podršku i vidjeti može li se organizirati naka konkretna pravna podrška, ili zaštita. Mogu sad govoriti o važnosti solidarnosti i međusobnoj suradnji kako bi zajednički odgovorili na političke pritiske, ali svjesna sam da to nije dovoljno. No, nemamo izbora i nemamo druge nego se organizirati kroz profesionalna novinarska udruženja i sindikate i zajedno se boriti za neki sustav zaštite, pružati si pravnu podršku, te veću međunarodnu vidljivost. Sever: Novinarska sloboda u Republici Srpskoj sve je ugroženija Foto: Igor Kralj/PIXSELL/Arhiva Također, važno je iskoristiti mehanizme međunarodne zaštite, ako treba pravne postupke, izvijestiti europske institucije i tu nam je važna povezanost i trebamo koristiti platforme koje su i osnovane s tim ciljem a naša Europska federacija novinara dio je cijele priče. Nije lako, ali treba pronaći snage i ostati dosljedan u svom radu i ne podleći autocenzuri. Svaka autocenzura znači pobjedu onih koji žele ugušiti slobodu govora i kontrolirati medijski prostor. Obustava vanjske pomoći SAD-a sigurno će imati ozbiljne posljedice na medijski sektor u BiH, posebno na neovisne i istraživačke medije. Koliko će to utjecati na slobodu govora u BiH i korupciju? Treba li EU intenzivnije djelovati u ovoj situaciji? SEVER: Obustava američke pomoći je zapravo katastrofa, cijela mreža neovisnih medija temeljila je svoj rad na međunarodnoj pomoći, često američkoj. Na žalost to ponovo pokazuje ono što sam navela u prvom odgovoru da nema političke volje da se zaštiti kvalitetno novinarstvo u BiH, pa neovisni novinari mogu preživjeti i slobodno raditi samo uz pomoć izvan zemlje. Ova situacija mogla bi rezultirati zatvaranjem pojedinih redakcija, što bi dodatno oslabilo pluralizam medija i istraživačko novinarstvo, zaustavilo priče o korupciji i zloupotrebama vlasti. EU bi trebala prepoznati ovaj problem i osigurati dodatnu financijsku pomoć neovisnim medijima u BiH. Također, važno je poticati projekte koji omogućuju dugoročnu održivost medija, primjerice kroz razvoj modela pretplate i jačanje financijske neovisnosti novinarskih kuća. Koliko su nezavisni mediji u BiH bitni za EU integracije i demokratske procese? SEVER: Uvijek je novinarstvo ključno, za demokraciju u svakoj zemlji i neovisni mediji ključni su za europske integracije i demokratske procese u BiH. Oni imaju ulogu čuvara demokracije – informiraju građane, nadziru rad vlasti, razotkrivaju korupciju i pružaju platformu za otvorenu debatu. Bez neovisnih medija, građani bi bili prepušteni propagandnim narativima političkih elita, što bi ograničilo njihovu sposobnost donošenja informiranih odluka na izborima i sudjelovanja u političkom životu. EU integracije podrazumijevaju usvajanje europskih vrijednosti, među kojima je sloboda medija jedna od temeljnih. Stoga je ključno da EU aktivno podržava i štiti neovisno novinarstvo u BiH, kako financijski, tako i kroz svaki oblik podrške. Kako ocjenjujete trenutnu situaciju u vezi sa slobodom medija u BiH, posebno s obzirom na pad sa 64. na 81. mjesto na Indeksu slobode medija? SEVER: Pad BiH na Indeksu slobode medija odražava pogoršanje situacije na terenu. Novinari su sve češće izloženi prijetnjama, tužbama i fizičkim napadima, dok politički pritisci na medije rastu. Ne postoje učinkoviti mehanizmi zaštite novinara, a neovisni mediji suočavaju se s financijskim problemima koji otežavaju njihov rad. Pratili smo problem s javnim medijskim servisima i jednostavno mediji u BiH vrte se u začaranom krugu iz kojeg im političari ne daju izaći. Kako osigurati bolju slobodu medija u BiH? SEVER: Bolja sloboda medija može se osigurati kroz pravne reforme, financijsku podršku neovisnim medijima i jačanje svijesti građana o važnosti slobodnog novinarstva. Potrebno je osigurati veću transparentnost vlasništva nad medijima, zaštititi novinare od političkih pritisaka i osigurati mehanizme za njihovu sigurnost. Bez neovisnih i slobodnih medija, BiH neće moći napredovati ni u demokratskom razvoju ni na putu prema EU. Zakonodavni okvir za medijske slobode u BiH je u stalnoj fazi čekanja. Šta konkretno, prema
Republika Srpska klizi u medijski mrak
Medijske slobode u Republici Srpskoj (RS) suočavaju se sa mnogim izazovima, uključujući političke pritiske, ekonomske probleme i cenzuru. Prema izvještajima međunarodnih i domaćih organizacija za slobodu medija, stanje u RS je zabrinjavajuće, a novinari često rade u neprijateljskom okruženju. Autorica: Melani Isović; Naslovna fotografija: Pixabay Bosna i Hercegovina je 2024. godine zabilježila pad na Svjetskom indeksu medijskih sloboda Reportera bez granica (RSF), zauzimajući 81. mjesto, što predstavlja pad od 17 pozicija u odnosu na prošlogodišnju 64. poziciju. Time je postala zemlja s najvećim nazadovanjem među državama Zapadnog Balkana. U izvještaju, objavljenom povodom Svjetskog dana slobode medija, posebno se ističe da rekriminalizacija klevete u Republici Srpskoj dodatno ugrožava novinarstvo, koje je ionako pod snažnim pritiscima političkim, ekonomskim i sigurnosnim. Novinari u BiH suočavaju se s brojnim opstrukcijama i često ne osjećaju sigurnost u svom radu. RSF naglašava da sloboda medija i kvalitet novinarstva variraju u različitim dijelovima zemlje. Iako u BiH postoji veliki broj medijskih kuća, uključujući televizijske kanale i istraživačke online portale, to ne garantuje stvarni pluralizam mišljenja. Političko okruženje u cijeloj zemlji ostaje nepovoljno za nezavisno novinarstvo, ali se uslovi razlikuju u zavisnosti od entitetskih struktura. Prema RSF-u, medijsko okruženje je nešto povoljnije u Sarajevu i Federaciji BiH u odnosu na Republiku Srpsku. Prema istraživanju o medijskim slobodama koje su 2023. godine sproveli BH novinari, zabrinjavajući podaci ukazuju na rastuću netoleranciju prema novinarima, posebno u Republici Srpskoj. Alarmantan je podatak da čak 74% ispitanika u RS smatra opravdanim fizički napasti ili udariti novinara u određenim situacijama. Ovaj rezultat reflektuje zabrinjavajući nivo neprijateljstva prema medijima i novinarima koji kritički izvještavaju o vlasti i društvenim problemima. Istovremeno, on ukazuje na ozbiljne posljedice dugogodišnje političke retorike koja novinare često targetira kao neprijatelje, ali i na rastući stepen nesigurnosti u kojoj rade medijski radnici u Republici Srpskoj. Medij ne smije biti politizovan. Ako je politizovan, onda nije medij nego partijsko glasilo što znači da njegova primarna funkcija nije informisanje i rad u javnom interesu nego propaganda. Ukratko, pratiti medije ovde je veoma frustrirajuće, započinje razgovor za infoVezu urednica Direkt portala Milanka Kovačević iz Gacka. “Generalno, za političke stranke su najbolji mediji oni koji prenose njihove stavove, saopštenja, izjave lidera stranke bez ikakvog kritičkog osvrta ili postavljanja nezgodnih pitanja. Da bi to postigli, sa jedne strane su napravili svoje medije, a sa druge, zaposeli javni servis koji odavno nije mesto na kome se štiti javni interes. Za njih je očito važnije ko raspoređuje budžet nego ko ga puni. Umesto informacija građanima nude spin. Tako da smo u deficitu sa kvalitetnim novinarstvom, ali imamo suficit megafona”, naglašava Kovačević. Odnos vlasti i medija se mijenjao tokom vremena. “Najpre je vlast doživljavala nezavisne medije kao kamen u cipeli, nisu im bili mili, ali neka ih, neka postoje. Tu i tamo su pokušavali da ih prevedu na svoju stranu, da ne kažem da ih potkupe pričom o tome kako treba da se fokusiraju na dobre strane i pozitivne priče, a ne samo na neko kršenje zakona i korupciju. Onda je, kako je društvena kriza rasla, a korupcija i kriminal uzimali maha, vlast shvatila da joj ti šumovi mogu naštetiti, pa je krenula u oštriju borbu”, navodi Kovačević. Dalje ističe da je postalo potpuno prihvatljivo da se ne odgovara na pitanja upućena iz nezavisnih redakcija, da se na konferencijama napadaju i vređaju, da ih funkcioneri etiketiraju i pokušavaju da diskredituju iznoseći neistine da su strani plaćenici, domaći izdajnici i druge floskule koje, kao i termin „obojena revolucija“ služe da među običnim svetom ubace crv sumnje. “Sad smo stigli na korak do zabrane jer će, kako stvari stoje, tamo neko izgleda sebi dati za pravo da ocenjuje da li neko podriva stabilnost RS, pa da ga zabrani. Svi scenariji koje smo kroz istoriju gledali, a i danas su u Belorusiji, Rusiji i ostalim Severnim Korejama na snazi, i ovde će izgleda biti u igri” govori Kovačević. Javni novac često se usmjerava i ka privatnim medijima koji otvoreno podržavaju vlast, čime se dodatno narušava medijski pluralizam. Umjesto objektivnog informisanja, ovi mediji služe kao propagandni alat, promovišući narative koji odgovaraju političkim strukturama na vlasti. “Niti postoji, niti tu transparentnost neko traži. Jasno je da se javnim novcem finasiraju i privatni mediji koji su u propagandnoj službi vlasti. Zna se ko može da računa na novac iz Elektroprivrede ili drugih javnih preduzeća, kao se on dogovara i dobija i kako se uzvraća na tu „milost“. Niti je tu bilo nekih javnih poziva niti fer utakmice”, objašnjava Kovačević. Napadi i tužbe predstavljaju glavne metode pritiska na novinare. Fizički napadi služe za zastrašivanje i ugrožavanje njihove sigurnosti, dok se tužbama nastoji finansijski iscrpiti mediji i otežati njihov rad. Ciljano targetiranje novinara stvara atmosferu straha i autocenzure, ugrožavajući slobodu medija. “Svedoci smo da je u poslednjih desetak dana na novinare atakovao savetnik predsednika RS Branislav Okuka, da ih Milorad Dodik targetira, zove izdajnicima i preti nekim spiskom. Neki ostrašćeni pojedinci u tome vide ohrabrenje da je dozvoljeno i društveno korisno napadati novinare. Umesto da ih doživljava kao važne činioce bez koga nema napretka u demokratskom društvu, prosečan stanovnik oseća veliki animozitet prema novinarima i smatra ih krivim za lošu atmosferu što nas vraća na ono prvo pitanje politizacije medija i delimično daje odgovor kako smo došli do toga”, naglašava Kovačević. Javnost uopšte nije svjesna koliko su sloboda medija i sloboda javnog govora u Republici Srpskoj ugroženi. Prevashodno zato što je građanska svijet na veoma niskom nivou, a medijska pismenost nije široko rasprostranjena ističe freelance novinar koji izvještava za desetine medija u državi i regiji Slađan Tomić. „Dodatni problem je i što većina građana ne razumije zašto su nam bitni slobodni mediji neshvatajući koliko je bitan novinarski posao. Građani nemaju razvijenu svijest da su novinari njihovi zastupnici a ako oni nisu slobodni onda nisu ni građani. Stvorena je neprijateljska atmosfera i neprijateljsko okruženje prema novinarima što je pdoržano od građana koji će opet platiti najskuplji ceh“, pojašnjava Tomić. Negativni narativi kreirani od najistaknutijih političara ohrabruju građane da i oni budu kreatori neprijateljskog sadržaja prema novinarima i medijima. „Oni nemaju tradicionalne medije poput TV ili podijum na javnom