OPŠTINA IZMEĐU STARIH PROJEKATA I NOVIH OBEĆANJA: U Nevesinju ima posla, ali ljudi odlaze u Mostar
Procjenjuje se da najmanje 1.000 ljudi svakodnevno odlazi na posao u susjedni Mostar, što je duplo više nego prije tri godine. NEVESINJE – U proteklih nekoliko godina u Nevesinju se udvostručio broj zaposlenih – procjenjuje se da najmanje 1.000 ljudi svakodnevno odlazi na posao u susjedni Mostar, što je duplo više nego prije tri godine. Mada zvuči kao crni humor, ova poražavajuća činjenica da ljudi u Nevesinju nemaju posla kao da ne brine puno lokalne vlasti. Sjećamo se izjave načelnika Nevesinja, koja je prije dvije godine postala hit na društvenim mrežama. „Zarade svoju platu i donesu je ovdje u Nevesinje. Ovdje imaju svoje stanove, kuće… djeca im idu u školu. Po meni je to skroz okej“, izjavio je Milenko Avdalović, načelnik Nevesinja, za Al Jazeeru u junu 2022. godine. Možda je za vlast “skroz okej” što i pored milionskih donacija i kreditnih zaduženja, u Nevesinju nema ni na vidiku završetka obećanih projekata, a ni novih radnih mjesta. Kredit na kredit Kada je prije skoro četiri godine započeo drugi mandat načelnika opštine, Avdalović je zatekao kreditno zaduženje od oko 4,1 milion maraka, koliko je ova lokalna zajednica zadužena još 2017. godine za njegovog prvog mandata. Od navedenog iznosa 3,5 miliona maraka iznosila je glavnica, a ostatak kamate. U odluci o kreditnom zaduženju tada je navedeno da će sredstva biti korištena za “pokriće deficita, refinansiranje postojećih kredita i kapitalne investicije”. Od “kapitalnih investicija” Nevesinje je dobilo novi vodovod s izvorišta Udbina, koji je svečano otvoren u septembru 2018. godine. Iako tada najavljen kao istorijski projekat kojim se trajno rješava vodosnabdijevanje stanovništva, redovno snabdijevanje ispravnom pijaćom vodom i dalje je problem građana u urbanom dijelu opštine. Obećani, kao i započeti projekti izgradnje vodovodne mreže u mnogim selima i dalje su daleko od realizacije. O problemima snabdijevanja vodom na području mjesne zajednice Lukavac, na čijoj teritoriji se i nalazi izvorište Udbina, pisali smo i 2021. godine Vodovod iz Udbine realizovan je sredstvima elektroenergetskog sektora RS, tačnije hidroelektrana na Trebišnjici, a izgrađen je u sklopu hidroenergetskog projekta “Gornji Horizonti”, a prema navodima investitora koštao je preko devet miliona maraka. Dakle, kreditna sredstva opštine namijenjena za “kapitalne investicije” nisu potrošena za ovaj projekat. Jedna od “kapitalnih investicija” u Nevesinju bila je i rekonstrukcija Doma kulture “Nebojša Glogovac” 2021. godine. Nakon provedene procedure javne nabavke, posao je dobila lokalna firma “Aurora”, a vrijednost radova iznosila je 445.119,10 KM bez PDV-a. Došlo je i do “nepredviđenih radova” pa je ova firma već iduće godine za završetak rekonstrukcije Doma kulture dobila i dodatnih 88.102,66 KM. Bila je to druga po redu rekonstrukcija ovog objekta, jer samo tri godine ranije, tačnije u novembru 2018. godine, održana je ceremonija svečanog otvaranja rekonstruisanog Doma kulture, kojoj su prisustvovali i najviši zvaničnici Republike Srpske. Za taj posao je tada firmi “MDM” iz Nevesinja plaćeno 440.573,87 KM bez PDV-a. Donacije za minimalac U izjavi agenciji “Srna”, načelnik se 12. decembra prošle godine pohvalio sredstvima pomoći koje je ova opština dobila od Vlade Srbije. On je tada rekao i da je Srbija u dva navrata pomogla opštini Nevesinje “s više od tri miliona evra”, kao i da se očekuje još 950 000 evra pomoći. On je podsjetio, prenosi “Srna”, da je “zahvaljući pomoći iz Srbije u potpunosti rekonstruisan Dom kulture, u kojem su smješteni Muzička škola, spomen-soba, kino-dvorana, tako da Nevesinje sada ima reprezentativni objekat u centru grada”. Rekao je i da su sredstva korištena za proširenje vrtića, intervencije na zgradi gimnazije te za infrastrukturne projekte u pojedinim naseljima. Pohvalio se i da je 500.000 maraka preusmjereno kao podsticaj za otvaranje radnih mjesta u tekstilnoj fabrici “Mraz”, gdje je kako je rekao “zaposleno 130 žena”. Međutim, već početkom ove godine u “Mrazu” su nastupili problemi. Zbog, kako je ustvrdio vlasnik ove firme sa sjedištem u Palama Mladen Kovačević, povećanja minimalne plate u RS na 950 maraka, koji je bio je prinuđen otpustiti pola zaposlenih. Biće to ujedno i okidač da javnost sazna da su u ovom “privrednom čudu” koje su opštinske vlasti na sva usta hvalile i bogato pomagale podsticajima, radnice sve vrijeme dobijale minimalac od 700 maraka. Da bi zaradile “toliku” platu, radile su i prekovremeno i vikendom i praznikom, jer radno vrijeme i radni dan je “gazda” sam određivao. O nehumanim uslovima rada u “Mrazu” pisao je i portal Spin-info. Ovaj portal je otkrio i da je osim od opštine “Mraz” sve vrijeme, na “vrlo čudan” način, podsticaje dobijao i od Zavoda za zapošljavanje RS. Pod pritiskom javnosti i lokalne opozicije, opština je formirala komisiju koja je imala zadatak da utvrdi da li su sredstva od podsticaja racionalno trošena. Kako je bilo i za očekivanje, komisija “nije ništa utvrdila”. Zbog čega nema prepreke i za nove, eventualne podsticaje ovom i sličnim “velikim privrednicima”. Uostalom, s oko 30 zaposlenih radnica “Mraz” je jedini fabrički pogon u opštini Nevesinje. Za sve gore navedeno po nekoj, kažu, vrlo čudnoj računici nisu dovoljni ni dosadašnji krediti ni milioni evra iz Srbije pa se opština odlučila za novo kreditno zaduženje. Krajem prošle godine, i pored najave da će iz Srbije dobiti novu donaciju, opština se odlučila zadužiti za dodatnih 1,5 miliona maraka kredita, koji će opet kažu biti trošen u “kapitalne investicije”. Ima projekata, nema vjetrenjača Ali opštinske vlasti često naglašavaju da je “nada u energetskim projektima”, koji se realizuju na području ove opštine. Pominje se prije svega hidroenergetski projekat “Gornji Horizonti”, koji podrazumijeva da se voda iz buduće akumulacije u Nevesinjskom polju tunelom provodi na turbine buduće hidroelektrane “Dabar”. Naglasak je na “buduće”, s obzirom da su rokovi za završetak radova više puta prolongirani. Javnost se još sjeća najava da će prvi kilovati struje u Dabru biti proizvedeni do kraja 2018. godine. U međuvremenu prokopan je dovodni tunel dužine oko 12,5 kilometara. I pored toga roka za završetak radova još uvijek nema ni na vidiku, iako je cijena projekta do sada porasla preko tri puta. Zato su na vidiku novi i novi problemi. Najnoviji je da je Okružni sud u Banjaluci donio odluku kojom se poništava dozvola za izvođenje radova. Na vidiku nema ni vjetroelektrana na Grepku iznad Nevesinja, koje su takođe
(NE)ISPUNJENA OBEĆANJA: Skupi projekti, afere i političke borbe u Općini Centar
U slučaju poslovanja “kosog lifta” prekršen je niz zakona, poput onog o javnim nabavkama, što je konstatovao i Ured za borbu protiv korupcije Kantona Sarajevo. CENTAR SARAJEVO – Ja sam novi načelnik Centra. Ovo nije bila fer kampanja. Bila je vrlo brutalna. Opraštam svaku tešku riječ. Od ovog momenta ja sam načelnik općine za sve građane. Ja sam dijete ovog grada i bit ću načelnik svih koji u Centru žive. Ovako je govorio u novembru 2020. godine Srđan Mandić. A od tada do danas Mandić je ispunio samo dio obećanja datih na početku svog mandata. Moglo bi se reći da su neprestane rasprave obilježile njegov mandat. Sasvim je sigurno da očekivanja građana nisu ostvarena Krenimo redom. Jedanaest mjeseci nakon što je preuzeo dužnost, Mandić je protiv svog prethodnika Nedžada Ajnadžića, podnio krivičnu prijavu Tužilaštvu KS. Ajnadžića i još nekoliko NN osoba Mandić je prijavio za zloupotrebu položaja u vezi sa regulacionim planom na Marijin Dvoru. Prijava je uslijedila nakon što je Općinsko vijeće Centar održalo tematsku sjednicu o slučaju Hastahana, odnosno o izmjenama Regulacionog plana Marijin Dvor koje su urađene za vrijeme Ajnadžićevog mandata. Te izmjene su dovele do prodaje dijela lokaliteta Hastahana za gradnju nove zgrade Centralne banke što je dovelo do snažnog protivljenja građana koje je podržala i Naša stranka. Centralna banka Bosne i Hercegovine (CBBiH), na čelu sa guvernerom Senadom Softićem, tužila je Općinu Centar zbog nerealizacije izgradnje objekta CBBiH u parku Hastahana i zahtjevala je isplatu više od 14 miliona konvertibilnih maraka, pisao je prošle godine Raport. Ova tužba je zaustavila sve planirane radove u parku Hastahani, a sudski proces je i dalje u toku. Više saznajte na misbih. Mandić je poslije „Hastahane“ često spominjan u medijima i javnosti zbog izuzetno skupe šetnice – Sarajevski ćilim u Velikom parku, koji je otvoren nakon probijanja svih rokova za okončanje radova, a koštao je čak 1.700.000 KM i prezentiran je kao kapitalni projekat. Prema pisanju Slobodne Bosne javnosti do danas nisu stavljeni na uvid dokumenti o troškovima Sarajevskog ćilima, što otvara pitanja o mogućoj zloupotrebi. Među aferama koje su potresale Centar bila je i ona o najskupljoj web stranici u državi, a za koju je Općina izdvojila 70.200 KM. Novac je dat firmi Promotim d.o.o, čiji je uposlenik jedan od prvih Mandićevih saradnika i šef Kluba vijećnika Naše stranke Alen Girt. Za rekonstrukciju mosta Festina lente za koju je prvobitno bilo predviđeno 205.000 KM, na kraju je plaćeno čak 401.000 KM i to uz izvođača Dinalsa d. o. o, preduzeće sa kojim načelnik redovno radi, a koje je poznato i po radu na famoznom kiosku od 250.000 KM, o čemu su pisali mnogobrojni mediji. Više saznajte na misbih. O tome da je Mandić, samo pod drugim stranačkim obilježjem, nastavio da slijedi praksu svog prethodnika Ajnadžića, pisao je i InfoRadar. U slučaju poslovanja “kosog lifta” prekršen je niz zakona, poput onog o javnim nabavkama, što je konstatovao i Ured za borbu protiv korupcije Kantona Sarajevo. Naime, budžetski inspektorat Kantona Sarajevo svojim izvještajem 5. aprila 2023. godine potvrdio je neregularno poslovanje “kosog lifta” u sarajevskom naselju Ciglane koje je InfoRadar dokumentovao kroz nekoliko tekstova objavljenih 2022. i 2023. Javnog poziva za odabir najpovoljnijeg ponuđača nije bilo iz razloga što su nadležni u Općini Centar već unaprijed sve dogovorili, misleći da će na taj način zataškati malverzacije. Iako su na početku mandana bili uz njega, kolege iz NiP-a su “otkazale” podršku Mandiću, pa je pokrenuta inicijativa za njegovu smjenu. U konačnici referendum za opoziv načelnika Općine Centar u Sarajevu je propao. Sarajevsko Tužilaštvo zaprimilo je nekoliko krivičnih prijava protiv Mandića i to zbog zloupotreba položaja ili ovlaštenja. U kojoj su fazi postupci javnosti nije poznato. Iako je Mandić pokrenuo niz projekata, poput obnove Trga Karla Paržika na Marijin Dvoru, dio građana ove općine je nezadovoljna radom načelnika. Putem društvenih mreža i medija poručuju da su ulice Centra sraskopane i zapuštene, da su potrebne kante za otpatke, nova rasvjeta, bolje održavanje javnih površina… – Općina nikad nije bila prljavija, zapuštenija a najugroženiji stanovnici Centra nikad nisu uspjeli doći do načelnika, neke su od zamjerki Mandiću o čemu su izvještavali domaći mediji. Mandić je na kraju svog mandata poručio da će se opet kandidovati za načelnika Općine Centar (Naša stranka), iako mu, priznaje, “nije išlo sve kako je zamislio”. Protekle četiri godine, između ostalog, nazvao je “depresivnim” a stanje u Općini je ocijenio “lošim”. Ipak, očekuje promjene i nada se boljem uspjehu u narednom mandatu, ako opet dobije podršku građana. INFORADAR.BA/MISBIH.BA
RTV VISOKO: Nekadašnji radnici još čekaju svoja prava
Javno preduzeće RTV Visoko otišlo je u stečaj prije šest godina, a bivši uposlenici još uvijek traže pravdu. Trenutno se postupak vodi na Ustavnom sudu BiH, kako tvrdi i sam Alen Jazić, jedan od nekoliko bivših uposlenika koji su tužili svoje bivše preduzeće. Navodi kako presudu očekuju u narednim mjesecima, a da su spremni pravdu tražiti i u Strasbourgu. VISOKO – Kako je još 2018. godine pisao Mediacentar Sarajevo tadašnje Općinsko vijeće Visoko, na čelu s bivšom načelnicom Amrom Babić, donijelo je 2017. godine odluku da se to javno preduzeće gurne u stečaj, a da se televizijski i radijski program nastave emitirati preko Javne ustanove „Centar za kulturu i sport“. Regulatorna agencija za komunikacije je 20. februara 2018. godine donijela odluku o prijenosu dozvole za radijsko i televizijsko emitovanje sa JP RTV Visoko d.o.o. na „JU Centar za kulturu i informisanje Visoko“, da bi nedugo nakon sjednice održane 26. maja jedan dio radnika napustio RTV Visoko odnoseći pritom kompletnu tehničku opremu u prostorije Centra za kulturu i informisanje. Kako dalje objašnjava Jazić, lokalna vlast do danas nije poduzela ništa osim što je jednu radnicu vratila u radni odnos, a njih petero je ostalo u istom statusu kao i 2018. godine. “Nas pet nismo ni u kakvoj političkoj stranci, a ta kolegica jeste i ona je nagrađena, pretpostavljam, direktorskom funkcijom, a mi ostali smo ostali na istom statusu kada je u pitanju RTV Visoko. U međuvremenu, mi smo se svi snašli. Niko ne želi da se vrati u to preduzeće odnosno sada već javnu ustanovu”, ističe i dodaje kako se to sad zove Centar za kulturu, sport i informisanje i da je svakome jasno da onaj ko te hrani, ko te finansira, ko ti daje platu, ima apsolutnu moć da ti naredi kako ćeš neke stvari raditi, a kako nećeš raditi. “Ja zaista u to ne ulazim. Kome to može stat u obraz nek radi, ja to neću, ne znam”, poručuje. U iščekivanju vlastitih prava Bivši radnici su podnijeli, kako objašnjava Jazić, tužbu Opštinskom sudu u Zenici po pitanju naknadne štete jer su dobili od Opštinskog suda u Visokom presudu po radno-pravnom odnosu gdje im dođe šest do devet godina neuplaćenog staža i razlika u plati i toplim obrocima za koje su bili oštećeni. “Kada smo to podnijeli Opštinskom sudu u Zenici mi smo tužbu naslovili na Javno preduzeće RTV Visoko i Javnu ustanovu tada Centar za kulturu i sport koja je bila pravni sljednik RTV Visoko s obzirom da je jedan znatan dio ljudi iz upravljačke strukture prešao da radi u tu javnu ustanovu. Kompletna oprema je prensena u tu javnu ustanovu. I pokretna i nepokretna imovina. Zatim, dozvole za emitovanje programa su prenesene s tačke A na tačku B. Mi smo tužili njih. Kada smo došli na sud bili smo zaista spremni”, navodi. Alen Jazić Jazić dalje ističe kako su konstatovali na tim sudskim raspravama kako je stečajni upravnik razgovarao s ljudima iz opštine i s ljudima iz ustanove Centar za kulturu i sport, a što zakonski nije smio da radi. “Onda su predložili svog svjedoka, koja je u tom trenutku bila direktorica Centra za kulturu i sport. Na sveopšte iznenađenje svih prisutnih u sudnici, ta svjedokinja je iznijela nekoliko frapantnih podataka: da zaposlenici koji su prešli s RTV Visoko u Centar za sport i kulturu nisu imali nikakvih dokumenta, od rodnog lista do dokumenata o stečenoj školskoj spremni, ali da su došli s otkucanim, pripremljenim rješenjem za koje pozicije se postavljaju u Centru za sport i kulturu”, ističe on. No, sudinica je ipak donijela odluku, objašnjava Jazić, da oni nisu u pravu jer nisu tužili ispravnu instituciju. Nakon te odluke njih četvero bivših uposlenika podnijelo je tužbu u Tužilaštvu Zeničko-dobojskog kantona (ZDK), a drugi kolega je samoinicijativno krenuo u tužbu, samo što je on tužio opštinu, a ne javnu ustanovu i preduzeće. “On je otkupio arhivsku građu RTV Visoko. Mi podnosimo Tužilaštvu zahtjev da oni pokrenu postupak, a pokreće taj naš kolega svoj postupak paralelno, ali s potpuno drugačijom osnovom. Jedan znatan dio dokumentacije iz našeg slučaja na neki način prelazi kod tužioca koji vodi postupak kod našeg kolege. Nas se odbija. Tužilaštvo ZDK, odnosno nadležni tužilac, odbija naš zahtjev kao neosnovan. Poslije saznamo da je neko iz našeg slučaja dostavljao dokumentaciju, određene dokumente, tužiocu B, a tužilac A je bio pokriven time da nema dovoljno dokaza. Onda je tužilac B kazao da ne može dva puta po istoj osnovi voditi proces. Tako da je pojeo vuk magarca”, zaključuje Jazić. S obzirom da je Visoko dobilo status grada 2019. godine, Tacno.net je poslao upit gradu Visoko šta je učinio povodom situacije bivših zaposlenika RTV Visoko, do objave ovog teksta nismo dobili odgovor. TACNO.NET/MISBIH.BA
MILIĆI: Dukić više nije gospodar života i smrti, u najavi i hapšenja
Javna je tajna da je Rajko Dukić, privrednik iz opštine Milići, zajedno sa svojom kompanijom „Boksit“ i njenim ćerkama firmama više od dvije decenije gospodario, ne samo ovom opštinom, nego i čitavom regijom Birač. MILIĆI – Ipak, unazad nekoliko godina stvari su se počele rapidno mijenjati, a Dukić je u tom procesu defitnitivno izgubio status „povlaštenog“ privrednika. Mnogi mediji su godinama unazad pisali i o kontroverznim odlukama koje je ovaj privrednik donosio, njegovim sumnjivim poslovima sa opštinom, ali i entitetskim budžetom i javnim preduzećima, a jedna od najvećih afera je bila pokušaj ubistva novinara i aktiviste Slobodana Vasiljevića iz Šekovića. Podsjećamo, Vasiljević je bio Dukićev veliki kritičar, a polovinom 2019. godine napadnut je od strane više osoba iz Milića i Vlasenice i gotovo nasmrt pretučen. Iako su mnogi odgovarali za pokušaj Vasiljevićevog ubistva, Rajko Dukić nikada nije, iako ga je Vasiljević mnogo puta ranije spominjao kao čovjeka koji je bio naručilac ovog zločina. Sa druge strane, kompanija „Boksit“, kako smo i mi izvještavali, bila je „kraljica“ javnih nabavki u Milićima. Podsjećamo da su oni u Milićima radili gotovo sve što se može zamisliti, od rudarenja, poljoprivrede, peradarstva, prevoza putnika, građevinskih radova, zasipanja puteva i još mnogo toga. Opština Milići, čiji je tadašnji načelnik Momir Lazarević (koji je bio kadar SNSD-a), potpisala je mnoge ugovore o javnim nabavkama sa firmama koje su u direktnoj ili indirektoj povezanosti sa Dukićem. Tako je usluge osiguranja zaposlenih redovno vršila Drina osiguranje. Predsjednik upravnog odbora kompanije “Drina osiguranje” bio je Rajko Dukić, dok je njegov sin Aleksandar tada bio član upravnog odbora ove kompanije. Drina je osiguravala i JP “ŠUME REPUBLIKE SRPSKE” A.D. SOKOLAC, Univerzitetsko-klinički centar, vozila Narodne skupštine Republike Srpske, automobile Vlade RS, KPZ Istočno Sarajevo, Elektroprivredu i pregršt drugih javnih institucija, ustanova i preduzeća. “Boksit” a.d. Milići su održavali i lokalne puteve na teritoriji ove opštine, zatim nabavljali robe koje su neophodne za potrebe reprezentacije u čajnoj kuhinji, te robe za potrebe čišćenja kancelarijskih i službenih prostorija itd. Firma “Gramel” d.o.o. Milići (ćerka firma kompanije „Boksit“) je takođe uspješno sarađivala sa opštinom i prolazila mnogobrojne tendere. Firma se bavi proizvodnjom metalnih konstrukcija i njihovih dijelova, a zastupnik firme u to vrijeme bio je Jugoslav Dukić, bratić Rajka Dukića. Gramel je vršio izgradnje i rekonstrukcije vodovoda i kanalizacije, zamjene rasvjete u sportskom centru, održavao javnu rasvjetu, ali i lokalne puteve. Ukratko, desetine miliona maraka godišnje se slivalo u kasu kompanije „Boksit“ i njenog predsjednika Rajka Dukića. Ipak, unazad nekoliko godina stvari su se počele rapidno mijenjati, a Dukić je u tom procesu defitnitivno izgubio status „povlaštenog“ privrednika. Iako Boskit i danas „dobije“ poneki tender od opštine, to nije ni izbliza slika kakva je bila. Tako npr. danas opština Miliće tendere za održavanje puteva dodjeljuje raznim privrednim subjektima, poput AD Komunalno Milići, Zvornik putevi i sl, javnu rasvjetu održava i MAPinženjering, a nabavku robe neophodne za potrebe reprezentacije u čajnoj kuhinji dobavlja Zvorničanka. Boskit danas uglavno dobija sitne poslove nabavke goriva, dok Gramel sa vremena na vrijeme dobija takođe sitne poslove održavanja javne rasvjete. Bivši odbornik u Skupštini opštine Milići Ljubiša Pantić za Infovezu kaže da je moguće i hapšenje Rajka Dukića. „Prema mojim saznanjima koja nisu zvanična, u Milićima će ubrzo biti hapšenja, a prvi na tapetu je upravo Dukić, ali neće ostati imuni ni njegovi saradnici. Dok sam bio odbornik, jednom prilikom sam došao u Skupštinu u majici sa njegovim likom i „prigodnom“ porukom, a policija je dovela specijalnu jedinicu sa dugim cijevima. Danas ga ti isti ljudi pljuju na sve strane. Nama je svima jasno da Dukić više nije ni blijeda sjenka onoga što je bio, ali mene više brine jedna druga stvar, a to je da će Dukić samo biti zamijenjen nekim novim licem, a loša politička praksa će ostati ista“, objašnjava Pantić i dodaje da u Milićima narod treba da se zapita do koga je: Ljubiše Pantića, Rajka Dukića, Radovana Viškovića ili do samog naroda. INFOVEZA/MISBIH.BA
BURNE ČETIRI GODINE U GRADIŠKI: Poslovi za prijatelje, Škrbićevog zeta, gradonačelnikovu suprugu
Ekološku dozvolu firmi u vlasništu Ljiljane Adžić izdao je grad Gradiška na čijem čelu je gradonačelnik Zoran Adžić. GRADIŠKA – Vlast u Gradiški je u prethodne četiri godine prepoznatljiva po davanju sumnjivih poslova “prijateljskim” kompanijama, javnim nabavkama na kojima su pobjeđivali podobni, ali i poslovima za članove porodice aktuelnog rukovodstva grada. Zaduženja i krediti za servisiranje obaveza nisu gradskoj vlasti u Gradiški, na čelu sa Zoranom Adžićem iz SNSD-a, bili prepreka da organizuju sumnjive milionske javne nabavke. U julu 2021. godine lokalna vlast je “Zavodu za vodoprivredu” iz Bijeljine za izradu projektne dokumentacije za razvoj i unaprijeđenje vodovodnog sistema kojim upravlja Vodovod Gradiška platila više od milion maraka. Ugovor o poslu potpisan je u februaru 21. godine. Kriterijum za dodjelu posla bila je najniža cijena a Zavod za vodoprivredu je, zanimljivo, bio i jedini ponuđač. Opozicija u Gradiški je tada tvrdila da se radi o poslu koji je preskupo plaćen i da je riječ o klasičnom izvlačenju novca iz budžeta grada. Sredinom prošle godine grad Gradiška je bio velikodušan prema još jednoj kompaniji koja se dovodi u vezu sa pojedincima koji su bliski vladajućoj stranci u Republici Srpskoj. Kompanija “DWELT” u vlasništvu Stefana Krnete, koji je zet nekadašnjeg ninistra zdravlja Republike Srpske i jednog od kumova Milorada Dodika Ranka Škrbića, sa Gradiškom je potpisala ugovor vrijedan gotovo 700.000 maraka. Riječ je o iznajmljivanju i održavanju aplikativnog softvera za fakturisanje i naplatu komunalnih usluga i elektronski dispečerski dnevnik, pisali su mediji prošle godine. Ekološka dozvola i biznis za suprugu U novembru 2022. godine portal micromreža iz Gradiške pisao je o tome kako je firma u vlasništvu supruge aktuelnog gradonačelnika Zorana Adžića, Ljiljane Adžić, dobila dozvolu za pokretanje proizvodnje u Agroindustrijskoj zoni u tom gradu. Firma Adžićeve supruge osnovana je 2010. godine ali do 2020. nije imala nikakvih aktivnosti. Firma Branel-fin bavi se uslugama i trgovinom a više je nego zanimljivo da su se aktivnosti i račun te kompanije aktivirali nedugo prije dobijanja dozvole za pokretanje biznisa u Agroindustrijskoj zoni. Ekološku dozvolu firmi u vlasništu Ljiljane Adžić izdao je Grad Gradiška na čijem čelu je gradonačelnik Zoran Adžić. Ljiljana Adžić je, tada, za Micromrežu rekla da su firmu osnovali kako bi pomogli sinu, koji je CNC operater, da započne posao. U gradiškoj opoziciji su sve nazvali gradonačelnikovom zloupotrebom položaja. U opoziciji napominju da je gradska vlast u više navrata koristila mogućnost potpisivanja aneksa ugovora o dodatnim radovima na određenim projektima u gradu. Tako je u 2022. godini gradska vlast u šest navrata zaključivala ugovore o dodatnim i novim radovima koristeći pregovarački postupak bez objave obavještenja. U dva navrata su ugovori o dodatnim radovima potpisivani isti dan kada i prvobitni ugovori. Tako je, nakon što je potpisan ugovor o asfaltiranju puta vrijedan 145 hiljada maraka, zaključen ugovor o dodatnim radovima na asfaltiranju istih puteva, vrijedan gotovo 20 odsto vrijednosti prvobitnog ugovora, što je na samoj granici zakonskog maksimuma kada su ugovori o dodatnim radovima u pitanju. Ukupno je grad Gradiška koristeći pregovarački postupak bez objave obavještenja samo u 2022. godini na dodatne i nove radove potrošio blizu 600.000 maraka bez PDV. Mediji su 2023. godine pisali o tome kako je gradska vlast u Gradiški sklopila direktne sporazume sa firmom Foto video “Flash” u vlasništvu gradiškog novinara Milana Pilipovića vrijedne 22.000 maraka. Vlast Gradiške tada je tvrdila da je ugovor sa pomenutom firmom sklopljen zbog iskustva i znanja novinara a da je u saradnji sa Foto video Flash realizovano nekoliko dokumentarnih filmova od javnog značaja. Mediji su, međutim, naveli da je grad Gradiška sa istom firmom sklapao ugovore o poslovima koji nemaju veze sa djelatnošću pomenute firme. Narodni poslanik iz Gradiške Radislav Dončić tvrdio je, tada, da gradonačelnik Gradiške “plaća” firmu u vlasništvu novinara Pilipovića kako novinar o njemu ne bi pisao loše i da Adžić na taj način obezbjeđuje promociju svog lika i rada. Radislav Dončić poslanik u Narodnoj skupštini Republike Srpske kaže da je lokalna vlast u Gradiški u protekle četiri godine, odnosno osam, koliko je gradonačelnik Zoran Adžić na vlasti, sve javne resurse podredila interesima uskog kruga pojedinaca. Naročito je zanimljivo to koliko i u kojoj vrijednosti je poslova od grada Gradiška dobila firma “Hidrokop”. “Samo u proteklih nekoliko godina, kroz javne nabavke i infrastrukturu iz budžeta je izvučeno nekoliko desetina miliona maraka. Navešću primjer izmjene sistema javne rasvjete u gradu i prigradskim mjestima, gdje je za zamjenu halogenih za led sijalice potrošeno nevjerovatnih 9 miliona mraka. U proteklih sam godina na svim radovima u oblasti niskogradnje angažuje se privatna firma Radislava Babića, bliskog saradnika gradonačelnika Adžića. Firma “Hidrokop” je dobila apsolutno sve poslove, čija vrijednost prevalizi iznos od 15 miliona maraka u Adžićevom mandatu. Kako je moguće da niti jedan drugi izvođač za osam godina nije mogao da ispoštuje uslove iz tendera. Očigledno je da se radi o korupciji i privatnim dogovorima sa ciljem izvlačenja javnog novca. Taj novac se osim ličnog bogaćenja, poslije dijelom koristi i za političke kampanje SNSD-a i kupovinu glasova. U moru sumnjivih javnih nabavki izdvaja se i nabavka softvera za sistem objedinjene naplate, čiju realizaciju je dobila firma “DWELT” u vlasništvu Stefana Krnete, zeta Ranka Škrbića, čija nabavka je građane Gradiške koštala milion maraka, uz redovno godišnje održavanje koje građane košta dodatnih nekoliko stotina hiljada maraka. Dakle, pod vlašću SNSD-a Gradiška i njeni građani su opljačkani i pljačka će biti nastavljena ako ne dođe do promjena na izborima 6. oktobra”, kaže Radislav Dončić. Mediji su u toku prošle godine pisali o tome kako je bolnica u Gradiški bez saglasnosti Vlade Republike Srpske zaposlila 27 novih radnika. To je ustanovljeno nakon negativnog revizorskog izvještaja. U istom izvještaju je navedeno i da su akontacije za službena putovanja isplaćivane na naloge bez rješenja o odobravanju službenog puta kao i da priznavanje troškova upotrebe privatnih vozila u službene svrhe ničim nije dokazano niti dokumentovano. Nabavka kiseonika za potrebe bolnice, pisao je prošle godine portal capital, u vrijednosti od 213.000 maraka izvršena je bez sprovođenja postupka javne nabavke i zaključenog ugovora o javnoj nabavci. Iz kabineta gradonačelnika Gradiške Zorana Adžića u odgovoru za Gerila info objašnjavaju kako je utvrđivanje koruptivnih radnji u nadležnosti organa krivičnog gonjenja a da navodi u
IZRAZITO NERAZVIJEN ISTOČNI STARI GRAD: Rasprodaja opštinske zemlje i ekocid na Trebeviću
Da je odavno profit i interes investitora iznad političkih podjela pokazuje i primjer ove male opštine u sastavu Grada Istočno Sarajevo. Načelnik opštine Bojo Gašanović (SDS) i gradonačelnik Ljubiša Ćosić (SNSD) više ni javno ne glume suprotstavljene političke opcije. Kada je rasprodaja Trebevića u pitanju su i te kako dobri partneri. Za kršenje šuma, sumnjive investitore i nelegalnu izgradnju na Trebeviću ni entitetska linija nije problem, ovdje “granica ne postoji”. ISTOČNI STARI GRAD – Načelnik izrazito nerazvijene Opštine Istočni Stari Grad, koja broji nešto preko hiljadu stanovnika, Bojo Gašanović, nedavno je medijima rekao da bi “želio da jednog dana na Trebeviću bude veliki grad”. Gašanović je svoju želju skoro ispunio s obzirom da na Trebeviću niče veliki broj građevinskih objekata. Odbornici Skupština opštine Istočni Stari Grad bez pogovora usvajali su prodaju građevinskog zemljišta. Samo na jednoj sjednici odbornici su izglasali prodaju čak 40 parcela na Trebeviću, površine 123.019 metara kvadratnih u vlasništvu Opštine, o čemu je pisao portal Valter. Sve je počelo 2012. godine kada su mještani otkrilili sumnjivo parcelisanje zemljišta na Trebeviću. Četiri godine kasnije, Opština Istočni Stari Grad uputila je zahtjev Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i i vodoprivrede RS u kojem je tražila odobrenje za krčenje šuma na Trebeviću za 82 parcele, na površini od 260.000 m/2. No, umjesto za 82 parcele, odobreno je 97 parcela – i to na istoj površini od 260.000 m/2. Sve ovo je za SPIN Info svojevremeno potvrdio i nekadašnji odbornik SNSD-a u ovoj Opštini Ljubo Tadić. Dodaje da je posrijedi nelegalni prenos vlasništva te da je “šef Dodik” prošle godine intervenisao u januaru- februaru da Istočni Stari Grad dobije područnu jedinicu katastra, umjesto područne kancelarije koja je pripadala Palama te na konto toga je vršen nelegalni prenos vlasništva na brdu Glog. Jasno je da je cilj svega brže i efikasnije parcelisanje zemljišta. “Njih dvojica (Ljubiša Ćosić i Bojo Gašanović op.a.) sarađuju bolje nego Vi i ja, suprotstavljene partije, ali se dogovaraju. Godinama se u Istočnom Starom Gradu opstruiše da se SNSD ne formira, jer se ljudi bune protiv toga, Dodikovi ljudi koji glasaju za SNSD se bune i kao takvi smetaju. Mi imamo opstrukciju iz tog Gradskog odbora konstantno, žele da budemo poniženi, da ne budemo jaki. Načelnik nije izbor građana nego izbor Dodika i ostalih, jer kao takav odgovara, jer bolje da SDS to radi nego da se vrši pritisak na SNSD-ovog kanidata. Takođe, inspekcija u Istočnom Sarajevu opstruiše neke stvari, jer su pod kontrolom SNSD-a. Ja čekam odgovor načelnika Odjeljenja za inspekcijske poslove Ratka Đurovića skoro godinu dana, a tiče se nelegalne gradnje na brdu Glog. Ja sam u OO SNSD ISG i ja želim da pokušam da ovo zaštitimo”, apeluje Ljubo Tadić sugerišući, kako stvari stoje, da će prenos vlasništva zavisiti od dogovora načelnika Boje Gašanovića, Milorada Dodika te pravobranioca Milimira Govedarice. Nastavak dobre saradnje sa gradonačelnikom Ljubišom Ćosićem ogleda se i u tenderima, u ovom slučaju za izgradnju sale za potrebe Skupštine Opštine Istočni Stari Grad koju će iz kreditnih sredstava finasirati Grad. Kako navode iz Grada Istočno Sarajevo blagovremeno je pristigla samo jedna ponuda i to grupe ponuđača Limarska radnja “Limont” Siniša Draškić iz Istočnog Novog Sarajeva i firme “UNIOTEC” direktora Slobodana Sladoja takođe iz Istočnog Novog Sarajeva gradonačelnikovog omiljenog dobavljača. Ko gradi na Trebeviću? Kako je portal Žurnal pisoa prije pet mjeseci Opština Istočni Stari Grad nezakonito je izdala dozvolu za izgradnju zgrade od šest spratova na Brusu, Trebević. Objekat se nalazi na parcelama 133/30 I 133/31, a dozvola je izdata stranom državljaninu Adnanu Zattamu. Prema domaćim zakonima građevinske dozvole ne mogu biti izdavane stranim državljanima. Investitor je i “NB Apartments”, firma koja nije registrovana ni u jednom poslovnom registru no sumnja se da iza nje stoji bivši zastupnik u Skupštini Kantona Sarajevo Nermin Bjelak. Na Trebeviću gradi i firma “N-Trade” Predraga Nešića poslanika u NSRS kandidata na predstojećim izborima i njegovog brata aktuelnog ministra bezbjednosti Nenada Nešića. Ova firma prošloj godini imala je ukupni prihod od 8,8 miliona KM. Kao član prethodne uprave, direktor, naveden je i ministar Nenad Nešić. Radi se o četiri lamele sa 192 apartmana. Nepostojeći Park prirode Trebević Da bi umirili javnost vezano za izgradnju i uništavanje prirode na Trebeviću odbornici Skupštine Grada Istočno Sarajevo u martu prošle godine usvojili su Odluku o osnivanju JU Park prirode „ Trebević“ s ciljem zaštite prirode i očuvanje tog predjela. Godinu dana kasnije, ekocid na Trebeviću se nastavlja, a nadležni su se jedino fotografisali pored postavljenih tabli kojim se označava početak budućeg Parka prirode. Od planiranih akcija za 2024. godinu nije realizovano skoro pa ništa zbog kašnjenja osnivača sa isplatom. Javna ustanovu Park prirode Trebević osnovana je od strane Grada Istočno Sarajevo koji učestvuje sa 40% od ukupnog uloga, te opština Istočni Stari Grad, Istočno Novo Sarajevo i Pale sa po 20%. Planirani prihodi za 2024. godinu iznose 152.800 KM, od čega se Grad Istočno Sarajevo obavezao uplatiti 50.000 KM, a opštine osnivači po 25.000 KM, ostatak novca planiran je od prodaje ulaznica i drugih aktivnostima od čega sada trenutno nema ništa. Za sada je novac isplaćen samo od strane Grada Istočno Sarajevo. Toliko o zaštiti prirode. Opština Istočni stari Grad poklonila zemljište OC “Jahorina” Krajem prošle godine Skupština opštine Istočni Stari Grad usvojila je Odluku o utvrđivanju investicionog projekta od posebnog interesa za ovu opštinu koja se odnosi na izgradnju najvećeg sankališta, odnosno skijališta na Balkanu. Tako su, bez naknade, OC “Jahorina” poklonili skoro 70 dunuma, tačnije 69.763 metara kvadratnih zemljišta u svojini opštine. Vrijednost nepokretnosti koja je predmet prenosa predstavlja vrijednost zemljišta i infrastrukture i iznosi tri miliona maraka. Vrijednost investicionog projekta je 11 miliona maraka od čega se OC “Jahorina” obavezuje izdvojiti deset miliona, a opština istočni Stari Grad će, osim što ostaje bez zemljišta od tri miliona, dati još milion maraka za sankalište koje još uvijek nije ni započeto. Dakle, ukupno četiri miliona je cifra kojom će pogodovati Olimpijskom centru Jahorina, a ukupan budžet ove opštine je jedva pet miliona, pisao je portal SPIN info. U okviru 69. 763 metara kvadratnih koji će bez naknade pripasti OC-u nalazi se 7.090 m2 šume I i II klase koja će biti posječena. “Kako je na predmetnom zemljištu došlo do promjene vlasništva, novi vlasnik je u obavezi da snosi sve troškove dalje procedure krčenja šume i promjene namjene šumskog zemljišta, a tako dobijeni sortimenti pripadaju Javnom preduzeću
ILEGALNA SJEČA, ZAGAĐIVANJE RIJEKA: Kohabitacija na teslićki način
Načelnik Teslića Milan Miličević je predsjednik SDS-a, a kako znamo da je entitetska vlast pod kontrolnom Dodikove stranke, jasno postaje da se na ovoj relaciji i odvijaju svi problemi u Tesliću. TESLIĆ – Nedaleko od Doboja – grada slučaja i bastiona Saveza nezavisnih socijaldemokrata, smješten je Teslić, bastion Srpske demokratske stranke u zapadnom dijelu Republike Srpske. Načelnik Teslića Milan Miličević je predsjednik SDS-a, a kako znamo da je entitetska vlast pod kontrolnom Dodikove stranke, jasno postaje da se na ovoj relaciji i odvijaju svi problemi u Tesliću. Pa da krenemo redom. Prva i najbitnija stvar koju je vrijedno napomenuti jeste da se na teritoriji opštine Teslić već godinama vrši pravi ekocid kroz nelegalnu eksploataciju šume i zagađivanje rijeka i riječnih tokova. Naš portal je još krajem 2020. izvještavao o tome da južni dio opštine, Blatničko – očauški kraj, posjeduje enormna prirodna bogatstva, a da se upravo na tom području praktično svakodnevno vrši (ilegalna) eksploatacija šume. Ipak, od krađe nisu pošteđeni ni ostali šumom bogati predjeli opštine. Kako je za naš portal još tada potvrđeno iz javnog preduzeća “Šume Republike Srpske”, samo tokom 2020. godine evidentirana je bespravna sječa više od 1.000 kubnih metara u rejonu koji pripada ŠG “Borja” Teslić. “Evidentirana šteta po osnovu bespravne sječe iznosila je 1.038 metara kubnih, a Šume Srpske su podnijele 24 krivične i 126 prekršajnih prijava. Kada je u pitanju ŠG “Borja” Teslić, u direkciju JP dostavljena je informacija da je izvršena kontrola 10. i 12. jula 2020, prilikom koje su konstatovane određene nepravilnosti koje su se odnosile na to da su stabla za sječu bila nejasno obrojčena, odnosno da se ne vide cifre kolobroja, da je šumski žig nejasno otisnut, pojedina stabla su posječena BEZ DOZNAKE, da se koristi deblovinski metod rada, da se traktori kreću mimo šumskih vlaka, da su sortimenti četinara zatečeni na stovarištu neokorani itd.”, poručivali su tada iz sjedišta preduzeća. Od ilegalne sječe do dana današnjeg nisu pošteđeni ni predjeli Krivaje, Gornjih Ugodnovića, Očauša itd. MUP Srpske podnio je 2021. izveštaj protiv devet osoba zbog milionskog kriminala pričinjenog u Šumskom gazdinstvu “Borja” iz Teslića, međutim, ono što je čak i više zabrinjavajuće od svega navedenog jeste činjenica da do sada niko nije odgovarao, iako je nakon našeg teksta tada uhapšeno više Teslićkih privrednika, uključujući i najkontraverznijeg od svih – Srđana Klječanina poznatijeg i kao Rufi. Ipak, do danas niko nije osuđen. Interesantno je da je samo prije nekoliko sedmica, prema pisanju medija, Rufi zajedno sa 15-tak lica i Alenom Seferovićem (liderom lokalne SDA) tokom noći upao u porodičnu kuću Z.K. (2003.) u Đuliću kod Teslića i nanio teške tjelesne povrede dvojici ljudi. Šumsko gazdinstvo „Borja“ već tradicionalno SNSD-u u Tesliću služi kao poligon za kandidate za odbornike. Infoveza je već otkrila da je tokom prošlih izbora na loklanim listama SNSD-a pored Klječanina bio i tadašnji vršilac dužnosti direktora ŠG “Borja” Stojan Božić, kao i Đorđe Gajić, tadašnji zamjenik direktora i jedan od vlasnika firme G&B Javorovo d.o.o. Teslić. Nekadašnji sekretar Srpske demokratske stranke iz Teslića Siniša Đurić za Infovezu kaže da su bespravne sječe većim dijelom zaustavljene, odnosno da se ne rade u tom obimu kao 2020. godine. „Ipak, izvođači radova i dalje drže rukovodstvo Šumskog gazdinstva „Borja“ pod svojom kontrolom, postavljajući bliske ljude na ključne pozicije. Braća Đurić su postavili svog zeta Miliju Božića za direktora gazdinstva. Srđan Klječanin Rufi je postavio svog piona Vladimira Đukarića za tehničkog direktora, preko koga i dalje kontroliše gazdinstvo, iako više ne izvodi radove u ranijem obimu. Rufi takođe ima uticaj na upravnika RJ Očauš, Milomira Kršića, koji je bratić Živka Kršića, vlasnika pilane u Očaušu, dok je Živkov sin Borjan kandidat na SNSD-ovoj listi“, rekao je Đurić. On ističe i da je pojedinci iz vrha teslićkog MUP-a imaju uticaja na Miladina Bačića, upravnika RJ Blatnica, gdje „Feniks Holz“ vrši sječu i izvoz. „Svi izvođači radova imaju po dvije sestrinske firme, jednu za sječu šumskih drvnih sortimenata (ŠDS), a drugu za preradu kupovinu i izvoz robe, čime drže kompletnu proizvodnju pod svojom kontrolom, jer po zakonu ne može jedna firma raditi oboje. Šumsko gazdinstvo im je tek puki računovodstveni servis. Npr. „Klječanin Kompani“ u vlasništvu Srđana Klječanina Rufija vrši sječu i izvoz, dok „Drvo Export“ prvobitno registrovan na njegovu ženu Miljanu, a sada na razne pione, vrši izvoz sirovog drveta. Nenad Lulaš je jedini koji se odupirao njihovoj kontroli od trenutka kada je Bogdanić napustio kontrolu nad SNSD-om i gazdinstvom i on je uklonjen“, objašnjava Đurić. „Pojedinci iz vrha teslićkog MUP-a posjeduju firme koje su registrovane na najbliže članove njihovih porodica, poput firme „Feniks“, kao i firme koje su u zajedničkom vlasništvu poput firme „Staneks“, gdje je jedan od suvlasnika Stojan Božić, bivši direktor šumskog gazdinstva. Sve ostale firme su manji igrači u ovoj industriji. Feniks je ranije radio u Kotor Varoši, ali je prešao ovdje kada je Stojan Božić postao direktor, čime je firma počela dobijati poslove. Kupci šumskih drvnih sortimenata nisu potpuno jasni, ali firma Efekt, iako ne učestvuje u sječi, je jedan od najjačih kupaca“, zaključuje Đurić. Što se tiče aktuelnog načelnika Teslića Milana Miličevića, Republičko javno tužilaštvo podiglo je protiv njega optužnicu, a Miličević je krajem jula saslušan u ovoj pravosudnoj instituciji u svojstvu osumnjičenog, nakon što je jedan od investitora u Tesliću prijavio da mu Miličević kao načelnik Opštine opstruiše izgradnju objekta. Nakon što je optužnica podignuta, Miličević je kazao da je sve davno dogovoreno i precizno tempirano, te da ima političku pozadinu. Ističe da iza optužnice stoji povjerenik SDA za Teslić Alen Seferović, koji je svojevremeno bio odbornik PDP-a u teslićkom parlamentu. INFOVEZA.COM/MISBIH.BA
RASTRGANI IZMEĐU POSLA NAČELNIKA KOZARSKE DUBICE I BANJČEVE STRANKE: Reljić već tri godine pod istragom
Radenko Reljić, načelnik Kozarske Dubice, prijavljen u julu 2021. godine i u međuvremenu je saslušan u svojstvu osumnjičenog za zloupotrebu položaja „tešku“ 800.000 maraka. KOZARSKA DUBICA – Radenko Reljić izabran je za načelnika Kozarske Dubice na lokalnim izborima 2020. godine, a osam mjeseci nakon toga izbačen je iz SNSD-a. Reljić je isključen jednoglasno na sastanku Opštinskog odbora SNSD-a, a koliko je situacija bila ozbilja govori i podatak da je tom sastanku prisustvovao i prvi čovjek stranke Milorad Dodik. Reljić je iz stranke isključen, kako je rekao povjerenik OO SNSD-a u Kozarskoj Dubici Rodoljub Topić, „zbog svih onih radnji koje su se danima pojavljivale u medijima“. Podsjećamo da se Reljić gotovo tri godine nalazi pod istragom tužilaštva u Prijedoru zbog sumnje da je zloupotrijebio službeni položaj i uskoro bi trebala biti donesena konačna tužilačka odluka u ovom predmetu. Reljić je prijavljen nadležnom tužilaštvu u julu 2021. godine i u međuvremenu je saslušan u svojstvu osumnjičenog za zloupotrebu položaja „tešku“ 800.000 maraka. – Lice R. R. se sumnjiči da je obavljajući funkciju direktora Doma zdravlja „Кozma i Damjan“ u Кozarskoj Dubici u vremenskom periodu od 2013. do 2016. godine iskoristio svoj položaj i ovlašćenja, te tako pribavio protivpravnu imovinsku korist u novčanom iznosu od 842.733 КM, te za isti novčani iznos oštetio Javnu zdravstvenu ustanovu Doma zdravlja „Кozma i Damjan“ – saopšteno je u julu 2021. godine iz Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske. Nema nikakve sumnje da je ovo jedna od najvećih afera koja je potresla Kozarsku Dubicu između dva izborna ciklusa. Protiv Reljića je svojevremeno bilo zatraženo i određivanje pritvora, ali je taj zahtjev odbijen. – Dao sam izjavu u informativnom razgovoru u prostorijama Uprave kriminalističke policije u Banjoj Luci. Iako je izjava data za petnaestak minuta, zadržan sam u prostorijama policije gotovo dva časa. Neosnovani prijedlog za određivanje pritvora je odbijen – izjavio je tada Reljić. Javni funkcioneri osnovali i građevinsko preduzeće Od tada do danas informacija o ovom predmetu u javnosti nije bilo. U pitanju je, kako se više puta pisalo, složen predmet i prikupljena je obimna dokumentacija tokom istrage. Svemu je prethodio politički rat u Kozarskoj Dubici nakon što je pet odbornika napustilo SNSD čime je ta stranka u kritično vrijeme izgubila većinu u gradu. Nakon što je Reljić isključen iz SNSD-a, ova stranka je ponovo osvojila većinu u lokalnom parlamentu, jer su se u matično jato vratili Senad Zlokapa i Suzana Babić. Za vrijeme pandemije koronavirusa tadašnji komandant Kriznog štaba i načelnik opštine Radenko Reljić i direktor Doma zdravlja Vlado Karagić osnovali su preduzeće „RVRD Company“ koje je u centru Dubice gradilo i prodavalo stanove. Reljićevi partneri u ovom poslu su bili direktor banje „Mlječanica“ Dragan Brdar, Smilja Jevrić Topić, supruga Rodoljuba Topića, izvršnog direktora za ekonomske poslove u „Elektrokrajini“ i vlasnica apoteka „Smilje“, te Milica Karagić, supruga Vlade Karagića, direktora Doma zdravlja. Osnivački kapital preduzeća bio je 1.000 maraka, a ime „RVRD“ je skraćenica u koju su prvo slovo svog imena ugradili Radenko, Vlado, Rodoljub i Dragan. Ova ekipa u Ulici Mladena Stojanovića na Keju kupcima je nudila stanove od 54,50 i 39 kvadratnih metara po cijeni od 1.500 maraka po kvadratu. Ti stanovi su trebali biti useljivi u septembru 2021. godine. Reljiću ovo nije bilo jedino preduzeće. On je bio vlasnik i firme „Titanium power“ koja je jedan od osnivača „RVRD Company“. Djelatnost te firme, koja je u 2018. godini prihodovala skoro 80.000 maraka, bila je proizvodnja električne energije i električnih motora. Nakon što je ovaj vijest objavljena, Reljić se povukao iz posla. Reljić je u jedu pandemije postao pravi hit na društvenim mrežama nakon što je napravio nevjerovatan gaf komentarišući aktuelnu situaciju sa koronavirusom. – Prognoze koje nam dolaze iz svijeta nisu baš najoptimističnije zbog toga što taj virus već mutira i već postoje neke najave da će doći neka verzija 20 iz Kine, pa čak verzija 20 pro, tako da nastaje jedan zamah – kazao je tada Reljić, a video sa njegovom izjavom brzo je postao hit na društvenim mrežama. Da stvar bude do kraja nevjerovatna, Reljić je nosilac odborničke lice SNSD-a u Kozarskoj Dubici na predstojećim lokalnim izborima. Nije poznato kada je vraćen u stranku iz koje je prije tri godine isključen. Ako je Reljić bio svojevrsna „mis afera“ u Dubici protekle četiri godine, onda su Specijalna bolnica za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju „Mlječanica“ i njen direktor Dragan Banjac postali prva pratilja. Pod istragom tužilaštva i nabavke u Banji Mlječanica U oktobru prošle godine objavljeno je da je Okružno javno tužilaštvo Prijedor formiralo predmet koji se tiče određenih javnih nabavki Specijalne bolnice za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju „Mlječanica“ Većinu javnih nabavki za „Mlječanicu“ obavljala je firma „Šumil“ u vlasništvu Milana Šuvka, čiji je sin Miloš Šuvak, Banjčev partijski kolega (NPS). Šuvak je za „Mlječanicu“ radio razne poslove – od sanacije kuhinje vrijedne 90.000 maraka preko sanacije kinezi-sale za 50.000 KM do sanacije laboratorije za 30.000 maraka. Osim toga sanirao je, uređivao i opremao sobe u centralnom objektu „Mlječanice“ za gotovo 60.000 maraka, sanirao je i opremao kancelarije za šta mu je plaćeno 45.909 KM, ali je najinteresantnije da je Šuvak za „Mlječanicu“ čak nabavljao i konzumna jaja u vrijednosti od oko 7.000 KM. Za dodatne i nepredviđene radove na izgradnji hidro-bloka u „Mlječanici“ preduzeće „Šumil“ dobilo je 511.387 KM i to na najnetransparentniji način – pregovaračkim postupkom bez objave obavještenja o nabavci. – Prilikom izvođenja radova izgradnje objekta hidro bloka Specijalne bolnice Mlječanica nužno je izvršenje nepredviđenih i dodatnih radova koji nisu bili uključeni u prvobitno razmatrani projekat, a u pitanju su rušilački, stolarski, suvomontažni, keramičarski, molersko-farbarski, tapetarski i drugi radovi – stoji u obrazloženju zbog čega je došlo do pregovaračkog postupka bez objave obavještenja o nabavci. U obavještenju o dodjeli ugovora je navedeno da je pregovarano samo sa firmom „Šumil“. Kada su pitanju raniji ugovori, od važnijih i vrednih poslova valja pomenuti da je „Šumil“ za „Mlječanicu“ gradio bungalove vrijedne 2,1 milion maraka. „Šumil“ je predvodio i grupu ponuđača koja je gradila pomenuti hidro-blok, a za taj posao dobili su 5,4 miliona KM, dok je za gradnju poluintenzivne njega u „Mlječanici“ dobio 1,5 miliona maraka. Koliko je Banjac bio velikodušan prema „Šumilu“ govori i podatak da je im dodijelio čak 37 ugovora. Najvredniji je svakako onaj za izgradnju
SKY SE SPUSTIO NAD STARI GRAD: Hadžibajrićev put od tradicije do zatvora
Predstojeće izbore Beg, Ibro, Hadžija, kako su mu sve tepali saradnici – osumnjičeni kriminalci, dočekat će iza rešetaka. Teško je pobrojati sve afere u kojima je učestvovao, malverzacije koje je napravio, kako je sve kršio zakon, uzimao od sirotinje da bi davao bogatim. STARI GRAD SARAJEVO – Predstojeći oktobarski Lokalni izbori u BiH su prvi na koje se Ibrahim Hadžibajrić, decenijski načelnik sarajevske općine Stari grad neće moći kandidovati. Naime,zbog optužnice za organizirani kriminal još je uvijek u pritvoru, a zbog prvostepene presude Općinskog suda u Sarajevu iz juna 2024. – krivično djelo povreda prava iz radnog odnosa – dobio je šest mjeseci zatvora i zabranu obavljanja načelničke pozicije 4 godine. Tako je karijera jednog od najdugovječnijih načelnika u BiH dobila i svoj (prvi) sudski epilog. Kobni 9. maj za Bega Iako je njegova politička i načelnička karijera još od prvog mandata 2008. godine bila praćena raznim optužbama i aferama, sve do 2023. godine Hadžibajrić je suvereno vladao sarajevskom općinom Stari grad. Prošle godine 9. maja, tokom akcije kodnog naziva „Start“, izvedene po naredbi Tužiteljstva i Suda BiH, te Kantonalnog tužiteljstva Sarajevo, a u suradnji sa EUROPOLOM, Ibrahim Hadžibajrić je uhapšen. Ovom akcijom je bilo obuhvaćeno više od deset fizičkih i pravnih osoba, koje se sumnjiče za organizovani kriminal i zloupotrebe u višemilionskim iznosima. Uhapšeno je sedam osoba, za dvije je izdata potjernica. Hadžibajrić u lisicama stiže u pritvor Na taj isti dan, navodno nevezano od akcije “Start”, Općinski sud u Sarajevu potvrdio je optužnicu Tužilaštva Kantona Sarajevo protiv Ibrahima Hadžibajrića zbog krivičnog djela povrede prava iz radnog odnosa. Dan kasnije u Tužilaštvo BiH su predate osobe zbog sumnje na organizirani kriminal, odnosno zloupotrebu položaja ili ovlaštenja, pranje novca, te primanje i davanje dara. Pored načelnika Hadžibajrića, njegov sin Seid Hadžibajrić, sekretarka Općine Alma Destanović, biznismen Elmedin Karišik, Mehmed Dedić, vlasnik firme “Arijana” i Emina Rogo medicinska sestra. Hadžibajrić i Karišik su osumnjičeni da su od 2019. do maja 2023. godine organizirali i rukovodili kriminalnom grupom čiji su članovi bili Alma Destanović, Seid Hadžibajrić i druge osobe. Pronađen novac, nakit, pištolji… Tokom akcije pretres je izvršen na 30 lokacija u Kantonu Sarajevo tokom kojih je pronađeno između ostalog, gotov novac u različitim valutama u iznosu od oko 200.000 KM, skupocjeni nakit, više pištolja sa municijom, 248 mašina za rudarenje kriptovaluta – vrijednost samih uređaja cca 1.200.000$, te značajne količine sredstava u kriptovalutama. Za devet fizičkih i šest pravnih osoba, SIPA je izvršila privremenu obustavu transakcija u ukupnom iznosu od 429.820 KM i 82.289 eura, a privremeno su oduzeta i šest luksuznih automobila. Negirao optužbe Hadžibajrić je na prvom ispitivanju odbacio sve što mu se stavlja na teret, a osobe koje su uhapšene i koje spominje Tužilaštvo “gotovo i ne poznaje.” No pritvor je ipak produžen i u junu predmet razdvajaju na dva dijela: istragu protiv Ibrahima Hadžibajrića i Alme Destanović koju vodi Tužilaštvo KS i protiv Seida Hadžibajrića i Elmedina Karišika, koju je preuzelo Tužilaštvo BiH, s obzirom da su njih dvojica koristili Sky aplikaciju. Kako je američki ambasador “nasjeo” na priču? Tokom druge polovine 2023. i početkom 2024. godine Hadžibajriću je produžavan pritvor, tri po tri mjeseca. Istovremeno provode se i nove akcije: oduzimanje imovine u predmetu koji je povezan sa Elmedinom Karišikom (tri parkinga); zaplijena stana u Sarajevu u vrijednosti oko 280.000 KM za koji je utvrđeno da pripada Hadžibajriću iako se vodi na Džemaludinu Buturoviću. Hadžibajriću je blokirana kuća u Baškim vodama, oduzimaju mu se zgrade vrijedne 1 milion KM, slijedi optužba za kupovinu naoružanja… A izbori? U oktobru Tužilaštvu KS na osnovu nalaza FUP-a proširuje istragu zbog sumnje da je Hadžibajrić počinio koruptivne aktivnosti koje se odnose na izborne nepravilnosti tokom 2018. godine i Hadžibajrićevu tadašnju stranku Nezavisna bosanskohercegovačka lista (NBL), tj da je falsificirao potpise za podršku na izborima prije nekoliko godina, a koje je zatim predao CIK-u. Sumnja se da je podrška za izbore lažirana i da je nisu potpisali svi uposlenici Općine Stari Grad. Dokumentiran je i značajan broj slučajeva krivotvorenja ličnih potpisa i zloupotrebe ličnih podataka osoba koje su neistinito navedene kao osobe koje su prikupljale potpise podrške za ovaj politički subjekt na spornim obrascima. Na ročištu u januaru 2024. prisutnima se obratio Hadžibajrić, koji je ustvrdio da je sve radio po zakonu; da je riječ o političkom procesu čiji je cilj bio skloniti ga s pozicije načelnika navedene općine jer je najavio da će se kandidirati i za peti mandat, a javnost će ga, kako je rekao, pamtiti i po tome da je “uložio više od 80 miliona eura u Stari Grad”. Spominjao je i američkog ambasadora Michaela Murphyja, iskazavši žaljenje što je i on “nasjeo na priču”. Naveo je da je bio “čvrste, ali pravedne ruke”, da je pomagao svima, a da će, dođe li do suđenja “pričati o svemu i svačemu”. Za kraj je podsjetio da je u pritvoru već devet mjeseci, pa Tužilaštvu poručio: “Mogu biti još pet godina, ako mislite da ćete me slomiti.” Potvrđena optužnica U martu 2024. provedena je akcija “Start II” u kojoj je MUP Kantona Sarajevo priveo Seida Hadžibajrića i Elmedina Karišika zbog postojanja osnova sumnje da su počinili krivična djela “organizirani kriminal” u vezi sa krivičnim djelima “pranje novca”, “davanje nagrade ili drugog oblika koristi za trgovinu utjecajem”, “primanje nagrade ili drugog oblika koristi za trgovinu utjecajem” i krivičnog djela “davanje dara i drugih oblika koristi”, “zloupotreba ovlaštenja u privrednom poslovanju.” U aprilu 2024. Kantonalni sud u Sarajevu potvrđuje optužnicu protiv Ibrahima Hadžibajrića, Elmedina Karišika, Seida Hadžibajrića, Alme Destanović, Fahrudina Novalije i firme “PLAZA GROUP” zbog najtežih koruptivnih krivičnih djela propisanih zakonima Federacije BiH i Kantona Sarajevo. Optužnica Protiv Ibrahima Hadžibajrića optužnica je podignuta zbog krivičnih djela organizovani kriminal u vezi sa krivičnim djelima zloupotreba položaja ili ovlaštenja, primanje dara i drugih oblika koristi, pranje novca, krivotvorenje službene isprave, sprečavanje dokazivanja i davanje lažnih podataka o imovini i prihodima Zakona o prijavljivanju i postupku provjere podataka o imovini nosilaca javnih funkcija u Kantonu Sarajevo. Elmedin Karišik se tereti da je počinio krivično djelo organizovani kriminal u vezi sa krivičnim djelima davanje dara i drugih oblika koristi, pranje novca, davanje nagrade ili drugog oblika koristi za trgovinu utjecajem, davanje lažnog iskaza i zloupotreba ovlaštenja u privrednom poslovanju. Seid Hadžibajrić se tereti
KAMENOLOM U BUGOJNU: Između dvije strane zakona
Nakon što su Tužilaštvo Srednjobosanskog Kantona te federalno Tužilaštvo odbacili krivične prijave protiv načelnika Općine Bugojno Hasana Ajkunića, mještani Mjesne zajednice Poriče iz ovog grada nastavljaju svoju borbu protiv spornih odluka i akata načelnika Općine, kantonalnog ministarstva privrede i vijećnika SDA, s ciljem sprečavanja eksploatacije dolomita u njihovim dvorištima. BUGOJNO – Nakon što je Vlada Srednjobosanskog kantona dodijelila koncesiju za igradnju kamenoloma u Mjesnoj zajednici Poriče na području Općine Bugojno, mještani su podnijeli krivičnu prijavu protiv načelnika Općine Hasana Ajkunića. Međutim Tužilaštvo ovog kantona prvo je izuzelo dokumetaciju iz Općine Bugojno, Ministarstva privrede i Ministarstva finansija SBK-a, koja se odnosi na koncesione ugovore i potraživanja. Kako su iz Kantonalnog tužilaštva 2023. godine rekli za Radio Slobodna Evropa u vezi s planiranom izgradnjom kamenoloma u Bugojnu, formiran je predmet po prijavi mještana MZ Poriče. “Tužilaštvo provjerava navode i prikuplja se određena dokumentacija i drugi dokazi i tek nakon toga ćemo odlučiti o konačnoj tužulačkoj odluci”, navedeno je u odogovoru Tužilaštva SBK za RSE. Hasan Ajkunić (Foto: bug.ba) Nakon toga Tužilaštvo SBK je odbacilo prijavu, pa su mještani pravnu zaštitu zatražili i u Tužilaštvu FBiH. Međutim uslijedio je isti odgovor. Prijava je odbijena. “To je više politička odluka, jer ako je izvođač radova došao na lice mjesta, mi ga fizički spriječili da počne iskopavanja, pozvali inspekciju, koja mu je naložila šta sve od dokumenata mora imati, njemu je tada trebalo tačno još 13 dozvola. Poslije toga načelnik Bugojna na Vijeću moli vijećnike SDA da podrže projekat kamenoloma. Ja odgovorno tvrdim da je načelnik Hasan Ajkunić upleten u kriminal”, kaže Bakir Morić, predstavnik MZ Poriče, te dodaje kako su prekršene sve zakonske procedure. Radovi na ispokapavanju, odnosno kamenolomu ne mogu početi dok se ne dobije saglasnost mještana Poriče. Morić nam priča kako su išli i u Vladu SBK te razgovarali sa sada već bivšim ministrom privrede Nisvetom Hrnjićem, koji im je rekao kako Vlada nije ništa uradila, već je Općina to uradila. “Kako će Vladina kantonalna komisija za koncesije dati suglasnost a da nisu pregladali sve papire? On nam je rekao ‘mi smo mu dali dozvolu, on će raditi’. E pa neće!”, prepričao nam je dio razgovora Morić. Pored pravne borbe mještani ove mjesne zajednice zbog svega trpe razne pritiske u firmama gdje su zaposleni. Naš sagovornik navodi kako je njemu uprava Binasa, gdje je zaposlen, smanjila platu. “Meni su dolazili kući, šarali po vratima, provociraju, ali neće im proći jer nije po zakonu”, naglašava on. Kaže kako su pritiscima izloženi i drugi mještani. “Mom komšiji, koji na 70 metara od kamenoloma drži ribnjak, njemu je u mjesec dana došlo sedam inspekcija, kome to još dolazi toliko i naravno ništa nisu našli, ali na taj način vrše pritiske na nas”, navodi Morić. Mještani ne žele kamenolom pored kuća Neformalna grupa građana MZ poriče više od dvije godine i upozorava na, kako kažu, niz nezakonitih radnji i procedura kada je riječ o planiranoj izgradnji kamenoloma. Osim što nema saglasnost lokalne zajednice, Kamenolom – koji je planiran da se otvori u neposrednoj blizini magistralnog puta, lokalne rječice, legalnog ribnjaka i kuća u kojim se živi – nema ni Urbanističku saglasnost, dozvolu od Direkcije za puteve SBK, prethodnu vodnu saglasnost, studiju procjene uticaja na okoliš, odobrenje Ministarstva privrede za istraživačke radove niti je predviđen u prostornom planu Srednjobosanskog kantona iz 2018. Godine. Foto: Facebook Istovremeno, Bakir Morić naglašava da bi izgradnja kamenoloma ugrozila građane koji žive u neposrednoj blizini. “Najudaljenija kuća od planiranog kamenoloma u Bugojnu je 70 metara i to bi nas ugrozilo, ta prašina od tog kopanja. Osim toga, u blizini planirane izgradnje je i bazen s pitkom vodom kojom se snabdijevaju mještani naselja Poriče”, objašnjava Morić. Dodaje kako su upozoravali sve institucije u Općini Bugojno da planirana izgradnja kamenoloma nije po zakonu. “Borimo se protiv načelnika koji je naš komšija i koji živi u Poriču i od te borbe nećemo odustati”, dodaje Morić. Investitoru se sudi zbog reketiranja, on želi biti načelnik Na mjestu gdje je planiran kamenolom će se eksploatisati građevinski kamen dolomit koji se koristi kao nasip za autoputeve. U međuvremenu je iz firme koja je dobila koncesiju “Kvatro” rečeno za RSE kako ne namjeravaju odustati od izgradnje kamenoloma. U decembru 2021. godine Općinsko vijeće Bugojno dalo je saglasnost firmi “Kvatro d.o.o.” za koncesiju za izgradnju kamenoloma na lokalitetu Bukovački potok. Nakon toga, Vlada Srednjobosanskog kantona i firma “Kvatro d.o.o”. Bugojno u maju 2022. su sklopile Ugovor o koncesiji. Vlasnik firme “Kvatro” Ibro Mandara je 2023. godine za Radio Slobodna Evropa rekao kako “nema ništa nezakonito u planiranoj izgradnji kamenoloma”: “Naravno da će se graditi. Izgradnja će početi kad bude prikupljena dokumentacija. Nabavljam, polako prikupljam… Ne može se za dan, dva ili mjesec dana dobiti sve dozvole. Sve ide svojim tokom”, rekao je tada Mandara. Tužilaštvo SBK Direktor ove firme uhapšen je 2022. godine i proitv njega se vodi istraga u Tužilaštvu SBK. Sumnjiči se da je u prethodne četiri godine kontinuirano iznuđivao novac od Davora Ivoša, vlasnika jednog privrednog subjekta iz Bugojna, upućiujući mu ozbiljne prijetnje po život i tijelo. Na taj način za sebe je pribavio protupravnu imovinsku korist otprilike 1.2 miliona konvertibilnih maraka, a privrednom subjektu nanio veliku materijalnu štetu. Par mjeseci kasnije Tužilaštvo SBK podiglo je optužnicu protiv Ivoša zbog krivičnog djela zloupotreba položaja ili ovlašćenja, a u aprilu 2023. godine optužnicu je potvrdio Općinski sud u Bugojnu. Ivošu se stavlja na teret da je u svojstvu odgovorne osobe ovlaštene za zastupanje i predstavljanje Nogometnog kluba Iskra Bugojno i predsjednika Upravnog odbora Nogometnog kluba Iskra Bugojno suprotno Statutu udruženja građana Nogometnog kluba Iskra Bugojno, kojim su propisani poslovi i zadaci predsjednika Upravnog odbora, iskorištavanjem službenog položaja ili ovlaštenja s ciljem pribavljanja imovinske koristi pribavio sebi imovinsku korist u iznosu od 34.250.00 KM. Godinu nakon podizanja optužnice Davor Ivoš odlučio se kandidovati na predstojećim lokalnim izborima u Bosni i Hercegovini. On se kandidovao kao nezavisni kandidat za načelnika Bugojna. Pogodovati investitoru pokušalo se i ranije Bilo je to krajem 2021. godine, izglasavanjem na Općinskom vijeću Bugojno, sporne Odluke o davanju prethodne saglasnosti privrednom društvu “Kvatro d.o.o.” Bugojno za istraživanje i eksploataciju