Sud potvrdio da je Elek lagao i oklevetao Vukelića i CAPITAL
BANJALUKA – Osnovni sud u Banjaluci presudio je da je predsjednik Nadzornog odbora Olimpijskog centra “Jahorina” Nedeljko Elek lagao i oklevetao glavnog urednika portala CAPITAL Sinišu Vukelića i naložio mu da mu na ime obeštećenja isplati 5.000 KM. “Obavezuje se Nedeljko Elek da Siniši Vukeliću isplati iznos od 5.000 KM sa zateznim kamatama na ime štete pričinjene njegovom ugledu uzrokovane iznošenjem neistinitih navoda na svom javnom profilu na društvenoj mreži Twitter 30. 6. 2023. godine, te na konferenciji za novinare na otvaranju ljetne sezone na Jahorini“, navodi se u presudi ovog suda. Osim ovoga, sud mu je naložio i da plati preko 2.500 KM sudskih troškova. Elek je na Twitteru u junu te godine, nakon priče CAPITAL-a o OC “Jahorina”, objavio da je Vukelić od njega tražio 6.000 KM kako novinari ne bi pisali o dešavanjima u ovom javnom preduzeću. FOTO: Dio presude Sud je potvrdio da je Elek na ovaj način pokušao da naruši Vukelićev ugled i predstavi ga kao kriminalca i reketaša koji novinarstvo koristi samo kao paravan za svoje iznude i ucjene. “Nesporno je da je tuženi (Elek) navedenim iznošenjem neistinitih tvrdnji dao krajnje uvredljivu i klevetničku izjavu nazvavši i označivši tužioca (Vukelića) kao osobu koja je iznuđivala od njega novac da bi prestao pisati o OC “Jahorina”. Prenio je takvu izjavu široj javnosti na Tviteru i konferenciji za štampu znajući pri tome da je ona neutemeljena, uvredljiva i usmjerena na diskreditaciju tužioca i kao osobe i kao uglednog novinara“, navela je sudija Snježana Savić u presudi i dodala da je Elek kao javna ličnost bio svjestan činjenice da su mediji moćan i uticajan društveni faktor koji bitno, a ponekad i presudno utiče na kreiranje mišljenja i stavova u društvu. Dakle, spornim izražavanjem u javnosti, navodi sudija u presudi, postojala je namjera da se tužilac kao ugledni novinar omalovaži i okleveta, te da mu se time naruši društveni i privatni status. “U skladu sa navedenim sud je cijenio da u ovom slučaju postoji “hitna društvena potreba” da se prema tuženom primijeni sankcija (naknada štete) jer se navedenim tekstom, kao i neposrednim iznošenjem neistina na konferenciji za štampu zadire i vrijeđa privatni i poslovni ugled u čast tužitelja“, navedeno je u presudi. U presudi se ističe i da se u konkretnom slučaju radi o iskusnom i jednom od najuglednijih istraživačkih novinara u zemlji, osnivaču i uredniku portala CAPITAL, medija koji je postao sinonim za razotkrivanje korupcije i nepravilnosti, čiji rad je kao i rad portala nagrađivan brojnim nagradama Evropske unije. Takođe, navodi se da je Vukelić bio predsjednik Kluba novinara Banjaluka, čiji je ugled kapital, stečen decenijama mukotrpnog i poštenog rada, te da uz sve to nikada nije bio kažnjavan. „Osporavanje tuženog da je prouzrokovao štetu tužitelju temelji se na tvrdnjama da je i on javna ličnost i novinar sa dugogodišnjim iskustvom i da je i njegov rad izložen sudu javnosti, pa je stoga dužan trpjeti ne samo pohvale već i kritike. Navedeno se ni u kom slučaju ne može prihvatiti, jer bi to dovelo do stanja nesigurnosti i anarhije u kojem nije važna istina, već samo nečije neargumentovano mišljenje“, navodi se u presudi. FOTO: Dio presude Elek na sudu ipak priznao da je lagao Inače, Vukelić je Eleka tužio krajem 2023. godine nakon niza objava na Twitteru, današnjem X-u u kojima je tvrdio da mu je Vukelić tražio 6.000 maraka da portal CAPITAL prestane da piše o OC “Jahorina”, kao i izjava koje je iznosio u raznim televizijskim emisijama i na konferencijama. Uprkos tvrdnjama na X-u, na posljednjem ročištu u julu ove godine Elek je sam priznao da je lagao i da glavni i odgovorni urednik portala CAPITAL Siniša Vukelić nikada od njega nije tražio famoznih 6.000 KM da se prestane pisati o problematičnom poslovanju ovog javnog preduzeća. Prema zapisniku sa suđenja, Elek je decidno rekao da nije poznavao Vukelića od ranije, da on nije potpisnik nijednog objavljenog teksta na CAPITAL-u, te da smatra da sudnica nije mjesto gdje bi trebali raspravljati, nego javni prostor, pošto su obojica javne ličnosti. Elek je, na prvom ročištu po prvoj od dvije tužbe koje su podnesene protiv njega, svoje tvrdnje za potrebe suđenja nazvao “mišljenjem” koje nije mogao potkrijepiti nijednim dokazom. Novac od presude ide u fond za istraživačke priče o OC „Jahorina“ Glavni urednik CAPITAL-a Siniša Vukelić kaže da je zadovoljan presudom i činjenicom da je uspješno dokazano da su Elekovi navodi brutalna kleveta. “Dokazali smo da je Elek smišljeno iznio klevetu jer se nije mogao argumentovano odbraniti od činjenica koje smo iznosili u seriji tekstova o krajnje sumnjivim i nezakonitim poslovima u OC Jahorina. Optužbe, uvrede i klevete na moj račun i bez ikakvog osnova, Elek je nastavio da iznosi, što jasno pokazuje da postoji namjera da naruši moj i kredibilitet medija kao jednog od rijetkih u cijeloj zemlji koji pišu o poslovanju OC “Jahorina” i načinu na koji se upravlja njegovom imovinom. Mi smo protiv njega podnijeli još jednu tužbu za koju takođe očekujemo da ima isti ishod kao i ova “, rekao je Vukelić. Napominje da će novac od presude, čim ona postane pravosnažna, biti iskorišten na onaj način kako je to najavio na Twitteru: Na konkurs za pet najboljih novinarskih priča o poslovanju OC “Jahorina”. “Novac ćemo iskoristiti kao što je i najavljeno, za finansiranje konkursa za istraživačke novinarske priče na temu korupcije u poslovanju OC “Jahorina“, rekao je Vukelić. Izvor: Capital.ba
Evropska komisija: Stagnacija medijskih sloboda u BiH uz zabrinjavajuće znakove pogoršanja
Posljednji izvještaj Evropske komisije o napretku Bosne i Hercegovine na putu prema Evropskoj uniji jasno naglašava zabrinjavajuće trendove kad su u pitanju stanje medija, sloboda govora i izazovi s kojima se suočavaju novinari i novinarke. Za Bosnu i Hercegovinu je istaknuto kako, tokom izvještajnog perioda, nije postignut nikakav napredak u garantovanju slobode izražavanja i medija te zaštite novinara. „Zemlja i dalje doživljava duboku stagnaciju medijskih sloboda, uz zabrinjavajuće znakove pogoršanja“, navedeno je u Izvještaju. Ističe se kako se novinari suočavaju s kontinuiranim pritiscima i zastrašivanjem, pa se taksativno navode: – politički pritisak i prijetnje (nastavljeni su politički pritisci, verbalni napadi, zastrašivanje i prijetnje novinarima, uključujući i od političkih zvaničnika, a posebno su ciljane novinarke; vlasti su te prijetnje i napade nastavile umanjivati umjesto da pokažu nultu toleranciju) – statistika napada (Visoko sudsko i tužilačko vijeće počelo je prikupljati službene podatke i prijavilo 36 napada; Udruženje BH novinari primilo je 54 prijave u 2024. (dok ih je 2023. bilo 84), a Ured Ombudsmana devet) – SLAPP tužbe, koje su osmišljene da zastrašuju i ušutkavaju, dodatno potiču samocenzuru; broj takvih tužbi se značajno povećao tokom 2024. godine (35 tužbi u odnosu na 41 u prethodnih 10 godina), što naglašava hitnost usklađivanja s evropskim anti-SLAPP zakonodavstvom) – institucionalno praćenje (postavljena je sveobuhvatna mreža kontaktnih tačaka u tužilaštvima i tijelima za provođenje zakona širom zemlje za praćenje slučajeva prijetnji i nasilja protiv novinara; međutim, vlasti moraju osigurati održivost te mreže i dokazati postojanje rezultata u institucionalnom postupanju) – prekarnost profesije (novinarstvo je nesigurna profesija s niskim plaćama i slabom sigurnošću posla; radnička prava se jedva poštuju, sindikalizacija je niska, a novinarke su u još lošijoj situaciji) Nekoliko ozbiljnih nedostataka i nazadovanja Kada je riječ o zakonskom okviru, izvještaj ističe nekoliko ozbiljnih nedostataka i nazadovanja: – dekriminalizacija klevete (krivične kazne za klevetu u Republici Srpskoj i dalje imaju „zastrašujući učinak“ (chilling effect), odnosno mogu dovesti do samocenzure i odvraćanja od izražavanja mišljenja; preporučuje se da se kleveta dekriminalizuje u cijeloj zemlji) – Zakon o „stranim agentima“ u entitetu Republika Srpska (zakon usvojen u Republici Srpskoj u februaru 2025. godine, koji je ciljao grupe civilnog društva kao „strane agente“), nepovoljno je uticao na slobodu udruživanja, izražavanja i informisanja, posebno za medijske grupe registrovane kao nevladine organizacije; Ustavni sud ga je u maju proglasio neustavnim). Finansijska nestabilnost i politička kontrola javnih emitera predstavljaju veliki problem za medijski pluralizam, pa se navode sljedeći problemi: – finansijska održivost (nije postignut nikakav napredak u osiguravanju finansijske održivosti BHRT-a (Radiotelevizije Bosne i Hercegovine), koji je usljed nedostatka stabilnih sredstava i dugotrajnih sudskih sporova s entitetskim emiterima i dalje u ozbiljnoj opasnosti od gašenja; dug RTRS-a prema BHRT-u iznosi gotovo 50 miliona eura) – politički uticaj na javne emitere (državne i entitetske) i dalje traje putem politički kontrolisanih upravnih odbora) – širenje dezinformacija (Radio Televizija Republike Srpske (RTRS) nastavlja širiti ruske dezinformacije, uključujući one o agresorskom ratu Rusije protiv Ukrajine i o evropskom putu Bosne i Hercegovine) – transparentnost vlasništva. U dijelu Izvještaja spominje se i gašenje medijske kuće Al Jazeera Balkans te smanjenje finansiranja od strane donatora, uključujući i ukidanje USAID-a. Ti događaji se navode kao ključni faktori koji dodatno pogoršavaju ionako loše stanje slobode medija i prostora za djelovanje civilnog društva u Bosni i Hercegovini. Naglo zatvaranje Al Jazeere Balkans ostavilo je najmanje 200 novinara i medijskih radnika bez posla, što ukazuje na nestabilnost i nesigurnost novinarske profesije, navela je Komisija. Kad je u pitanju gašenje USAID-a, navedeno je kako je to ozbiljno utjecalo na funkcionisanje nezavisnih medijskih kuća i organizacija civilnog društva. Preporuke iste kao i prošle godine Evropska komisija je ponovila preporuke iz prethodne godine koje ostaju važeće i za koje navodi da se hitno moraju provesti: 1. Osigurati zaštitu novinara i sistemsko institucionalno praćenje prijetnji i nasilja nad njima. 2. Osigurati finansijsku održivost i političku nezavisnost javnih emitera te uskladiti entitetsko zakonodavstvo s državnim zakonom o sistemu javnog emitovanja. 3. Usvojiti zakonodavstvo o transparentnosti vlasništva medija i kriterijima za javno oglašavanje. 4. Osigurati da se kleveta dekriminalizuje u cijeloj zemlji. 5. Usvojiti zakon o elektronskim komunikacijama i elektronskim medijima u skladu s pravnom stečevinom Evropske unije. Osnovne razlike u odnosu na prošlogodišnji izvještaj su: uspostavljenje mreže kontakt tačaka na nivou cijele zemlje; porast pokušaja da se uvedu represivna zakonska rješenja; uvid u podatke da je povećan broj SLAPP slučajeva u odnosu na prethodnu godinu; prepoznata dodatno ugrožena stabilnost mnogih medija, kao i prostor za civilno društvo. Zaključno, nalazi ukazuju na to da, iako postoje neki mehanizmi za praćenje, stvarni napredak u pogledu slobode izražavanja i medijske nezavisnosti nije ostvaren, a politička uplitanja i nasilje protiv novinara i dalje su ozbiljan problem. Kompletan izvještaj dostupan je na ovom linku. Izvor: Mediacentar.ba
Dodjeljenje EU nagrade za istraživačko novinarstvo u BiH
Jelena Jevtić i Mubarek Asani, novinari Centra za istraživačko novinarstvo (CIN), dobitnici su prve nagrade Evropske unije za istraživačko novinarstvo iz Bosne i Hercegovine (BiH) za dokumentarac „Gdje je Sara?“. Jevtić i Asani su godinu dana tragali sa roditeljima za grobovima njihove djece. U filmu su govorile dvije majke o bolnim iskustvima poroda i nestanku djece. Njihova svjedočenja su izazvala veliku uznemirenost javnosti koja od institucija i ustanova traži odgovore o sudbini beba. Novinar portala Gerila.info Dejan Rakita dobitnik je druge nagrade za istraživačko novinarstvo u Bosni i Hercegovini u okviru ovogodišnjeg EU Investigative Journalism Award. Rakita je nagrađen za serijal „Projekat litijum: Lopare među javom, snom i košmarom“ (I–IV dio), objavljen na portalu Objavi.ba, a potom i na portalu Gerila. Novinarka CIN-a Dženita Lutvić dobitnica je treće nagrade za priču „Čelična rana Zenice“. Lutvić je u ovoj priči otkrila kako je kompanija „ArcelorMittal Zenica“ prekršila gotovo sve mjere iz okolišne dozvole koje su joj federalne vlasti izdale krajem 2022. godine. Treću nagradu dobio je i Predrag Blagovčanin, novinar portala Tačno.net, za priču „Netransparentnost Ujedinjenih naroda: Kako je UNDP dijelio milione dolara pomoći BIH za borbu protiv Covida“. Ceremonija dodjele nagrada održana je danas u Europe House-u u Sarajevu, uz prisustvo brojnih novinara, predstavnika medijskih organizacija i međunarodnih institucija. Serijal nagrađene priče novinara Dejana Rakite rezultat je višemjesečnog istraživanja o kontroverznom planu eksploatacije litijuma na području Lopara. Umjesto nade za razvoj, potencijalno najvrednije nalazište litijuma u zemlji postalo je izvor duboke polarizacije, neinformisanosti i političko-ekonomskih sprezi između domaćih vlasti i stranih kompanija. Poseban fokus Rakita je stavio na ulogu Arcore AG i Rock Tech Lithium, kao i na javne nastupe političkih lidera Republike Srpske koji su projektima davali bezrezervnu podršku. “Ova nagrada je za mene potvrda da se dugotrajan i temeljit rad na istraživačkim pričama isplati, ali i podsticaj da nastavim da se bavim temama koje su od presudnog značaja za građane. Serijal o litijumu u Loparama pokazao je koliko je važno da novinarstvo bude uporno i nezavisno, naročito kada se radi o pitanjima koja direktno zadiru u ljudska prava i prirodne resurse. Vjerujem da je ovo priznanje i znak podrške svim kolegama koji se bore za javni interes, bez obzira na pritiske i prepreke”, rekao je Rakita nakon dodjele nagrada. Odluku o nagradi donio je tročlani žiri koji čine istaknuti stručnjaci iz oblasti medija i komunikacija – Davor Glavaš, dugogodišnji medijski profesionalac s preko četiri decenije iskustva u novinarstvu i međunarodnom razvoju medija; dr. Lejla Turčilo, profesorica na Univerzitetu u Sarajevu i jedna od vodećih ekspertica za online komunikaciju i medijske slobode u regionu; te Vuk Vučetić, vanredni profesor i prodekan na Univerzitetu u Istočnom Sarajevu, bivši novinar i autor brojnih radova o medijskoj pismenosti i političkoj komunikaciji. Nagrada EU za istraživačko novinarstvo predstavlja jedno od najznačajnijih priznanja za novinare u Bosni i Hercegovini i regionu Zapadnog Balkana. Dodjeljuje se u okviru programa Evropske unije za jačanje nezavisnog i kvalitetnog novinarstva u zemljama regiona i Turskoj, a operativno je vodi organizacija Thomson Media uz podršku partnerskih organizacija iz svake zemlje učesnice. Cilj nagrade je da prepozna, nagradi i podrži izvanredne istraživačke priče koje služe javnom interesu – razotkrivaju korupciju, zloupotrebe vlasti, ugrožavanje ljudskih prava, ekološke probleme i druge teme od posebne važnosti za građane. Osim što pruža priznanje autorima, nagrada povećava vidljivost njihovih priča i podstiče javnu raspravu o temama koje su često skrivene ili zanemarene. Izvor: Umbrella/GERILA info
Evropska federacija novinara o AI u novinarstvu: Nalazimo se na raskršću
Upravni odbor Evropske federacije novinara (EFJ) je usvojio stav o umjetnoj inteligenciji (Artificial Intelligence, AI) i budućnosti novinarstva u Evropi. “Danas stojimo na raskršću: umjetna inteligencija može ili osnažiti novinare ili narušiti same temelje slobode medija. Da bismo to postigli, potrebna nam je umjetna inteligencija izgrađena na snažnim etičkim okvirima, vođena jasnim propisima i posvećena transparentnosti u evropskim medijima. Ako se ne kontroliše, šteta po novinarstvo mogla bi biti nepovratna. Ovo nije bitka protiv umjetne inteligencije već borba za etičko novinarstvo“, rekla je predsjednica EFJ Maja Sever. EFJ se, kako je navedeno, zalaže za budućnost u kojoj AI poštuje etičke standarde novinarstva, pravedne uslove rada i zaštitu autorskih prava. S tim u vezi, iz EFJ je navedeno šest glavnih tačaka u kojima je naglašena važnost etičke upotrebe AI. Prva tačka stava je da ljudska urednička kontrola mora ostati ključna. EFJ objašnjava da poslodavci i radnici u medijima moraju definisati pod kojim uslovima se AI koristi u izvještavanju i da se mora zabraniti AI generisanje sadržaja bez ljudske provjere. Tačka dva je da rad novinara mora biti zaštićen. Iz EFJ je navedeno da novinari moraju dati izričitu saglasnost da se njihov rad koristi za obuku sistema AI, moraju biti navedeni kao autori i primati proporcionalnu naknadu. Takođe, stav EFJ je da se o transparentnosti ne može pregovarati kako za publiku, tako i za novinare. Sadržaj generisan AI mora biti označen kako bi se jasno identifikovao, istaknuto je. Važan je i jednak pristup i kontinuirana obuka za sve novinare. U tom smislu, iz EFJ je navedeno da bi ulaganja u alate AI za redakcije trebala koristiti svim novinarima, uključujući lokalne i freelance novinare. Tačka stava EFJ je i da etika mora oblikovati upotrebu AI u vijestima. Upotreba AI u redakcijama, kako je navedeno, mora biti u skladu s osnovnim novinarskim principima, kao što su istina, nepristrasnost, odgovornost i zaštita izvora. Konačno, šesti stav EFJ glasi da novinarske organizacije moraju pomoći u upravljanju budućnosti AI. Kroz socijalni dijalog, novinarske organizacije moraju ostati aktivni učesnici u razvoju sistema AI koji utiču na izvještavanje od javnog interesa. U saopštenju EFJ je navedeno i da širenje AI utiče na prakse izvještavanja koje su se do sada koristile u redakcijama. AI, kako se dodaje, može pomoći novinarima u radu u prevođenju i provjeri činjenica, što je važan alat za nadzor nad AI, ali se takođe može zlonamjerno koristiti za generisanje dezinformacija ili davanje prednosti malom broju medijskih izvora u obuci i produkciji, čime se šteti medijskom pluralizmu i integritetu informacija. “AI u novinarstvu mora se koristiti s pristupom zasnovanim na ljudima kako bi se osiguralo da sistemi AI ne zamjenjuju ljudski nadzor”, naglašeno je iz EFJ. Izvor: Mediacentar
Razjedinjenost novinarske zajednice u BiH
BANJALUKA – Koliko je novinarska zajednica u Bosni i Hercegovini podijeljena pokazuje i to da postoji više udruženja koja okupljaju različit broj novinara. Na nivou Bosne i Hercegovine djeluju dva udruženja novinara: Udruženje BH novinari i Društvo novinara Bosne i Hercegovine. U Republici Srpskoj postoji Udruženje novinara Republike Srpske, a samo u Osnovnom sudu u Banjaluci registrovano je, prema podacima iz tog suda, devet različitih udruženja koja u svom nazivu imaju riječ novinari, novinarstvo ili mediji. Ne treba napominjati da određeni broj novinara nije član nijednog udruženja. Zbog ovakvih podjela novinarska zajednica nema snagu koju bi možda imala udružena. “Medijska zajednica u BiH izgleda kao i sama država — podijeljena je po entitetima, medijima, udruženjima. Političari iz dva entiteta, čini mi se, mnogo bolje sarađuju i imaju neki zajednički cilj nego što je to slučaj s novinarima i medijima. A naš cilj treba da bude da svoj posao radimo profesionalno i u javnom interesu”, kaže novinarka iz Banjaluke Ljiljana Smiljanić. Udruženja na nivou BiH Udruženje BH novinari broji 750 članova, od čega 106 u Republici Srpskoj, navodi Borka Rudić, generalna sekretarka udruženja. Kaže da iz BH novinara godinama upozoravaju na tri duboko ukorijenjena paradoksa vezana za novinarsku zajednicu u BiH. “Prvo, imamo siromašne novinare i medijske djelatnike, a dobro situirane, pa i bogate, dobro plaćene vlasnike privatnih medija, direktore i članove uprave u javnim medijima. Drugo, imamo novinare koji su spremni rizikovati vlastitu sigurnost, pa i život, kako bi istražili kršenja prava obespravljenih rudara, tekstilnih radnika, ranjivih grupa, slučajeve kriminala i korupcije, a nisu spremni izvještavati ili progovoriti o kršenju vlastitih prava, čak ni anonimno”, kaže ona. Kao treći problem navodi da postoje novinari i urednici koji su spremni organizovati brojne solidarne akcije, prikupljanje pomoći, izaći na proteste, ali ne i iskazati solidarnost kada su napadnute njihove koleginice i kolege. “Mene su porazili podaci iz jedne ankete koju su radili BH novinari prošle godine, prema kojima samo 26% medija objavi vijest o tome da je napadnut njihov novinar ili novinarka, dok je čak 18,7% anketiranih izjavilo da nisu dobili nikakvu pomoć i podršku u redakciji u kojoj rade!?”, navodi Rudić. Novinari koji svoj poziv doživljavaju kao časnu i odgovornu profesiju danas su u procjepu između borbe za očuvanje profesionalnih standarda i ekonomskog opstanka na medijskom tržištu, kaže predsjednik Društva novinara Bosne i Hercegovine Amarildo Gutić. “Ukoliko ste dosljedni u prvom, malo je prostora i medija u kojem kao takav možete egzistirati”, kaže Gutić. Udruženje na čijem je čelu Gutić okuplja između 250 i 300 novinara. Kaže da nemaju značajniju saradnju s ostalim udruženjima novinara u zemlji, osim “miroljubive koegzistencije s BH novinarima”. “Posljednjih mjeseci, treba reći volonterskim radom, eliminišemo neke objektivne i subjektivne probleme iz prethodnih par godina, obnovili smo članstvo u Međunarodnoj federaciji novinara te uravnotežili finansijsku situaciju. U ovoj godini, kada Društvo obilježava 80 godina postojanja, svakako će težiti da se modernizuje, poveća članstvo privlačeći ih aktivnijim radom i djelovanjem na zaštiti digniteta ne samo novinara nego i svih medijskih radnika u bilo kojem bh. mediju”, kaže Gutić. On navodi da je jasno da postoji mnoštvo problema s kojima se novinari u BiH suočavaju — od bezbjednosnih do izloženosti stalnoj ekonomskoj nesigurnosti i malim platama. “Takvu situaciju odlično koriste stranački karteli svih predznaka, koji itekako vrše dodatni pritisak kako na medije u cjelini, tako i na novinare pojedinačno. Njima sve to odgovara, u suprotnom bi barem pokušali da se modernizuju i ojačaju zakonski okvir o medijima i komunikacijama u BiH, eliminišu netransparentnost vlasništva i finansiranja medija, eliminišu portale bez impresuma koji zagađuju medijski prostor, te da maksimalno utiču na transparentnost javnih službi”, navodi predsjednik Društva novinara. U januaru 2023. godine u Sarajevu je osnovano udruženje Umbrella s ciljem jačanja nezavisnog istraživačkog novinarstva i zaštite medijskih sloboda u BiH. Milica Samardžić, direktorica Umbrelle, navodi da je na sceni stalni pokušaj vladajućih elita da ugase male istraživačke portale. “Kao i većina medija u BiH, i mediji okupljeni oko Umbrelle suočavaju se s problemom finansijske održivosti, zavise od donacija organizacija koje finansiraju projekte koji traju nekoliko mjeseci, što otežava kontinuitet i dugoročno planiranje, te su jako ranjivi na prekide finansiranja, kao što je upravo u ovom momentu slučaj sa suspenzijom američkih donacija. Umbrella je osnovana kako bi odgovorila na sve ove izazove i pomogla nezavisnim medijima da opstanu i nastave da informišu javnost o ključnim društvenim problemima”, navodi Samardžić. Vukuum u Republici Srpskoj Medijska zajednica u BiH suočava se s brojnim izazovima, uključujući političke pritiske, ekonomsku nestabilnost i problematično vlasništvo nad medijima, ali i nedostatak profesionalne solidarnosti, smatra komunikolog Mladen Bubonjić. On navodi i da su mediji u BiH često podijeljeni po etničkoj, političkoj i ideološkoj liniji, što, smatra Bubonjić, dodatno otežava profesionalno i objektivno novinarstvo. U Republici Srpskoj, kaže on, dominiraju mediji koji su bliski vlastima, dok su nezavisni mediji suočeni s ograničenim resursima, pritiscima i često s nesigurnim statusom. “Udruženja koja postoje formalno, poput Udruženja novinara RS, često su percipirana kao produžena ruka vlasti, dok nedostatak snažnih nezavisnih organizacija dodatno otežava borbu za slobodu medija i prava novinara”, navodi Bubonjić. Bubonjić dodaje i da je situacija u kojoj se nalaze novinari i njihova udruženja preslikana slika situacije u državi i generalno društvu. “Medijska udruženja u BiH formalno djeluju kako bi štitila prava novinara, promovisala slobodu medija i osigurala profesionalne standarde. Međutim, često se suočavaju s kritikama da su više svrha sami sebi nego stvarna podrška novinarima. Ključni problemi uključuju: nedostatak zajedničkog djelovanja između entitetskih i državnih organizacija, ograničenu transparentnost rada udruženja, slabu zastupljenost novinara iz manjih redakcija ili onih koji rade u lokalnim sredinama”, kaže Bubonjić. Udruženje novinara Republike Srpske slovi za udruženje koje u svoje članstvo nije uspjelo da privuče značajniji broj novinara. Iz ovog udruženja, tačnije od rukovodstva tog udruženja, nerijetko su na adresu novinara i medija stizale različite optužbe koje se nisu mnogo razlikovale od optužbi koje na račun medija i novinara koji nisu pod njegovom kontrolom iznosi Milorad Dodik. Sa zvanične mejl-adrese ovog udruženja, čiji je predsjednik Danijel Simić, nisu stigli odgovori na pitanja u vezi s njihovim radom i organizacijom. “Nakon gašenja Kluba
Privedena novinarka Nataša Miljanović Zubac
TREBINJE – Novinarka Radio-televizije Republike Srpske (RTRS) Nataša Miljanović-Zubac privedena je sinoć po nalogu tužiteljke Sanite Imamović, koja je prethodno naložila i da pretresu porodičnu kuću novinarkinih roditelja, navodno zbog krivičnog djela odavanje službene tajne. Prema nezvaničnim saznanjima Vijesti, novinarka bi jutros trebala biti saslušana u prostorijama Tužilaštva u Sarajevu. Ona je prethodno bila pod mjerama ograničenog kretanja, nakon što su joj danas ispred porodične kuće u Trebinju prišli pripadnici Granične policije BiH iz tog grada. Nataša Miljanović-Zubac je za Vijesti tada kazala da su joj službenici policije saopštili da će najvjerovatnije biti privedena, ali joj nije objašnjeno zbog čega. Sumnja da je razlog odmazda zbog njenog rada, jer u kontinuitetu, godinama unazad ukazuje na kriminal unutar institucija, posebno u tamošnjoj policiji. Ona je naglasila da je i prethodnih dana objavljivala informacije o penzionisanom službeniku OSE, Draganu Jeliću, te ističe da najvjerovatnije iza svega stoje oni o kojima je javno govorila i pisala – uključujući Nemanju Nogoštića i druge policajce. Istakla je da je institucijama stalno pisala dopise i tražila da je pozovu na razgovor, kako bi im dostavila podatke do kojih je došla, ali da oni, kako bi se međusobno štitili, biraju represiju. “Prekjuče sam objavila nešto o zamjeniku načelnika PU Trebinje, Petru Kozjaku, zatim Jeliću, penzionisanom pripadniku OBA-e, koji je vraćen u službu. U kontinuitetu objavljujem detalje o MUP-u, Tužilaštvu, Graničnoj policiji, svim bezbjednosnim institucijama, odnosno, o kriminalcima među njim. Objavljivala sam podatke o direktoru Granične Mirku Kupresakoviću, Vladimiru Popoviću iz Unutrašnje kontrole, načelniku Centralne istražne kancelarije…“, kazala je ona. Upravo član 164. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine, na koji se tužiteljka poziva u naredbi, u stavu 9 isključuje postojanje krivičnog djela u određenim okolnostima. Tim stavom jasno je propisano: “Nema krivičnog djela odavanja tajnih podataka ako neko objavi ili posreduje u objavljivanju tajnih podataka čiji je sadržaj suprotan ustavnom poretku Bosne i Hercegovine, s ciljem da javnosti otkrije nepravilnosti vezane uz organizovanje, djelovanje ili vođenje službe ili s ciljem da javnosti otkrije činjenice koje predstavljaju povredu ustavnog poretka ili međunarodnog ugovora, ako objavljivanje nema ozbiljne štetne posljedice za Bosnu i Hercegovinu.” U aprilu prošle godine Vijesti su objavile tekst o novinarki Miljanović Zubac, koja se već tada nalazila pod ozbiljnim prijetnjama i pritiscima zbog svog istraživačkog rada. Tada je i istaknuto da ju je matična država ostavila bez institucionalne zaštite, iako se više puta obraćala nadležnima. Policija joj je, umjesto konkretnih mjera zaštite, preporučila da se poduči samoodbrani. Tužilaštvo je, s druge strane, ignorisalo njena javna upozorenja o sprezi kriminalnih struktura i bezbjednosnog sektora u Republici Srpskoj, ali i šire u regionu. Izvor: Vijesti.me
Od danas počinje primjena Evropskog akta o slobodi medija
BRISEL – Evropski akt o slobodi medija, kao novi pravni okvir kojim se jača pluralizam i nezavisnost medija u Evropskoj uniji, stupio na snagu 7. maja 2024. godine, od danas je u potpunoj primjeni. Dok EU ističe da su slobodni mediji temelj demokratskog društva i zdravog tržišta, Evropska komisija upozorava na trendove koji izazivaju zabrinutost. “Slobodni mediji ključan su oslonac svakog demokratskog društva i važan dio zdravog tržišne utakmice. Evropska unija je uporište za slobodne medije i uzor demokratskog kontinenta na globalnom nivou. Ipak, javljaju se trendovi zbog kojih raste zabrinutost. Nadovezujući se na svoj dosadašnji rad, Komisija je poduzela niz mjera za zaštitu slobode i pluralizma medija u EU, te poboljšala slobodno kretanje usluga. To je rezultiralo Evropskim aktom o slobodi medija, od 7. maja 2024. godine čija primjena u potpunosti počinje od 8. avgusta 2025. godine”, naveli su na sajtu EU. Novi akt donosi niz mjera kojima se olakšava rad javnih i privatnih medija preko granica, bez nepotrebnog pritiska, uz prilagođavanje digitalnoj transformaciji. Prema dokumentu, zakon će štititi uredničku nezavisnost i izvore informacija, uključujući od upotrebe špijunskog softvera. Njegov cilj je da osigura nezavisno funkcionisanje javnih medija, poveća transparentnost nad vlasništvom i državnim oglašavanjem, te zaštiti objavljivanje sadržaja od neopravdanog uklanjanja na velikim internet platformama. Ovaj akt uvodi pravo na prilagođavanje medijske ponude na uređajima i interfejsima, zahtijeva procjenu učinka velikih koncentracija na pluralizam i uredničku nezavisnost, te povećava transparentnost mjerenja gledanosti. “Uredničko odlučivanje bolje će se zaštititi od neprimjerenog upletanja, a novinari u javnim medijima moći će se pouzdati da njihov poslodavac raspolaže odgovarajućim, održivim i predvidljivim sredstvima za finansiranje budućeg rada u skladu sa svojim mandatom pružanja javnih usluga. Aktom se propisuju i snažne mjere za zaštitu povjerljivosti novinarskih izvora i komunikacija, koje se među ostalim odnose na korištenje intruzivnog špijunskog softvera za nadziranje medija, novinara i onih koji su u redovnim ili profesionalnim odnosima sa medijima ili novinarima”, navode u saopštenju EU. Akt predviđa i formiranje Evropskog odbora za medijske usluge, nezavisnog tijela koje je počelo sa radom u februaru 2025. godine. Odbor mijenja dosadašnju Evropsku grupu regulatora za audiovizualne medijske usluge (ERGA) i pomaže u dosljednoj primjeni propisa. Za novinare i medijske radnike akt donosi snažnije garancije protiv neprimjerenog uplitanja u uređivačku politiku, održivo finansiranje javnih servisa i strožu zaštitu povjerljivosti izvora. Posebna pažnja posvećena je sprečavanju zloupotrebe intruzivnog nadzora. EU već provodi i niz programa podrške slobodnim medijima: od jačanja vijeća za štampu, praćenja vlasničke strukture, grantova za lokalne i regionalne medije, do hitne pomoći ugroženim novinarima. Među njima su i mehanizmi za podsticanje istraživačkog novinarstva, podršku nezavisnim ruskim i bjeloruskim medijima u EU, te organizacija Evropskog festivala novinarstva i medijske pismenosti. Usvajanju akta prethodile su višegodišnje pripreme – od prijedloga iz septembra 2022, preporuka o zaštiti novinara, do političkog dogovora u decembru 2023. Paralelno je dogovoren i okvir za suzbijanje zloupotreba tužbi protiv javnog sudjelovanja (SLAPP). Izvor: Slobodno.org
Okružni sud: Milorad Dodik oklevetao Tanju Topić
BANJALUKA – Milorad Dodik oklevetao je Tanju Topić kada je izjavio da je ona “dokazani agent njemačkog BND, koji djeluje preko njene nevladine organizacije”, glasi presuda Okružnog suda u Banjaluci. Sud je u presudi istakao da je Dodik 2021. godine, koji je tada obavljao dužnost srpskog člana i predsjedavajućeg Predsjedništva BiH, rekao je da je Tanja Topić “dokazani kvinsling u funkciji njemačkih obavještajnih struktura”, da je iz njegovog kraja i da joj je pomogao da se zaposli. O Topićevoj je rekao i to da “niko nije računao da će postati servilna samo tim pričama i strancima koji ovdje dolaze”. Osim toga, nazvao ju je izolovanom i isfrustriranom osobom. Dodikove izjave objavila je novinska agencija Srna, potom su objavljene i na portalima RTRS i Srpskainfo, da bi kasnije bile povučene sa portala, iako i dalje stoje na agenciji Srna, a postoji i audio zapis. Izjave su prenesene u članku pod naslovom: “Dodik: Tanja Topić agent njemačkog BND-a”. Prema riječima advokata Tanje Topić, Ahmeta Efendića, utvrđivanje Dodikove odgovornosti, kao i one Srpske novinske agencije za klevetu jeste satisfakcija nakon postupka koji je trajao pune četiri godine. “Ova presuda je pokazatelj da u pravosuđu, uprkos percepciji javnosti o korupciji i političkim pritiscima, djeluje i ogroman broj časnih, profesionalnih, poštenih i kvalitetnih ljudi sa integritetom, koji odluke donose u skladu sa zakonom a ne po bilo čijem nalogu. Druga stvar je da nema nedodirljivih, te da se ni najistaknutije političke figure, poput Dodika, ne mogu i ne smiju abolirati od odgovornosti kada prekrše zakon.Bio sam od početka postupka siguran u pozitivan ishod ovog spora, pa me nije obeshrabrila ni prvostepena odbijajuća presuda. Ovo je svakako posebna satisfakcija što je ovakvu presudu donio sud u Banjaluci, a ne, eventualno, neka druga, viša instanca”, rekao je Efendić te ističe da je postupak finansirala Linija za pomoć novinarima. Topićeva je Dodika tužila nakon izjave za klevetu pred Osnovnim sudom u Banjaluci, koji je odbacio tužbu navodeći da su sporne izjave bile izraz mišljenja u okviru slobode govora. Ipak, Okružni sud je presudu preinačio i utvrdio da je riječ o iznošenju neistinitih činjenica, bez dokaza, koje su narušile dostojanstvo tužiteljke. Sud je odlučio da Dodik i agencija Srna solidarno isplate Topić odštetu u iznosu od 3.000 KM, kao i troškove parničnog postupka i sastava žalbe, u ukupnom iznosu od preko 1.800 KM. Takođe, Srna je obavezana da presudu objavi na svom portalu. Izvor: slobodno.org
ČEKANJE DUGO TRI DECENIJE: Zašto novinarke i novinari u BiH nikada nisu dočekali sindikat?
Da, pomoglo bi mnogo da imamo snažan sindikat koji bi stao u zaštitu ljudskih prava medijskih radnika, ljudi bi se sigurnije osjećali da imaju takvu jednu organizaciju iza sebe. Ali, nemamo. Nećemo je ni imati. Nejedinstvo ljudi je u pitanju, previše interesa i različitosti Piše: R.I. Nema novinarke i novinara koji barem jedno vrijeme u karijeri nisu izvještavali, pisali, objavljivali priče o problemima radnika i radnika, analizirali zakone, prakse poslodavaca, upozoravali, apelirali, naročito kad je riječ o neisplaćenim plaćama, neuvezanom radnom stažu, poniženjima na poslu, mobingu, nepravdi… Novinarke i novinari u BiH godinama su zajedno sa sindikatima trgovaca zagovarali neradnu nedjelju, upozoravali vlasti na minimalna primanja radnika, borili se za prava rudara, prosvjetara, ljekara, bili na ulici i prosvjedovali zajedno sa njima, pitali nadležne šta namjeravaju poduzeti… A ne sjećamo se da li smo ikada u javnosti nismo čuli pitanje – a šta je sa našim pravima? Naročito što rad u medijima nije kao ostali – plaće nisu Bog zna kakve, radi se prekovremeno, uglavnom ne znamo za vikende, praznike, o regresu ni ne razmišljamo, nedjelja za nas nije neradna. Pa da onda ne govorimo o tome kako su u vrijeme korone desetine kolegica i kolega ostali preko noći bez posla, a i danas svjedočimo gašenju redakcija, pa i u do jučer respektabilnim medijima. – Radnička prava u medijskom sektoru se iz godine u godinu urušavaju, pregovore s poslodavcima u mediskim kućama gotovo je nemoguće pokrenuti, a u mnogim medijima sindikalno udruživanje radnika doživljava se kao neprijateljski čin i nerijetko predstavnici sindikata trpe posljedice. Profesionalno novinarstvo prolazi kroz proces ubrzane prekarizacije. Uslijed ekonomskih kriza, privatizacija i deregulacije tržišta rada, radni uvjeti novinara/ki samo su se pogoršavali. Sve je više nestandardnih oblika zapošljavanja, poput freelancera i honoraraca, a sve manje kolektivne zaštite, uz to medijski radnici i radnice suočavaju se s povećanim zahtjevima, kraćim rokovima, manjim timovima i nesigurnošću zaposlenja. Kolektivno pregovaranje u medijima gotovo je iščezlo – dok smo nekada imali čak jedanaest kolektivnih ugovora u sektoru, danas su aktivna tek tri, dva koja se redovito obnavljaju – piše predsjednica Europske federacije novinara i Sindikata novinara Hrvatske Maja Sever, prije mjesec dana najavljujući projekat “Socijalni dijalog za promjene – jačanje kapaciteta socijalnih partnera u medijima”. Projekt su zajednički prijavili Sindikat novinara Hrvatske i Sindikat grafičara i medijskih djelatnika, a za cilj ima jačanje kapaciteta sindikata i članstva u sektoru medija, s fokusom na edukaciju, razvoj digitgitalnih alata, jačanje socijalnog dijaloga i bolju zastupljenost radnika/ca. Kroz projekt se provode tri glavna segmenta aktivnosti: edukacija sindikalnih povjerenika i članova, umrežavanje kroz javne događaje i radionice, te razvoj digitalnih alata. Nejedinstvo, previše interesa i različitosti Tako je to u Hrvatskoj, a u Bosni i Hercegovini? Sindikalni aktivisti lako će se složiti u ocjeni da su novinari_ke najslabije sindikalizovana profesija u BiH. Lako je to utvrditi jer u većini medija sindikati ne postoje, a i tamo gdje ih ima nerijetko su pod uticajem menadžmenta ili političkih centara moći. S druge strane, medijski profesionalci podijeljeni su u nekoliko udruženja, pa se ne mogu okupiti pod jednim krovom ni kad su u pitanju profesionalni standardi, a ne radnička prava. Nekako kao da nisu ni svjesni da su (u radno pravnom smislu) radnici kao i svi drugi. Starije kolegice i kolege sjetit će se kako je priča o jačanju solidarnosti među novinarima stara gotovo tri decenije, te da je upravo i Europska federacija novinara davala podršku na jačanju „sindikalnog organizovanja novinara u BiH u cilju zaštite njihovog radno-socijalnog statusa“. No, džaba podrška kad na terenu nije bilo ni previše volje, a ni želje. Novinarka Ljiljana Zurovac, jedna od doajenki zagovaranja boljeg položaja kolegica i kolega podsjeća kako su danas više nego ikada ugrožena i prava novinara_ki i medijske slobode. – Dodala bih, i životi istinskih novinara. Uvijek je bilo problema, pritisaka, zabrana, ali danas je to na globalnom nivou preraslo u otvoreni i skoro pa legalizirani stav prema novinarima i medijima koji još uvijek pokušavaju biti u službi građana i istine. Potpuno javno i otvoreno vlade država i ekonomski lobiji pod vladinim okriljem, kao i druge interesne grupe, najveći su kršitelji prava novinara i zaustavljanja protoka informacija koje bi na bilo koji način mogle ugroziti njihove interese. To rade preko vlasnika medija koji su s njima u sprezi i preko urednika koji voljno ili pod moranje, izvršavaju sve što im se naredi. Sredstva se ne biraju, od zastrašivanja, hapšenja i svake vrste ucjena pojedinaca, do ekonomskih pritisaka, ukidanja signala i onemogućavanja rada medijima koji pokušavaju i u ovako jezivom vremenu doprijeti do javnosti istinitom informacijom. Pod konstantnim strahom i prijetnjom ugroze egzistencije, novinari sami postaju oružje protiv sebe i svoje profesionalnosti, razvijajući postepeno sistem samocenzure, kalkulirajući šta bi se smjelo objaviti a šta ne, i iznad svega, kakve bi posljedice objava određenih informacija mogla imati po nju/njega i po članove njihovih obitelji – navodi Zurovac. Zato, dodaje, svakodnevni rad novinara koji želi biti profesionalan počinje tjeskobom i pitanjem – kako i s kojim posljedicama da objavim ono što treba biti objavljeno? I šta imamo za rezultat – neinformiranu javnost, ili bolje rečeno, informiranua tačno onako kako vladini lobiji žele da to bude. – Mediji, uključujući i javne servise, postaju propagandne mašine dežurne politike, kanališući svijest javnosti u pravcu u kojem to aktualna vlast želi. Demokracija tu prestaje i počinje doba sunovrata civilizacije. Mi, na žalost, već živimo u tome dobu – napominje ona… Kad je pitamo ko ili šta štiti prava novinara, postoje li mehanizmi zaštite, kako se provode, Zurovac odgovara: – Ah, ko? Rijetka udruženja/udruge novinara još uvijek, ali u sve manjem broju pokušavaju biti zaštitnici. Posljednji Mohikanci, kako se veli, pokušavaju podsjetiti na donesene propise o zašiti novinara i slobodnih medija, zaštite slobode govora, koje smo posljednjih 30 godina brižljivo razvijali. Njihova je primjena u praksi nikakva, kao da i ne postoje. U ovoj otvorenoj svjetskoj pomami urušavanja svih sloboda, sve je manje podrške udruženjima/udrugama novinara u njihovoj borbi, i oni glasovi podrške internacionalnih organizacija koji se povremeno javljaju, sve su blijeđi i tiši. Zagušeni. Reklo bi se da nekim velikim europskim i svjetskim institucijama medijske slobode više nisu u agendi, pa jednostavno okreću
PAZI ŠTA PRIČAŠ I ŠTA PIŠEŠ: Autocenzura – granica slobode izražavanja
Čak i novopridošli član redakcije vrlo brzo shvati ko je nedodirljiv, dakle o kome se i kako može pisati/objavljivati, koje su (ne)poželjne teme ili ličnosti, na koji se način tretira neka tema ili ličnost Piše: R. I. Postoje u novinarskom svijetu, u medijima u Bosni i Hercegovini samo rijetki koji su imali sreću da se pohvale kako nikada nisu namjerno ispustili bitnu činjenicu ili mišljenje, zbog pritiska vlasti ili interesnih grupa, zbog politike, društvenih okolnosti ili straha od posljedica. Među novinarkama i novinarima u Bosni i Hercegovini kruži jedna šala: „Cenzure u medijima gotovo da i nema. Uspješno se opiremo autocenzurom“. I upravo ova crnohumorna šala odslikava istinu. A istina je da se ponekad (neki i malo češće) branimo autocenzurom. Autorcenzura je, reći će teorija, ograničavanje slobode medijskog i javnog izražavanja vlastitom voljom. – Kontrola onoga što kažeš ili radiš kako bi izbjegao da se zamjeriš ili uvrijediš druge, a da ti nije rečeno zvanično da je takva kontrola nužna – tako autocenzuru ukratko definiše Cambridge online rječnik. “Ima svega” A u novinarstvu je to posebna slabost. I mana. I jaka brana profesionalnim standardima i istini. Novinarke i novinare u BiH ne libe se priznati da „ima svega“. Pa počnu nabrajati kako (u pravilu) autocenzura nastaje zbog jačeg ili slabijeg zagrljaja uređivačke politike medija i (in)direktnog pritiska političkih i ekonomskih centara. Čak i novopridošli član redakcije vrlo brzo shvati ko je nedodirljiv, dakle o kome se i kako može pisati/objavljivati, koje su (ne)poželjne teme ili ličnosti, na koji se način tretira neka tema ili ličnost. I zašto se to radi? Odgovor ne treba tražiti u novinarstvu i medijima već u svakodnevnom životu – zbog straha, zbog finansijske neizvjesnosti, zbog mogućnosti da ćemo izgubiti posao. Neki, budimo iskreni pa priznajmo i zato što to sami žele. Misle da će ispuštanjem činjenica ili sakrivanjem činjenica osigurati bolju poziciju za sebe, postati miljenici urednika ili čak političara. – Autocenzuru novinari često pravdaju egzistencijom, i dok to u teoriji ne bi smjelo da se dešava, neki kažu da je to ipak stvar izbora. Može se desiti da se nekom oglašivaču ne svidi kako se piše o njemu, pa u sred godine promijeni ugovor o reklami – tada se novinari mogu zamisliti kako će pisati o svom sponzoru. No, sudeći prema onome što su naši sagovornici rekli, autor uvijek ima izbor – navodi Darko Tanić u tekstu „Da li je autocenzura stvar izbora“. Javna tajna I bez imalo skrivanja dodaje da novinari i novinarke ne kriju da su često u situaciji da pišu “naručene tekstove”, izbjegavaju pojedine sagovornike, ili čitave teme, iz razloga što se to neće svidjeti uredniku, ili vlasniku medija u kojem rade. Za razliku od cenzure gdje su se novinari usudili da ponešto govore o sopstvenim iskustvima, autocenzura je javna tajna. Urednica Klixa, dugogodišnja novinarka Emela Burdžović odavno je prepoznata kao beskompromisna, oštra, profesionalna, ali priznaje da „nalazi kompromise“. – Nisam pretjerano sklona autocenzuri, ali se ponekad desi, u razgovoru s političarima – kaže Burdžović. A razlog zašto ponekad „stane na kočnicu“ kod nje se u mnogome razlikuje od razloga drugih kolega. – Razlog je najčešće svijest o tome da će se bojkotovati naredni intervju ukoliko postavim prevše neugodna pitanja – dodaje ona. Kad pitamo jesmo li zbog autocenzure sami sebi “najveći neprijatelji” ili to radimo da spriječimo pritisak, Burdžović nam kaže: – Morate raditi posao, sagovornici vam trebaju, pa nalazite određene kompromise. Moram naglasiti da se to zaista rijetko dešava. Društvo straha Ističe kako je zapravo uloga urednika, pogotovo kad rade s mladim kolegama iznimno značajna. Upravo bi urednici trebali biti zaštita, ohrabrivati kolege. Urednici bi (naročito mlađim) kolegicama i kolegama trebali ukazati na štetnost autocenzure, zajednički kreirati slobodan prostor u kojem novinari_ke mogu raditi sigurno, bez straha, bez primisli da namjerno sakrijemo činjenicu. Smatra da nas je autocenzuri naučilo društvo u kojem živimo. – Ili preciznije svi smo kreirali takvo društvo. Društvo straha – zaključuje. I nekako sa žalom primjećuje da je autocenzura sve više prisutna. Zna i kako je prepoznati. To je ono kad novinari ne pitaju potpitanja, kad znaju da sugovornik govori neistinu, a novinar šuti… prolaze neistine. Za kraj i glavno pitanje: je li i sama bila u situaciji da ne izgovori, pita, napiše, objavi ono što zna i zašto je to uradila – da zaštiti neku osobu/kompaniju/instituciju ili zbog pritiska. – Jesam. Zbog pritiska i navedenih razloga. Politička kontrola Slađan Tomić je novinar koji je prošao mnoge redakcije u Bosni i Hercegovini. Ima iskustva s kolegama, s različitim urednicima. Većinu karijere proveo je kao „free lancer“, a u njegovom slučaju reklo bi se da je zaista željan slobode i slobodan. Zato i ne razumije zašto kolege pribjegavaju autocenzuri. – Mogu samo pretpostaviti da to rade iz straha od posljedica, kazne… Ja eto nisam takav tip, ni u poslu ni u životu. Možda govorim i pišem i više nego što treba, pa mi cenzura nije bliska. Ali, naravno da autocenzuru primjećujem kod kolega. I svjedočim koliko je razorna – kaže Tomić. Smatra da su za autocenzuru „glavni krivci“ u medijima urednici, vlasnici medija, cijeli sistem, uostalom. Podsjeća kako smo počeli od škole, gdje kritičko mišljenje nije bilo poželjno. Neki su tako nastavili i u profesiji, kao da je to način na koji trebaju da rade. – Sjećam se kako su me u jednoj redakciji ohrabrivali, poticali na autocenzuru. Politička kontrola tog medija je bila očita, čak i vrlo agresivna. Dobijao sam savjete da „pazim šta pričam i koga kritikujem.“ Kada bih radio neki politički osjetljiv prilog slali su mi se signali prije početka rada na prilogu da treba malo da se smirim. I to je bila klasična cenzura. Sa tim sam se znao izboriti. Sa autocenzurom nisam ni pokušao jer nisam dopustio da uopće o tome razmišljam. To mi je strano i nesvojstveno – navodi. Kako kod kolega primjećuje autocenzuru? Lako! S mnogima se i privatno druži, zna šta misle, kakve stavove imaju. A onda pročita njihove tekstove ili pogleda priloge i shvati da je tamo sve potpuno drugačije, gotovo „kao po diktatu“, po određenim političkim narativima, uklopljeno u za medij odgovarajući okvir. Od studentskih dana Sam sebe nije nikad autocenzurirao, ali priznaje da jeste popustio.Naprimjer,