Formiramo medijski krizni fond, potrebni ste nam i vi!
Maliciozne tužbe koje pokreću moćnici i kriminalci, iscrpljuju nezavisne medije u Bosni i Hercegovini. Zbog njih, novinari i urednici su prinuđeni da previše vremena provode u sudnicama i pripremanju svoje odbrane, umjesto istraživanja na terenu. Istovremeno, u ove bitke mediji ne mogu da idu sami, već su prinuđeni da angažuju advokate, što značajno iscrpljuje njihove budžete, koji su ionako mali i neizvjesni. Ova situacija pogađa i nekoliko članica udruženja „Umbrella”, koje okuplja 12 nezavisnih, istraživačkih medija: Capital.ba, Žurnal.info, Interview.ba, Impulsportal.net, Spin-portal.info, Tačno.net, Inforadar.ba, eTrafika.net, Gerila.info, Direkt-portal.com, Infoveza.com. Zbog sudskih sporova, nekima od ovih medija je ugrožen opstanak. Zbog toga smo odlučili da reagujemo i zajedno pokušamo da pomognemo našim kolegama. Uvidjeli smo da nam je neophodan krizni fond, iz kog možemo da isplaćujemo podršku kolegama koje se bore sa SLAPP tužbama, ali i drugim opasnostima koje ugrožavaju njihov rad, poput nedostatka novca za redovno funkcionisanje, bolesti, skupih kvarova opreme i slično. Problem koji su SLAPP tužbe donijele članicama „Umbrella-e”, povod su za osnivanje kriznog fonda, koji bi trebalo da im i u budućim kriznim situacijama pomogne da prežive i nastave sa svojim radom. Iza ovih medija stoje godine predanog rada, hiljade istraživačkih priča, stotine nagrada, bezbroj napada i pritisaka. Svojim istraživanjem, ovi mediji su razotkrivali korupciju, malverzacije, društvenu nepravdu, kršenje ljudskih i građanskih prava, uništavanje životne sredine. Svoj rad su uvijek besplatno ustupali publici na korištenje i hrabro podnosili sve pritiske s kojima su se susretali. Sada pozivamo istu tu publiku, čije smo interese godinama zastupali, da pomogne naš dalji rad. Jer ovaj odnos vidimo kao partnerstvo u građenju boljeg, pravednijeg društva. Svoje donacije možete da uplatite na račun Udruženja „Umbrella” iz Sarajeva, broj: 3387502261458570, otvoren u Unicredit banci, sa obaveznom oznakom „donacija”. Za uplate iz inostranstva tu je devizni račun: BA393387504800056434, SWIFT UNCRBA22. Jednom mjesečno ćemo na stranicama „Umbrelle” objavljivati izvještaje o prikupljenom novcu i načinu na koji je utrošen.
Kako novinari i medijski radnici mogu dobiti podršku MFRR-a
Praktična podrška novinarima i medijskim radnicima u državama članicama Evropske unije (EU) i državama kandidatkinjama koji se zbog svog posla suočavaju s nizom prijetnji, uključujući nasilje, uznemiravanje i zastrašivanje osigurana je kroz program Media Freedom Rapid Response (MFRR), Free Press Unlimited i European Centre for Press and Media Freedom (ECPMF). Podrška je moguća, kako je naveo MFRR, kada su novinari i medijski radnici spriječeni u obavljanju svog posla ili ne mogu sigurno obavljati svoj posao, ne mogu doći do izvora javnih nepristranih i važnih informacija koje su im potrebne za potpuno učestvovanje u društvu oko sebe. Praktična podrška putem MFRR-a obuhvata niz situacija, a svaki slučaj se detaljno ispituje, uz podršku prilagođenu na način da pruži najbolju podršku pojedinom novinaru. Iako ne postoji zadani prag koji treba ispuniti za kvalifikaciju, u smislu prirode prijetnje, praktična podrška pruža se u sljedećim okolnostima: Sredstva za zamjenu novinarske opreme koju su oštetili policijski službenici, zaštitari ili nepoznate treće strane; Pružanje digitalnih alata, kao što su VPN, šifrirani tvrdi diskovi, dvofaktorni ključevi za autorizaciju i pokrivači web kamere novinarima čija sigurnost, privatnost i digitalni integritet su izloženi prijetnjama nadzora i presretanja; Pružanje zaštitne opreme novinarima i medijskim radnicima u visokorizičnim situacijama kao što su područja tokom i nakon sukoba i praćenja protesta i izbora; Pokrivanje troškova privremenog bijega iz nesigurne situacije nastale kao posljedica prijetnji fizičkim nasiljem, zastrašivanjem, sudskim postupcima ili cenzurom povezanih s novinarskim poslom, Podupiranje pristupa podršci fizičkog i mentalnog zdravlja nakon napada ili traumatičnog događaja. To može uključivati podršku za posttraumatski stresni poremećaj (PTSP) i sekundarni traumatski stresni poremećaj (STSP). Letak u kojem je navedeno više informacija nalazi se ovdje. Prijava za podršku se podnosi putem sigurnog prijavnog obrasca na ovom linku. Izvor: Media.ba
Mojmira Pastorčić: Dobro novinarstvo ne može nestati
Mojmira Pastorčić najveće je i najvažnije televizijsko lice našeg jezičkog prostora ali njezina važnost nije samo televizijska. Mojmira je jedan od posljednjih velikih glasova u mainstream medijima koji još uvijek zna da društvo ne počinje od predsjednika, ministara i stranačkih centrala, nego od čovjeka. Radnici, feministice, borci za ljudska prava, poniženi i obespravljeni kod nje nisu televizijski dekor ni minuta društvene savjesti. Oni su razlog zbog kojeg se ona bavi novinarstvom. Zato je Mojmira Pastorčić s vremenom postala mnogo više od televizijske voditeljice. Postala je lice jedne Hrvatske koja je mogla biti i koja još uvijek može postojati — Hrvatske kakvu je sanjao Vlado Gotovac: bez niskosti i mržnje. Njezini prilozi o nogometnoj reprezentaciji Bosne i Hercegovine učinili su za bliskost ljudi u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini više nego diplomatije dvije zemlje zadnjih trideset godina. U razgovoru s Ozrenom Kebom govori o medijima, novinarstvu i slobodi, ali možda ponajviše o onome što danas najviše nedostaje: o mogućnosti da čovjek ne pristane. Da ostane svoj. Da ne zamijeni kičmu za udobnost. I zato razgovor s Mojmirom Pastorčić nije samo razgovor o televiziji. Dvoje velikih novinara razgovorali su o slobodi kao takvoj. I o tvrdoglavoj, gotovo bezobraznoj nadi da se, uprkos svemu, još uvijek vrijedi boriti. Cijeli razgovor sa Ozrenom Kebom pogledajte na linku ispod.
Konkurs za Regionalnu novinarsku nagradu “Srđan Aleksić”
HELSINŠKI PARLAMENT GRAĐANA BANJA LUKA, MREŽA ZA IZGRADNJU MIRA, NEZAVISNO DRUŠTVO NOVINARA VOJVODINE, INSTITUT ZA MEDIJE CRNE GORE I UDRUGA ZA PROMICANJE MEDIJSKE KULTURE, UMJETNOSTI I TOLERANCIJE „LUPIGA – SVIJET KROZ OBIČNE OČI“ IZ HRVATSKE, RASPISUJU Konkurs za Regionalnu novinarsku nagradu “Srđan Aleksić”. Nagrada se dodjeljuje, novinarkama, novinarima i medijima iz Bosne i Hercegovine, Srbije, Hrvatske i Crne Gore u 3 kategorije: za novinarsku hrabrost i izuzetnost za doprinos zajednici za medije Nagrada za novinarsku hrabrost i izuzetnost dodjeljuje se novinarki ili novinaru koji su se istakli temeljitim, profesionalnim i etičnim izvještavanjem o korupciji, potrošnji javnih sredstava, uništavanju prirodnih resursa, političkim manipulacijama, nasilju, veličanju ratnih zločinaca ili drugim temama koje su tabu ili o kojima se rijetko ili jednostrano izvještava. 2. Nagrada za doprinos zajednici dodjeljuje se novinarki ili novinaru ili grupi autora i autorki za kontinuirano izvještavanje o pomirenju, inkluziji, zaštiti ljudskih prava, ravnopravnosti polova i vladavini prava, koje je donijelo konkretnu dobit građanima i građankama i/ili zajednicama u kojima oni žive. 3. Nagrada za medije dodjeljuje se medijima iz regiona, koji se ističu odgovornom uređivačkom politikom i podržavaju svoje novinare i novinarke u njihovom nastojanju da budu u službi javnog interesa i zaštite ljudskih prava, slobode medija. Novinare, novinarke i medije mogu nominovati udruženja/udruge, neformalne grupe, mreže organizacija civilnog društva, urednici/ce u medijima, novinari/ke, sindikati, naučno-obrazovne institucije, univerzitetski nastavnici/ce, iz Bosne i Hercegovine, Srbije, Hrvatske i Crne Gore. Rok za nominaciju je 1. novembar/studeni 2026. godine. Novinarke, novinari i mediji ne mogu se direktno prijaviti na konkurs. Način prijave: Popuniti formular za nominaciju koji možete preuzeti na sljedećim linkovima: Link za novinarsku hrabrost i izuzetnost Link za doprinos zajednici Link za medije Za nagradu u prve dvije kategorije za novinare i novinarke poslati od jedne do maksimalno tri snimljene emisije ili teksta/priloga novinara/novinarke koji/a se nominuje, a koji ispunjavaju kriterijume za nagradu u ove dvije kategorije, i koji su objavljeni u periodu od 1.10.2025. do 1.10.2026. godine. Za nagradu u trećoj kategoriji poslati link na web stranicu medija i do tri emisije, priloga ili teksta koji svjedoče o ispunjavanju kriterijuma za nagradu u ovoj kategoriji. Detaljna pojašnjenja kriterijuma za nagradu u svakoj od kategorija i formati u kojima se mogu dostaviti nominovani prilozi data su u obrascima za nominaciju. Odluku o dodjeli nagrade u sve tri kategorije donijeće stručni žiri koji čine novinari i novinarke i medijski stručnjaci iz država koje učestvuju na konkursu. Pitanja u vezi za konkursnom procedurom se mogu postaviti e-mailom [email protected] najkasnije do 20.10.2026. godine. Regionalna novinarska nagrada „Srđan Aleksić“ će se dodijeliti 12. decembra/prosinca 2026. u Sarajevu, povodom Međunarodnog dana ljudskih prava. Više informacija na ovom linku.
Muk političara umjesto odgovora šta će uraditi za spas BHRT-a
Tužno je vidjeti krol u vrhu ekrana umjesto emisije „BHT1 uživo“ na javnom servisu Bosne i Hercegovine koji glasi: „Radnici BHRT-a više nisu u mogućnosti proizvoditi program…“ Tužno je gledati i svakodnevna upozorenja i iz javnog servisa Bosne i Hercegovine, ali i od ljudi koji shvataju značaj BHRT-a, da su na ivici gašenja, tražeći spas javnog medija u Bosni i Hercegovini koji postoji 81. godinu. Ova emisija jedna je od dvije čije emitovanje je BHRT morao obustaviti zbog nedostatka sredstava za produkciju. Uz „BHT1 uživo“, ne emituje se ni vikend izdanje emisije „Jutro za sve“. Iako je BHRT-a u višegodišnjoj krizi, posljednja dešavanja nam kazuju da će, ako nadležne institucije ne poduzmu korake, zaista uslijediti njegov kraj. BHRT-u su blokirani računi više od mjesec dana; medijski profesionalci, njih više od 700, nemaju plate; duguju novac dobavljačima; gase im struju; internet i telefonske linije zbog neplaćenih računa, a bh. vlast, kako kažu iz BHRT-a, ne čini ništa da javni servis održi živim. Mediacentar Sarajevo se povodom situacije u BHRT-u obratio vlastima – Parlamentarnoj skupštini i Vijeću ministara Bosne i Hercegovine sa jednostavnim pitanjem: Koje će konkretne korake preduzeti i kada kako bi se osigurao opstanak i nesmetano funkcionisanje BHRT-a? O našem apelu smo obavijestili i kolege iz brojnih redakcija širom Bosne i Hercegovine. Zamolili smo ih da nam se pridruže u akciji i upute isti upit nadležnima. Od upita na 11 e-mail adresa u navedenim institucijama – mi, ali i redakcije koje su se uključile u akciju – dobili smo odgovor od Generalnog tajništva Vijeća ministara BiH, u kojem nam je, očekivano, umjesto konkretnog odgovora, rečeno da je „naš upit proslijeđen nadležnom Ministarstvu komunikacija i prometa BiH na dalje postupanje“. Proslijedili smo i mi taj isti upit, kao i nekoliko redakcija iz BiH, a od navedenog nadležnog ministarstva smo dobili mnogo teksta, osim onog konkretnog odgovora – šta će konkretno uraditi. U odgovoru na upit, iz dotičnog ministarstva podsjetili su na ono što je ministar prometa i komunikacija BiH Edin Forto do sada uradio, poput onoga koliko je kroz njegove odluke BHRT do sada dobio novca, da je nakon nove odluke Vrhovnog suda Republike Srpske od Općinskog suda u Sarajevu zatražio hitno postupanje i razmatranje pravnih posljedica te odluke na izvršni postupak i blokadu računa BHRT-a, kao i da je ministarstvo privelo kraju proces digitalizacije televizijskog signala. U svemu pobrojanom, između ostalog, rečeno nam je i da će „ministar Forto nastaviti koristiti mehanizme koji su mu na raspolaganju kako bi pronašao rješenje za BHRT“. Zahvalili smo se na podsjećanju na aktivnosti koje su Ministarstvo komunikacija i prometa Bosne i Hercegovine i ministar Forto poduzeli u vezi s BHRT-om, uz navođenje da nismo dobili konkretan odgovor na pitanje koje je glasilo, da ponovimo: koje će konkretne korake preduzeti i kada kako bi se osigurao opstanak i nesmetano funkcionisanje BHRT-a? Slijedom ovoga, dobili smo i novi odgovor od istog ministarstva, odakle nam je rečeno da Parlamentarna skupština BiH imenuje članove Upravnog odbora BHRT-a, dok Upravni odbor nadzire poslovanje, usvaja finansijske i programske planove i izvještaje te imenuje i razrješava generalnog direktora. Ministarstvo je naglasilo da ne upravlja BHRT-om niti imenuje njegovo rukovodstvo niti usvaja njegove finansijske i programske izvještaje. Napominjemo, od Parlamentarne skupštine BiH, kojoj smo se obratili, do trenutka objave ovog teksta nismo dobili odgovor. Smatrali smo da će medijska solidarnost također biti način da se vlast „natjera“ da radi svoj posao, a što traže i evropska i domaća udruženja posvećena slobodi medija. Godinama unazad – kako BH novinari, tako i Evropska federacija novinara – upozoravaju na situaciju u BHRT-u te su u svojim reakcijama isticali upravo i Parlamentarnu skupštinu BiH i Vijeće ministara BiH kao institucije od kojih se očekuje hitno djelovanje. Jako smo se prevarili. Nadležne institucije – ni nama, ni našim kolegama – ili nisu odgovorile, ili su priču prebacile na „nadležne“, a „nadležni“ nisu dali konkretan odgovor. Zbog toga, po svemu sudeći, Bosna i Hercegovina bi mogla postati jedina zemlja sa Zapadnog Balkana koja nema javni servis na državnom nivou. A više od 700 zaposlenih medijskih profesionalaca bi moglo ostati bez posla. I sve bi moglo završiti kao dvije emisije – gašenjem kompletnog programa. Izvor: Selma Fukelj/Media.ba
U Mostaru predstavljen ChannelDesk, alat za društvene mreže namijenjen medijskim kućama
U Code Hubu Mostar u srijedu je predstavljena platforma ChannelDesk, razvijena kako bi medijskim kućama olakšala pripremu i distribuciju sadržaja na društvenim mrežama. Predstavljanje je održano na početnoj konferenciji projekta „Digitalna infrastruktura za jačanje neovisnih medija u Bosni i Hercegovini“. Direktor tvrtke Most Media Mario Ćosić objasnio je kako je platforma nastala kao odgovor na svakodnevni problem unutar njihova medija. Portal je objavljivao sve više sadržaja, a svaku je vijest trebalo zasebno prilagoditi različitim društvenim mrežama, uključujući naslove, opise te formate fotografija i videa. „Prisutnost na mrežama jako je bitna“, rekao je Ćosić, dodajući da je redakcijama istodobno sve teže pratiti promjene algoritama i zahtjeve pojedinih platformi. U manjim medijima, upozorio je, za taj posao često nema zasebnog tima: društvene mreže uz svoj redoviti posao vode urednici i novinari. Zato je, kaže, cilj bio razviti sustav kojim se može služiti član redakcije s osnovnim poznavanjem rada na računalu, bez potrebe da za svaku objavu zasebno priprema grafiku, prilagođava tekst i ulazi u nekoliko različitih korisničkih računa. Kako vijest postaje objava na društvenim mrežama ChannelDesk može prepoznati novu vijest objavljenu na portalu te preuzeti njezin naslov, fotografiju i druge podatke potrebne za pripremu objave. U sustavu se unaprijed postavljaju upute prema kojima se oblikuje tekst za društvene mreže, kao i predlošci za vizualni izgled objava. ChannelDesk posjeduje jedinstveni vizualni editor u kojem redakcija može unaprijed definirati grafički izgled budućih objava. Ćosić je pojasnio da korisnici mogu odrediti položaj logotipa, izgled i poziciju naslova, zasjenjenje pojedinih dijelova fotografije te cjelokupan izgled vizuala. Nakon što se pravila jednom postave, sustav ih automatski primjenjuje na sve sljedeće vijesti. Iako postoje zasebni alati za izradu slika, obradu videa i objavljivanje sadržaja, ChannelDesk objedinjuje sve te korake u jedinstven radni proces prilagođen redakcijama koje svakodnevno objavljuju velik broj vijesti. „U svemu što radimo bitno je uvesti neki sustav i standard“, rekao je Ćosić. Takav pristup, dodao je, omogućuje da objave zadrže prepoznatljiv izgled medija bez obzira na to tko je toga dana u smjeni. Pripremljeni sadržaj može se objaviti odmah, zakazati za određeno vrijeme ili poslati drugoj osobi na pregled. Ćosić je naglasio da redakcija sama određuje koliko će koraka prepustiti automatizaciji. Na portalu, primjerice, urednik ili novinar i dalje odlučuje kako će pojedini naslov izgledati na društvenim mrežama i treba li prilagoditi izgled grafike. Video, transkripcija i više brendova na jednom mjestu Osim objava temeljenih na vijestima s portala, ChannelDesk uključuje alate za obradu audio i videosadržaja. Može izraditi transkript snimljenog razgovora ili izlaganja, pomoći u pripremi teksta na temelju transkripta te dodati glasovnu naraciju i titlove videozapisu. Ćosić je rekao da su pri razvoju posebnu pozornost posvetili kratkim videoformatima za društvene mreže. Sustav trenutačno podržava Facebook, Instagram, TikTok, YouTube, X i Lnk.bio. Unutar jednog računa moguće je voditi više zasebnih brendova, primjerice portal i oglasnik, pri čemu svaki zadržava vlastite društvene kanale i predloške za objave. U razvoju su dodatne mogućnosti, među kojima su moderiranje komentara te podrška za nove komunikacijske kanale poput WhatsAppa i Telegrama. Ćosić je kao prednost naveo i upravljanje pristupom. Zaposlenik može pripremati i objavljivati sadržaj kroz ChannelDesk, bez izravnog pristupa svim računima medija na društvenim mrežama. To redakciji olakšava dodjelu poslova kada se mijenjaju smjene ili članovi tima. Od vlastite potrebe do proizvoda za šire tržište Prema Ćosićevim riječima, ChannelDesk se već oko pola godine koristi u redakcijama dvaju medija s područja Hercegovine, kao i kod jednog inozemnog klijenta. Tvrdi da je njegova primjena znatno smanjila količinu ručnog rada i troškove povezane s pripremom objava te omogućila redakcijama redovitiju distribuciju sadržaja na društvenim mrežama. „Novinari se trebaju fokusirati na svoj posao, autorske članke“, poručio je Ćosić. Poslovi koji se ponavljaju pri pripremi i objavljivanju sadržaja, smatra, mogu se urediti tako da novinarima ostane više vremena za izvorni novinarski rad. Iako će platforma kroz predstavljeni projekt biti ponuđena medijima u Bosni i Hercegovini, Ćosić je istaknuo da ChannelDesk prvenstveno vide kao proizvod za globalno tržište. Problem koji su pokušali riješiti, rekao je, nije ograničen na lokalne redakcije. S velikom količinom sadržaja, različitim formatima i nedostatkom vremena za njihovu pripremu suočavaju se mediji i druge organizacije i izvan regije. Kao primjer šire primjene spomenuo je i klijenta iz inozemstva kojemu su automatizirali pripremu i objavljivanje dnevnih ponuda prema unaprijed zadanom dizajnu. Takve primjene, pojasnio je, pokazuju da se način rada u platformi može prilagoditi različitim vrstama sadržaja, dok je projekt predstavljen u Mostaru usmjeren na potrebe medija. Radionice i jednogodišnji pristup za odabrane medije U sklopu projekta Most Media planira uključiti druge medijske redakcije u korištenje platforme. Ćosić je najavio poziv za medije, radionice na kojima će se upoznati s načinom rada te jednogodišnji pristup sustavu za odabrane sudionike. Namjera je da mediji ne dobiju samo alat, nego i podršku pri postavljanju vlastitih pravila za pripremu sadržaja, izgledu vizuala i organizaciji objava. Tako bi svaka redakcija mogla odrediti koji dio posla želi automatizirati, a koje odluke želi zadržati u rukama urednika. Prva iskustva: Veći doseg i posjećenost Među prvim medijima uključenima u testni program platforme ChannelDesk nalazi se portal medjugorje-info.com. Prema procjeni njihove redakcije, nakon uvođenja platforme doseg objava na društvenim mrežama porasli su za najmanje 50 posto. „Otkad koristimo ChannelDesk, bilježimo rast dosega objava na društvenim mrežama i posjećenosti portala od najmanje 50 posto. Platforma nam je omogućila redovitiju i učinkovitiju distribuciju sadržaja na svim kanalima“, poručili su iz redakcije portala medjugorje-info.com. Riječ je o procjeni redakcije na temelju dosadašnjeg korištenja platforme. Njihovo iskustvo pokazuje zašto je, uz samu pripremu objava, medijima važno pratiti i rezultate sadržaja koji distribuiraju na različitim kanalima. Prijava medija za besplatno korištenje platforme ChannelDesk Most media odabrat će između 6 i 10 medija za sudjelovanje u jednogodišnjem programu digitalnog unapređenja redakcija. Odabranim medijima bit će besplatno osigurani jednogodišnja licenca za ChannelDesk, obuka, radionice, mentorstvo te tehnička i korisnička podrška. Poziv je otvoren do 30. 9. 2026. godine do 23:59 sati. Ispunjavanje obrasca traje približno pet minuta, a možete ga ispuniti OVDJE. Za sadržaj je isključivo odgovorna tvrtka „Most media“ i on ne odražava nužno stavove EU-a ili njemačke vlade. Projekt „Digitalna infrastruktura za jačanje
EFJ: Spriječiti gašenje BHRT-a, potrebna hitna akcija
Evropska federacija novinara (EFJ) pridružila se svojoj članici, Udruženju BH novinari, u upozorenju da je Radiotelevizija Bosne i Hercegovine (BHRT) na ivici gašenja, te pozvala na hitnu akciju bosanskohercegovačkih i evropskih institucija kako bi se spriječio mogući kolaps javnog servisa. „BHRT se nalazi u dugogodišnjoj finansijskoj i institucionalnoj krizi, a situacija je sada dostigla tačku u kojoj je sam opstanak servisa ugrožen. Prošle sedmice je bio primoran da počne smanjivati svoj program zbog nedostatka finansiranja, dok su mu bankovni računi blokirani više od mjesec dana. Sada postoji sve veća neizvjesnost u vezi s tim hoće li zaposleni dobiti svoje plate. Više od 700 novinara, urednika, producenata, snimatelja, tehničara i drugih medijskih radnika, suočava se s vrlo realnom mogućnošću gubitka posla“, naveo je EFJ. Podsjeća se da su BH novinari u saopštenju upozorili da zatvaranje BHRT-a ne bi značilo nestanak samo jednog televizijskog i jednog radio programa, već kolaps cijelog sistema javnog emitovanja koji se sastoji od BHRT-a, RTV Federacije BiH i RTRS-a, te njihove sposobnosti da građanima pruže funkcionalne, pluralističke i javno odgovorne informacije. BH novinari su dodali i da bi Bosna i Hercegovina mogla postati jedina zemlja na Zapadnom Balkanu bez javnog medijskog servisa na državnom nivou. EFJ je istakao da ovo nije prvi put da, uključujući i njegove članice, reaguju po ovom pitanju. U januaru je EFJ, zajedno sa svojim partnerima iz programa Media Freedom Rapid Response (MFRR), izrazio ozbiljnu zabrinutost visokom predstavniku Christianu Schmidtu zbog nedostatka političke akcije o budućnosti BHRT-a. Od tada je, kako je naveo EFJ, bilo malo poboljšanja. Udruženja širom Bosne i Hercegovine također su izrazili podršku BHRT-u i njegovim zaposlenicima. Javni servisi su dio demokratske infrastrukture „Ovo je mnogo više od opstanka jednog televizijskog i jednog radio servisa. Radi se o pravu građana Bosne i Hercegovine na nezavisne i pouzdane informacije, te o više od 700 ljudi koji rade u BHRT-u i koji ne smiju postati žrtve višegodišnjih političkih i institucionalnih blokada. Javni servisi ne mogu biti nezavisni ako su stalno prisiljeni da se boje hoće li moći plaćati plate i nastaviti emitovanje. Moramo djelovati sada dok još ima vremena da spriječimo gašenje BHRT-a“, rekla je predsjednica EFJ Maja Sever. EFJ navodi i da se dosljedno zalagao za snažne, nezavisne i održivo finansirane javne servise širom Evrope, poručivši da javni servisi nisu trošak kojeg se vlade mogu odreći u vrijeme političke ili finansijske krize, već su dio naše „demokratske infrastrukture i jedna od ključnih garancija prava građana na vjerodostojne, pluralističke i nezavisne informacije“. Dodaje se da se taj princip snažno odražava u Evropskom zakonu o slobodi medija (EMFA) koji postavlja jasan evropski standard za urednički i funkcionalno nezavisne javne servise, podržane adekvatnim, održivim i predvidljivim finansijskim resursima. U saopštenju EFJ ističe i da Bosna i Hercegovina nije članica Evropske unije (EU), ali da se od nje, kao zemlje kandidatkinje za EU, očekuje da se kreće ka evropskim standardima o slobodi medija, pluralizmu medija, nezavisnim javnim servisima i demokratskim institucijama. „Kriza u BHRT-u se stoga ne može tretirati samo kao unutrašnje pitanje Bosne i Hercegovine“, naglašeno je iz EFJ. Poziv na akciju Navedeno je i da se EFJ pridružio BH novinarima u pozivu na hitno rješavanje blokade bankovnih računa BHRT-a, naplatu i raspodjelu prihoda od RTV takse u skladu sa zakonom i pravosnažnim sudskim odlukama, te uspostavljanje stabilnog, transparentnog i nezavisnog modela finansiranja javnih servisa koji sprečava političke i institucionalne blokade. EFJ je također pozvao Parlamentarnu skupštinu i Vijeće ministara Bosne i Hercegovine da preduzmu hitne i konkretne korake kako bi osigurali nastavak rada BHRT-a i zaštitili više od 700 njegovih medijskih radnika. Pozvao je i Evropsku komisiju, Delegaciju EU u Bosni i Hercegovini i druge evropske i međunarodne institucije da krizu BHRT-a tretiraju kao hitno pitanje slobode medija, pluralizma medija i demokratske otpornosti. „Održivost i nezavisnost javnih medijskih servisa također bi trebale biti obrađene u procjeni napretka Bosne i Hercegovine na putu ka članstvu u EU, a od vlasti bi trebalo zatražiti da dostave konkretan, vremenski ograničen plan za rješavanje krize i uspostavljanje održivog sistema finansiranja BHRT-a“, naveo je EFJ. Dodaje se da je BHRT pokrenuo kampanju kojom se obraća svim društveno odgovornim privrednim subjektima, institucijama i pojedincima. „Potrebna nam je finansijska podrška u borbi za očuvanje signala, jer nam institucije naše države i međunarodni predstavnici ne žele omogućiti stabilno sistemsko finansiranje. BHRT nije samo radiotelevizija. Mi branimo signal koji već decenijama povezuje ovu zemlju, u dobrim i lošim trenucima”, navedeno je u kampanji BHRT-a. „BHRT i dalje emituje program i više od 700 ljudi i dalje obavlja svoj posao. Upravo zato moramo djelovati sada, dok još ima vremena da se spriječi gubitak javnog RTV servisa na državnom nivou u Bosni i Hercegovini“, rečeno je iz EFJ. Izvor: EFJ/Media.ba Foto: Jasmin Brutus / Mediacentar Sarajevo
Izvještavanje o femicidu: Prepisivanje bez dodatnih provjera nije profesionalno i odgovorno
Monitoring i analiza medijskog izvještavanja o femicidu i rodno zasnovanom nasilju pokazuju da su mediji skloni prepisivanju sadržaja iz drugih medija, pa i u slučajevima kada informacija nije provjerena ili da medij-izvor ne može garantovati da je tačna. Ovakva praksa uočena je i kod javnih servisa, a pokazuje da pojedini mediji zaboravljaju da je njihova zadaća da rade u interesu javnosti i provjeravaju svaku informaciju više puta, prije nego što je objave jer je odgovornost za objavljeni sadržaj, u bilo kojoj formi, uvijek na uredništvu medija koji ga je objavio i novinaru koji ga je potpisao. Činjenica da veliki broj redakcija radi s nedovoljno ljudi i nedovoljno novca, a da su femicid i nasilje nad ženama atraktivne teme koje privlače klikove, ne opravdava prepisivanje. Novinarska dilema da li prepisati od nekoga zanimljivu informaciju ili je ne objaviti ukoliko novinar ili redakcija nemaju vlastitu informaciju na tu temu, koliko god zanimljiva i lajkabilna bila, trebala bi biti rješavana kroz nekoliko pitanja: da li je informacija u javnom interesu; da li je provjerena ili je moguće nezavisno potvrditi; da li je izvor zaista dovoljno kredibilan da mu se može vjerovati bez imalo sumnje; može li objavljivanje nanijeti dodatnu štetu žrtvi ili njenoj porodici; zašto je publici potrebno da ovu informaciju zna upravo sada; da li je cilj informisati javnost ili jednostavno slijedimo radoznalost i „niske strasti“ publike; da li bi ta informacija podržala senzacionalizam i trač… Ako se novinar/ka ili redakcija ipak odluče da prenesu informaciju iz drugog medija, trebali bi voditi računa o kredibilnosti tog medija pri tome imajući na umu da visok tiraž, brzina tog medija ili veliki broj komentara u sekciji za publiku nisu dokazi da je profesionalan, odgovoran i da radi u javnom interesu. Bolje biti spor i tačan, nego preuzeti tuđe, a neprovjereno Sve ovo je posebno važno u kontekstu izvještavanja o femicidu i uopšte rodno zasnovanom nasilju. Nasilje i porodično nasilje jesu javna stvar i odgovornost, ali informacije koje traže brzinu u objavljivanju jesu informacije o nasilniku ili ubici ako je u bjekstvu i opasan za širu javnost jer je naoružan ili na drugi način nekontrolisan. No, ako je femicid počinjen – nijedan medij nigdje neće zakasniti s informacijom o tom događaju, pa je bolje biti spor i tačan, potražiti vlastiti ugao izvještavanja, nego brzo preuzeti tuđi, a neprovjeren sadržaj. U jednom od monitorisanih sadržaja uočeno je da je jedan od javnih servisa prenio informaciju privatnog medija koji je poznat po brzini, ali ne i po odgovornosti što pokazuje veliki broj žalbi Vijeću za štampu i online medije u BiH i to nije profesionalan pristup. Prepisivačko novinarstvo možda daje privid praćenja nekog događaja, situacije ili procesa i pokazuje da medij nastoji da informiše svoju publiku, da je aktuelan, ali govori i da ne radi dovoljno, ne traži vlastiti ugao, ne cijeni publiku jer joj nudi nešto „iz druge ruke“ i dugoročno obara povjerenje publike. Podsjećanja radi, Kodeks za štampane i online medije BiH u članu 7. kaže da „urednici i novinari u štampanim i online medijima dužni su prije objavljivanja sadržaja provjeriti sve činjenice, vjerodostojnost izvora informacija i kredibilitet medija od kojeg preuzimaju i prenose informacije“. U članku 8. piše da „urednici i novinari u štampanim i online medijima moraju biti svjesni štetnosti objavljivanja i prenošenja dezinformacija jer to predstavlja grubo kršenje osnovnih pravila novinarske profesije. Prenošenje dezinformacija iz drugog medija ili izvora ne oslobađa odgovornosti urednike medija koji ih prenose. Također, urednici i novinari u štampanim i online medijima moraju biti svjesni da objavljivanje i prenošenje dezinformacija utječe na gubitak kredibiliteta medija koji takve sadržaje plasira ili prenosi“. Istovremeno, Pravilo 100/2026 o pružanju audio-vizuelnih medijskih usluga u članu 8. (Programski uslovi) kaže da je „korisnik dozvole u potpunosti odgovoran za programske sadržaje koje pruža, bez obzira na njihovo porijeklo“. I Smernice za medijsko izveštavanje o nasilju prema ženama, koje je kreirala neformalna grupa Novinarke protiv nasilja prema ženama, urednicima i urednicama, preporučuju da „temu nasilja prema ženama, pogotovo ako terenski rad podrazumeva i razgovor sa preživelom, kad god su u prilici, dodele isključivo novinarkama koje imaju znanja ili iskustva u izveštavanju o ovom fenomenu, jer ‒ bez obzira na to koliko senzitivni bili ‒ muškarci mogu da izazovu strah i neprijatnost kod žena sa iskustvom nasilja“. Isto tako, „podstiču novinarke i novinare da prisustvuju edukacijama i da ih upućuju na priručnike, preporuke i smernice o medijski odgovornom izveštavanju o seksizmu, diskriminaciji i nasilju prema ženama, kao i da ih upućuju na koleginice i kolege koji imaju iskustva u vezi s tim i koji etički izveštavaju o ovoj temi“. Sadržaji na društvenim mrežama ne moraju biti pouzdani U okviru monitoringa uočeni su i tekstovi koji su prepisani statusi s društvenih mreža. U smjernicama jasno stoji da ne treba koristiti društvene mreže kao izvor informacija o preživjelima/žrtvama i nasilnicima jer „na taj način dodatno viktimizujemo preživele pri čemu podstičemo razvoj kulture nasilja komentarima i porukama koji se često ostavljaju na profilima nasilnika ili žrtava/preživelih, a nasilnog su karaktera“. S druge strane – sadržaji na društvenim mrežama ne moraju biti pouzdani jer ne prolazi uredničku kontrolu, na društvenim mrežama može da objavljuje ko god hoće i šta god hoće i s tim informacijama treba biti posebno oprezan. To što neko ima veliki broj pratilaca, možda i veći nego veliki broj medija, govori samo da je ta osoba zanimljiva, ali ne i da je pouzdana ili da su informacije koje objavljuje tačne. Uz to, bilo kakve informacije, pa tako i netačne, nemoguće je sasvim ukloniti s mreže svih mreža i one zauvijek ostaju dostupne što ide u prilog upozorenju iz Smjernica o dodatnoj viktimizaciji. Analiza izvještavanja o femicidu obuhvata 16 medija iz Bosne i Hercegovine, uključujući online medije, portale dnevnih novina, portale televizija te anonimne portale bez impresuma s velikim brojem pratitelja. U analizi su zastupljeni javni servisi, komercijalni i tabloidni mediji iz različitih dijelova Bosne i Hercegovine. Cilj analize medijskog izvještavanja je utvrditi stepen odgovornosti u medijima i razumijevanja značaja načina na koji se izvještava o ovoj pojavi, čime se može doprinijeti relativizaciji nasilja ili sekundarnoj viktimizaciji. Monitoring prati naslove i opremu teksta, jezik i
Izvještaj OSCE-a: Mediji u BiH i dalje podložni političkim i poslovnim interesima
OSCE-ov Ured za demokratske institucije i ljudska prava (ODIHR) objavio je privremeni izvještaj povodom Opštih izbora u Bosni i Hercegovini koji će se održati 4. oktobra na državnom, entitetskom i kantonalnom nivou. Birači će kroz šest različitih izbornih utrka birati izvršna i zakonodavna tijela. ODIHR je, kako je navedeno u izvještaju, uspostavio Misiju za posmatranje izbora (EOM) 20. augusta nakon poziva vlasti Bosne i Hercegovine za posmatranje opštih izbora, a na osnovu preporuka Misije za procjenu potreba provedene od 5. do 7. maja. U izvještaju, koji obuhvata period od 20. augusta do 16. septembra 2026. godine, navodi se da se izbori održavaju u polarizovanom političkom okruženju obilježenom podijeljenim reakcijama na smrt osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića. Na izbore dodatno utiče prva primjena izbornih informacionih i komunikacionih tehnologija (IKT) na području cijele države, što je povećalo očekivanja u pogledu integriteta izbornog procesa. Zvanični period kampanje počeo je 4. septembra i traje do 3. oktobra. Kako je navedeno, izmjenama iz 2024. godine uvedena je zabrana preuranjene kampanje, uključujući neplaćene objave na društvenim mrežama. To je dovelo do velikog broja prigovora i novčanih kazni za pojedine političke aktere u ukupnom iznosu od gotovo 300.000 konvertibilnih maraka. Kampanja je vidljiva, uz nekoliko slučajeva negativnog vođenja kampanje i retorike koja izaziva podjele. Dodaje se da se učesnici izbora uglavnom obraćaju vlastitim etničkim zajednicama. Propisi o kampanji se takođe primjenjuju i na internet kampanju. Praćenje društvenih mreža koje provodi Izborna posmatračka misija ODIHR-a pokazalo je polarizovano internet okruženje s trajnim političkim podjelama po etničkim linijama. Navedeno je da na internet diskurs sve više utiču anonimni mediji, uključujući portale i profile na društvenim mrežama, mreže senzacionalističkog sadržaja i sadržaj nastao korištenjem umjetne inteligencije. „Slobodu medija narušavaju politički i poslovni interesi, kao i pritisci na novinare. Svi mediji zakonski su obavezni osigurati uravnoteženo i nepristrasno izvještavanje“, piše u izvještaju. Narušena sposobnost medija nepristrasnog izvještavanja o političkim pitanjima Izvještaj se sastoji od 14 poglavlja među kojima se nalazi i poglavlje posvećeno medijima u kome se navodi da iako je medijsko okruženje formalno pluralističko, medijske kuće su podijeljene po etničkim i političkim linijama. Zbog ograničenog tržišta oglašavanja, nepostojanja uspostavljenog sistema mjerenja gledanosti i čitanosti te nedovoljne transparentnosti vlasništva, između ostalog, mediji su i dalje podložni političkim i poslovnim interesima. Time je narušena njihova sposobnost nepristrasnog izvještavanja o političkim i društvenim pitanjima. U izvještaju je navedeno da je od prethodnih opštih izbora nekoliko restriktivnih zakonodavnih inicijativa, zajedno s navodnim porastom broja fizičkih napada, verbalnih prijetnji i tužbi protiv novinara, uticalo na pravno i radno okruženje medijskih radnika. Javni radiotelevizijski servis na državnom nivou pruža Radiotelevizija Bosne i Hercegovine (BHRT), dok na entitetskom nivou djeluju Radiotelevizija Federacije Bosne i Hercegovine (RTVFBiH) i Radiotelevizija Republike Srpske (RTRS). U tom kontekstu se dodaje da BHRT i RTRS već duže vrijeme vode pravne sporove u vezi s međusobnim dugovanjima, što je nakon raspisivanja izbora dovelo do privremenog zamrzavanja bankovnih računa oba emitera. Istaknuto je i da su državni telekomunikacijski operater BH Telecom i privatni operater Telemach 7. septembra prekinuli emitovanje RTRS-a u Federaciji BiH, kao i privatnih televizijskih kanala ATV i BN, dok su uživo prenosili sahranu Ratka Mladića u Beogradu. Emitovanje signala nastavljeno je bez prekida u paketima kablovskih operatera u entitetu Republika Srpska. U izvještaju se navodi i da je elektronsko izvještavanje o izborima uređeno Izbornim zakonom, koji je dopunjen propisom CIK-a iz 2024. godine. Elektronski i internet mediji koji izvještavaju o kampanji, dodaje se u izvještaju, dužni su poštovati načela uravnoteženosti, ravnopravnog pristupa, pravičnosti i nepristrasnosti, posebno u informativnim i drugim političkim programima. Uz to, piše da državni javni emiter mora svakom učesniku izbora na državnom nivou omogućiti najmanje tri minute besplatnog vremena za emitovanje. Entitetski javni emiteri imaju istu obavezu prema učesnicima odgovarajućih izbora na entitetskom nivou. RAK ne provodi sistematsko praćenje medija „Besplatno vrijeme mora biti osigurano u terminima najveće gledanosti. Učesnici izbora također mogu kupiti najviše 30 minuta plaćenog vremena sedmično u javnim, odnosno 60 minuta u privatnim medijima“, navodi se. Prema stanju od 8. septembra, dodaje se, državni javni televizijski kanal BHT-1 planirao je organizovati niz debata: pet za učesnike izbora za državni parlament i tri za kandidate za Predsjedništvo BiH. FTV sa sjedištem u Federaciji BiH počeo je emitovati svojih osam planiranih debata, dok su i drugi emiteri, uključujući RTRS, najavili da namjeravaju emitovati debate. Istaknuto je i da je Regulatorna agencija za komunikacije (RAK) nadležna za praćenje usklađenosti rada emitera sa zakonskim zahtjevima i izricanje sankcija. U izvještaju se ističe da uprkos ranijim preporukama ODIHR-a, RAK ne provodi sistematsko praćenje medija, navodeći nedostatak resursa, te postupa samo po prigovorima. Dodaje se da je od raspisivanja izbora RAK primio 13 prigovora zbog preuranjene kampanje koje mu je proslijedio CIK i jedan prigovor u vezi s kršenjem pravila izvještavanja o kampanji. Prigovori koji se odnose na štampane i portale u nadležnosti su Vijeća za štampu i online medije, samoregulacijskog tijela čije odluke nisu obavezujuće. Vijeće je prije početka kampanje primilo četiri prigovora u vezi s izborima. Takođe, navedeno je i da je izborna posmatračka misija ODIHR-a 31. augusta počela kvalitativno i kvantitativno praćenje sedam televizijskih kanala, pet portala i dvoje dnevnih novina. Kompletan izvještaj je dostupan na ovom linku. Izvor: OSCE/Media.ba
SLAPP U BIH Moćnici novinare razvlače po sudovima, regulativa se čeka
„Kroz dugotrajne sudske procese redakcija se opterećuje administrativnim i financijskim iscrpljivanjem, pri čemu se odlascima na ročišta, pripremom pravne dokumentacije i angažmanom resursa direktno oduzima vrijeme potrebno za redovni novinarski i istraživački rad. Ovakav pristup tužitelja predstavlja tipičan primjer SLAPP prakse na bh. medijskoj sceni, gdje se sudski sustav koristi kao instrument za vršenje pritiska na nezavisno i istraživačko novinarstvo“, ističe Mahmutović. Okvir za unapređenje i zaštitu slobode izražavanja i sigurnosti medijskih radnika u BiH 2026-2030. predviđa uvođenje anti-SLAPP regulative, ali novinari u praksi su i dalje bez zaštite, iscrpljuju ih dugi sudski procesi U Bosni i Hercegovini postoje nastojanja da se unaprijedi zaštita novinara i sloboda izražavanja, ali kada se novinari nađu na meti SLAPP tužbi, konkretni mehanizmi zaštite i dalje izostaju. Bez registra SLAPP tužbi Nina Mišković, tajnica Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH i nacionalna kontakt točka BiH za kampanju Vijeća Europe „Novinari su važni“ kaže da su institucije počele prepoznavati problem sigurnosti novinara i baviti se time na različite načine. Jedan od tih načina je, tvrdi, tretiranje SLAPP tužbi kao pitanja javne politike i nužno potrebnih reformi. U tom pravcu, izrađen je „Okvir za unapređenje i zaštitu slobode izražavanja i sigurnosti medijskih radnika u Bosni i Hercegovini za razdoblje 2026–2030.“ „Bosna i Hercegovina nema ati-slap zakon, ali je pokazala da su se intitucije na ovaj način uključile u rješavanje ovih problema. Polazna točka je svakako to da je sigurnost novinara postavljena kao institucionalno pitanje“, kaže Mišković. U Bosni i Hercegovini nema jedinstvenog registra SLAPP tužbi, ali dostupni podaci, ipak, pokazuju zabrinjavajući trend. Europska komisija je u posljednjem izvještaju navela da je samo tijekom 2024. godine evidentirano 35 takvih slučajeva, dok su u prethodnih deset godina zabilježena 41. Prema riječima Milice Samardžić, izvršne direktorice Udruženja istraživačkih medija Umbrella, dok Europska unija već ima konkretne mehanizme za zaštitu od SLAPP-a, BiH je još uvijek uglavnom u fazi inicijativa, prijedloga i zagovaranja. „Imali smo pokušaj da se anti-SLAPP zaštita uvede kroz Zakon o građanskoj inicijativi i zaštiti građana i aktivista u FBiH, ali taj zakon nije dobio potrebnu podršku u Domu naroda. Trenutno postoje inicijative da se zaštita uvede kroz izmjene Zakona o zaštiti od klevete FBiH“, kaže Samardžić. I ona ukazuje na to da je pitanje SLAPP-a prepoznato i u okviru za zaštitu slobode izražavanja i sigurnosti medijskih radnika za period 2026.–2030., te istovremeno ukazuje i na činjenicu da novinar koji danas dobije SLAPP tužbu još uvijek nema na raspolaganju ključne mehanizme koje predviđaju europski standardi, prije svega mogućnost ranog odbacivanja zloupotrebljivog postupka i djelotvornu zaštitu od financijskog iscrpljivanja. „Zbog toga smo još uvijek prilično daleko od stvarne anti-SLAPP zaštite“, navodi Samardžić. Pojašnjava da SLAPP ne možemo promatrati samo kroz pitanje tko je na kraju dobio ili izgubio spor, već da je važno pogledati i kontekst u kojem su tužbe nastajale. U najvećem broju slučajeva, kaže, pokrenute su nakon objavljivanja istraživačkih tekstova o temama od nesumnjivog javnog interesa kao što su korupcija, javne nabavke, trošenje javnog novca, pravosuđe, organizirani kriminal i poslovanje politički povezanih kompanija. „Činjenica da neki postupak završi u korist medija, ili da se neki tužbeni zahtjev povuče, ne znači da ti postupci nisu proizveli posljedice po redakcije koje godinama moraju izdvajati vrijeme, novac i kapacitete za sudske procese umjesto za novinarski rad“, kaže ona. Zastrašivanje i autocenzura Jedna od redakcija koje se godinama u kontinuitetu izloženi SLAPP tužbama i različitim oblicima pravnog pritiska jeste i FOKUS. Prema riječima direktora Nermina Mahmutovića postupci u kojima se Fokus nalazi nisu usmjereni na dokazivanje stvarno pretrpljene štete ili demantiranje činjenica, već na opstrukciju istraživačkog rada. „Kroz dugotrajne sudske procese redakcija se opterećuje administrativnim i financijskim iscrpljivanjem, pri čemu se odlascima na ročišta, pripremom pravne dokumentacije i angažmanom resursa direktno oduzima vrijeme potrebno za redovni novinarski i istraživački rad. Ovakav pristup tužitelja predstavlja tipičan primjer SLAPP prakse na bh. medijskoj sceni, gdje se sudski sustav koristi kao instrument za vršenje pritiska na nezavisno i istraživačko novinarstvo“, ističe Mahmutović. Dalje navodi da je FOKUS ove godine dobio tužbu, a tužitelj se nije ni udostojio doći na ročište. Mahmutović kaže da se pojavila pripravnica sa pitanjem zašto to rade, odnosno ako su „stvarni borci protiv korupcije i brinu o javnim sredstvima, zašto nisu podnijeli kaznenu prijavu umjesto što su pisali tekst o tome“. Mahmutović smatra da se Bosna i Hercegovina, u odnosu na europske standarde, nalazi u potpunom pravnom vakumu. „Dok EU Anti-SLAPP direktiva omogućava rano odbacivanje neosnovanih tužbi, sankcioniranje tužitelja i prebacivanje sudskih troškova na njih, u BiH takav mehanizam uopće ne postoji u zakonodavstvu. Stvarno stanje na terenu je takvo da sudovi moraju procesuirati svaku podnesenu tužbu, što moćnicima ostavlja otvoren prostor za zloupotrebu pravosuđa“, smatra Mahmutović. Prema njegovim riječima, umjesto zaštite javnog interesa, bh. pravni sistem trenutno služi kao poluga za višegodišnje finansijsko iscrpljivanje redakcija, zastrašivanje novinara i nametanje autocenzure. Sa SLAPP tužbama susretala se i redakcija Inforadara. Prema riječima urednika Adisa Šušnjara nisu imali institucionalne mehanizme zaštite kakvi postoje u EU, ali su imali sreću da imaju podršku vrhunskih odvjetnika koji su znali kako profesionalno reagirati. „To nam je mnogo značilo, ali to ne bi trebalo da je stvar kvalitetnog advokata. Pojedini mediji su imali brojne SLAPP tužbe koje su im uzimale vrijeme i otežavale rad. Tada je neophodno da institucije prepoznaju problem i uključe se u njihovo rješavanje“, kaže Šušnjar. I on ukazuje na to da EU ima razvijene mehanizme zaštite od SLAPP tužbi, dok u BiH takva sustavna zaštita još ne postoji. Nemamo, tvrdi, efikasan sustav koji bi omogućio da se na samom početku postupka ukaže na problem i kaže: ovo nije legitimna tužba za zaštitu ugleda, nego postupak koji se koristi kao pritisak na javno djelovanje. „Potrebno je da se zaštita od SLAPP tužbi ugradi u sustav, kako bi novinari i drugi akteri od javnog interesa mogli raditi svoj posao bez straha da će ih sama mogućnost dugotrajnog i skupog sudskog postupka natjerati na autocenzuru“, ističe Šušnjar. Ipak, prije problema SLAPP tužbi, naglašava, hitniji problem je opstanak kritičkih i nezavisnih medija. „Takvo novinarstvo sistematski uništava, ne odgovara ni jednoj politici, a znamo