SLUČAJ LARA NATURAL Aktivisti u BiH nova meta SLAPP tužbi
Nakon što je tvrtka Lara Natural najavila tužbe protiv aktivista zbog, kako kažu, navodnog širenja neistina o koncesiji, iz Aarhus centra u BiH i Koordinacije udruga upozoravaju da se prijetnjama SLAPP tužbama pokušava obeshrabriti javno propitivanje zakonitosti dodjele koncesije i rada institucija. SLAPP (Strategic Litigation Against Public Participation – strateške tužbe protiv sudjelovanja javnosti) predstavljaju oblik pravnog pritiska kojim se, prema ocjenama određenih organizacija, moćniji akteri koriste sudskim postupcima kako bi zastrašili novinare, aktiviste, organizacije civilnog društva ili građane koji se bave temama od javnog interesa. Prema riječima Milice Samardžić, izvršne direktorice Udruženja istraživačkih medija Umbrella, cilj takvih postupaka često nije samo zaštita ugleda, nego i stvaranje financijskog i psihološkog pritiska kroz dugotrajne i skupe sudske procese. „Posljedice često nisu ograničene samo na tužene osobe, već dovode do autocenzure, odustajanja od istraživanja osjetljivih tema i smanjenja građanskog aktivizma. Kada novinari i aktivisti moraju razmišljati o mogućim sudskim troškovima i višegodišnjim postupcima, prostor za slobodno izražavanje i javnu raspravu značajno se sužava“, upozorava Samardžić. Najava tvrtke Lara Natural, koja je najavila pravne korake protiv onih za koje smatra da iznose neistinite tvrdnje o koncesiji, ocijenjena je kao prijetnja SLAPP tužbom. Dugogodišnji spor oko koncesije Podsjetimo, slučaj koncesije za eksploataciju podzemnih voda na lokalitetu Krivića vrtli kod Livna godinama izaziva reakcije javnosti i lokalne zajednice. Mještani upozoravaju da bi ovo moglo ugroziti izvorišta pitke vode od kojih ovisi opskrba Livna i okolnih naselja. U priopćenju kojim su najavili tužbu iz tvrtke Lara Natural navode da su izradili hidrogeološku analizu utjecaja istraživanja na površinske vode od 17. veljače 2023. godine, kojom je, kako kažu, utvrđeno da planirani istražni radovi nemaju štetan utjecaj na površinske niti izvorne vode. Osvrnuli su se i na postupak koji je pred Općinskim sudom u Livnu pokrenulo Udruženje Aarhus centar BiH, navodeći da je odvjetnica ovog Udruženja dostavila sudu podnesak kojim odustaje od zahtjeva za određivanje mjere osiguranja. Iz Aarhus centra BiH odgovorili su da sudski postupak nije okončan te da se nastavlja radi utvrđivanja ništavosti ugovora o koncesiji. Pojasnili su da povlačenje prijedloga za određivanje mjere osiguranja i dijela tužbenog zahtjeva predstavlja procesnu odluku donesenu zbog nemogućnosti da se u toj fazi postupka osigura odgovarajuće sudsko vještačenje, kao i zbog nesrazmjernih troškova daljnjeg vođenja tog dijela postupka. „To nije priznanje zakonitosti projekta, potvrda tvrdnji društva Lara Natural niti dokaz da istražni radovi ne mogu utjecati na izvore pitke vode“, ističu. Dalje navode da hidrogeološka analiza koju je naručilo i dostavilo samo društvo Lara Natural predstavlja dokument jedne od stranaka u postupku te da se ne radi o nalazu neovisnog sudskog vještaka. Prema njihovim riječima, hidrogeološka analiza nije isto što i zakonom uređena procjena utjecaja na okoliš te sama po sebi ne daje odgovor na pitanje je li takva procjena bila obvezna, je li javnosti bilo omogućeno sudjelovanje i jesu li prije odobravanja projekta sagledani svi mogući neposredni, posredni i kumulativni utjecaji na okoliš i zdravlje stanovništva. Iz Općinskog suda u Livnu za Istina media nedavno su potvrdili da je ovaj predmet i dalje otvoren te da je 9. lipnja ove godine doneseno rješenje kojim se prijedlog za određivanje sudske mjere smatra povučenim. „Tko zapravo upravlja našom županijom?“ Na priopćenje tvrtke Lara Natural reagirali su i iz Koordinacije udruga i neformalnih grupa građana, u kojoj tvrde da je najava pravnih postupaka pokušaj zastrašivanja građana koji ukazuju na pitanja od javnog interesa. U svom priopćenju navode da koncesionar prije dobivanja koncesije mora dokazati postojanje resursa koji su predmet koncesije te tvrde da su u slučaju Lara Natural postojale brojne nepravilnosti u postupku dodjele i prijenosa koncesije. „Ministri koji su dva puta, uz blagoslov centara moći, izdavali dozvole za naknadne istražne radove mimo procedure propisane zakonom sada se brane šutnjom prilikom ispitivanja u tužiteljstvu. Sadašnji ministar gospodarstva dovoljno je pismen i upućen u Zakon da mu ne pada na pamet izdavati novo suludo ‘rješenje’ za istraživanje“, stoji u priopćenju. Koordinacija se pozvala i na izvješće posebnog radnog tijela Vlade HBŽ, koje je, prema njihovim navodima, pobrojalo više grubih kršenja zakona i procedura prilikom dodjele te koncesije, a posebno prilikom sporne preprodaje. U tom izvješću, između ostalog, opisuje se i kako je lažirana javna rasprava. Istina media već je pisala o ovom izvješću koje je, između ostalog, ocijenilo da prijenos koncesije iz 2018. godine nije bio pravno moguć. Podsjetimo, prvobitna koncesija za istraživanje podzemnih voda na lokalitetu Poljane dodijeljena je 2006. godine tvrtki Dže-Co, nakon čega je projekt preuzela tvrtka Lara Natural iz Livna, čiji su osnivači, prema javno dostupnim podacima, Stipo Marelja, Josip Sužanj i Achaz von Oertzen. Promjenom investitora promijenjena je i lokacija istraživanja pa je umjesto Poljana eksploatacija planirana na lokalitetu Krivića vrtli, između tri glavna izvorišta iz kojih se vodom opskrbljuje lokalno stanovništvo. „Ako vam je najjači argument činjenica da je tužitelj odustao od traženja privremene mjere zabrane, dok vi nemate ni važeći koncesijski ugovor, onda se postavlja pitanje jeste li dobro odlučili što ste u svih osam osnovanih tvrtki u Livnu zaposlili jednog jedinog pravnika“, navode iz Koordinacije udruga u nastavku priopćenja. Na ovo je ranije upozoravala i Istina media. Pisali smo da su, prema podacima iz sudskog registra, vlasnici tvrtke Lara Natural d.o.o. Livno Stipo Marelja i Josip Sužanj s udjelima od po 250 KM te Achaz von Oertzen s udjelom od 500 KM. Tvrtka je registrirana na adresi Ulica Gabrijela Jurkića bb u Livnu, gdje je sjedište i više drugih društava povezanih kroz vlasničke ili upravljačke strukture, među kojima su INOMEDIA, O.M.S., OMS Asset Holding, Dolmex te više tvrtki pod nazivom Solbus. Sama povezanost društava kroz osobe ili adresu registracije ne predstavlja dokaz nepravilnosti, ali je dio poslovnog konteksta oko tvrtke koja je nositelj sporne koncesije. Koordinacija udruga osvrnula se i na dio priopćenja tvrtke Lara Natural u kojem se navodi da je zbog, kako tvrde, političkih pritisaka povučena suglasnost Gradskog vijeća Livna za koncesiju. Iz Koordinacije smatraju da time tvrtka potvrđuje da nema potrebnu suglasnost Vijeća, dok odbacuju navode o političkom pritisku. Navode da su razlozi za izostanak suglasnosti činjenica da nisu ispunjeni uvjeti koje je Gradsko vijeće postavilo još prije više od
Načelnik Šipova pravosnažno osuđen zbog diskriminacije novinara Alene Beširević i Haruna Dinarevića
Okružni sud u Banjoj Luci odbio je žalbu načelnika Šipova Milana Kovača i potvrdio presudu kojom je utvrđeno da je diskriminisao novinare Haruna Dinarevića i Alenu Beširević uznemiravanjem, vrijeđanjem i seksualno ponižavajućim govorom, povrijedivši njihovo dostojanstvo i stvarajući zastrašujuće, neprijateljsko, degradirajuće i uvredljivo okruženje. Presudom Osnovnog suda u Banjaluci od 27.10.2025. godine usvojen je tužbeni zahtjev novinara, te je utvrđeno da je Kovač izvršio neposrednu diskriminaciju nad novinarima i to uznemiravanjem i vrijeđanjem, kojim je povrijedio njihovo dostojanstvo stvaranjem zastrašujućeg, neprijateljskog, degradirajućeg, ponižavajućeg i uvredljivog okruženja, navodi se u presudu u koju je Buka imala uvid. Okružni sud je potvrdio odluku prvostepenog koji je na osnovu iskaza tužitelja utvrdio da je Kovač nazvao novinara Haruna Dinarevića nakon istraživačkog teksta i tom prilikom iznio niz uvredljivih tvrdnji, posebno apostrofirajući tvrdnje o seksualnoj orijentaciji Dinarevića (ponudio mu da ga, ako je homoseksualne orijentacije oralno zadovolji), kao i seksualnom ponižavanju Beširević, a što sud cijeni da je takav govor tuženog bio sve samo ne uobičajen i kulturan govor lica, koje u to vrijeme obavlja funkciju načelnika Šipova, lica koje je prethodno bilo narodni poslanik u Narodnoj skupštini Republike Srpske i lica koje bi trebalo biti samosvjestan, pristojan i odgovoran čovjek. “Iz govora tuženog sud zaključuje da se njegov sadržaj ne može ničim opravdati, pa čak ni izrevoltiranošću za koju on navodi da je imao nakon što je pročitao tekstove tužitelja, pa prvostepeni sud utvrđuje da njegov govor sadrži sve elemente uznemiravanja, kao jednog od oblika diskriminacije, jer je svojim govorom povrijedio dostojanstva tužitelja tako što ih je brojnim vulgarnostima pokušao zastrašiti, degradirati, ponižavati i biti uvredljiv”, navodi se u presudi. Prema dostupnim saznanjima, riječ je o prvoj pravosnažnoj presudi u Bosni i Hercegovini kojom je utvrđena diskriminacija na štetu novinara zbog njihovog profesionalnog rada. “Poseban značaj presude ogleda se u tome što je diskriminacija Haruna Dinarevića utvrđena na osnovu pretpostavljene seksualne orijentacije. Sud je time potvrdio da zaštita od diskriminacije postoji i kada počinilac osobi pripisuje određeno lično svojstvo, bez obzira na to da li ga ona stvarno ima”, kaže za Buku advokatica oštećenih novinara Jovana Kisin Zagajac. Sud je naglasio da novinari imaju ulogu „javnog čuvara“, da su nosioci javnih funkcija dužni trpjeti viši stepen kritike i da reakcije na novinarsko izvještavanje ne smiju kod novinara stvarati strah, osjećaj nesigurnosti ili odvraćajući efekat. “U demokratskom društvu nositelji javnih funkcija, kao što je tuženi, dužni su trpjeti veći stepen kritike, a reakcije prema novinarima ne smiju imati odvraćajući efekat na njihovo dalje profesionalno djelovanje. Svako postupanje koje kod novinara stvara pritisak, strah ili osjećaj nesigurnosti zbog obavljanja novinarskog posla mora se spriječiti, ne samo zbog zaštite ličnosti tog novinara, nego i zbog zaštite slobodne javne debate i uloge medija u našem društvu”, navodi Okružni sud. Takođe je potvrđeno da za postojanje uznemiravanja kao oblika diskriminacije nisu neophodni namjera, ponavljanje ni sistematičnost postupanja. “Presuda predstavlja važan pravni presedan i jasnu poruku da homofobne i seksističke uvrede upućene novinarima zbog njihovog rada nisu privatni sukob niti dopuštena reakcija na medijsko izvještavanje, već da predstavljaju zakonom zabranjenu diskriminaciju”, kaže Kisin Zagajac. Beširević: Sud potvrdio ono što tvrdimo od početka Oštećena novinarka Alena Beširević za Buku je, nakon što je zaprimila presudu, rekla kako je sada pravosnažno potvrđeno ono na čemu su od početka insistirali . “Da vrijeđanje, ponižavanje i pokušaj zastrašivanja novinara nije samo neprihvatljivo ponašanje, nego predstavlja diskriminaciju i napad na ljudsko dostojanstvo. Posebno je važno što je sud prepoznao da problem nije bio samo u neprimjerenim riječima, nego u obrascu ponašanja kojim se pokušalo poniziti i ušutkati novinare zbog njihovog profesionalnog rada”, kaže Beširević. Ova presuda, dodaje, pokazuje da javna funkcija ne daje nikome pravo da vrijeđa, degradira ili napada one koji postavljaju pitanja i istražuju teme od javnog interesa. “Zahvaljujem svima koji su stali uz nas i vjerovali da pravda može biti ostvarena. Ovo je presuda za zaštitu dostojanstva svakog novinara i novinarke koji svoj posao rade odgovorno i u interesu javnosti”, kaže Beširević. Dinarević, kojem je Kovač nudio oralni seks nakon čega se osjećao poniženo i neugodno, zadovoljan je što se nasilničko ponašanje načelnika Šipova sankcionisalo pravosnažnom sudskom presudom. “Sretan sam da je sud potvrdio prvostepenu odluku, tj. odbacio žalbu gospodina Kovača. Time je ovaj presedan u sudskoj praksi omogućio kolegicama i kolegama da traže pravnu odgovornost od ljudi na poziciji moći koji tu poziciju koriste za prijetnje, uvrede i ponižavanja”, rekao je Dinarević u kratkoj izjavi za Buku. Predsjednica sudskog vijeća Nevenka Mitrić u obrazloženju presude navodi da Kovač nije dokazao da nije imao namjeru da ponizi novinare. Ohrabruje i stav suda da je Kovač, ako je smatrao netačnim navode iz novinskog članka „Šume Srpske u službi Dodikovog finansijskog i političkog blagostanja“ imao na raspolaganju mogućnost zaštitite svojih prava shodno Zakonu o zaštiti od klevete. “Ali ni u kojem slučaju mu to ne daje pravo da ostvari kontakt sa novinarima i da ih uznemirava po osnovu seksualne orijentacije i spola, na način kako je to učinio”, navodi Okružni sud. Izvor: Slađan Tomić/Buka
Hoće li biti političke volje da se napad na novinara tretira kao krivično djelo?
Advokat Aleksandar Jokić uputio je prijedlog Ministarstvu pravde Republike Srpske da se dopuni Krivični zakonik tog bosanskohercegovačkog entiteta i propiše novo krivično djelo u vezi sa napadima na novinare i medijske radnike. Ovih dana o tom je prijedlogu javnost obavijestio i putem svog Facebook profila. „Opet se igramo Krivičnim zakonikom RS zbog dnevne politike i malo nacionalističkih predizbornih poena“, naveo je Jokić u objavi misleći na, kako je rekao za Media.ba, najavljene izmjene kojima se kriminalizuje isticanje određenih simbola. Konkretno, Vlada Republike Srpske je nedavno usvojila Prijedlog zakona o dopunama Krivičnog zakonika tog entiteta, kojim se za javno isticanje i promovisanje zastava i simbola Armije Republike Bosne i Hercegovine uvodi kazna zatvora od tri godine. Jokić je za Media.ba kazao da decenijama unazad simboli koji se ističu u Bosni i Hercegovini izazivaju „ovakve ili onakve emocije“, ali da svakako nisu u rangu krivičnog zakonodavstva. „Besmisleno je i populistički uopšte raspravljati da li to treba da nađe svoje mjesto u Krivičnom zakoniku ili ne. Međutim, kad se već ide u toliko banalizovanje Krivičnog zakonika da se tim dnevno-političkim prepucavanjima, za koja zapravo svi znamo da služe samo u izbornoj godini, i ako se time bavimo, dajte da se bavimo onda i nekim bitnijim pitanjima“, rekao je Jokić. Kazne zatvora do 10 godina za napad na novinara Novo krivično djelo koje je predložio Jokić bilo bi Napad na novinara, drugog medijskog radnika i lice koje obavlja novinarski posao. U Članu 150a. Jokić predlaže da piše: (1) Ko napadne, ili ozbiljnom prijetnjom da će napasti, ugrozi sigurnost novinara, drugog medijskog radnika, lica koje obavlja novinarski posao ili člana njihove porodice, a u vezi sa vršenjem novinarskog posla ili posla medijskog radnika, kazniće se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine. (2) Ako je pri izvršenju djela iz stava 1. ovog člana novinaru, medijskom radniku, licu koje obavlja novinarski posao ili članu njihove porodice nanesena tjelesna povreda, ili je djelo izvršeno uz prijetnju upotrebom oružja, učinilac će se kazniti kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina. (3) Ako je pri izvršenju djela iz stava 1. ovog člana nanesena teška tjelesna povreda, učinilac će se kazniti kaznom zatvora od jedne do deset godina. „Da vidimo da li su bitniji simboli ili sloboda i ljudi“, naveo je Jokić u objavi. Iako je podnesak na protokol predao prije nekoliko sedmica, još nije dobio odgovor – ni usmeni, ni pismeni, ni zvanični ni nezvanični. Objasnio je i da ne postoji rok kada treba da dobije odgovor, te da ga zapravo ne mora ni dobiti. „Teoretski je moguće da oni samo taj moj prijedlog usvoje i u narednim izmjenama i dopunama ga uvrste“, rekao je. Dodao je i da je ranije imao iskustava kada su njegove prijedloge djelimično usvajali ili odbijali, ili da se nađu u narednim izmjenama i dopunama, a nikada ga nisu zvanično obavještavali. Predloženo krivično djelo bi, kako je objasnio Jokić, u praksi za novinare promijenilo to da bi se strožije ili ikako, za razliku od sadašnjeg stanja, kažnjavali napadači na novinare, medijske radnike i članove njihovih porodica ukoliko su napadi u vezi sa obavljanjem novinarskog poziva. Kaže da ga je za ovaj prijedlog inspirisalo to što je od predstavnika Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske čuo na OSCE-ovoj konferenciji u Tirani. Prema njegovim riječima, tada su relativizovani napadi na novinare kroz statistiku, te su naveli da se, statistički, svi napadi ove godine vode kao verbalni napad. ‘Velika stvar za novinare’ „Znamo iz iskustva da to nije tako i da je pitanje samo pogrešno klasifikovanje, odnosno pogrešno vođenje istrage, jer je trebalo da se zapravo provede ozbiljnija istraga, ali u nedostatku zakonskog okvira, to se vodi kao krivično djelo tjelesne povrede“, govori Jokić. Naglasio je da su ove izmjene važne zbog toga što to, prema sadašnjem zakonodavstvu, napad na novinara, na primjer, na ulici može biti krivično djelo tjelesne povrede ukoliko novinar podnese prijedlog za krivično gonjenje. Dodaje kako taj prijedlog često novinari, ali i građani, ne znaju da podnesu bez stručne pomoći. U tom kontekstu naveo je primjer napada na novinarku, kojoj je prišao čovjek, unio joj se u lice, oteo telefon i potom je odgurnuo. „Kroz reakciju policije i ubjeđivanje tužilaštva, ona je prihvatila da – bez iskustva, bez pravne pomoći – ne podnosi krivičnu prijavu protiv njega, ne znajući kakve će posljedice to imati. Dakle, nije znala da će on samo da plati kaznu u iznosu 200 konvertibilnih maraka i da nastavi dalje da živi i radi, bez ikakvih ograničenja, bez ikakvih uslovnih osuda ili bilo čega“, navodi Jokić. Njegovim prijedlogom bi takav napad bio krivično djelo i tužilaštvo bi po službenoj dužnosti moralo da pokrene istragu. „Ne bi više postojala mogućnost da se novinari u takvoj situaciji – u strahu, stresu, pod prijetnjama, u neznanju – dovedu u situaciju da im budu ugrožena njihova prava, već bi njihova prava bila zaštićena i ne bi moralo da podnose prijedlog za krivično gonjenje, nego bi to išlo po službenoj dužnosti“, rekao je Jokić. Prema njegovim riječima, to bi bila velika stvar za novinare koji nemaju u svakom trenutku mogućnost da zatraže pravnu pomoć, konsultacije sa advokatom ili pravnim savjetnicima, već odluke moraju da donose na mjestu događaja. „A nije to njihova stvar, niti bi trebalo da bude njihov posao da oni odlučuju“, poručio je. Na pitanje da li se može desiti da ne prihvate njegov prijedlog, Jokić odgovara da su „veće šanse da ga ne prihvate nego da ga prihvate“. Ukoliko bi se desilo da ne prihvate prijedlog, on se može podnositi neograničen broj puta, može se modifikovati ili mijenjati. „Sve i da se nađe na dnevnom redu, pitanje je da li postoji politička volja da se izglasa u skupštini. Tako da ništa od toga nije završena priča, ali potrebno je početi“, zaključio je Jokić. Izvor: Media.ba
Gdje prestaje novinarstvo, a počinje saučesništvo u zločinu
Fotografija egzekucije u Brčkom, nagrađena World Press Photo (WPP) nagradom 1993. godine, dugo je predstavljana kao ratna fotografija izuzetne dokumentarne vrednosti. Međutim, istraživanje Barbare Matejčić pokazuje da iza tog snimka stoje ozbiljne etičke dileme i mogući dokazi da su fotografi unapred dovedeni da zabeleže ubistvo civila za potrebe ratne propagande. Zato Nezavisno udruženje novinara Srbije (NUNS) i Udruženje BH novinari zahtevaju da nagrada bude opozvana, a SafeJournalists mreža pokrenula je peticiju o ovom pitanju. Istovremeno ponovo se otvara tema gde prestaje svedočenje o zločinu, a počinje saučesništvo u njegovoj propagandnoj upotrebi, piše Ivana Kragulj na stranicama NUNS-a. Istraživački tekst „Ubijanje za fotografiju: Šta se krije iza jedinog snimka smrti u ratu u Jugoslaviji“ Barbare Matejčić govori o jedinim profesionalnim fotografijama egzekucije iz rata u Jugoslaviji. Snimci ubistva u Brčkom 1992. godine, koje je načinio Bojan Stojanović, nagrađeni su Spot News nagradom. Međutim, priča Barbare Matejčić, koja je osvojila European Press Prize za Distinguished Reporting Award, a nedavno i NUNS-ovu nagradu za istraživačko novinarstvo, dovodi u pitanje okolnosti pod kojima su nastale fotografije. Istraživanje Barbare Matejčić pokazalo je da postoje verodostojni dokazi da je fotograf unapred znao da će doći do ubistva civila u Brčkom. Fotografije egzekucije u Brčkom nastale su 6. ili 7. maja, u vreme kada je rat u Bosni i Hercegovini bio na samom početku. Rat je počeo mesec dana ranije, a Brčko je zahvatio u zoru 30. aprila 1992. godine, kada je srušen most preko Save dok su se na njemu nalazili civili. Već 1. maja Jugoslovenska narodna armija zauzela je ključne institucije u gradu, a ubrzo su u Brčko ušle različite srpske policijske, vojne i paravojne formacije. Etičke dileme Prema transkriptima Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju do kojih je došla Matejčić, uključujući svedočenje Gorana Jelisića, ratnog zločinca čije postupke prikazuje nagrađena fotografija, dvojica fotografa, Bojan Stojanović i Srđan Petrović, bila su dovedena da zabeleže ubistva dvojice muslimanskih zarobljenika radi propagandne upotrebe u Srbiji. Stojanović je čak nagrađen prestižnom svetskom nagradom World Press Photo-a 1993, a u opisu fotografije pisalo je: „Policajac strelja muslimanskog snajperistu u potiljak nakon što je uhvaćen pored Brčkog i optužen da je pucao na srpski izbeglički konvoj“. Zahvaljujući istraživanju Matejčić, reč „snajperista“ promenjena je u „civil“. Zbog ozbiljnih etičkih dilema Nezavisno udruženje novinara Srbije (NUNS) i Udruženje BH novinari uputili su World Press Photo fondaciji zahtev da opozove nagradu Spot News iz 1993. godine, dodeljenu Stojanoviću, na koji Fondacija još uvek nije odgovorila. Zbog toga je SafeJournalists mreža pokrenula peticiju. Zahtev je podržala i Skupština Evropske federacije novinara (EFJ), koja predstavlja više od 300.000 novinara u 44 zemlje, kroz 76 novinarskih udruženja i sindikata. Podrška je data kroz Rezoluciju o opozivu World Press Photo nagrade za 1993. godinu dodeljene Bojanu Stojanoviću, usvojenu 19. juna 2026. godine. Novinarka i članica Komisije za žalbe Saveta za štampu Jelena Petković, sa kojom smo analizirali etičke i profesionalne standarde na ovu temu, slaže se da nagrada treba da bude oduzeta, a fotografija uklonjena sa sajta WPP-a. „Fotografija će zauvek ostati dostupna javnosti kroz arhivu Međunarodnog krivičnog tribunala za bivšu Jugoslaviju (ICTY), ali ni na koji način ne sme biti prikazivana kao uzor za ratnu fotografiju“, navodi Petković. „Nad ovim izuzetnim, potresnim i važnim tekstom Barbare Matejčić ostaje pitanje da li su dvojica fotografa bili i saučesnici zločina i da li je, kako se zaista i čini, fotografisanje bilo dogovoreno? To onda ne može biti novinarstvo, već krivično delo i propaganda“, dodaje ona. Problematično poređenje sa ‘Sajgonskim pogubljenjem’ World Press Photo ima dugu istoriju nagrađivanja ratne fotografije, ali poređenje fotografije Bojana Stojanovića sa jednom od najpoznatijih ratnih fotografija u istoriji, „Sajgonskim pogubljenjem“ Edija Adamsa, fotografa Asošijeted presa, za Jelenu Petković otvara ozbiljna etička pitanja. Kako ukazuje, takvo poređenje deluje kao pokušaj da se dve fotografije zločina uravne kroz sličan narativ: da policajac ubija osobu koja je navodno prethodno počinila zločine. Međutim, u slučaju Stojanovićeve fotografije, prvobitni opis WPP-a, u kojem je žrtva predstavljena kao „snajperista“, kasnije se pokazao kao netačan. Petković naglašava da i Adamsova fotografija nosi velike etičke dileme, ali da su okolnosti njenog nastanka poznate i bitno drugačije. „Adamsova fotografija je nastala spontano, slučajno. O celom događaju svedoči i video materijal (koji je i emitovao) NBC. Fotografija je bila čest predmet debati, o njoj su snimljena dva dokumentarna filma. Drugi – Saigon Story: Two Shootings in the Forest Kingdom je ove godine premijerno prikazan“, navodi Petković i dodaje da je zabeleženo da je Adams osećao moralni teret zbog fotografije. „Ne vidim da Bojan Stojanović igde govori o etičkoj dilemi pravljenja fotografije, već daje protivurečne izjave o tome kako je on u stvari žrtva zbog tog snimka“, primećuje novinarka. Nije jedini slučaj manipulacije u medijima tokom rata Fotografije su jedine na kojima je zabeleženo ubistvo tokom rata u Jugoslaviji, ali nije jedini slučaj zloupotrebe i manipulacije u medijima iz tog perioda. Poznat je slučaj kada je fotograf Goran Mikić tvrdio da je u Borovu Naselju video i fotografisao „41 zaklano srpsko dete“, ali fotografije dece nikada nisu pokazane. Ipak, kako piše u publikaciji Reči i nedela, u kojoj članovi Tužilaštva za ratne zločine analiziraju ratnu propagandu devedesetih, to nije sprečilo TV Beograd da 20. novembra 1991. godine emituje specijalnu emisiju o navodnom masakru beba i pozove Mikića da kao očevidac govori o tome. Pored toga masakri na pijaci Markale u Sarajevu bili su praćeni dugotrajnim pokušajima poricanja i tvrdnjama da su tela i snimci „namešteni“. Jelena Petković ukazuje da su vizuelni mediji tokom ratova devedesetih korišćeni kao oružje propagande, kako bi režim manipulisao javnim mnjenjem i dehumanizovao protivnike. Ona podseća na to da je režim Slobodana Miloševića kroz RTS i druge medije u Srbiji koristio propagandu za raspirivanje međuetničke mržnje i pravdanje sopstvenih zločina. „Posledice te propagande mi i danas dvostruko živimo. Kao deo prošlosti čije konsekvence se osećaju i danas. A pošto sa njom nikada nismo do kraja raščistili, ona je postala plodno tle za novi talas propagande kroz stare narative“, objašnjava novinarka. Odgovornost novinara – svedočiti, ali ne učestvovati Izveštavanje iz ratnih i kriznih zona ne podrazumeva samo beleženje onoga što se dogodilo. Od novinara i fotoreportera očekuje se da publici objasne kontekst, pokažu širu sliku i što vernije prenesu atmosferu na terenu, bez
Od phishing napada do SLAPP tužbi: Novinari usvajali alate za zaštitu
Sarajevo, 11.06.2026.- Udruženje Umbrella danas je u Sarajevu održalo drugi modul treninga „Novinari kao branitelji ljudskih prava: sigurnost i zaštita u praksi“, posvećen digitalnoj sigurnosti, online zaštiti i reakciji na prijetnje. Trening je okupio novinare, urednike, medijske profesionalce i studente novinarstva sa ciljem jačanja njihovih kapaciteta za suočavanje sa sigurnosnim, pravnim i digitalnim izazovima s kojima se svakodnevno susreću. Tokom cjelodnevnog programa učesnici su imali priliku steći praktična znanja o digitalnim prijetnjama, zaštiti komunikacije i naloga, pravnim mehanizmima zaštite novinara, dokumentovanju prijetnji i napada, kao i postupanju u kriznim situacijama. Govoreći o digitalnoj sigurnosti, IT ekspert Admir Tuzović naglasio je da novinari i mediji moraju razvijati sigurnosnu kulturu i razumjeti način na koji funkcionišu savremeni cyber napadi. „Phishing i dalje predstavlja najčešći i najopasniji oblik napada na novinare. Napadači ne ciljaju tehnologiju, već ljudsko povjerenje i znatiželju. Zbog toga je važno koristiti jake i različite lozinke, višefaktorsku autentifikaciju i sigurne alate za komunikaciju kako bi se smanjio rizik od kompromitacije naloga i izvora informacija“, istakao je Tuzović. Advokatica Ilvana Bijedić govorila je o pravnim pritiscima, SLAPP tužbama i zaštiti novinara u slučajevima prijetnji i sudskih postupaka. „Novinari imaju ključnu ulogu u demokratskom društvu, ali upravo zbog toga često postaju meta različitih oblika pritisaka i zastrašivanja. Važno je da poznaju svoja prava, zakonske mehanizme zaštite i procedure reagovanja kako bi mogli pravovremeno zaštititi sebe i svoj rad“, naglasila je Bijedić. Mirela Porobić iz Centra za razvoj medija i analize / Žurnal magazina fokusirala se na postupanje nakon prijetnji i napada te važnost dokumentovanja svih incidenata. „Novinari nisu izloženi samo pravnim pritiscima, već i verbalnim napadima, kampanjama diskreditacije i online uznemiravanju. Prvi korak nakon incidenta jeste zaštititi vlastitu sigurnost, zatim dokumentovati sve dokaze i obavijestiti nadležne institucije, urednike i kolege. Kvalitetno dokumentovani dokazi često su ključni za dalje postupke i zaštitu novinara“, poručila je Porobić. Trening je realizovan u okviru projekta „Jačanje novinara kao branitelja ljudskih prava u Bosni i Hercegovini“, koji Udruženje Umbrella provodi uz podršku Ambasade Savezne Republike Njemačke u Bosni i Hercegovini. Kroz ovakve aktivnosti Udruženje Umbrella nastavlja jačati kapacitete novinara i medijskih radnika za sigurniji i otporniji rad u sve složenijem medijskom okruženju, doprinoseći zaštiti slobode medija i prava na informisanje u Bosni i Hercegovini.
Ako i vjeruju novinarima, zašto ih građani vide kao sluge vlasti
Veliki broj stanovnika Bosne i Hercegovine opaža novinare kao sluge vlasti, kaže Srđan Puhalo, psiholog i politički analitičar. Prema njegovim riječima, građani generalno nemaju povjerenja u institucije, što se odražava i na medije, ali novinari i dalje uživaju veći kredibilitet u očima društva u odnosu na druge institucionalne aktere. Taj stav potvrđuje i nedavno prezentirano istraživanje Udruženja BH novinari i Fondacije Friedrich Ebert, pod naslovom Sloboda medija u BiH iz perspektive građana/ki, čiji rezultati pokazuju da 70,5 posto stanovništva najveće povjerenje iskazuje novinarima. Problematičnim se čini što većina građana smatra kako političari imaju najveći utjecaj na rad medija, prepoznajući ih kao najveću prepreku medijskih sloboda. Profesija pod lupom Prema međunarodnim organizacijama za istraživanje javnog mnijenja, novinarstvo se često pozicionira kao profesija kojoj građani ukazuju najmanje povjerenja. Nerijetko se na ljestvicama nalazi uz političare i lidere u poslovanju, pri čemu ispitanici smatraju da ih mediji i obmanjuju. „Takva percepcija se nije stvorila preko noći“, ističe novinarka Azra Husarić-Omerović, navodeći da se dojam o profesiji dugo urušavao te ga je potrebno mijenjati. Lošoj slici o novinarima, dodaje, doprinosi i uvjerenje da novinarska priča ne može promijeniti neki problem u društvu. Istraživački novinari nisu mnogo draži javnosti od novinara dnevnih medija, kaže Husarić-Omerović. Iako ne nailaze na veliko povjerenje, smatra da se nalaze u povoljnijoj poziciji jer nisu u svakodnevnoj potrebi za informacijama, imajući slobodu dužeg rada na pričama. Ko je narušio ugled novinara? Poseban doprinos urušavanju pozitivne slike novinarstva pružaju politički pritisci i napadi, nakon kojih izostaje institucionalna reakcija. Borka Rudić, generalna tajnica Udruženja BH novinari, navodi kako kontinuirano nesankcioniranje kršenja novinarskih prava i sloboda stvara atmosferu nekažnjivosti i kulturu prihvatanja nasilja kao društveno poželjne pojave, „stvarajući u bosanskohercegovačkoj javnosti sliku o novinarima kao lošim osobama“. Napominje kako, osim političkog uplitanja u rad medija, odgovornost za narušen imidž profesije leži i unutar novinarske zajednice. „Unutar novinarske zajednice trebali bismo češće otvarati pitanje javne odgovornosti novinara i medija na bazi novinarske solidarnosti i otvorenog dijaloga, problematizirati pitanja novinarskog ispunjavanja sopstvene javne funkcije, kao i kvalitete njihovog rada te usklađenosti sa kodeksom novinarske etike“, kaže Rudić. Upozorava i kako je tog dijaloga sve manje jer novinari ne žele razgovarati o svojim greškama. Istovremeno, medijske kuće bi trebale, zajedno sa novinarima i urednicima, analizirati primjenu kodeksa novinarske etike, sa ciljem jačanja povjerenja u medije i novinare i njihovog ugleda, dodaje Rudić. S tim stavom slaže se i Husarić-Omerović, tvrdeći da je i način izvještavanja pojedinih medija dodatno produbio skepsu društva prema novinarima. Objašnjava kako se odbojnost javnosti osjeti i na terenu. „Na određenim terenima građani, odnosno sagovornici odbijaju govoriti za određene priče zato što se plaše poslodavaca, društva, vlasti i, s druge strane, zato što ne vjeruju da će medij objektivno, istinito i tačno izvještavati, odnosno da iza njih ne stoji određena politika ili politička volja za izvjesnim načinom izvještavanja“. Utjecaj nepovoljne slike profesije na mentalno zdravlje novinara Okruženje nepovjerenja utječe na sliku novinara o sebi, tvrdi Puhalo, upozoravajući da je potrebno izbjegavati generalizacije „svi su oni isti“ – jer nisu. Prema njegovim riječima, izloženost ucjenama, prijetnjama te cenzuri i autocenzuri dovodi do narušavanja mentalnog zdravlja novinara, a dominantno se ističu dva problema. „To je sagorijevanje na poslu, odnosno psihičko stanje gdje pokušavate raditi svoj posao samo onoliko koliko je potrebno da ne bi svoje mentalno zdravlje ugrozili“, kaže Puhalo. Kao drugi ključni problem ističe mobing, koji se izražava kroz nepoštivanje prava medijskih radnika. U takvoj situaciji, navodi, „trpe pojedinac i njegova porodica, ali i njegov rad“ Prema istraživanju o mentalnom zdravlju novinara iz prošle godine, svaki deseti novinar ima dijagnostifikovan mentalni poremećaj, a najčešći su anksioznost, depresija i panični napadi. Navodi se da je više od 57,9 posto njih nekoliko puta doživjelo sindrom sagorijevanja, na koji je ukazao i Puhalo. Poljuljani ugled novinara u javnosti prepoznat je kao problem u profesionalnim krugovima. Ipak, Husarić-Omerović naglašava da „novinarstvo nije izgubljeno“, pozivajući pritom na pridržavanje profesionalnih standarda. „Svi smo dužni da kroz etično, profesionalno i korektno izvještavanje pokušamo izmijeniti tu percepciju kako bismo usmjerili javnost da nam ponovo vjeruje i kako bismo mi mogli etičnije i profesionalnije izvještavati“, zaključuje. Izvor: Emina Haždić/Media.ba
Meta na leđima: Kako političko targetiranje novinara proizvodi atmosferu straha u BiH?
PIŠE: Đorđe Vujatović, gerila.info Nekoliko sati nakon što je tadašnji predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik na konferenciji za medije grupu novinara nazvao „spodobama“ i optužio ih da rade protiv Republike Srpske, ispred zgrade u kojoj žive banjalučki novinari Nikola Morača i Aleksandar Trifunović oštećeni su njihovi automobili. Policija je ubrzo pronašla počinioca, a slučaj je dobio sudski epilog. Direktna veza između političkih izjava i napada nikada nije dokazana. Ipak, upravo taj događaj ostao je jedan od najupečatljivijih primjera kada se u BiH govori o političkom targetiranju novinara, ne zato što dokazuje uzročno- posljedičnu vezu između političkih poruka i fizičkih napada, nego zato što otvara pitanje koje se godinama nameće samo od sebe: šta se dešava kada najmoćniji političari u zemlji novinare počnu predstavljati kao neprijatelje? Političari tvrde da imaju pravo da odgovore na kritičko izvještavanje, novinari upozoravaju da se granica između političke kritike i javnog proglašavanja neprijatelja sve češće briše. Targetiranje kao uvod u napade Novinar Nikola Morača kaže za Gerilu da targetiranje novinara i javna politička retorika mogu dovesti do stvarnog ugrožavanja njihove bezbjednosti i da su najveći krivac za to stanje pravosudne institucije koje ništa ne preduzimaju, posebno ako napadi na novinare počinju od nosilaca vlasti. „Kada običan građanin vidi da političar nesmetano provocira, odnosno prijeti novinarima, zašto ne bi i on to radio? Opet se vraćamo na pravosuđe koje je tromo i sporo. Da oni rade svoj posao kako treba, sigurno ni jednom političaru ne bi palo na pamet da targetira i prijeti novinarima, kao ni običnom čovjeku“, kaže Morača. Nikola Morača / FOTO: GERILA Njegova tvrdnja nije zasnovana samo na ličnom iskustvu, već iz višegodišnjeg posmatranja odnosa političkih elita prema medijima i novinarima koje označavaju kao neprijatelje, izdajnike ili strane plaćenike. Poruka koja se šalje javnosti postaje veoma jasna- takvo ponašanje je dozvoljeno. Stoga i ne čude istraživanja o percepciji javnosti prema novinarima gdje veliki broj građana smatra da je poželjno fizički napasti novinara. Sličan stav iznosi i banjalučki advokat Aleksandar Jokić. On upozorava da nije uvijek moguće dokazati direktnu uzročno – posljedičnu vezu između javnog targetiranja i konkretnog napada, ali smatra da takva veza ne može biti ignorisana. „Ne mogu tvrditi da postoji stopostotna uzročno-posljedična veza između svake javne prozivke i svakog napada. To se vrlo teško dokazuje. Ali postoji dovoljno osnova da se tvrdi da javno targetiranje doprinosi ugrožavanju sigurnosti novinara. Upravo zato smo svojevremeno razmišljali o pokretanju određenih pravnih inicijativa koje bi skrenule pažnju na takvu praksu“, kaže Jokić. Njegov stav u velikoj mjeri podudara se sa upozorenjima međunarodnih organizacija. OSCE navodi da izjave javnih zvaničnika mogu izložiti novinare neprijateljstvu, zastrašivanju i bezbjednosnim rizicima, posebno tokom predizbornih kampanja i politički osjetljivih perioda. “Javno targetiranje novinara, neprijateljska retorika, prijetnje, zastrašivanje i kampanje diskreditacije doprinose atmosferi koja može da obeshrabri nezavisno i istraživačko izvještavanje. Druga važna pitanja koja izazivaju zabrinutost uključuju transparentnost finansiranja medija, ograničenu podršku istraživačkom novinarstvu, nedovoljno sprovođenje i unapređenje zakonodavnog okvira i okvira politika djelovanja u vezi sa slobodom medija, kao i uticaj velikih digitalnih platformi i tehnoloških kompanija na vidljivost i održivost medija”, naveli su iz misije OSCE u odgovoru na naš upit. Republika Srpska: Od političkih sukoba do javnog etiketiranja Kada se govori o političkom targetiranju novinara u Bosni i Hercegovini, prema brojnim istraživanjima, najveći broj takvih slučajeva dolazi iz Republike Srpske. Tokom posljednjih desetak godina brojni novinari, mediji i nevladine organizacije upozoravali su na obrasce javnog etiketiranja i diskreditacije koji dolaze od najviših političkih funkcionera. BN televizija, Buka, Capital, Gerila, CIN, Srpskainfo i brojni drugi mediji u različitim periodima bili su označavani kao politički protivnici vlasti, saradnici stranih ambasada ili mediji koji rade protiv interesa Republike Srpske. Takva retorika posebno je intenzivirana tokom protesta „Pravda za Davida“, kada su pojedini mediji koji su intenzivno pratili proteste predstavljani kao dio političkog projekta usmjerenog protiv institucija Republike Srpske. Sličan obrazac ponovio se i tokom rasprava o tzv “kriminalizaciji klevete”, a kasnije i tokom rasprava o zakonu o “stranim agentima”. Novinari i medijske organizacije koji su kritikovali predložene zakonske izmjene često su javno predstavljani kao politički motivisani akteri, a ne kao profesionalci koji upozoravaju na moguće posljedice po slobodu izražavanja. U tom kontekstu treba posmatrati i slučaj Nikole Morače i Aleksandra Trifunovića. Nakon oštećenja njihovih automobila uslijedile su brojne reakcije domaćih i međunarodnih organizacija. Međutim, za mnoge novinare posebno je problematična bila činjenica da su incidentu prethodile javne prozivke novinara i medija od strane političkih funkcionera. Morača danas smatra da najveći problem nije samo napad nego činjenica da sistem ne uspijeva poslati jasnu poruku da su prijetnje i pritisci na novinare neprihvatljivi. „Ugrožena nam je bezbjednost i bukvalno nemamo kome da se obratimo. Kada su u pitanju prijetnje novinarima, policija često ne pokazuje dovoljno inicijative, a pravosuđe je sporo. Čak i kada slučaj dođe do suda, prolaze godine prije nego što se bilo šta desi, odnosno da dođe do nekog epiloga“, naveo je on za Gerilu. Kada meta postane porodica? Da posljedice targetiranja ne ostaju uvijek na novinarima pokazuje i slučaj Almedina Šišića novinara i urednika Vlater portala. Nakon tekstova i javnih objava o radu tadašnje gradonačelnice Sarajeva Benjamine Karić, u priču je uvučena i Šišićeva maloljetna kćerka, koju je Karićeva spominjala kao odgovor na tekstove Valter portala. Uslijedile su prijetnje koje su, kako navodi, dolazile sa anonimnih naloga na društvenim mrežama. „Za sebe se nikada nisam posebno bojao. Ne zato što sam nešto posebno hrabar, nego zato što smatram da radim svoj posao. Ali kada su u pitanju članovi porodice, to je već druga stvar. Upravo zbog toga ne volim ni da objavljujem fotografije svoje djece. To je cijena ovog posla“, kaže Šišić. Javno tagetirana i porodica novinara Almedina Šišića Njegovo iskustvo pokazuje da targetiranje često ne ostaje ograničeno na profesionalnu sferu. Kada politički sukobi pređu na porodice novinara, granica između profesionalnog pritiska i ličnog ugrožavanja gotovo potpuno nestaje. Šišić smatra da političke elite danas mnogo češće koriste društvene mreže nego sudove. „Jedino čega se naša politička elita boji jeste istraživačko novinarstvo. Ranije su mnogo češće koristili sudove i tužbe. Danas se mnogo češće koriste botovi, društvene mreže i kampanje diskreditacije. Pusti se priča da se talasa nekoliko
Evropske vrijednosti zahtijevaju i evropsku podršku nezavisnim medijima
Sarajevo, 02.06.2026.- Udruženje nezavisnih medija Umbrella podržava poziv Evropske federacije novinara (EFJ) upućen institucijama Evropske unije da osiguraju snažnije i dugoročnije finansiranje nezavisnog i istraživačkog novinarstva kroz budući program AgoraEU i Višegodišnji finansijski okvir Evropske unije za period 2028–2034. Pozdravljamo činjenicu da je Evropski parlament prepoznao novinarstvo i informisanje kao zaseban segment budućeg programa AgoraEU, čime se potvrđuje da su slobodni, profesionalni i nezavisni mediji ključni dio evropske demokratske infrastrukture. Međutim, dijelimo zabrinutost EFJ-a da predloženi nivo finansiranja ne prati ambiciju izraženu u samom prijedlogu programa. U trenutku kada se nezavisni mediji širom Evrope suočavaju sa ekonomskim pritiscima, padom prihoda, dominacijom digitalnih platformi, dezinformacijama, političkim pritiscima i sve češćim sigurnosnim prijetnjama, ulaganje u profesionalno novinarstvo ne smije biti posmatrano kao trošak, već kao ulaganje u demokratiju, vladavinu prava i otpornost društava. Ova potreba posebno je izražena u zemljama kandidatkinjama za članstvo u Evropskoj uniji, uključujući Bosnu i Hercegovinu. Nezavisni mediji u BiH godinama djeluju u izrazito nepovoljnom ekonomskom i političkom okruženju, suočeni s pritiscima, prijetnjama, strateškim tužbama protiv javnog učešća (SLAPP), ograničenim tržištem i nedostatkom održivih izvora finansiranja. Članice mreže Umbrella trenutno se suočavaju sa približno 100 aktivnih SLAPP postupaka, dok su novinari i medijske organizacije kontinuirano izloženi političkim pritiscima, kampanjama diskreditacije i pokušajima ograničavanja slobode izražavanja. Istovremeno, smanjenje i povlačenje pojedinih međunarodnih izvora finansiranja dodatno je ugrozilo održivost nezavisnih medija, posebno lokalnih i istraživačkih redakcija koje djeluju u javnom interesu. Posljedice ovakvih trendova najteže pogađaju upravo zemlje kandidatkinje, gdje su demokratske institucije i medijska tržišta manje otporni na političke i ekonomske pritiske. Zbog toga smatramo da budući evropski budžet mora predvidjeti snažnije i dostupnije mehanizme podrške za nezavisne, lokalne i istraživačke medije, uključujući medije iz zemalja kandidatkinja i potencijalnih kandidatkinja za članstvo u Evropskoj uniji. Evropske vrijednosti ne završavaju na granicama Evropske unije. Sloboda medija, pravo javnosti na informisanje i zaštita novinara predstavljaju temeljne demokratske principe koje je potrebno dosljedno podržavati i u državama koje teže članstvu u EU. Umbrella podržava zahtjeve Evropske federacije novinara za: -veća finansijska izdvajanja za novinarstvo i informisanje; -dugoročna ulaganja u nezavisno novinarstvo od javnog interesa; -jačanje mehanizama zaštite novinara i medijskih organizacija; -dostupnije fondove za medije u zemljama kandidatkinjama i susjedstvu EU; -ravnopravan tretman novinarstva u odnosu na druge sektore obuhvaćene programom AgoraEU. Ako Evropska unija novinarstvo zaista prepoznaje kao jedan od temelja demokratskog poretka, onda ta politička poruka mora biti potvrđena i kroz budžetske prioritete. Demokratska društva ne mogu postojati bez slobodnih i nezavisnih medija, a slobodni i nezavisni mediji ne mogu opstati bez adekvatne i dugoročne podrške. Inforadar.ba, Interview.ba, Impulsportal.net, Spin-portal.info, eTrafika.net, Gerila.info, Direkt-portal.com, Capital.ba, Hercegovina.info, Infoveza.com, Tačno.net, Žurnal.info
Poziv za učešće na treningu „Novinari kao branitelji ljudskih prava – sigurnost i zaštita u praksi“
Udruženje Umbrella vas poziva da učestvujete na treningu „Novinari kao branitelji ljudskih prava – sigurnost i zaštita u praksi“, koji će biti održan 11. juna 2026. godine u Sarajevu. Trening je namijenjen novinarima, urednicima, medijskim profesionalcima i studentima novinarstva iz Sarajeva koji se u svom radu suočavaju sa različitim oblicima pritisaka, prijetnji, online napada i pravnih izazova. Kroz praktične sesije i rad na konkretnim primjerima, učesnici će imati priliku da steknu znanja i alate iz oblasti: digitalne sigurnosti i zaštite naloga, sigurnih komunikacijskih alata, reagovanja na online uznemiravanje i prijetnje, dokumentovanja napada i prikupljanja dokaza, pravne zaštite i SLAPP tužbi, sigurnosnih protokola za novinare i redakcije. Poseban fokus treninga biće na praktičnim koracima koje novinari mogu preduzeti kako bi zaštitili sebe, svoje podatke, izvore i redakcije u slučaju prijetnji ili napada. Predavači na treningu biće stručnjaci iz oblasti digitalne sigurnosti, medijskog prava i zaštite novinara. Broj mjesta je ograničen. Zainteresovani učesnici se mogu prijaviti za trening putem linka najkasnije do 09.06.2026. Trening se realizuje u okviru projekta „Jačanje novinara kao branitelja ljudskih prava u Bosni i Hercegovini“, koji Udruženje Umbrella provodi uz podršku Ambasade Savezne Republike Njemačke u Bosni i Hercegovini.
Sigurnost novinara i pravna zaštita u fokusu treninga Umbrella-e
Banjaluka, 21.05.2026.- U organizaciji Udruženja Umbrella danas je u Banjoj Luci održan trening „Novinari kao branitelji ljudskih prava: sigurnost i zaštita u praksi“, posvećen pravnoj zaštiti novinara, sigurnosnim mehanizmima i reagovanju na različite oblike pritisaka sa kojima se medijski radnici svakodnevno suočavaju. Trening je okupio novinare, urednike i studente novinarstva, sa ciljem jačanja njihovih kapaciteta za prepoznavanje, dokumentovanje i prijavljivanje prijetnji, kao i razumijevanje postojećih institucionalnih mehanizama zaštite. Advokat Aleksandar Jokić tokom treninga govorio je o praktičnim koracima koje novinari trebaju preduzeti nakon fizičkih ili online prijetnji i napada, naglašavajući značaj pravilnog dokumentovanja slučajeva. „Ukoliko je riječ o online napadu, materijal treba dokumentovati putem screenshota, ali je još važnije sačuvati samu web stranicu kao poseban fajl, kako bi se moglo dokazati da je određeni sadržaj postojao u tačno određeno vrijeme. Bitno je da se na dokazima vidi datum i vrijeme objave“, rekao je Jokić. On je istakao da novinari ne bi trebali odustajati od prijavljivanja prijetnji, čak i kada institucije ne reaguju adekvatno. „Ako smo do sada imali desetine napada, ne košta ništa da prijavimo barem dio njih. U jednom trenutku će neko morati početi da radi svoj posao ili će ti slučajevi barem ostati evidentirani kao dokaz o razmjerama problema“, naveo je Jokić. Govoreći o SLAPP tužbama, Jokić je naglasio da njihov najveći problem nije nužno konačan ishod postupka, već iscrpljivanje novinara i redakcija. „SLAPP tužba vas tjera da angažujete advokata, prikupljate dokaze i mjesecima ili godinama strahujete od sudskog postupka. Proces sam po sebi postaje kazna“, rekao je Jokić. Predstavnik Misije OSCE-a u Bosni i Hercegovini Igor Ličina govorio je o međunarodnim standardima zaštite slobode izražavanja, mreži kontakt tačaka za sigurnost novinara i važnosti brzog reagovanja nakon prijetnji. „Prvi koraci nakon prijetnje su procjena rizika, dokumentovanje i obavještavanje urednika i kolega. Izolacija povećava ranjivost, a dokumentovanje je temelj svake pravne zaštite“, poručio je Ličina. Dodao je da pravni pritisak na novinare ne podrazumijeva samo formalne tužbe, već i prijetnje tužbama, informativne razgovore, zahtjeve za demanti izvan zakonskih okvira i javne diskreditacije. „Pravni pritisak nije uvijek formalna tužba. Nekada sama prijetnja može paralizovati novinara i uticati na njegov rad“, rekao je Ličina. Trening predstavlja dio aktivnosti usmjerenih na jačanje sigurnosti novinara i unapređenje zaštite medijskih sloboda i ljudskih prava u Bosni i Hercegovini, a realizovan je u okviru projekta „Ljudska prava iza naslova: Jačanje novinara kao branitelja ljudskih prava u Bosni i Hercegovini“, koji Udruženje Umbrella sprovodi uz podršku Ambasada Savezne Republike Njemačke u Bosni i Hercegovini.