Napad na novinarku nije prekršaj: zahtijevamo hitno krivično procesuiranje
Istočno Sarajevo, 07.02.2026.- Udruženje nezavisnih medija Umbrella najoštrije i bezrezervno osuđuje fizički i verbalni napad na novinarku portala Spin.info, Sanju Vasković, koji se desio na gradilištu u Istočnom Sarajevu i koji predstavlja ozbiljno kršenje slobode medija i lične sigurnosti novinarke. Prema dostupnom snimku jasno je vidljivo da je napad izvršio Ljubo Sladoje, otac direktora kompanije Uniotec-a, u trenutku kada je novinarka obavljala legitiman novinarski zadatak. Prema izjavi novinarke, u trenutku kada se sama, jasno i profesionalno predstavila kao novinarka i postavila pitanje ko je naredio sječu drveća na javnoj površini gdje ova firma gradi bazen, suočila se sa psovkama, prijetnjama i agresivnim ponašanjem. Nakon što je započela snimanje, napadač joj je nasilno oduzeo mobilni telefon, pokušao da ga razbije, te je novinarka bila primorana da se fizički udalji i pobjegne sa lica mjesta, nakon čega je pozvala policiju. Ovaj čin predstavlja nedvosmislen napad na fizički integritet novinarke, grubo kršenje slobode izražavanja i direktni pokušaj zastrašivanja medija. Posebno zabrinjava činjenica da se napad dogodio dok je novinarka obavljala svoj posao u skladu sa profesionalnim i etičkim standardima novinarstva, postavljajući pitanja u interesu javnosti. Prema dostupnim informacijama, policija je incident tretirala kao prekršaj, iako je napadač priznao radnje koje uključuju fizički nasrtaj, oduzimanje privatne imovine i sprečavanje novinarke u obavljanju profesionalnog zadatka. Naglašavamo da se ovdje ne radi o incidentu, verbalnom sukobu ili “nesporazumu”, već o jasno dokumentovanom aktu nasilja nad novinarkom, uz elemente prisile i zasrašivanja, koji se prema domaćem i međunarodnom pravu mora tretirati kao napad na slobodu medija i pravo javnosti da bude informisana. Napadi na novinare, bez obzira na to da li dolaze od privatnih lica ili povezanih poslovnih struktura, predstavljaju prijetnju slobodi medija, pravu građana na informisanje i osnovnim demokratskim vrijednostima. Naglašavamo da je u pitanju otac direktora kompanije o kojoj je novinarka ranije profesionalno izvještavala, a koja realizuje značajne projekte u Istočnom Sarajevu, što ovom slučaju daje dodatnu dimenziju mogućeg uticaja moći i interesa na slobodu medija. Udruženje Umbrella smatra neprihvatljivim da se ovakvi slučajevi svode na prekršajne prijave i zahtijeva od policije da bez odlaganja dopuni izvještaj i kvalifikuje radnje u skladu sa stvarnim tokom događaja, te da nadležno tužilaštvo hitno preuzme predmet, izvrši pravnu kvalifikaciju djela i pokrene krivični postupak. Upozoravamo da svako odugovlačenje, relativizacija ili izostanak adekvatne reakcije institucija predstavlja saučesništvo u normalizaciji nasilja nad novinarima i dodatno ohrabrivanje budućih napada. Odgovornost institucija u ovakvim slučajevima nije samo zakonska, već i društvena, te ih pozivamo da jasno pokažu da nasilje nad novinarima neće biti tolerisano i da će svaki napad na medijske radnike biti tretiran kao ozbiljno krivično djelo, a ne kao izolovan ili privatni incident. Podsjećamo da je Sanja Vasković višestruko izložena pritiscima, prijetnjama i napadima zbog svog istraživačkog rada, te da nepostupanje institucija u prethodnim slučajevima direktno doprinosi eskalaciji nasilja. Država ima obavezu da osigura da nijedan novinar u Bosni i Hercegovini ne bude fizički napadnut zato što postavlja pitanja. Udruženje Umbrella izražava punu i nedvosmislenu solidarnost sa novinarkom Sanjom Vasković i redakcijom Spin.info te će, zajedno sa domaćim i međunarodnim partnerima, nastaviti da prati ovaj slučaj i o njemu informiše javnost i relevantne međunarodne mehanizme za zaštitu slobode medija. Inforadar.ba, Interview.ba, Impulsportal.net, Spin-portal.info, eTrafika.net, Gerila.info, Direkt-portal.com, Capital.ba, Hercegovina.info, Infoveza.com, Tačno.net, Žurnal.info
Ustavni sud RS stavio tačku na priču o zakonu o stranim agentima
BANJALUKA – Ustavni sud Republike Srpske obustavio je postupak za ocjenu ustavnosti Zakona o posebnom registru i javnosti rada neprofitnih organizacija RS. Sud je ocijenio da je takozvani “zakon o stranim agentima” već prestao da važi na osnovu ranije odluke Ustavnog suda BiH od 29. maja 2025. godine. U ovoj odluci još tada je navedeno da zakon stigmatizuje i stvara negativnu percepciju u javnosti i da uopšte nije potreban u demokratskom društvu. Ustavni sud BiH je istakao da je ovaj zakon gotovo identičan Zakonu o stranim agentima Rusije, a čija je primjena u više presuda Evropskog suda za ljudska prava ocijenjena kao suprotna Evropskoj konvenciji. Inicijativu za ocjenu ustavnosti pred Ustavnim sudom RS podnijeli su portal CAPITAL, odnosno Udruženje za promociju evropskih standarda i unapređenje poslovnog ambijenta, kao i Helsinški parlament građana Banjaluka. U njoj je istaknuto da ovaj zakon sadrži brojne proceduralne, ustavne i međunarodnopravne manjkavosti koje dovode do diskriminacije i ograničenja osnovnih sloboda. “Prije svega, zakon je donesen po hitnom postupku iako za to nije bilo osnova. Dodatno, prijedlog zakona je suprotno Poslovniku Narodne skupštine RS, podnesen manje od 24 sata prije početka sjednice na kojoj je usvojen i to bez prethodnog sprovođenja javnih konsultacija i procjene društvenog uticaja“, navodi se u inicijativi kao i u rješenju Ustavnog suda BiH. Inače, Ustavni sud BiH je osim ovog zakona, van snage stavio i Zakon o neprimjenjivanju zakona i zabrani djelovanja vanustavnih institucija BiH, te Zakon o VSTS-u RS. Svi ovi zakoni doneseni na zasjedanju NSRS u februaru prošle godine, nakon prvostepene presude predsjedniku Republike Srpske Miloradu Dodiku. Obračun sa nezavisnim medijima i nevladinim organizacijama, koji su često njihovi osnivači, počeo nakon oktobarskih izbora 2022. godine kada je tada novoizabrani predsjednik Srpske Milorad Dodik, vidno bijesan zbog izvještavanja u tom periodu, tvitom najavio kriminalizaciju klevete i obračun sa neistomišljenicima. “Kao predsjednik SNSD-a, zatražio sam od Vlade, odnosno Ministarstva pravde, da pripremi nove i izvrši izmjene postojećih zakona, te da ih prilagodi evropskim konvencijama. Radi se o Zakonu o sprečavanju širenja lažnih vijesti, Zakonu o sprečavanju jezika mržnje, Zakonu o izmjenama i dopunama Кrivičnog zakona s uvođenjem klevete i uvrede u Кrivični zakon kao krivičnog djela, te proširenju krivičnih djela protiv ustavnog poretka“, najavio je tada Dodik u svom čuvenom tvitu. Potom je NSRS poslušno izglasala izmjene Krivičnog zakonika RS i kriminalizovala klevetu (20. jula 2023. godine), a nacrt zakona o „stranim agentima“ usvojen je 28. septembra 2023. godine. Međutim, u trenucima kada se trebalo glasati za usvajanje zakona, tadašnji ministar pravde Miloš Bukejlović ga je povukao. Procedura za donošenje zakona je ponovo pokrenuta je krajem januara 2025. godine, nakon što je američki predsjednik Donald Tramp preuzeo vlast, te je usvojen već u februaru. Izvor: Andrijana Pisarević/Capital.ba
Vlasti reaguju tek kad bude kasno, ali ne izbjegavaju medijsku samopromociju
U Bosni i Hercegovini se često ponavlja isti obrazac: upozorenja i prijave o rizicima postoje, ali konkretne mjere se pokreću tek kada neko izgubi život ili nastane velika materijalna šteta. Ovaj tekst analizira tri slučaja iz proteklog perioda kako bi se razumjelo zašto se preventivne politike rijetko primjenjuju, ali kad se dogodi tragedija, reakcije su brze, vidljive, ali i često usmjerene ka političkom PR-u, umjesto ka sistemskoj prevenciji. Upozorenja nad prirodnim rizicima koja su ostala bez odgovora: Donja Jablanica Tokom katastrofalnih poplava i klizišta u oktobru 2024. godine, u Donjoj Jablanici stradalo je najmanje 19 ljudi kada je velika masa kamenja i zemlje zatrpala naselje. Najteže su pogođene kuće i infrastruktura, a tragedija je bila dio šire katastrofe koja je zahvatila više srednjobosanskih i hercegovačkih općina. Centralno pitanje nakon tragedije bilo je: šta je dovelo do razornog pomicanja materijala? Istražitelji su brzo uspostavili vezu sa kamenolomom iznad naselja, za koji se kasnije utvrdilo da je funkcionisao bez važeće koncesije. Vlada Hercegovačko-neretvanskog kantona (HNK) sama priznaje da nije izdavala dokumente ili koncesije toj firmi, niti je evidentirala uplatu naknada za dozvole. Stručnjaci i mještani godinama su upozoravali da je teren geološki oštećen i rizičan, a da bez adekvatnih mjera zaštite stanovništvo može biti ugroženo, ali ta su upozorenja ostala bez sistemske reakcije. Inspekcije su u više navrata izlazile na teren, počevši još od 2009. godine, izdavale naloge za provođenje mjera, pa čak i zabranjivale rad kamenoloma te pečatile objekt, ali je situacija ostala nejasna i rad se u praksi nastavio bez adekvatnog nadzora. Tek nakon tragedije, Donja Jablanica postaje centralna medijska tema: političari izlaze pred kamere, obilaze teren, daju izjave, obećavaju „temeljite istrage“ i „sistemska rješenja“. Mediji bilježe snažan talas javnih istupa i saopštenja, ali kako interes javnosti slabi, tako izostaju konkretni i vidljivi rezultati – obećanja ne prati dosljedno informisanje o odgovornosti, sankcijama i promjenama koje bi spriječile ponavljanje sličnih tragedija. Više od godinu dana nakon katastrofe, Tužilaštvo HNK-a navodi da je istraga o mogućoj odgovornosti za tragediju u završnoj fazi, ali nije jasno da li će biti podignute optužnice ili hoće li nadležni snositi sankcije. Smrt žene na Grbavici i naknadne intervencije koje nisu preventivne Početkom ove godine u sarajevskom naselju Grbavica stablo bora visoko desetak metara palo je na ženu, suprugu i majku dvoje djece, nanijevši joj teške povrede od kojih je ubrzo preminula. Tragična nesreća je dodatno otvorila problem dotrajalih stabala i neadekvatnog održavanja javnih zelenih površina, naročito nakon jakih snježnih padavina koje su paralizovale saobraćaj i uzrokovale dodatne teškoće širom Bosne i Hercegovine. Ono što je posebno važno u ovom slučaju jeste da su slična upozorenja o opasnim stablima i lošem održavanju gradske infrastrukture postojala i prije nesreće, ali su konkretne intervencije, poput uklanjanja starih grana, pokrenute tek nakon smrti žene. Reakcije su bile brzo vidljive u javnosti, doduše ostale su vidljive jer odrezane grane i dalje stoje na zelenim površinama, ali one više liče na hitne mjere nego na dugoročno planiranje održavanja i prevencije. Sve to izaziva frustraciju građana koji smatraju da bi takve aktivnosti morale biti redovne, a ne izazvane tragedijom. U danima nakon nesreće, slučaj žene poginule na Grbavici dominirao je medijskim prostorom, ali je fokus dijela političkih aktera bio na javnim istupima, objavama na društvenim mrežama i međusobnim optužbama, uključujući i sukobe s novinarima, umjesto na jasnom objašnjenju ko je bio zadužen za održavanje i zašto sistem nije reagovao ranije. Medijska slika bila je zasićena reakcijama i emocijama, dok su informacije o dugoročnim planovima i odgovornosti ostale nedorečene. Saobraćajni rizici i mjere tek nakon gubitka života Saobraćajne nesreće u Bosni i Hercegovini predstavljaju jedan od vodećih uzroka smrti i povreda. Iako su „crne tačke“ u saobraćaju često identifikovane kao mjesta visokog rizika, kako od strane policije tako i od lokalnih zajednica, intenzivnije kontrole, postavljanje radara i drugih uređaja za smanjenje brzine, kao i reorganizacija saobraćajne signalizacije često se provode tek nakon teških nesreća. To stvara dojam da je reakcija vlasti reaktivna, a ne preventivna. Postoje napori da se saobraćajna politika unaprijedi te da se implementiraju mjere bezbjednosti, ali broj poginulih u saobraćaju ostaje visok u odnosu na prosjek zemalja Evropske unije, a problemi sistemske primjene preventivnih mjera ostaju aktuelni. U javnoj komunikaciji, saobraćajne tragedije se najčešće koriste za slanje poruka o pooštravanju kazni i povećanim policijskim kontrolama, što se u medijima često prezentuje kroz prijetnje i statistiku, bez ozbiljne rasprave o stanju infrastrukture, lošim cestama, neadekvatnoj signalizaciji i izostanku kontinuiranih kampanja za podizanje saobraćajne kulture. Takav pristup doprinosi percepciji da se odgovornost prebacuje na „male ljude“, dok sistemski problemi i kvalitetna komunikacija s javnošću ostaju u drugom planu. U tom kontekstu, aktuelna afera s pritvaranjem ispitivača u Sarajevu u okviru akcije „Absterego“, kao i najave ministra Edina Forte o izmjenama zakona koje se odnose na način polaganja vozačkih ispita u BiH, još jednom otvaraju pitanje sistemske odgovornosti države za stanje u saobraćaju. O tim izmjenama govorilo se i na nedavno održanom okruglom stolu na Fakultetu za saobraćaj Univerziteta u Sarajevu, ali iskustvo pokazuje da se reforme u ovoj oblasti najčešće najavljuju tek nakon skandala ili tragedija, dok njihova stvarna i dosljedna primjena ostaje neizvjesna. Problem neregularnosti u procesu obuke i polaganja vozačkih ispita u BiH nije nov, već traje decenijama, što dodatno pojačava sumnju da će i ovaj put sistemske promjene ostati na nivou reakcije „kad bude kasno“, umjesto dugoročne i ozbiljne reforme. Zašto vlasti najčešće čekaju tragediju? Slučajevi Donje Jablanice, Grbavice, saobraćajnih „crnih tačaka“, učestalih zločina femicida i mnogi drugi ne govore o „nesretnim okolnostima“. Oni govore o sistemu koji ne reaguje dok neko ne izgubi život. I svaki put se ponavlja ista priča. Bosna i Hercegovina ima toliko nivoa vlasti da, kada se desi tragedija, niko nije nadležan, ali svi su prisutni pred kamerama. Dok se nečija kuća ruši ili život gasi, institucije se gube u tome čija je odgovornost, čiji je papir i čiji je potpis trebao doći prvi. A kada se desi najgore, odjednom se zna ko treba izaći na teren, dati izjavu novinarima i obećati rješenje građanima. Zašto se ta jasnoća ne pojavi ranije? Prevencija u ovoj zemlji izgleda kao luksuz, a ne obaveza.
Direkt portal traži honorarne saradnike iz istočne Hercegovine
Direkt portal traži honorarne saradnike iz Istočne Hercegovine (Trebinje, Bileća, Gacko, Nevesinje, Ljubinje i Berkovići) koji su spremni za izazove novinarskog rada. Portal traži saradnike za povremeno pisanje priča koje obrađuju lokalne teme, društvena i politička pitanja, kao i probleme i ljude koji zaslužuju pažnju javnosti. Saradnja je honorarna, a plaćanje se vrši po objavljenoj priči. Teme će biti dogovarane sa autorima, u skladu sa interesovanjima i potrebama portala. Iskustvo je poželjno, ali nije presudno – najvažniji su radoznalost, odgovornost i osjećaj za javni interes. Zainteresovani kandidati mogu se prijaviti isključivo putem mejla na adresu [email protected], uz kratko predstavljanje i primjer ranije objavljenog rada – ukoliko postoji. Kontaktiraćemo samo kandidate koji uđu u uži izbor. Rok za prijave je 5. februar 2026. Direkt portal ovim pozivom želi proširiti tim saradnika koji će pratiti i izvještavati o temama koje često ostaju neprimijećene, dajući priliku lokalnim autorima da se iskažu i doprinesu informisanju javnosti. Izvor: Direkt portal
Lekcije iz ‘slučaja Karić’: Pritisak na medije umjesto komunikacije
„Demokratsko upravljanje zahtijeva transparentnost, a mediji imaju pravo i dužnost da izvještavaju o pitanjima od javnog interesa“, odgovorila je Misija OSCE-a u Bosni i Hercegovini na upit novinarke Detektora o komunikaciji Benjamine Karić, načelnice Općine Novo Sarajevo, sa medijskim kućama i novinarima. Nakon što je Karić, putem Facebooka, objavila novinarske upite i prozvala medije za „političke pritiske“, iako su joj postavili pitanja o sječi starih stabala koji prijete sigurnosti građana nakon snijega (u padu natrulog stabla smrtno je stradala i jedna žena u sarajevskom naselju Grbavica), uslijedile su reakcije međunarodnih organizacija, novinarskih udruženja, ali i komunikologa, i novinara. OSCE je i ranije, u više navrata, pozvao „javne zvaničnike da pokažu toleranciju prema kritičkom i odgovornom izvještavanju“. Udruženje BH novinari je upozorilo da „javno objavljivanje mailova sa imenima novinara agencije Patria i N1 televizije, predstavljaju direktan i neprihvatljiv pritisak na medije i grubo miješanje političkih zvaničnika u uređivačku autonomiju medija“. „Ova vrsta pritiska na medije koji rade svoj posao ne samo da je nedopustiva nego predstavlja i grubo kršenje novinarskih prava i medijskih sloboda“, ocijenila je Lejla Turčilo, šefica Odsjeka Komunikologija/Žurnalistika Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Sarajevu, u autorskom tekstu na portalu Analiziraj. Ukazujući na „potpuni komunikacijski kolaps vlasti u Sarajevu“, nakon prvog ozbiljnijeg snijega ove zime u Sarajevu, profesorica Turčilo upozorava kako se posebno problematičnim pokazalo krizno komuniciranje općinskih i kantonalnih vlasti i komunalnih preduzeća u Sarajevu. „Već i letimičan uvid u objave na društvenim mrežama (koje su postale dominantan kanal za obraćanje javnostima) pokazuje da nadležni u Kantonu Sarajevo ne samo da ne doprinose ostvarivanju razumijevanja s građanima, nego čine sve suprotno temeljnim principima odnosa s javnostima“, navodi Turčilo. Za komunikaciju s građanima, odnosno objave na društvenim mrežama kantonalnih i općinskih vlasti, odnosno komunalnih preduzeća, navodi da su, umjesto kanala dvosmjerne simetrične komunikacije, odnosno mjesta susreta nadležnih i građana u cilju razumijevanja i rješavanja nastale krize, postale „mikromediji samopromocije“. „Umjesto osluškivanja potreba građana i konkretne, direktne komunikacije o onome što se radi, mrežne stranice zatrpane su populističkim PR objavama u kojima se sve ono što je redovan posao nadležnih plaćen javnim novcem predstavlja herojskim podvizima, sve popraćenim desetinama fotografija radnika u obavljanju njihovog posla i ministara koji zabrinuto nadgledaju, pripisujući zasluge za organizaciju posla sebi“, ističe Turčilo. ‘Ovo je još uvijek demokratija i mediji su slobodni’ Kad je u pitanju „politički pritisak“ na koji se požalila načelnica Karić, odgovorili su i prozvani mediji. „Ako mi vršimo na nju ‘politički’ pritisak, a medij smo, kakav onda pritisak ona vrši na mene kao novinarku jer sam postavila pitanja koja se odnose na rad načelnice i općine kojom rukovodi“, upitala je Amra Vrabac, novinarka agencije Patria, čiju je poruku na Facebooku objavila Karić. Smatra kako je „pritisak koji je Karić izvršila na dva medija, jer su samo postavili pitanja koja joj se nisu dopala, govori o njoj, ali i političkom miljeu iz kojeg dolazi i koji je okružuje“. „Ovo je još uvijek demokratija i mediji su slobodni. I to nećete promijeniti ni vi ni vaše sjevernokorejske metode“, poručila je Vrabac u izjavi za portal Odgovor. Prethodno se oglasila i redakcija N1, navodeći kako je novinarski upit upućen Općini Novo Sarajevo bio „isključivo profesionalne i informativne prirode, bez ikakvih političkih kvalifikacija, a odnosio se na nadležnosti, procedure i način odlučivanja u vezi sa sječom i uklanjanjem stabala na području te sarajevske općine“. „Riječ je o temi od nesumnjivog javnog interesa, posebno u kontekstu tragičnog događaja u kojem je izgubljen ljudski život, zbog čega smatramo da je interesovanje medija za postupanje nadležnih institucija ne samo opravdano, već i neophodno“, ocijenio je N1. Neprihvatljivim smatraju da se „legitimna novinarska pitanja, postavljena u interesu sigurnosti građana, javno kvalificiraju kao politički pritisak, kao i to da se novinar imenom i prezimenom izlaže optužbama koje nemaju utemeljenje u sadržaju upita“. „Podsjećamo da je uloga medija da postavljaju pitanja u ime javnosti, da traže pojašnjenja i insistiraju na transparentnosti, naročito kada je riječ o pitanjima koja se tiču života, sigurnosti i odgovornosti javnih institucija. Takva pitanja ne predstavljaju napad, već osnov demokratske kontrole vlasti“, poručuje N1, uz očekivanje da se „komunikacija s medijima vodi bez neutemeljenih optužbi, ličnih diskvalifikacija i pritisaka na novinare“. Lekcije u maniru rigidnih i nedemokratskih političara Prema stajalištu Udruženja BH novinari i Linije za pomoć novinarima (FMHL), koji su najoštrije osudili izjave načelnice Karić u kojima je targetirala novinare, ona je „u maniru rigidnih i nedemokratskih političara dijelila lekcije o ‘prihvatljivim’ novinarskim pitanjima, te u kojim se okvirima, prema njenom viđenju, smije propitivati rad općinskih javnih institucija. BH novinari smatraju „apsolutno nedopustivim da javni zvaničnici, koristeći svoju funkciju i institucionalnu moć, na društvenim mrežama javno problematiziraju novinarska pitanja, diskvalificiraju motive novinara i medija te im određuju kakva pitanja smiju ili ne smiju postavljati“. „Takvo postupanje je otvoren pritisak na slobodu medija i pravo na pristup informacijama od javnog značaja, čime se ozbiljno narušavaju demokratski principi transparentnosti i odgovornosti vlasti prema javnosti“, naveli su u svojoj reakciji. Smatraju kako su „pokušaji da se novinarski rad predstavi kao politički motivisan ili nelegitiman, samo zato što se predstavnicima vlasti ne dopada sadržaj pitanja ili način izvještavanja, nisu ništa drugo nego oblik zastrašivanja i delegitimizacije rada medija“. „Posebno zabrinjava pokušaj načelnice Karić da se argumentiran, pristojan i legitiman novinarski upit predstavi kao oblik političkog pritiska na rad Općine i načelnice, što je ne samo politički nonsens, već i apsurdna optužba, budući da je osnovna zadaća novinara postavljanje pitanja zvaničnicima o načinima na koje obnašaju svoje javne funkcije“, ističu BH novinari. Dužni podnositi viši stepen kritike i pitanja javnosti Podsjećaju i kako su, poput načelnice Karić, slične optužbe na račun medija su iznosili i drugi nositelji funkcija u izvršnoj vlasti Kantona Sarajevo i javnim preduzećima i službama nadležnim za funkcioniranje gradskih komunalnih službi u svim, pa i nepovoljnim vremenskim uvjetima. „Umjesto da argumentirano i u direktnom kontaktu sa novinarima odgovaraju na pitanja i informiraju građane o aktivnostima koje poduzimaju radi smanjivanja negativnih posljedica snježnih padavina, nositelji javnih funkcija su koristili svoje javne funkcije i društvene mreže za obračune s medijima. Takva praksa ukazuje na zabrinjavajući obrazac postupanja prema medijima i potpuno nerazumijevanje uloge novinarstva u demokratskom društvu, koje
Novinarski izuzetak u Zakonu o zaštiti ličnih podataka: Opasnost je u detaljima
Kada je u Bosni i Hercegovini donesen novi Zakon o zaštiti ličnih podataka, usklađen sa Općom uredbom o zaštiti ličnih podataka Evropske unije (GDPR), reakcije su bile gotovo jednoglasno pozitivne. Nakon godina normativnog zaostajanja usljed političkih blokada, država je konačno napravila iskorak ka modernom okviru zaštite ličnih podataka. Istini za volju, ovaj zakon je bio nesporan po svom sadržaju, s obzirom da je to postao evropski standard, ali i globalni i regionalni. U tom smislu, zakon je dočekan kao nužna i dugo očekivana reforma. Ipak, kao i kod mnogih zakona koji nastoje regulisati kompleksne društvene odnose, đavo se krije u detaljima. Jedan od tih detalja – naizgled tehnički, ali u stvarnosti duboko politički – jeste pitanje novinarskog izuzetka. To pitanje nije marginalno i nalazi se na samoj liniji razgraničenja između prava na privatnost i slobode izražavanja, budući da može oslikati granice slobode medija. Šta novi zakon donosi i zašto je važan Novi Zakon o zaštiti ličnih podataka Bosni i Hercegovini donosi niz suštinskih novina. Značajno širi prava nosilaca podataka, preciznije definiše obaveze onih koji podatke obrađuju i, što je posebno važno, uvodi znatno stroži režim sankcija. Iako su brojne novine značajne, za potrebe ovog teksta naročito ističemo povećanje novčanih kazni. One sada mogu dosezati i do 40.000 konvertibilnih maraka ili do četiri posto ukupnog godišnjeg prometa pravnog lica – zavisno od toga koji je iznos veći. Međutim, GDPR – kao i savremeni evropski standardi – ne posmatra zaštitu podataka u vakuumu. On je ugrađen u širi ustavni i demokratski kontekst, u kojem sloboda izražavanja i sloboda medija imaju posebno mjesto. Upravo zato GDPR u članu 85. predviđa tzv. novinarski izuzetak. Šta je novinarski izuzetak u GDPR-u Novinarski izuzetak je zamišljen kao mehanizam ravnoteže. Ideja je jednostavna: pravila o zaštiti ličnih podataka ne smiju biti primijenjena na način koji bi ugušio novinarstvo, istraživačko izvještavanje ili javnu debatu o pitanjima od općeg interesa. Zbog toga, države članice EU imaju pravo uskladiti pravo na zaštitu ličnih podataka s pravom na slobodu izražavanja i informisanja. Konkretno, države članice mogu izabrati izuzeća od primjene GDPR-a koja će se odnositi na medije, što znači da mediji neće imati pojedine obaveze koje imaju drugi nosioci obaveza prema GDPR-u. Uporedna praksa pokazuje da države EU nisu usklađene u načinu na koji su uredile novinarski izuzetak. U svojoj analizi, Natalija Biutkova ukazuje da se novinarski izuzetak javlja kao dvosjekli mač: tamo gdje su zakonodavci bili precizni i svjesni ustavne uloge medija, novinarski izuzetak je postao funkcionalan zaštitni mehanizam; tamo gdje su bili neodlučni ili politički oportuni, nastala je pravna siva zona u kojoj su mediji ostali izloženi pritiscima. Njemačka je, na primjer, kroz kombinaciju saveznog zakonodavstva i posebnih medijskih zakona precizno odredila da se značajan dio obaveza iz GDPR-a – uključujući pravila o saglasnosti, ograničenju svrhe i pojedinim pravima nosilaca podataka – ne primjenjuje na obradu podataka u novinarske svrhe, pod uslovom da se poštuju profesionalni standardi novinarstva. Nasuprot tome, postoje primjeri država koje su novinarski izuzetak implementirale parcijalno, kao što su Austrija i Italija, koje izuzetak ograničavaju na tradicionalne ili profesionalne medije. Opasnost vreba u detaljima Mađarska, Hrvatska i Španija spadaju u treću grupu država čiji zakonodavci nisu definisali novinarski izuzetak, ostavljajući sudovima široku diskreciju da odlučuju o tome kada zaštita ličnih podataka ima prednost nad slobodom medija. Rezultat toga je da se GDPR u cjelosti primjenjuje na medije, kao i na druge aktere kao što su banke i država, što predstavlja značajan teret i troškove. Postoje i situacije kada je novinarski izuzetak primijenjen, ali takav propis države članice nije bio usklađen sa zahtjevima slobode izražavanja, kao što je slučaj sa Bugarskom, čiji je Ustavni sud intervenirao i poništio nacionalnu implementaciju zbog njenog nesrazmjernog utjecaja na pravo na slobodu izražavanja. Naposlijetku, postoji čitav niz primjera u kojima su države članice EU različito uredile ovo pitanje. Ovdje možemo izvući dva zaključka. Prvi, da je novinarski izuzetak potreban kako bi se mediji zaštitili od prevelikog regulatornog tereta. Drugi, da izuzetak treba biti jasan i stvoriti predvidivost. Za Bosnu i Hercegovinu je možda najznačajnije da novinarski izuzetak ne može biti prepušten dobrim namjerama sudova ili regulatora. On mora biti normativno jasan, precizan i predvidiv. U suprotnom, GDPR – zamišljen kao instrument zaštite temeljnih prava – može postati sredstvo njihove selektivne suspenzije. Upravo ta opasnost vreba u detaljima – u sistemima u kojima zakonodavac, svjesno ili ne, ostavlja otvorena vrata restriktivnim tumačenjima slobode medija. Šturo u bosanskohercegovačkom zakonu Novi Zakon o zaštiti ličnih podataka tek usputno spominje novinarski izuzetak, navodeći da se to pitanje može dodatno urediti posebnim propisom koji tek treba biti donesen. Na prvi pogled, to može izgledati kao tehnička formulacija, ali to stvara normativni vakuum, zato što Zakon ne utvrđuje ko je izuzet i od kojih obaveza. Zakon ne odgovara ni na druga ključna pitanja: ko treba donijeti taj poseban propis – Parlamentarna skupština BiH ili Agencija za zaštitu ličnih podataka? Koja je njegova pravna snaga? I, možda najvažnije: šta se dešava dok taj propis ne bude donesen? U pravnom sistemu koji ionako pati od fragmentacije, sporosti i institucionalne neodlučnosti, ovakva otvorena pitanja proizvode nesigurnost – a nesigurnost, u kontekstu medija, gotovo uvijek vodi ka autocenzuri. Da li se zakon u međuvremenu primjenjuje na novinare u cjelosti? Formalnopravno gledano, odgovor je – da. Ukoliko ne postoji normirani izuzetak, novinari i medijske kuće se mogu naći u situaciji da moraju dokazivati zakonitost svake obrade ličnih podataka prema standardima koji su dizajnirani za administracije, banke ili tehnološke kompanije. To uključuje pitanja saglasnosti, svrhe obrade, minimizacije podataka, pa čak i prava na brisanje – prava koja, ako se mehanički primijene, mogu biti nespojiva s istraživačkim novinarstvom. Možda i najveći rizik je da se novi Zakon može koristiti kao još jedan sofisticirani alat u rukama moćnih aktera. SLAPP postupci (Strategic Lawsuits Against Public Participation) nisu usmjereni na pravnu pobjedu u klasičnom smislu; njihova svrha je iscrpljivanje, zastrašivanje i odvraćanje novinara i medija od daljeg izvještavanja o temama od javnog interesa. Visoki troškovi postupaka, dugotrajnost sudskih i drugih pravnih procesa i prijetnja finansijskoj izloženosti često proizvode efekt koji je daleko opasniji od same presude ili druge odluke – autocenzuru. Bosna i
Povlačenje donatora oslabilo medijsku scenu u BiH, novinari najviše trpe
Prema informacijama BH Novinara, u mnogim medijima novinari i novinarke dobijaju ugovore na tri mjeseca, što predstavlja nesigurnu i frustrirajuću poziciju za same novinare. Istovremeno, smanjuje se i broj povremenih angažmana za takve novinare. Autor: Impuls Povlačenje američkog USAID-a s medijske scene Bosne i Hercegovine označilo je početak nove, teške faze za istraživačko novinarstvo. Decenijska podrška najvećeg međunarodnog donatora bila je ključna za stabilnost i profesionalni razvoj nezavisnih medija, ali njenim prestankom mnoge redakcije ostale su bez osnovnih resursa, dok novinari gube dugoročne ugovore i sigurnost zaposlenja. Trajne posljedice na novinarstvu Borka Rudić, generalna tajnica Udruženja BH novinari, ističe da je povlačenje USAID-a negativno i s trajnim posljedicama utjecalo na novinarstvo u BiH, ne samo na istraživačko novinarstvo i medije već na kompletnu medijsku scenu. USAID je kroz višedecenijske programe medijima, finansirao različite medijske aktivnosti, kao što su produkcija tematskih medijskih sadržaja, izgradnja kapaciteta medija poput marketinga, IT kompetencija i finansijske održivosti. “Decenijska USAID podrška medijima je zaista bila korisna, ciljana prema nezavisnim medijima i onima koji su doprinosili poboljšanju demokratskih procesa u državi. Povlačenjem USAID -a bh. medijska industrija je pogođena do nepopravljivosti u smislu očuvanja medijske raznolikosti, pluralizma mišljenja u medijskim sadržajima, kritičkog i istraživačkog novinarstva, novinarstva koje će na dnevnoj osnovi demonstrirati visoki profesionalizam i novinarsku etiku”, kaže Rudić. Prema njenim riječima, na osnovu većine reakcija vlasnika medija nakon povlačenja USAID -a, jasno je da su prvi na udaru bili novinari i novinarke koji profesionalno rade svoj posao. Novinarstvo je skupo, istraživačko novinarstvo traži još veća ulaganja od dnevne produkcije sadržaja, dodala je, pa su vlasnici medija panično reagirali masovnim otpuštanjem novinara i slabljenjem produkcijskih kapaciteta. “Dugoročno gledano, mislim da su takvi postupci vlasnika medija bili slabo promišljeni, budući da bez novinara, kvalitetnih i iskusnih, nema budućnosti medija općenito, pa ni istraživačkih medija. Bojim se da ni ova 2026. neće biti “godina novinara i kvalitetnog novinarstva”, posebno u bh.kontekstu, gdje su se rijetko dobro plaćali i cijenili novinari sa integritetom i profesionalnim kompetencijama”, naglašava Rudić. Borka Rudić; Foto: BH Novinari Novinari koji su radili za istraživačke medije za Impuls portal kažu da su “preko noći” ostali bez posla i da je za njih to bio šok, s obzirom da su karijere gradili godinama i odjednom nisu imali gdje nastaviti sa radom. “S obzirom na godine iskustva, očekivala sam da ću brzo pronaći novu redakciju, ali odlaskom USAID-a tržište je postalo izuzetno slabo i gotovo nemoguće za pronalazak stabilnog angažmana”, kaže novinarka, koja je zamolila da joj ne objavljujemo identitet. Novinar, koji je godinama radio za istraživačku redakciju, kaže da je BiH gašenjem USAID-a izgubila vjerovatno najvažnijeg donatora i pokretača medijskih i društvenih projekata. “To nisu bile samo “grant” stavke na papiru, nego osiguravanje konkretnih i fer uvjeta da se rade ozbiljne priče u javnom interesu, s vremenom za istraživanje, uredničkim standardima i pristojnim, predvidivim prihodima. I ne radi se o idealiziranju bilo kojeg donatora, nego o činjenici da je USAID godinama popunjavao prazninu koju javne institucije i tržište ne popunjavaju”, kaže ovaj novinar. Kako su se projekti gasili, tako su i novinari ostajali bez posla. On je samo jedan od mnogih koji su ostali bez stabilnog izvora prihoda. “Odjednom se nađete u situaciji da strahujete za budućnost porodice i sebe, ne svojom krivicom, a istovremeno tražite naredni angažman iz izrazito slabije pregovaračke pozicije, jer je tržište takvo da u tom trenutku više vi trebate njih nego oni vas. Najgori osjećaj mi je bila spoznaja da je “hvala” za godine rada u javnom interesu to što sistem i struka uglavnom ne nude nikakvu zaštitu. Solidarnost se često svodi na privatne krugove i lične odnose, a rijetko na iskrenu i praktičnu podršku kolegicama i kolegama koji ostanu bez posla”, priča ovaj novinar. Dalje navodi da “nisu u pitanju samo lične priče novinara”, već se objektivno vidi da je manje kvalitetnih novinarskih istraživanja, odnosno manje je kontrole moći, što dovodi do toga da ima više prostora za korupciju, kriminal i propagandu. “Posljedice će javnost tek osjetiti u godinama koje slijede, a bez stabilnijih, transparentnih domaćih modela finansiranja kvalitetnog novinarstva, ovakvi rezovi će se ponavljati”, zaključuje. BiH bez mehanizma podrške medijima Rudić ističe da povlačenje ovog velikog donatora otkriva još dvije važne osobine bh. medijske industrije: preveliku oslonjenost na strane donatore, najčešče jednog ili dva, te izostanak sistemskih rješenje u državnim institucijama za finansiranje medija i novinarstva u javnom interesu. “U BiH, od lokalne vlasti do državnih institucija, nije razvijen niti jedan mehanizam podrške medijima koji će biti transparentan prema javnosti, utemeljen na jasnim kriterijima i ciljevima ulaganja u medije, te javno dostupnim procedurama prilikom raspisivanja tendera i dodjele sredstava odabranim medijima. BH Novinari su godinama zagovarali formiranje fonda za medijski pluralizam, naši prijedlozi su aktuelizirani u doba pandemije covida, ali bez adekvatne akcije državnih institucija. Čak su BH Novinari “našli” izvore finansiranja – od viška prihoda RAK -a na godišnjem nivou, ali državnom Vijeću ministara je bilo važnije da se milioni tih prihoda, koji su 2025. sigurno bili blizu 20 miliona KM, rasporede prema preferencijama ministara, često i ličnim interesima”, objašnjava Rudić. Upozorava da ta, prilično komotna i neodgovorna politika države prema medijima, dodatno slabi medijsku industriju i ostavlja širok prostor vlastima da plaćaju samo “svoje medije” i time kupuju javnu medijsku podršku. “U 2026. godini to će biti dodatna opasnost za ranjivu medijsku neovisnost i ako se nešto ne dogodi, pitanje je hoćemo li imati poštenu, balansiranu i sveobuhvatnu medijsku kampanju tokom općih izbora”, ističe Rudić. Iz perspektive Udruženja istraživačkih medija Umbrella trenutno stanje istraživačkog novinarstva u BiH je izrazito krhko. Prema riječima Milice Samardžić, izvršne direktorice Udruženja, povlačenje ili smanjenje podrške međunarodnih donatora, uključujući USAID, ostavilo je vidljive posljedice na finansijsku stabilnost redakcija koje se bave istraživačkim novinarstvom. “Iako su mnogi mediji pokazali izuzetnu otpornost i profesionalni integritet, većina danas funkcioniše na minimalnim kapacitetima, uz stalnu neizvjesnost u pogledu održivosti”, kaže Samardžić. Milica Samardžić; Foto: Fena Prema njenim riječima, promjene su uočljive i u obimu i u kontinuitetu istraživačkih projekata. Istraživanja se sve češće realizuju kroz kraće, fragmentirane projekte, bez dugoročnog planiranja, dok se redakcije teže odlučuju na kompleksne i dugotrajne teme
Godina borbe za opstanak nezavisnog novinarstva
Godina 2025. bila je jedna od najizazovnijih godina za novinarstvo u savremenoj istoriji. Bila je to godina u kojoj su se globalni politički poremećaji, ratovi, jačanje autoritarnih praksi i ekonomska nestabilnost direktno prelili na medijski sektor. Nezavisno novinarstvo se širom svijeta našlo pod snažnim pritiscima, političkim, pravnim, finansijskim i bezbjednosnim, dok je prostor za slobodno i odgovorno izvještavanje nastavio da se sužava. Globalni trendovi: normalizacija pritisaka i kriminalizacija novinarstva Na međunarodnom nivou, 2025. je potvrdila zabrinjavajući trend: pritisci na novinare više nisu izuzetak, već postaju dio „nove normalnosti“. U mnogim državama svjedočili smo sistemskom korištenju zakona za gušenje kritičkog izvještavanja, porastu SLAPP tužbi, ograničavanju pristupa informacijama od javnog značaja, kao i rastu digitalnih prijetnji i koordinisanih kampanja diskreditacije. Prema analizama organizacije Reporters Without Borders, globalni indeks medijskih sloboda nastavio je pad, uz posebno pogoršanje u zemljama sa slabim institucijama i krhkim demokratskim mehanizmima. Ekonomska održivost medija dodatno je narušena, dok su novinari sve češće prisiljeni da rade u nesigurnim i prekariziranim uslovima, bez dugoročnih ugovora i adekvatne zaštite. Bosna i Hercegovina: višestruki pritisci u slabom institucionalnom okruženju U Bosni i Hercegovini, 2025. je dodatno ogolila duboke strukturne slabosti medijskog sistema. Zemlja je nastavila negativan trend na međunarodnim ljestvicama medijskih sloboda, a stanje na terenu obilježili su sve češći politički pritisci, javni napadi na novinare, sudski postupci i pokušaji zakonodavnih ograničenja slobode izražavanja. Tokom godine zabilježeni su verbalni napadi i javno targetiranje novinara i urednika, prijetnje, zastrašivanja i online kampanje diskreditacije, SLAPP tužbe i drugi oblici pravnog pritiska, zakonodavne inicijative koje direktno ili indirektno ugrožavaju slobodu medija, te izostanak adekvatnih i pravovremenih reakcija institucija. Posebno zabrinjava činjenica da napadi na novinare često ostaju bez jasnog institucionalnog odgovora, čime se dodatno učvršćuje osjećaj nesigurnosti i nekažnjivosti. Finansijska nesigurnost i borba za opstanak nezavisnih medija Jedan od najtežih izazova 2025. godine bila je finansijska nestabilnost nezavisnih i istraživačkih medija. Povlačenje ili smanjenje međunarodne podrške dovelo je mnoge redakcije u situaciju da se bore za osnovni opstanak. To je rezultiralo smanjenjem broja zaposlenih, prekidom istraživačkih projekata, dodatnim opterećenjem novinara i urednika, ali i porastom autocenzure kao posljedice egzistencijalnog pritiska. U takvom okruženju, novinarstvo se sve češće svodi na kratkoročne i nesigurne angažmane, bez dugoročnih perspektiva. U ovakvom kontekstu, fokus Umbrella-e kao mreža nezavisnih medija bio je usmjeren na očuvanje osnovnih pretpostavki za slobodno i profesionalno novinarstvo. Tokom 2025. godine, Umbrella je nastavila djelovati kao resursni i zagovarački centar za svoje članice i širu novinarsku zajednicu, fokusirajući se na podršku u trenucima povećanih pritisaka i nesigurnosti. Naše djelovanje bilo je usmjereno na javno reagovanje i zagovaranje u slučajevima napada, prijetnji i pritisaka na novinare i redakcije, te pružanje pravne, profesionalne i administrativne podrške novinarima u rizičnim situacijama, jačanje međusobne solidarnosti i koordinacije unutar nezavisne medijske zajednice, te očuvanje prostora za istraživačko i javno-interesno novinarstvo u uslovima finansijske i institucionalne nestabilnosti, kao i kontinuirani dijalog s domaćim i međunarodnim partnerima o stanju medijskih sloboda u Bosni i Hercegovini. U godini u kojoj su mnogi mehanizmi zakazali, Umbrella je nastojala biti tačka oslonca, odnosno mjesto povezivanja, podrške i zajedničkog odgovora na rastuće izazove. Otpornost kao zajednička vrijednost Uprkos svemu, ova godina je pokazala da novinarstvo u Bosni i Hercegovini nije nestalo, naprotiv ono se prilagodilo, odupiralo i nastavilo raditi u izuzetno teškim uslovima. Istraživačke priče su nastavljene, zloupotrebe razotkrivane, a javni interes ostao u fokusu. Međutim, 2025. je još jednom pokazala koliko su medijske slobode krhke i koliko lako mogu biti potisnute političkim interesima, institucionalnim slabostima i ekonomskom nesigurnošću. Ipak, ona je ujedno potvrdila da profesionalno i odgovorno novinarstvo i dalje postoji zahvaljujući ljudima koji su spremni da istraju, uprkos pritiscima i rizicima. Pred nama je period u kojem će biti neophodno jačati zajedničke mehanizme zaštite, solidarnosti i održivosti, kako bi javni interes ostao u središtu medijskog djelovanja i u godinama koje dolaze. Umbrella će i u narednoj 2026. godini ostati posvećena svojoj osnovnoj ulozi, da bude glas solidarnosti, podrške i zajedničkog djelovanja nezavisnih medija, te da brani prostor za slobodno i odgovorno novinarstvo, zagovara sigurnije uslove rada za novinare i jača otpornost medijske zajednice.
Godina napada i sudskih pritisaka na novinare u BiH
BANJALUKA/SARAJEVO – Godinu na izmaku u Bosni i Hercegovini obilježili su pojačani pritisci na novinare, niz fizičkih i verbalnih napada, ali i prve konkretne sudske posljedice nakon kriminalizacije klevete u Republici Srpskoj. Sa najmanje 40 zabilježenih napada na novinare i prvom presudom za krivično djelo kleveta fizičkom licu pred Osnovnim sudom u Banjaluci, 2025. godina ostaće upamćena kao period ozbiljnog nazadovanja medijskih sloboda i rastuće upotrebe pravosuđa kao sredstva pritiska na slobodu govora, a posebno na novinarski rad. Prema informacijama iz Udruženja BH novinari, od početka godine pa do novembra, nije bilo mjeseca u kojem nije bilo poziva Liniji za pomoć novinarima, a prvi put se dogodilo da je određen pritvor napadaču koji je novinarki upućivao ozbiljne prijetnje putem online platformi. Opštinski sud u Sarajevu odredio je jednomjesečni pritvor Amiru Pašiću Faći zbog krivičnog djela psihičko nasilje na društvenim mrežama TikTok i YouTube zbog vrijeđanja tri novinarke i zamjenice ministra za ljudska prava i izbjeglice BiH. “U februaru su napadnuti novinari CIN-a u Brčkom, a u Banjaluci Oslobođenja i Al Jazeere. U Bileći su verbalno napadnute kolege Direkta i ATV-a u aprilu, dok su u junu kolegi sa Federalne televizije prijetili smrću. U avgustu je uhapšena novinarka iz Trebinja, dok je novinaru onemogućen ulazak u Hrvatsku“, pokazuju između ostalog registrovani podaci BH novinara. Prije samo nekoliko dana, novi napad na novinare pokazao je svu bahatost javnih zvaničnika koji više ni ne biraju sredstva da se suprotstave javnom interesu i pretpostave mu svoj lični. Novinarku i urednicu portala Spin.info Sanju Vasković iz Istočnog Sarajeva verbalno je napao gradonačelnik Ljubiša Ćosić tokom konferencije za medije. Kolegica godinama izvještava sa tog područja o temama od javnog interesa, ali njeno izvještavanje se ne dopada lokalnoj vlasti. Zbog toga je Ćosić kazao da je tražio od svojih ljudi da se „pozabave“ radom portala Spin.info. U razgovoru za Slobodno Vasković je kazala kako je u Istočnom Sarajevu zahtjevno biti istraživački novinar, posebno novinarka jer se koriste drugačije metode ućutkivanja. “Dovoljno je nekada samo da postavite pitanje na konferenciji za medije političarima čija je dužnost da pojasne kako troše javni novac, a dobijete napade i uvrede, pa i ocjenjivanje toga da li ste dobra novinarka ili ne, kako trebate pisati. Specifičnost i dodatni teret rada u manjoj sredini jeste što svakodnevno susrećete lokalne moćnike o čijim koruptivnim radnjama ili saradnjom sa vlastima pišete. Dodatno, tu je i pritisak sredine koja pokušava da vas disciplinuje i pokaže da se ne treba “zamjerati”, da je “sve ovo normalno”, da će mi “neko nešto uraditi” zbog mojih tekstova ili slično. Često se utiče i na moju porodicu da ja prestanem pisati“, kazala je Vasković. Portal koji ona vodi, bio je prvi medij koji je prijavljen policiji nakon rekriminalizacije klevete u Republici Srpskoj. Pored toga često su suočeni sa finansijskim pritiscima, čestim poreskim kontrolama i uskraćivanjem informacija. U Federaciji Bosne i Hercegovine, kleveta nije kriminalizovana, ali kada je riječ o pritiscima i odmazdama prema novinarima, stanje se ne razlikuje mnogo od onoga u Republici Srpskoj. Nataša Tadić je novinarka i urednica portala Balans, reporterka iz Tuzlanskog kantona televizije N1. Smatra da su mediji sa jedne strane u uskim vezama sa određenim politikama, trpe pritiske i cenzure za sve jer se finansiraju iz budžeta, a sa druge strane su mediji i novinari koji su privatni i koji trpe još veće pritiske jer ne žele polagati račune nikome, posebno polupismenim političarima i određenim moćnicima. “Objavimo izjavu ili saopštenje iz tužilaštva, a onda trpimo pritisak osoba koje se spominju u optužnicama, šalju demantije i prijete tužbama, što je nedopustivo. Mi nismo izmislili tu informaciju, dobili smo je od zvanične pravosudne institucije i kao takvu plasirali u javnost. Da ne pričam kakav linč trpimo na društvenim mrežama. Vjerujte da nas toliko targetiraju da očekujem da nas počnu pljuvati po ulici. Naravno, možete vi to prijaviti policiji, novinarskim udruženjima i nikome ništa“, kaže Tadić. Smatra da novinari moraju hrabrije braniti svoju profesiju i baviti se svojim poslom, ali i napraviti jasnu granicu i distancu od ljudi koji se po društvenim mrežama predstavljaju kao novinari objavljujući različite sadržaje na stranicama bez ikakve odgovornosti. Zamjenica ministra za ljudska prava u BiH Duška Jurišić kaže da kao bivša novinarka potpuno razumije stanje u kome se nalazi profesija. “Kad je riječ o ugrožavanju novinarskih sloboda u BiH, zabrinjavajući je podatak iz istraživanja Udruženja “BH Novinari” da bi se značajan broj anketiranih građana fizički obračunavao s novinarima. Međutim, nasilnici se moraju zaustaviti. To nije moja izjava, nego poruka jedne ozbiljne organizacije koja okuplja značajan broj građana – ali ja mislim da se oko te poruke svi možemo složiti“, kazala je Jurišić. Prema njenim riječima, Federacija BiH je usvajanjem izmjena i dopuna Krivičnog zakona krajem ljeta učinila važan iskorak jer je, prateći direktivu Evropske unije iz 2024. godine, kriminalizovala psihičko nasilje i nasilje na internetu čemu su novinari često izloženi. Predsjednik Udruženja BH novinari Marko Divković je stava da su uslovi za rad novinara u BiH, u najširem smislu, loši i sve gori i da je to stanje koje se ne popravlja godinama unazad. “Bez obzira da li govorimo o pravnoj, ekonomskoj ili ličnoj sigurnosti novinara, optimizam je nepoznanica, o čemu govore i istraživanja NVO ali i Udruženja BH novinari. O tome bismo gotovo doslovno mogli prepisati neke od zaključaka od prije pet i više godina, s tim da pravna sigurnost novinara u RS pogoršana nakon promjene propisa. Pri tome valja spomenuti i slučaj hapšenja Nataše Zubac Miljanović i neshvatljive optužbe “da ruši ugled Tužilaštva BiH“. Institucije nisu uradile ništa ili su novinarima još više otežali obavljanje poslova“, stava je Divković. Kada je u pitanju korišćenje pravosuđa u borbi protiv slobode govora, pogotovo u obračunu sa medijima i novinarima, podaci okružnih javnih tužilaštava u Republici Srpskoj pokazuju da se kriminalizovana kleveta odomaćila kao djelo koje stiže pred tužioce. Prema najsvježijim podacima, Banjaluka prednjači i po broju krivičnih prijava za klevetu. Od kada su izmjene KZ RS stupile na snagu 2023. godine, u OJT Banjaluka stiglo je njih 129 i to za klevetu i iznošenje ličnih i porodičnih prilika. Od tog broja su podnesene
Koliko košta nezavisnost novinara
Dino Cviko je, u novembru 2024. godine, dobio prestižnu međunarodnu nagradu za istraživačko novinarstvo za dokumentarni film. Šest mjeseci kasnije bio je bez posla. Nije prestao raditi pod pritiscima, niti je iznenada prestao biti dobar novinar. Žurnal, online magazin za koji je radio i snimio nagrađeni film, gašenjem programa koje je finansirala Agencija Sjedinjenih Američkih Država za međunarodni razvoj (USAID), uključujući i one za pomoć razvoju nezavisnih medija u Bosni i Hercegovini, ostao je bez glavnog izvora finansiranja. Među onima koji su morali tražiti novo radno mjesto bio je i Cviko. No, nije mu dugo trebalo da pronađe novi posao – i to u balkanskom ogranku svjetskog medijskog giganta – Al Jazeeri Balkans. Radio je tu gotovo tri mjeseca prije nego što se balkanska podružnica globalne mreže u julu ove godine ugasila zbog poslovne odluke katarske centrale. Washington i Doha, Istok i Zapad, gotovo su prekinuli svoja ulaganja u medijski prostor Bosne i Hercegovine skoro istovremeno. Uz sve razlike koje postoje u principima na kojima je počivalo finansiranje putem USAID-a i katarske televizije u vlasništvu države, čini se kao da je medijima u Bosni i Hercegovini (BiH) poslana zajednička poruka: strana podrška se drastično smanjuje i neophodno je okretanje drugim izvorima finansiranja. Do sada su mnogi mediji u BiH – pogotovo oni koji su se bavili istraživačkim novinarstvom – zavisili gotovo isključivo od projektnog finansiranja. Cviko nije jedini slučaj. Desetine novinara ostalo je bez posla, stalnog ili honorarnih angažmana, a mnoge redakcije su pred gašenjem ili su, u najboljem slučaju, morale smanjiti svoje aktivnosti. Na čelu jednog od takvih medija koji zasad uspijevaju opstati je Vanja Stokić. Ona je osnivačica i urednica portala eTrafika sa sjedištem u Banjaluci, koji se uglavnom bavi pitanjima prava manjina i ranjivih kategorija društva. Riječ je o malom mediju sa svega dva uposlena, koji opstaje uglavnom zahvaljujući njihovom entuzijazmu. Povlačenjem USAID-a ostali su bez tri četvrtine prihoda, ali na ovom portalu su odavno bili svjesni da su im neophodni i drugi izvori sredstava pa su eksperimentirali sa komercijalnim finansiranjem. Urednica eTrafike objašnjava da su prije četiri godine, po uzoru na slične platforme u svijetu, pokrenuli FotoBazu – prvu bosanskohercegovačku platformu za kupovinu i prodaju fotografija. Godinu kasnije su čitateljima ponudili i mogućnost pretplate, odnosno finansijske podrške, putem platforme Patreon, da bi danas imali oko šezdeset pretplatnika sa donacijama od jednog do 25 eura mjesečno. Tako ova dva izvora čine petinu ukupnih prihoda portala. “Od pretplate dobijemo oko 400–450 KM mjesečno, što možda nekome ne djeluje puno, ali nama često dobro dođe da zakrpimo neke rupe. Mi samo želimo da budemo održivi u smislu da ne moramo da brinemo za tri mjeseca da li ćemo moći da idemo na teren ili ne”, kaže Vanja Stokić. Puno medija, malo novca Medijska scena u BiH mogla bi se nazvati šarolikom, a odlikuje je veliki broj medija. Uz javni radio-televizijski servis, dozvole Regulatorne agencije za komunikacije posjeduje oko 130 televizijskih kanala. Javni servis sastoji se od državne i dvije entitetske, te desetina lokalnih, kantonalnih i općinskih radio-televizija. Pri Vijeću za štampu i online medije u BiH, samoregulatornom medijskom tijelu, registrirano je osam dnevnih novina te gotovo dvije stotine periodičnih časopisa. Pri Vijeću je registrirano i oko 60 online medija, portala, ali je stvarni broj daleko veći. Stotine anonimnih portala, bez impresuma i ikakvih podataka o uredništvu ili vlasništvu, prisutno je na medijskom prostoru. Osim javnih servisa, mediji su registrirani kao privatne poslovne osobe ili neprofitne organizacije. Neki od njih, poput N1, lokalnog partnera američkog CNN-a, ili donedavno Al Jazeere Balkans, u vlasništvu su stranih firmi ili drugih država. Pored dvije spomenute kuće, u BiH kroz specijalne jezičke programe djeluju i britanski BBC, njemački Deutsche Welle, turski TRT, ruski RT, pa čak još uvijek i balkanski servisi američke Slobodne Evrope, koja za sada opstaje uprkos nastojanjima aktuelne američke administracije da je ugasi, kao što se to skoro u potpunosti desilo s Glasom Amerike. S druge strane, prema izvještaju Reportera bez granica za 2024. godinu, ovom brojnošću nije postignut zadovoljavajući nivo stvarnog medijskog pluralizma. Situacija za medije pogoršana je i novim represivnim zakonima u bosanskohercegovačkom entitetu Republika Srpska, ponajviše rekriminalizacijom klevete. Na rang-listi Svjetskog indeksa medijskih sloboda za 2024. BiH se srozala za čak sedamnaest mjesta u odnosu na godinu ranije. Ovo nije prva kriza vanjskog finansiranja s kojom se bosanskohercegovački mediji suočavaju. U prvom periodu neposredno nakon okončanja rata, međunarodni fondovi uložili su ogromna sredstva u medije u BiH – prema podacima Independent Bureau on Humanitarian Issues, više od 100 miliona američkih dolara u periodu između 1996. i 2002. godine. Međunarodna pomoć dodjeljivana je, uglavnom, manjim istraživačkim, neprofitnim redakcijama. Prelazak iz postkonfliktnog u razvojni okvir USAID-a u periodu od 2012. do 2017. godine bila je prva kriza vanjskog finansiranja koju su mediji u BiH ipak preživjeli, uglavnom orijentirajući se na evropske fondove ili tražeći samoodrživost. Balkanska istraživačka mreža nastala je nakon povlačenja Institute for War & Peace Reporting sa Balkana, kada su njihovi uposlenici u regiji odlučili osnovati lokalnu organizaciju i preusmjeriti se na evropske fondove. Podrška medijima će se vjerovatno nastaviti i kroz spomenute fondove Evropske unije (EU) ili podršku evropskih država, poput Švedske, Nizozemske ili Velike Britanije, ali vjerovatno i ona u smanjenom obimu. Kasnije se, 2011. godine, na Balkanu, sa sjedištem u Sarajevu, pojavljuje Al Jazeera Balkans, zatim i N1, a od 2018. svjedočimo, takoreći do jučer, ponovnom jačanju USAID-ove podrške. Mediji su, dakle, već preživjeli sličnu krizu – mogu li opet? Komercijalizacija kao rješenje i opasnost “Samoodrživost medija je veliko pitanje, ne samo kod nas, nego i na nivou Evropske unije. Postoje veliki fondovi koji finansiraju medije unutar EU, što znači da pitanje samoodrživosti nije pitanje na koje možemo dati vrlo jednostavan odgovor”, smatra Cviko. Kada je u pitanju zarada putem marketinga, bosanskohercegovački mediji su zasigurno u nepovoljnijoj situaciji od onih u EU. Prema ovogodišnjem istraživanju Mediacentra, vrijednost tržišta oglašavanja raste, ali je i dalje manja u odnosu na prije deset godina. Jedan od rijetkih medija u državi koji uspijeva funkcionirati isključivo na komercijalnoj osnovi jeste najčitaniji portal u BiH – Klix. Glavni i odgovorni urednik ovog portala Semir Hambo potvrđuje da osim manje finansijske podrške kroz jedan