Od phishing napada do SLAPP tužbi: Novinari usvajali alate za zaštitu
Sarajevo, 11.06.2026.- Udruženje Umbrella danas je u Sarajevu održalo drugi modul treninga „Novinari kao branitelji ljudskih prava: sigurnost i zaštita u praksi“, posvećen digitalnoj sigurnosti, online zaštiti i reakciji na prijetnje. Trening je okupio novinare, urednike, medijske profesionalce i studente novinarstva sa ciljem jačanja njihovih kapaciteta za suočavanje sa sigurnosnim, pravnim i digitalnim izazovima s kojima se svakodnevno susreću. Tokom cjelodnevnog programa učesnici su imali priliku steći praktična znanja o digitalnim prijetnjama, zaštiti komunikacije i naloga, pravnim mehanizmima zaštite novinara, dokumentovanju prijetnji i napada, kao i postupanju u kriznim situacijama. Govoreći o digitalnoj sigurnosti, IT ekspert Admir Tuzović naglasio je da novinari i mediji moraju razvijati sigurnosnu kulturu i razumjeti način na koji funkcionišu savremeni cyber napadi. „Phishing i dalje predstavlja najčešći i najopasniji oblik napada na novinare. Napadači ne ciljaju tehnologiju, već ljudsko povjerenje i znatiželju. Zbog toga je važno koristiti jake i različite lozinke, višefaktorsku autentifikaciju i sigurne alate za komunikaciju kako bi se smanjio rizik od kompromitacije naloga i izvora informacija“, istakao je Tuzović. Advokatica Ilvana Bijedić govorila je o pravnim pritiscima, SLAPP tužbama i zaštiti novinara u slučajevima prijetnji i sudskih postupaka. „Novinari imaju ključnu ulogu u demokratskom društvu, ali upravo zbog toga često postaju meta različitih oblika pritisaka i zastrašivanja. Važno je da poznaju svoja prava, zakonske mehanizme zaštite i procedure reagovanja kako bi mogli pravovremeno zaštititi sebe i svoj rad“, naglasila je Bijedić. Mirela Porobić iz Centra za razvoj medija i analize / Žurnal magazina fokusirala se na postupanje nakon prijetnji i napada te važnost dokumentovanja svih incidenata. „Novinari nisu izloženi samo pravnim pritiscima, već i verbalnim napadima, kampanjama diskreditacije i online uznemiravanju. Prvi korak nakon incidenta jeste zaštititi vlastitu sigurnost, zatim dokumentovati sve dokaze i obavijestiti nadležne institucije, urednike i kolege. Kvalitetno dokumentovani dokazi često su ključni za dalje postupke i zaštitu novinara“, poručila je Porobić. Trening je realizovan u okviru projekta „Jačanje novinara kao branitelja ljudskih prava u Bosni i Hercegovini“, koji Udruženje Umbrella provodi uz podršku Ambasade Savezne Republike Njemačke u Bosni i Hercegovini. Kroz ovakve aktivnosti Udruženje Umbrella nastavlja jačati kapacitete novinara i medijskih radnika za sigurniji i otporniji rad u sve složenijem medijskom okruženju, doprinoseći zaštiti slobode medija i prava na informisanje u Bosni i Hercegovini.
Ako i vjeruju novinarima, zašto ih građani vide kao sluge vlasti
Veliki broj stanovnika Bosne i Hercegovine opaža novinare kao sluge vlasti, kaže Srđan Puhalo, psiholog i politički analitičar. Prema njegovim riječima, građani generalno nemaju povjerenja u institucije, što se odražava i na medije, ali novinari i dalje uživaju veći kredibilitet u očima društva u odnosu na druge institucionalne aktere. Taj stav potvrđuje i nedavno prezentirano istraživanje Udruženja BH novinari i Fondacije Friedrich Ebert, pod naslovom Sloboda medija u BiH iz perspektive građana/ki, čiji rezultati pokazuju da 70,5 posto stanovništva najveće povjerenje iskazuje novinarima. Problematičnim se čini što većina građana smatra kako političari imaju najveći utjecaj na rad medija, prepoznajući ih kao najveću prepreku medijskih sloboda. Profesija pod lupom Prema međunarodnim organizacijama za istraživanje javnog mnijenja, novinarstvo se često pozicionira kao profesija kojoj građani ukazuju najmanje povjerenja. Nerijetko se na ljestvicama nalazi uz političare i lidere u poslovanju, pri čemu ispitanici smatraju da ih mediji i obmanjuju. „Takva percepcija se nije stvorila preko noći“, ističe novinarka Azra Husarić-Omerović, navodeći da se dojam o profesiji dugo urušavao te ga je potrebno mijenjati. Lošoj slici o novinarima, dodaje, doprinosi i uvjerenje da novinarska priča ne može promijeniti neki problem u društvu. Istraživački novinari nisu mnogo draži javnosti od novinara dnevnih medija, kaže Husarić-Omerović. Iako ne nailaze na veliko povjerenje, smatra da se nalaze u povoljnijoj poziciji jer nisu u svakodnevnoj potrebi za informacijama, imajući slobodu dužeg rada na pričama. Ko je narušio ugled novinara? Poseban doprinos urušavanju pozitivne slike novinarstva pružaju politički pritisci i napadi, nakon kojih izostaje institucionalna reakcija. Borka Rudić, generalna tajnica Udruženja BH novinari, navodi kako kontinuirano nesankcioniranje kršenja novinarskih prava i sloboda stvara atmosferu nekažnjivosti i kulturu prihvatanja nasilja kao društveno poželjne pojave, „stvarajući u bosanskohercegovačkoj javnosti sliku o novinarima kao lošim osobama“. Napominje kako, osim političkog uplitanja u rad medija, odgovornost za narušen imidž profesije leži i unutar novinarske zajednice. „Unutar novinarske zajednice trebali bismo češće otvarati pitanje javne odgovornosti novinara i medija na bazi novinarske solidarnosti i otvorenog dijaloga, problematizirati pitanja novinarskog ispunjavanja sopstvene javne funkcije, kao i kvalitete njihovog rada te usklađenosti sa kodeksom novinarske etike“, kaže Rudić. Upozorava i kako je tog dijaloga sve manje jer novinari ne žele razgovarati o svojim greškama. Istovremeno, medijske kuće bi trebale, zajedno sa novinarima i urednicima, analizirati primjenu kodeksa novinarske etike, sa ciljem jačanja povjerenja u medije i novinare i njihovog ugleda, dodaje Rudić. S tim stavom slaže se i Husarić-Omerović, tvrdeći da je i način izvještavanja pojedinih medija dodatno produbio skepsu društva prema novinarima. Objašnjava kako se odbojnost javnosti osjeti i na terenu. „Na određenim terenima građani, odnosno sagovornici odbijaju govoriti za određene priče zato što se plaše poslodavaca, društva, vlasti i, s druge strane, zato što ne vjeruju da će medij objektivno, istinito i tačno izvještavati, odnosno da iza njih ne stoji određena politika ili politička volja za izvjesnim načinom izvještavanja“. Utjecaj nepovoljne slike profesije na mentalno zdravlje novinara Okruženje nepovjerenja utječe na sliku novinara o sebi, tvrdi Puhalo, upozoravajući da je potrebno izbjegavati generalizacije „svi su oni isti“ – jer nisu. Prema njegovim riječima, izloženost ucjenama, prijetnjama te cenzuri i autocenzuri dovodi do narušavanja mentalnog zdravlja novinara, a dominantno se ističu dva problema. „To je sagorijevanje na poslu, odnosno psihičko stanje gdje pokušavate raditi svoj posao samo onoliko koliko je potrebno da ne bi svoje mentalno zdravlje ugrozili“, kaže Puhalo. Kao drugi ključni problem ističe mobing, koji se izražava kroz nepoštivanje prava medijskih radnika. U takvoj situaciji, navodi, „trpe pojedinac i njegova porodica, ali i njegov rad“ Prema istraživanju o mentalnom zdravlju novinara iz prošle godine, svaki deseti novinar ima dijagnostifikovan mentalni poremećaj, a najčešći su anksioznost, depresija i panični napadi. Navodi se da je više od 57,9 posto njih nekoliko puta doživjelo sindrom sagorijevanja, na koji je ukazao i Puhalo. Poljuljani ugled novinara u javnosti prepoznat je kao problem u profesionalnim krugovima. Ipak, Husarić-Omerović naglašava da „novinarstvo nije izgubljeno“, pozivajući pritom na pridržavanje profesionalnih standarda. „Svi smo dužni da kroz etično, profesionalno i korektno izvještavanje pokušamo izmijeniti tu percepciju kako bismo usmjerili javnost da nam ponovo vjeruje i kako bismo mi mogli etičnije i profesionalnije izvještavati“, zaključuje. Izvor: Emina Haždić/Media.ba
Meta na leđima: Kako političko targetiranje novinara proizvodi atmosferu straha u BiH?
PIŠE: Đorđe Vujatović, gerila.info Nekoliko sati nakon što je tadašnji predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik na konferenciji za medije grupu novinara nazvao „spodobama“ i optužio ih da rade protiv Republike Srpske, ispred zgrade u kojoj žive banjalučki novinari Nikola Morača i Aleksandar Trifunović oštećeni su njihovi automobili. Policija je ubrzo pronašla počinioca, a slučaj je dobio sudski epilog. Direktna veza između političkih izjava i napada nikada nije dokazana. Ipak, upravo taj događaj ostao je jedan od najupečatljivijih primjera kada se u BiH govori o političkom targetiranju novinara, ne zato što dokazuje uzročno- posljedičnu vezu između političkih poruka i fizičkih napada, nego zato što otvara pitanje koje se godinama nameće samo od sebe: šta se dešava kada najmoćniji političari u zemlji novinare počnu predstavljati kao neprijatelje? Političari tvrde da imaju pravo da odgovore na kritičko izvještavanje, novinari upozoravaju da se granica između političke kritike i javnog proglašavanja neprijatelja sve češće briše. Targetiranje kao uvod u napade Novinar Nikola Morača kaže za Gerilu da targetiranje novinara i javna politička retorika mogu dovesti do stvarnog ugrožavanja njihove bezbjednosti i da su najveći krivac za to stanje pravosudne institucije koje ništa ne preduzimaju, posebno ako napadi na novinare počinju od nosilaca vlasti. „Kada običan građanin vidi da političar nesmetano provocira, odnosno prijeti novinarima, zašto ne bi i on to radio? Opet se vraćamo na pravosuđe koje je tromo i sporo. Da oni rade svoj posao kako treba, sigurno ni jednom političaru ne bi palo na pamet da targetira i prijeti novinarima, kao ni običnom čovjeku“, kaže Morača. Nikola Morača / FOTO: GERILA Njegova tvrdnja nije zasnovana samo na ličnom iskustvu, već iz višegodišnjeg posmatranja odnosa političkih elita prema medijima i novinarima koje označavaju kao neprijatelje, izdajnike ili strane plaćenike. Poruka koja se šalje javnosti postaje veoma jasna- takvo ponašanje je dozvoljeno. Stoga i ne čude istraživanja o percepciji javnosti prema novinarima gdje veliki broj građana smatra da je poželjno fizički napasti novinara. Sličan stav iznosi i banjalučki advokat Aleksandar Jokić. On upozorava da nije uvijek moguće dokazati direktnu uzročno – posljedičnu vezu između javnog targetiranja i konkretnog napada, ali smatra da takva veza ne može biti ignorisana. „Ne mogu tvrditi da postoji stopostotna uzročno-posljedična veza između svake javne prozivke i svakog napada. To se vrlo teško dokazuje. Ali postoji dovoljno osnova da se tvrdi da javno targetiranje doprinosi ugrožavanju sigurnosti novinara. Upravo zato smo svojevremeno razmišljali o pokretanju određenih pravnih inicijativa koje bi skrenule pažnju na takvu praksu“, kaže Jokić. Njegov stav u velikoj mjeri podudara se sa upozorenjima međunarodnih organizacija. OSCE navodi da izjave javnih zvaničnika mogu izložiti novinare neprijateljstvu, zastrašivanju i bezbjednosnim rizicima, posebno tokom predizbornih kampanja i politički osjetljivih perioda. “Javno targetiranje novinara, neprijateljska retorika, prijetnje, zastrašivanje i kampanje diskreditacije doprinose atmosferi koja može da obeshrabri nezavisno i istraživačko izvještavanje. Druga važna pitanja koja izazivaju zabrinutost uključuju transparentnost finansiranja medija, ograničenu podršku istraživačkom novinarstvu, nedovoljno sprovođenje i unapređenje zakonodavnog okvira i okvira politika djelovanja u vezi sa slobodom medija, kao i uticaj velikih digitalnih platformi i tehnoloških kompanija na vidljivost i održivost medija”, naveli su iz misije OSCE u odgovoru na naš upit. Republika Srpska: Od političkih sukoba do javnog etiketiranja Kada se govori o političkom targetiranju novinara u Bosni i Hercegovini, prema brojnim istraživanjima, najveći broj takvih slučajeva dolazi iz Republike Srpske. Tokom posljednjih desetak godina brojni novinari, mediji i nevladine organizacije upozoravali su na obrasce javnog etiketiranja i diskreditacije koji dolaze od najviših političkih funkcionera. BN televizija, Buka, Capital, Gerila, CIN, Srpskainfo i brojni drugi mediji u različitim periodima bili su označavani kao politički protivnici vlasti, saradnici stranih ambasada ili mediji koji rade protiv interesa Republike Srpske. Takva retorika posebno je intenzivirana tokom protesta „Pravda za Davida“, kada su pojedini mediji koji su intenzivno pratili proteste predstavljani kao dio političkog projekta usmjerenog protiv institucija Republike Srpske. Sličan obrazac ponovio se i tokom rasprava o tzv “kriminalizaciji klevete”, a kasnije i tokom rasprava o zakonu o “stranim agentima”. Novinari i medijske organizacije koji su kritikovali predložene zakonske izmjene često su javno predstavljani kao politički motivisani akteri, a ne kao profesionalci koji upozoravaju na moguće posljedice po slobodu izražavanja. U tom kontekstu treba posmatrati i slučaj Nikole Morače i Aleksandra Trifunovića. Nakon oštećenja njihovih automobila uslijedile su brojne reakcije domaćih i međunarodnih organizacija. Međutim, za mnoge novinare posebno je problematična bila činjenica da su incidentu prethodile javne prozivke novinara i medija od strane političkih funkcionera. Morača danas smatra da najveći problem nije samo napad nego činjenica da sistem ne uspijeva poslati jasnu poruku da su prijetnje i pritisci na novinare neprihvatljivi. „Ugrožena nam je bezbjednost i bukvalno nemamo kome da se obratimo. Kada su u pitanju prijetnje novinarima, policija često ne pokazuje dovoljno inicijative, a pravosuđe je sporo. Čak i kada slučaj dođe do suda, prolaze godine prije nego što se bilo šta desi, odnosno da dođe do nekog epiloga“, naveo je on za Gerilu. Kada meta postane porodica? Da posljedice targetiranja ne ostaju uvijek na novinarima pokazuje i slučaj Almedina Šišića novinara i urednika Vlater portala. Nakon tekstova i javnih objava o radu tadašnje gradonačelnice Sarajeva Benjamine Karić, u priču je uvučena i Šišićeva maloljetna kćerka, koju je Karićeva spominjala kao odgovor na tekstove Valter portala. Uslijedile su prijetnje koje su, kako navodi, dolazile sa anonimnih naloga na društvenim mrežama. „Za sebe se nikada nisam posebno bojao. Ne zato što sam nešto posebno hrabar, nego zato što smatram da radim svoj posao. Ali kada su u pitanju članovi porodice, to je već druga stvar. Upravo zbog toga ne volim ni da objavljujem fotografije svoje djece. To je cijena ovog posla“, kaže Šišić. Javno tagetirana i porodica novinara Almedina Šišića Njegovo iskustvo pokazuje da targetiranje često ne ostaje ograničeno na profesionalnu sferu. Kada politički sukobi pređu na porodice novinara, granica između profesionalnog pritiska i ličnog ugrožavanja gotovo potpuno nestaje. Šišić smatra da političke elite danas mnogo češće koriste društvene mreže nego sudove. „Jedino čega se naša politička elita boji jeste istraživačko novinarstvo. Ranije su mnogo češće koristili sudove i tužbe. Danas se mnogo češće koriste botovi, društvene mreže i kampanje diskreditacije. Pusti se priča da se talasa nekoliko
Evropske vrijednosti zahtijevaju i evropsku podršku nezavisnim medijima
Sarajevo, 02.06.2026.- Udruženje nezavisnih medija Umbrella podržava poziv Evropske federacije novinara (EFJ) upućen institucijama Evropske unije da osiguraju snažnije i dugoročnije finansiranje nezavisnog i istraživačkog novinarstva kroz budući program AgoraEU i Višegodišnji finansijski okvir Evropske unije za period 2028–2034. Pozdravljamo činjenicu da je Evropski parlament prepoznao novinarstvo i informisanje kao zaseban segment budućeg programa AgoraEU, čime se potvrđuje da su slobodni, profesionalni i nezavisni mediji ključni dio evropske demokratske infrastrukture. Međutim, dijelimo zabrinutost EFJ-a da predloženi nivo finansiranja ne prati ambiciju izraženu u samom prijedlogu programa. U trenutku kada se nezavisni mediji širom Evrope suočavaju sa ekonomskim pritiscima, padom prihoda, dominacijom digitalnih platformi, dezinformacijama, političkim pritiscima i sve češćim sigurnosnim prijetnjama, ulaganje u profesionalno novinarstvo ne smije biti posmatrano kao trošak, već kao ulaganje u demokratiju, vladavinu prava i otpornost društava. Ova potreba posebno je izražena u zemljama kandidatkinjama za članstvo u Evropskoj uniji, uključujući Bosnu i Hercegovinu. Nezavisni mediji u BiH godinama djeluju u izrazito nepovoljnom ekonomskom i političkom okruženju, suočeni s pritiscima, prijetnjama, strateškim tužbama protiv javnog učešća (SLAPP), ograničenim tržištem i nedostatkom održivih izvora finansiranja. Članice mreže Umbrella trenutno se suočavaju sa približno 100 aktivnih SLAPP postupaka, dok su novinari i medijske organizacije kontinuirano izloženi političkim pritiscima, kampanjama diskreditacije i pokušajima ograničavanja slobode izražavanja. Istovremeno, smanjenje i povlačenje pojedinih međunarodnih izvora finansiranja dodatno je ugrozilo održivost nezavisnih medija, posebno lokalnih i istraživačkih redakcija koje djeluju u javnom interesu. Posljedice ovakvih trendova najteže pogađaju upravo zemlje kandidatkinje, gdje su demokratske institucije i medijska tržišta manje otporni na političke i ekonomske pritiske. Zbog toga smatramo da budući evropski budžet mora predvidjeti snažnije i dostupnije mehanizme podrške za nezavisne, lokalne i istraživačke medije, uključujući medije iz zemalja kandidatkinja i potencijalnih kandidatkinja za članstvo u Evropskoj uniji. Evropske vrijednosti ne završavaju na granicama Evropske unije. Sloboda medija, pravo javnosti na informisanje i zaštita novinara predstavljaju temeljne demokratske principe koje je potrebno dosljedno podržavati i u državama koje teže članstvu u EU. Umbrella podržava zahtjeve Evropske federacije novinara za: -veća finansijska izdvajanja za novinarstvo i informisanje; -dugoročna ulaganja u nezavisno novinarstvo od javnog interesa; -jačanje mehanizama zaštite novinara i medijskih organizacija; -dostupnije fondove za medije u zemljama kandidatkinjama i susjedstvu EU; -ravnopravan tretman novinarstva u odnosu na druge sektore obuhvaćene programom AgoraEU. Ako Evropska unija novinarstvo zaista prepoznaje kao jedan od temelja demokratskog poretka, onda ta politička poruka mora biti potvrđena i kroz budžetske prioritete. Demokratska društva ne mogu postojati bez slobodnih i nezavisnih medija, a slobodni i nezavisni mediji ne mogu opstati bez adekvatne i dugoročne podrške. Inforadar.ba, Interview.ba, Impulsportal.net, Spin-portal.info, eTrafika.net, Gerila.info, Direkt-portal.com, Capital.ba, Hercegovina.info, Infoveza.com, Tačno.net, Žurnal.info
Poziv za učešće na treningu „Novinari kao branitelji ljudskih prava – sigurnost i zaštita u praksi“
Udruženje Umbrella vas poziva da učestvujete na treningu „Novinari kao branitelji ljudskih prava – sigurnost i zaštita u praksi“, koji će biti održan 11. juna 2026. godine u Sarajevu. Trening je namijenjen novinarima, urednicima, medijskim profesionalcima i studentima novinarstva iz Sarajeva koji se u svom radu suočavaju sa različitim oblicima pritisaka, prijetnji, online napada i pravnih izazova. Kroz praktične sesije i rad na konkretnim primjerima, učesnici će imati priliku da steknu znanja i alate iz oblasti: digitalne sigurnosti i zaštite naloga, sigurnih komunikacijskih alata, reagovanja na online uznemiravanje i prijetnje, dokumentovanja napada i prikupljanja dokaza, pravne zaštite i SLAPP tužbi, sigurnosnih protokola za novinare i redakcije. Poseban fokus treninga biće na praktičnim koracima koje novinari mogu preduzeti kako bi zaštitili sebe, svoje podatke, izvore i redakcije u slučaju prijetnji ili napada. Predavači na treningu biće stručnjaci iz oblasti digitalne sigurnosti, medijskog prava i zaštite novinara. Broj mjesta je ograničen. Zainteresovani učesnici se mogu prijaviti za trening putem linka najkasnije do 09.06.2026. Trening se realizuje u okviru projekta „Jačanje novinara kao branitelja ljudskih prava u Bosni i Hercegovini“, koji Udruženje Umbrella provodi uz podršku Ambasade Savezne Republike Njemačke u Bosni i Hercegovini.
Sigurnost novinara i pravna zaštita u fokusu treninga Umbrella-e
Banjaluka, 21.05.2026.- U organizaciji Udruženja Umbrella danas je u Banjoj Luci održan trening „Novinari kao branitelji ljudskih prava: sigurnost i zaštita u praksi“, posvećen pravnoj zaštiti novinara, sigurnosnim mehanizmima i reagovanju na različite oblike pritisaka sa kojima se medijski radnici svakodnevno suočavaju. Trening je okupio novinare, urednike i studente novinarstva, sa ciljem jačanja njihovih kapaciteta za prepoznavanje, dokumentovanje i prijavljivanje prijetnji, kao i razumijevanje postojećih institucionalnih mehanizama zaštite. Advokat Aleksandar Jokić tokom treninga govorio je o praktičnim koracima koje novinari trebaju preduzeti nakon fizičkih ili online prijetnji i napada, naglašavajući značaj pravilnog dokumentovanja slučajeva. „Ukoliko je riječ o online napadu, materijal treba dokumentovati putem screenshota, ali je još važnije sačuvati samu web stranicu kao poseban fajl, kako bi se moglo dokazati da je određeni sadržaj postojao u tačno određeno vrijeme. Bitno je da se na dokazima vidi datum i vrijeme objave“, rekao je Jokić. On je istakao da novinari ne bi trebali odustajati od prijavljivanja prijetnji, čak i kada institucije ne reaguju adekvatno. „Ako smo do sada imali desetine napada, ne košta ništa da prijavimo barem dio njih. U jednom trenutku će neko morati početi da radi svoj posao ili će ti slučajevi barem ostati evidentirani kao dokaz o razmjerama problema“, naveo je Jokić. Govoreći o SLAPP tužbama, Jokić je naglasio da njihov najveći problem nije nužno konačan ishod postupka, već iscrpljivanje novinara i redakcija. „SLAPP tužba vas tjera da angažujete advokata, prikupljate dokaze i mjesecima ili godinama strahujete od sudskog postupka. Proces sam po sebi postaje kazna“, rekao je Jokić. Predstavnik Misije OSCE-a u Bosni i Hercegovini Igor Ličina govorio je o međunarodnim standardima zaštite slobode izražavanja, mreži kontakt tačaka za sigurnost novinara i važnosti brzog reagovanja nakon prijetnji. „Prvi koraci nakon prijetnje su procjena rizika, dokumentovanje i obavještavanje urednika i kolega. Izolacija povećava ranjivost, a dokumentovanje je temelj svake pravne zaštite“, poručio je Ličina. Dodao je da pravni pritisak na novinare ne podrazumijeva samo formalne tužbe, već i prijetnje tužbama, informativne razgovore, zahtjeve za demanti izvan zakonskih okvira i javne diskreditacije. „Pravni pritisak nije uvijek formalna tužba. Nekada sama prijetnja može paralizovati novinara i uticati na njegov rad“, rekao je Ličina. Trening predstavlja dio aktivnosti usmjerenih na jačanje sigurnosti novinara i unapređenje zaštite medijskih sloboda i ljudskih prava u Bosni i Hercegovini, a realizovan je u okviru projekta „Ljudska prava iza naslova: Jačanje novinara kao branitelja ljudskih prava u Bosni i Hercegovini“, koji Udruženje Umbrella sprovodi uz podršku Ambasada Savezne Republike Njemačke u Bosni i Hercegovini.
Novi Anti-SLAPP zakon stupio na snagu u Europskoj uniji
Navi zakon o zaštiti osoba koje se angažiraju u javnom sudjelovanju od neosnovanih ili zlonamjernih sudskih postupaka, tzv. Anti-SLAPP zakon, stupio je na snagu danas na području Europske unije, a države članice – uz iznimku Danske – imale su rok do danas za prenošenje pravila u nacionalne pravne sustave. Kratica SLAPP dolazi od engleskog Strategic Lawsuit Against Public Participation – strateška tužba protiv sudjelovanja javnosti. Radi se o tužbama koje moćni akteri (korporacije, politički dužnosnici, lobističke grupe, bogati privatnici) podižu ne zato što imaju osnovan pravni zahtjev, nego kako bi drugoj strani nametnuli financijski i psihološki teret koji će je natjerati na šutnju ili odustajanje. Cilj nije presuda – cilj je proces sam po sebi. Prema podacima Koalicije protiv SLAPP-ova u Europi (CASE), samo u 2023. godini podneseno je 166 novih SLAPP predmeta, čime je ukupni broj takvih slučajeva od 2010. dostigao 1.049 u 41 europskoj zemlji. Najčešće teme bile su korupcija, koja je bila predmet 36 posto prijava, te okolišna problematika s 16 posto. Gotovo polovicu tužbi pokrenule su tvrtke i poduzetnici, a više od trećine političari, izviještava Hina. Novinari pod paljbom tužbi U Italiji je novinarka Federica Angeli, poznata po istraživanjima organiziranog kriminala, bila prisiljena braniti se od više od 120 tužbi. U Francuskoj su 2018. dvije kompanije povezane s grupom Bollore tužile tri novinarska portala – Mediapart, L’Obs i Le Point, te dvije nevladine organizacije zbog objavljivanja optužbi seljaka iz Kameruna o otimanju zemljišta. To je bila jedna od više od 20 tužbi koje su kompanije tog konglomerata podnijele u sličnim predmetima. Zajednički nazivnik svih tih slučajeva nije pravna osnovanost. To je asimetrija moći – tužitelj ima resurse, a tuženik ih nema. Direktiva (EU) 2024/1069 uvodi nekoliko ključnih instrumenata. Tuženik može zatražiti odbacivanje predmeta već u ranoj fazi postupka, a tada na tužitelju leži teret dokaza da postoje osnove za nastavak. To je obrat u odnosu na dosadašnju praksu: do sada je tuženik morao dokazivati svoju nevinost, i to skupo i dugo. Ako sud utvrdi da je tužba neosnovana, tužitelju može naložiti plaćanje svih troškova tuženika – pravnog zastupanja, sudskih pristojbi i štete. Sud može izreći i dodatne sankcije. Jednako je važna odredba o “forum šopingu”: presude trećih zemalja donesene u postupcima koji su ocijenjeni neosnovanima ili zlonamjernima neće biti priznate u EU. To znači da bogati pojedinci koji bi htjeli tužiti europskog novinara pred sudom u jurisdikciji s blagonaklonim pravilima – i tamošnjom presudom potom tražiti imovinu tuženika u Europi – više neće imati taj alat. Do sada nije postojao zajednički europski standard zaštite od ovakvih tužbi. Direktiva je prvi korak prema tome. Za EU kao cjelinu, njeno usvajanje znači da sloboda medija i sloboda izražavanja više nisu samo proklamirane vrijednosti Ugovora – one dobivaju konkretan procesni instrument. Važna simbolična dimenzija jest i odredba o objavljivanju presuda u SLAPP predmetima. Države su dužne objaviti pravomoćne presude u dostupnom elektroničkom obliku i prikupljati sustavne podatke. Transparentnost je, smatraju zagovornici, preduvjet za razumijevanje razmjera problema – jer mnogi SLAPP predmeti nikad ne dođu do suda: sama prijetnja tužbom ponekad je dovoljna da novinar povuče tekst ili aktivist odustane od kampanje. Eurozastupnik Tiemo Wölken, koji je vodio parlamentarnu proceduru kao izvjestitelj Europskog parlamenta, bio je jasan u ocjeni problema koji zakon adresira: “SLAPP tužbe su prijetnja vladavini prava i ozbiljno ugrožavaju temeljna prava na slobodu izražavanja, informiranja i udruživanja. One su oblik pravnog uznemiravanja i zlouporabe pravosudnog sustava, kojoj sve češće pribjegavaju moćni pojedinci i organizacije kako bi izbjegli javni nadzor. Ovom direktivom zaustavit ćemo korištenje sudova za zastrašivanje novinara i aktivista i nametanje samocenzure.” Ograničenja direktive Učinak direktive neće biti isti svuda. Analitičari ukazuju kako je tempo prenošenja direktive u nacionalne pravne sustave izrazito neujednačen; dok je nekoliko zemalja već usvojilo konačne mjere, u nekima je zakonodavni tekst još u pripremi, a u nekima nije javno dostupno ni početno rješenje. No direktiva postavlja jasan minimum – države smiju uvesti jaču zaštitu, ali ne mogu uvesti slabiju. Direktiva ima jasna ograničenja – najveće je to što se odnosi samo na prekogranične slučajeve, a mnoge SLAPP tužbe su domaće – bogati poduzetnik tuži lokalnog novinara pred domaćim sudom. Takvi predmeti ostaju izvan dosega direktive, osim ako su nadležne države same uvele širu zaštitu u svom nacionalnom pravu. Hrvatskoj Zakonom o zaštiti osoba uključenih u javno djelovanje, koji je u prvom čitanju dobio podršku saborskih zastupnika, u hrvatsko se zakonodavstvo prenosi EU direktiva koja donosi zaštitu od SLAPP tužbi. Ovim zakonom predviđeno je šire područje primjene u odnosu na direktivu te će se primjenjivati i na nacionalne i na prekogranične građanske i trgovačke predmete. Dok su u Europskom parlamentu tekle završne procedure glasanja o direktivi, hrvatska eurozastupnica Sunčana Glavak (EPP/HDZ) izjavila je da se Hrvatska “sustavno i sveobuhvatno bavi pitanjem SLAPP tužbi.” Kao argumente navela je osnivanje stručne radne skupine pri Ministarstvu kulture i medija 2021. te Nacionalni plan razvoja kulture i medija za razdoblje 2023.-2027., u čijem je Akcijskom planu uspostava mehanizma za rano prepoznavanje i odbacivanje SLAPP tužbi navedena kao jedna od ključnih mjera. Glavak, članica Posebnog odbora EP-a za vanjsko upletanje u demokratske procese (ING2), pozdravila je donošenje direktive, naglasivši da novinarska profesija ima ključnu ulogu u suzbijanju dezinformacija – posebice u okolnostima u kojima novinari nerijetko smrtno stradavaju obavljajući svoj posao. Koalicija CASE, koja godinama pritišće institucije EU-a na akciju, pozdravila je direktivu kao “obećavajući minimalni standard” – ali je odmah naglasila da sve ovisi o prenošenju. U izjavi objavljenoj neposredno po izglasavanju direktive, CASE je upozorila da “sve tek predstoji na razini država članica” i pozvala vlade da usvoje zakon koji uključuje širi opseg od zahtijevanog minimuma, robustan mehanizam ranog odbacivanja i konkretne novčane sankcije za tužitelje. Europski anti-SLAPP monitor, tijelo koje prati napredak prenošenja direktive, razvilo je sustav praćenja koji omogućuje javnosti uvid u stanje u svakoj pojedinoj državi. Rok za prenošenje bio je 7. svibnja 2026., a Komisija ima ovlasti pokrenuti postupak zbog povrede prava EU-a protiv svih koji propuste rok. Zašto je EU dugo čekala Europska unija dugo je tražila rješenje zbog strukture same Unije. Naime, pravo EU-a tradicionalno nije reguliralo parnični
SLAPP u BiH: Kad moćnici tužbama guše istinu
Autocenzura, potaknuta strahom od tužbi, sve češće oblikuje javni prostor u Bosni i Hercegovini. Iako se nerijetko radi o istinitim informacijama od javnog interesa, novinari i aktivisti odustaju od objave, upozorava poznata hrvatska odvjetnica i stručnjakinja za medijsko pravo Vesna Alaburić. Istovremeno, iz Aarhus centra ističu da u bh. pravosudnom sistemu ne postoji jedinstvena evidencija SLAPP predmeta, što dodatno otežava razumijevanje razmjera problema. U Bosni i Hercegovini novinari, aktivisti i organizacije civilnog društva suočavaju se sa sve učestalijim SLAPP tužbama, sudskim postupcima kojima moćnici nastoje ugušiti kritiku i javnu raspravu. Nedostatak specifičnih zakonskih mehanizama ostavlja žrtve nezaštićenima i potiče autocenzuru. Iako ni susjedna Hrvatska još uvijek nema usvojen poseban anti-SLAPP zakon, pripremljeni nacrti i radne skupine pokazuju put ka stvaranju zakonske zaštite koja može poslužiti i kao model za BiH. Autocenzura je nevidljiva prijetnja slobodi Vesna Alaburić naglašava da SLAPP tužbe nisu specifičnost zemalja jugoistočne Evrope, već fenomen koji postoji i u državama s dugom demokratskom tradicijom. Kako ističe, pojedinci i institucije koji raspolažu moći i novcem često nastoje kontrolirati sadržaje koji se o njima pojavljuju u javnosti, a tužbe protiv novinara, izdavača i ljudskopravaških aktivista uvijek su poprilično efikasno sredstvo kontrole. “Ako neke sadržaje ne objavljujete zbog straha od tužbi, a radi se o istinitim informacijama o temi od javnog interesa, tada se radi o pogubnoj autocenzuri, najopasnijem obliku cenzure, koja je u demokratskom društvu nedopustivo, teško kršenje ljudskih prava na slobodu izražavanja”, kaže Alaburić za Inforadar. Vesna Alaburić Ona podsjeća da je i Evropska unija kroz Anti-SLAPP direktivu ukazala na to da se radi o globalnom problemu. Ideja zaštite od takvih tužbi, napominje, prvobitno je razvijena u Sjedinjenim Američkim Državama, gdje su pojedine savezne države prve donijele posebne anti-SLAPP zakone. “Direktiva je poticaj da nacionalni zakonodavci u zakone ugrade mehanizme koji će spriječiti, da upotrijebim domaći pojam, obijesno sudovanje. Međutim, pritom treba voditi računa da je i pravo na pristup sudu važna sastavnica ljudskog prava na pravično suđenje. Zato nije nimalo jednostavno dobro zakonom urediti način prepoznavanja očigledno neutemeljenih tužbi i mogućnost ranog odbacivanja tužbe zbog tog razloga, a da se ne povrijedi ljudsko pravo na pristup sudu”, objašnjava Alaburić. Dodaje da će svaka država to pitanje morati urediti u skladu sa specifičnostima svog pravnog sustava, pa Direktiva po naravi stvari ne može sadržavati konkretna rješenja, istovjetna za sve zemlje EU. Alaburić napominje da ni u Hrvatskoj još uvijek ne postoji poseban anti-SLAPP zakon, niti takve odredbe u postojećim zakonima, ali i da u našim pravnim sistemima već postoje neka rješenja za koja se u mnogim evropskim zemljama mediji i ljudskopravaški aktivisti trebali izboriti. Kao primjer navodi pravila o troškovima sudskog postupka. Za razliku od američkog sistema, gdje svaka stranka najčešće snosi vlastite troškove bez obzira na ishod spora, u većini evropskih pravnih sistema troškove postupka snosi strana koja izgubi spor. “U anti-SLAPP propisima posebna pažnja posvećuje se upravo sudskim troškovima i uvodi se pravilo da tužitelj koji podnese očigledno neosnovanu tužbu snosi troškove protivne strane. U našim procesnim zakonima već sada postoji pravilo da stranka koja izgubi spor snosi troškove protivne stranke. . I pravilo da stranka ima pravo na naknadu troškova razmjerno uspjehu u parnici odvraća tužitelje od enormnih tužbenih zahtjeva, jer je moguće da na troškove protivne stranke potroši više nego što je dobio kao novčanu satisfakciju”, objašnjava Alaburić. U medijskim sporovima, naglašava, važnu ulogu imaju i međunarodni standardi, uključujući praksu sudova za ljudska prava i sudova demokratskih država. “Sva pravna načela zaštite slobode izražavanja treba koristiti pred nacionalnim sudovima, uključujući i argumente koji se odnose na SLAPP tužbe. Ne možete zahtijevati od suda rano odbacivanje tužbe kao očigledno neosnovane ako to nije uređeno zakonom, ali možete dokazivati da se radi o SLAPP tužbi, da tužitelj tužbom želi ostvariti neke druge ciljeve, da želi ušutkati novinare i medije”, navodi Alaburić, te zaključuje da ako pravni vacuum u svojoj zemlji možemo popuniti međunarodnim pravom, to svakako moramo učiniti. SLAPP registar Dok stručnjaci upozoravaju na pravne posljedice, civilno društvo bilježi konkretne slučajeve SLAPP tužbi. Iz Udruženja Aarhus centar u BiH ističu da njihov SLAPP registar, odnosno Mapa SLAPP-a protiv ekoloških aktivista i aktivistica, pokazuje prepoznatljiv obrazac pritiska. Prema podacima registra, do juna 2025. dokumentovano je 11 tužbi protiv ekoloških aktivista, dok monitoring medijskih i civilnodruštvenih organizacija bilježi ukupno 53 SLAPP tužbe tokom 2023. godine. Važno je naglasiti da taj broj ne potiče iz službenog sudskog registra, budući da u bh. pravosudnom sistemu ne postoji jedinstvena evidencija za SLAPP predmete. Zbog toga se obim problema prati prije svega kroz registre i monitoring civilnog društva. Prema CASE izvještaju, BiH je u prvom velikom mapiranju slučajeva iz perioda 2010–2021. bila među najpogođenijim evropskim jurisdikcijama po broju evidentiranih SLAPP slučajeva na 100.000 stanovnika. “U regionalnom zagovaranju to se često sažima kao treće mjesto iza Malte i Slovenije”, kaže Azra Šehić-Kustura iz Aarhus centra. Azra Šehić-Kustura Podsjetimo, Nacrt zakona o građanskoj inicijativi i zaštiti građana i aktivista u Federaciji BiH, pripremljen od strane Aarhus centra, bio je usvojen u Predstavničkom domu 2025. godine, ali je procedura u Domu naroda tada zaustavljena. Tim nacrtom bilo je predviđeno prepoznavanje SLAPP tužbi kao postupaka usmjerenih na zastrašivanje i iscrpljivanje osoba koje djeluju u javnom interesu, kao i mogućnost njihovog odbacivanja zbog nepostojanja pravnog interesa tužioca, uz obavezu da troškove postupka snosi tužitelj. U Aarhus centru ističu da je najrealniji put da se ovaj nacrt ponovo vrati u zakonodavnu proceduru, kao novi prijedlog zakona ili kao osnova za ciljane izmjene postojećih propisa. Šta BiH može “prepisati” od Hrvatske U Hrvatskoj je nedavno u javnom savjetovanju predstavljen nacrt anti-SLAPP zakona, koji predviđa da “sud može rano odbiti SLAPP tužbu kao neosnovanu, čime se tuženicima omogućava zaštita od obijesnog sudovanja i iscrpljivanja”. Iz Aarhus centra napominju da je proces u Hrvatskoj važan jer pokazuje da se pitanje SLAPP tužbi u regionu sve više prevodi iz javne rasprave u konkretna zakonska rješenja, uključujući mehanizme kao što su rano odbacivanje očito neosnovanih tužbi i sankcionisanje zlonamjernih tužitelja. Ovakva rješenja mogu poslužiti kao model i za BiH, ali uz prilagođavanje domaćem pravnom okviru. “Posebno su važni elementi kao što su rano
Mediji najavljuju tužbe zbog preuzimanja tekstova bez dozvole
BANJALUKA – Prenošenje tuđih novinarskih tekstova i priloga bez dozvole, iako zakonom zabranjeno u Bosni i Hercegovini, učestalo je toliko da se šteta koju nanosi autorima i redakcijama gotovo više i ne primjećuje. Ovo je razlog zbog kojeg su pojedine redakcije odlučile da povuku jasnu granicu između dozvoljenog citiranja i krađe novinarskih autorskih djela, pa su angažovale advokate i počele slati opomene pred tužbu ili tražiti naknadu štete. Neke među njima su potpuno zabranile prenošenje autorskih priča. U redakcijama ovakve poteze pravdaju ogromnim radom koji se ulaže u stvaranje sadržaja, od terenskog rada i istraživanja do produkcije, koji zahtijeva značajna sredstva, da bi to potom neko jednostavno prekopirao i izbjegao da jasno i nedvosmisleno čitaocu objasni da iza toga stoji tuđi rad. Istraživački portal eTrafika.net prvi je zabranio u potpunosti prenošenje tekstova upravo iz ovih razloga, a njegova urednica Vanja Stokić kaže da su razradili strategiju kako da postupaju dalje sa onima koji ne poštuju njihove zahtjeve. “Prelomili smo prošle godine, koja je bila veoma teška za sve medije u finansijskom smislu. Portal eTrafika, koji priče ne pravi iz kancelarije, već ide na terene, uvijek teško dolazi do novca za rad. Namučimo se, naši novinari idu u druge gradove, danima rade na sadržaju, a onda to neko prenese i predstavi kao svoje, skuplja klikove na osnovu našeg rada. Pored finansijske strane, smatram da nije fer prema autorima da još neki medij objavljuje njihov rad i da mu ništa ne plate, što nije pravedno. Taj autor se namučio, a onda neko to besplatno preuzme“, objašnjava Stokić. Razlika između sadržaja i informacije Navodi primjer jednog medija koji je uporno prenosio autorske sadržaje eTrafike, a njihov urednik je tvrdio da ih promoviše. Osim toga, skidali su i logotipe sa fotografija da se ne bi vidjelo čije su vlasništvo. Potpisali su ih tek kada su dobili komentar na Facebooku da su ukrali tekst i ignorisali upozorenja. “Iz ovog se jasno vidi da ne razlikuje sadržaj od informacije, da ne zna šta smije da uzme i navede da je uzeo od eTrafike. Neshvatljivo mi je da to ljudi ne znaju, ali možda se malo više prave ludi. Zbog ovakvih primjera je eTrafika u pregovorima sa advokatom da pri prvom slučaju i mediju koji uzme naš tekst i skine logotip, pošalje odštetni zahtjev za isplatu onolikog iznosa koji smo potrošili na stvaranje sadržaja, kao i honorara autoru teksta, onoliki koliki smo mi isplatili. Baš me zanima kakva će biti reakcija vlasnika medija“, kaže Stokić. Često se, dodaje, dešavalo da kolege ne potpišu portal ili to urade nekim malim, nevidljivim i providnim fontovima, tek toliko da mogu reći da su naveli izvor. Kaže da se dešavalo da potpišu samo autora ali ne i portal, pa da izgleda da je novinar za njih to pisao. Tako stiču privid u javnosti da imaju dosta svojih sadržaja i autora, a ne da ga samo preuzimaju od drugih medija. “Prenošenje naših tekstova u drugim medijima uticalo je negativno na nas jer su oni koji se bolje pozicioniraju i imaju više pratilaca na društvenim mrežama, kupili sav saobraćaj i čitanost. Oni dobiju klikove i posjetu koji su bili namijenjeni nama. Smanjena nam je bila vidljivost. Nakon uvođenja zabrane, prvi su je pozdravili kolege fotoreporteri koji kažu da je ta odluka dobra i da bi to trebali i drugi mediji da urade. Tako su i oni zaštitili svoj rad. Ne vidim druga rješenja. Vodim eTrafiku 15 godina i ako se do sada nismo mogli dogovoriti, ne vjerujem ni da ćemo u budućnosti. Ne dirajte naše sadržaje i stvarajte svoje“, kaže Stokić. Opomene pred tužbu za prenošenje Nezavisne novine su takođe počele sa određenom vrstom zaštite. Njihova glavna i odgovorna urednica Sandra Gojković Arbutina govori da je problem prenošenja vijesti i istraživačkih tekstova toliko raširen da mu se rješenje ne nazire. “To je problem koji nijedan medij u BiH ne može da riješi osim zvanja, apelovanja i traženja adekvatnog potpisivanja. Dosta medija, sa impresumom ili bez njega, love u mutnom, nastojeći da u tekstu navedu izvor, ali ga ne linkuju adekvatno. Jedino je linkovanje ka originalnom tekstu pravo potpisivanje, sve mimo toga nije adekvatno preneseno“, kaže Gojković Arbutina. Navodi dobro poznati primjer potpisivanja bez traga na kojem parazitiraju brojni portali, kroz smanjivanja i posvjetljavanja fontova toliko da se ne vidi. Ipak, problem je nepostojanje brzog i efikasnog modela koji bi zaštitio novinare i redakcije, a kaznio one koji krše zakon i kradu tuđe radove. “Mnogi portali žive na tome, na tuđim tekstovima, ne potpisujući ih ili to rade uz promjene kakve su novi naslov i fotografija. To je problem koji traje dugo. Mi nemamo ujednačenu sudsku praksu koja bi ovaj problem brzo rješavala. Proces je dugotrajan i mediji se ne odlučuju da u njega ulaze“, kaže Gojković Arbutina. Medijska kuća u kojoj ona radi pripremila je takođe određene mehanizme zaštite kojim planiraju stati u kraj ovim zloupotrebama. “Mi smo pripremili sa našom pravnom službom jednu opomenu. Do sada smo apelovali da nas adekvatno potpišu, a sada šaljemo opomenu pred tužbu kada vidimo da se naš zahtjev ignoriše i ne potpisuje adekvatno. To ćemo raditi u budućnosti, idemo sa tužbama. Nemamo zakon o medijima koji bi to riješio. Šteta koju trpimo je nemjerljiva. Troše se resursi da se dođe do neke informacije počevši od ljudi i kadrova osposobljenih da rade taj posao, ulažete rad i vrijeme, a onda samo neko dođe da pokupi kajmak”, kaže Gojković Arbutina. Šta kaže zakon? U takvom okruženju granica između dozvoljenog dijeljenja i nezakonitog preuzimanja sve se više briše, dok posljedice najčešće snose oni koji sadržaj stvaraju, a ne oni koji ga kopiraju. Vještak iz oblasti autorskog i srodnih prava Milica Đurić navodi da novinarski članak uživa zaštitu u skladu sa Zakonom o autorskim i srodnim pravima BiH, koji štiti način izražavanja, ali ne i samu informaciju. “Novinarski tekst ne smije se kopirati i koristiti u cjelini ili u njegovom suštinskom dijelu. Dozvoljeno je, osim ako autor to zabrani, citiranje manjeg dijela uz obavezno navođenje autora i izvora. Sporno je što zakon ne precizira tačan obim, već se koristi
Portal eTrafika dobio nagradu “Novinar godine”, u kategoriji onlajn i pisanih medija
Portal eTrafika dobio je nagradu “Novinar godine”, u kategoriji onlajn i pisanih medija, koje je dodijelilo Društvo novinara Bosne i Hercegovine. Glavnu nagradu dobio je Dragan Markovina, Boris Čerkuč u kategoriji radio novinarstvo, Omer Hasanović za televizijsko novinarstvo, dok je Marinko Sekulić dobio priznanje za životno djelo. Ove nagrade dodjeljuju se već 31. godinu. Nagrada je eTrafici dodijeljena za dva dokumentarna filma, koje su urednica Vanja Stokić i videograf Ajdin Kamber snimili i objavili prošle godine, “Krivolov” i “Livanjski divlji konji – između slobode i nebrige”. “Prema nekim podacima, u BiH je registrirano oko 500 onlajn medija, odnosno portala. Mnogi su bez impresuma, bez informacija o uredništvu, a često iza njih svoje političke stranke ili druge neke interesne skupine. Stoga sadržaj koji se plasira je najčešće sezacionalistički i često neistinit. Međutim, oni koji rade transparentno i iza kojih stoji tim profesionalaca, postali su prepoznatljivi i cijenjeni u medijskom svijetu. Jedan od njih je i naš ovogodišnji laureat. Internet portal eTrafika fokusira se na izvještavanje o ljudskim pravima, marginaliziranim grupama, kao i anomalijama društva poput korupcije i nepotizma. Ozbiljan medijski projekat, finansiran vlastitim trudom i radom, učešćem na evropskim i drugim projektima, pokazao je dosljednost u radu i profesionalizam. Raznolike priče iz svih dijelova BiH prikazuju stvarno stanje, stvarne probleme i traže reakcije nadležnih”, obrazloženje je žirija zašto je upravo eTrafika zaslužila ovogodišnju nagradu. Film “Krivolov” objavljen je početkom 2025. godine i bavi se temom krivolova prepelica u Livanjskom polju. Zajedno sa novinarkom Ingrid Herkama iz Holandije i novinarom Đanlukom Liva iz Italije, Vanja Stokić i Ajdin Kamber uhvatili su grupu italijanskih lovaca u krivolovu na teritoriji Livna. Već 20 godina lovci iz Italije krivolove prepelice u Bosni i Hercegovini, koristeći ilegalne zvučne naprave. U našu zemlju dolaze uz pomoć lovnih agencija iz Bosne i Hercegovine. Dokumentarac o livanjskom divljim konjima još uvijek nije dostupan na internetu. Do sada je prikazan pred publikom u devet gradova Bosne i Hercegovine, a slijedi prijavljivanje na filmske festivale. U ovom filmu se dvojac Stokić-Kamber bavi manje poznatom slikom divljih konja na visoravni Krug pored Livna. Predstavljeni kao turistička atrakcija i prirodna ljepota, ove životinje često skapavaju od žeđi. Nerijetko ih hvataju i preprodaju krivolovci a dešava se i da ih mještani ubijaju da bi njihovim mesom hranili pse. Glavnu nagradu “Novinar godine” dobio je Dragan Markovina, koji je novinar, istoričar, televizijski voditelj i kolumnista. “Markovina je jedan od najglasnijih kritičara političkog i medijskog dijel,a elite koji posjeduju moć i utjecaj na donošenje važnih odluka u Bosni i Hercegovini i regiji. Njegovi kritički tekstovi o zloupotrebi vlasti stalno upozoravaju na opasnost da demokratiju i dobrobit bh. društva, ali i čovječanstva. Njegov rad se često temelji na historijskim činjenicama, sa lakoćom ulazi u novinarstvo, političku analizu, komentar i kritiku, ali i aktivizam”, navedeno je u obrazloženju žirija. U kategoriji radio novinarstvo nagardu je dobio Boris Čerkuč sa radija Dobre vibracije. “Kao voditelj, komentator i tumač tmurne istine koju živimo, Čerkuč je postao najznačajnije novinarsko ime Hercegovine. Vodio je brojne popularne emisije u kojima su se ispreplitali politika, ekonomija, kultura, ali i sport. Njegove izgovorene misli koje su uz tačnost dozirane vrhunskim humorom, sa lakoćom postaju teme dana. Oni koji ga prate rekli bi da uz humor istina manje boli. Samo u 2025. godini Boris Čerkuć je otvorio preko stotinu tema i mnoge novinare natjerao na nova i daljna istraživanja, a političare i druge odgovorne javne radnike da čekaju novo jutro sa imenom najboljeg radijskog novinara u 2025. godini”, obrazložio je žiri. Omer Hasanović sa Federalne televizije dobio je nagradu za kategoriji televizijsko novinarstvo, a za njega žiri kaže da je postao sinonim za beskompromisno istraživačko novinarstvo u Bosni i Hercegovini. “Više od 15 godina on je stub emisije ‘Mreža’, dok njegove priče u ‘Dnevniku 2’ i emisiji ‘Federacija danas’ postavljaju standarde struke. Tamo gdje drugi zastaju, Omer ubrzava. Njegov fokus su priče koje mnogi izbjegavaju, od kriminalnih struktura i sudskih procesa do razotkrivanja malicioznih društvenih pojava. On ne čeka da vijesti dođu do njega, on im ide u susret direktno i bez straha. Omer priča priče i probleme ne samo u Tuzlanskom kantonu, već i u Podrinju, Posavini, Semberiji. Ova nagrada je potvrda da se istrajnost, etika i istraživački žar i dalje prepoznaju i cijene”, navedeno je iz Društva novinara. Priznanje za životno djelo dobio je Marinko Sekulić, penzionisani ali i dalje aktivni novinar iz Srebrenice. “Ne zaboravljamo i one koji na izmaku profesionalnih i životnih snaga još daju svoju doprinos medijskoj sceni. Priznanje za životno djelo dodjeljuje se pojedincima sa iznimnim dugogodišnjim doprinosom, radom i postignućima tokom cijele karijere. Javno priznanje za cijeloživotno zalaganje i ostavljen pečat u profesiji. Nije to nagrada za jedan uspjeh, već za kontinuirani rad, a koji je i dalje impozantan”, saopšteno je tokom dodjele. Nagrade za novinare godine simbolično su dodijeljene na 3. maj, Dan slobode medija. Izvor: eTrafika.net