Istraživačko novinarstvo – kada imaju problem građani se najčešće obraćaju medijima
U demokratskom društvu novinarstvo ima važnu ulogu u kontroli državnih organa, praćenju raspodjele javnog novca, otkrivanju korupcije i organizovanog kriminala. Autor: Impuls Istraživačko novinarstvo, kao jedan od najtežih novinarskih poslova, zahtijeva sistematsko, detaljno i sveobuhvatno istraživanje i izvještavanje, stavlja u centar pažnje zloupotrebu moći, pronalazeći priče koje su sakrivene, s fokusom na socijalnu pravdu i odgovornost. Centar za razvoj medija i analize radio je svoju internu analizu prema kojoj su članice „Umbrelle“, udruženja nezavisnih medija, u posljednjih pet godina objavile 2337 istraživačkih tekstova o kriminalu i korupciji. Neki od ovih slučajeva imali su i sudske epiloge. Ipak, prema anketama povjerenje građana u medije opada iz godine u godinu, a koja je uloga istraživačkog novinarstva u društvu i koliko je javnost upoznata s tim, pitali smo građane i istraživačku novinarku portala Capital Andrijanu Pisarević. “Uspjelo im je da građane ubijede da su ljudi koji se bave istraživačkim novinarstvom izdajnici ili strani plaćenici koji rade protiv države i da obore kredibilitet novinarima. Ali opet, bez obzira i na to poljuljano stanje svijesti, kad god je frka građani se opet nama obraćaju. Što govori da je njima duboko ukorijenjeno povjerenje u medije, a da to što se ponekad malo poljulja možda treba adrsirati onim saučesnicima koji vode kampanje, možda oni ne vjeruju tim medijima, jer je njih mnogo više”, navela je Pisarević za Impuls.
Politička propaganda ruši povjerenje u medije
BANJALUKA – Politički pritisci na medije da o njihovim partijama i liderima izvještavaju u superlativu i sa „roze naočarima“, su uzeli danak, zbog čega je došlo do ozbiljnog pada povjerenja u novinare i posao koji rade. Osim toga, novinari u službi propagande bez puno opiranja su pod znak pitanja doveli osnovna načela fer i profesionalnog izvještavanja i potpuno zanemarili objektivnost, nepristranost, odgovornost prema javnosti. Insistiranje na sprovođenju ciljeva političke propagande drastično je poljuljalo nepovjerenje građana u medije, što dalje vodi kao ugrožavanju demokratije suzbija medijske slobode. Tome u prilog govore i istraživanja koja pokazuju da u BiH građani smatraju da su najveće prepreke za slobodan rad medija njihova politička zavisnost, opšta politička klima u državi, finansijska zavisnost i nedovoljna profesionalnost. Sagovornici portala Slobodno govore da mediji mogu otvoreno ili prikriveno promovisati određenu političku partiju, što može biti veoma pogubno ako publika ne prepoznaje propagandu. Ističu da je kod nas često zastupljeno otvoreno podržavanje političke ideologije, a to se može utvrditi po selektivnom izvještavanju medija. Urednik, novinar i doktor komunikologije Mladen Bubonjić istakao je da kod nas vlada velika kriza povjerenja, kao i relativizacija činjenica. Naglašava da publika često izopštava medije koji se profesionalno bave svojim poslom, jer često kažu da je neistina to što oni napišu. “Publika većinom nema izgrađenu političku i demokratsku zrelost, a visok je stepen medijske nepismenosti. Zato ona ne može na adekvatan način da percipira poruke koje plasiraju političari i mediji koji o tome izvještavaju”, rekao je Bubonjić. Bubonjić napominje da je internet na svojim počecima prvenstveno predstavljao alat ili metodu koji će pomoći razvijanju demokratije, ali se protekom vremena pretvorio u nešto sasvim drugo, stvarajući situaciju u kojoj ona nikada nije bila više ugrožena. Na pitanje koliko politička propaganda može podstaći nasilje prema novinarima, Bubonjić govori da to potvrđuju istraživanja o povjerenju građana u medije koja se sprovode svake godine. Stav da „nije loše“ ako novinari budu napadnuti kod građana iz godine u godinu se normalizuje. To je dokaz kako građani percipiraju medije i novinare, a veliki udio tog mišljenja su kreirali oni koji šire neistine i koji zagovaraju takav narativ. “Konstantno se ponavlja isti narativ da je istina samo sa jedne strane i to njihove, a da su ostali izdajnici i strani plaćenici. Kada takav narativ uporno ponavljate u medijskom prostoru, narod počinje da vjeruje u to“, istakao je Bubonjić. Gledanjem samo nekoliko dnevnika i čitanjem vijesti sa mnogobrojnih portala, jasno se vidi da su mnogi novinari i mediji postali produžena ruka političara, oglašivača i PR službenika. Oni ne prezaju da zađu u selektivno izvještavanje, etiketiranje i diskreditovanje ideoloških neprijatelja političkih partija i lidera koji ih finansiraju. Urednica portala “Direkt” Milanka Kovačević kaže za Slobodno da pravi mediji nikada ne bi pristali sprovoditi negativnu propagandu koju šire određeni političari. „Po meni su bitne dvije stvari, da ljudi počnu prepoznavati negativnu propagandu, a zatim prestanu vjerovati takvim medijima koji je sprovode“, rekla je Kovačević. Godinama unazad, u javnom diskursu prisutne su tvrdnje opozicije da su dijelovi Javnog servisa koji se finansira novcem građana pretvoreni u monolog vladajuće političke garniture sa potpunim isključivanjem glasova onih koji misle drugačije ili suprotno. Povjerenje građana u medije i istraživanje BH novinara Istraživanje BH novinara iz 2025. godine, pokazuje da građani Bosne i Hercegovine najviše vjeruju medijima i to 66,8 odsto, a institucijama vlasti 45,8 odsto. Ipak, istraživanje je pokazalo da povjerenje u medije opada. Anketiranje je sprovedeno na uzorku od 509 građana, od čega 331 učesnik iz FBiH, 167 iz RS i 11 iz Brčko Distrikta. U Republici Srpskoj prvo mjesto liste onih kojim se vjeruje nose vjerske zajednice, ali povjerenje u medije je veće nego u političare i političke stranke. https://bhnovinari.ba/wp-content/uploads/2025/05/Mediji-2025.-FES-finale-BHS.pdf Na pitanje da li su građani RS zadovoljni radom medija, rezultati pokazuju da 70,7 odsto njih u potpunosti nisu zadovoljni. Sličan trend nalazimo kod stanovnika u oba entiteta, s tim da je nezadovoljstvo prisutnije među građanima RS. Što se tiče kriminalizacije klevete u RS 63 odsto građana smatra da se njome želi ugušiti sloboda medija. Napominjemo da je do sada podneseno preko 150 krivičnih prijava protiv građana, opozicionih političara, aktivista civilnog društva i novinara. Iz dobijenih rezultata vidi se da je politička propaganda u medijskom prostoru Republike Srpske ozbiljno narušila osnovna načela novinarstva i da vodi ka krizi povjerenja građana u medije. SLOBODNO: Lea Lukić
Biti novinar znači biti meta – ako si ozbiljan u svom poslu
Bosna i Hercegovina je ove godine pala na 86. mesto na svetskoj rang-listi medijskih sloboda Reportera bez granica (RSF). Ocena stanja – problematično. Iza brojeva, bodova i formulacija, kriju se konkretne sudbine i svakodnevne borbe onih koji se još usuđuju nazvati novinarima. Kako izgleda živeti i raditi u medijima u zemlji u kojoj sloboda izražavanja nije više nedostižni ideal nego misaona imenica? Za troje novinara iz različitih delova zemlje – Anamariju Zadro i Kristinu Perić iz Mostara, te Vladimira Kovačevića iz Banjaluke – stanje slobode medija je mnogo više od brojke u globalnom indeksu. To je svakodnevna borba protiv političkih, ekonomskih i bezbednosnih pritisaka, često bez ikakve institucionalne zaštite. “Novinari(ke) kojima prijete su neumorni idealisti koji vjeruju da društvo u kojem žive može i mora biti mnogo bolje, djelatnici koji ne vide da im je posao od 8-4, nego prilika da nešto mijenjaju, i na koncu ljudi kojima tvorničke postavke ne dopuštaju da močvaru doživljavaju ugodnim staništem i pokušavaju je razbistriti”, kaže za Direkt Kristina Perić, koja više od dve decenije o(p)staje u novinarstvu. Urednica je portala Istina iz Mostara, čiji su tekstovi za posledicu imali istrage, optužnice, potuni ili delimični prekid uhodanih nezakonitih praksi. Zbog toga je i bila meta. “Ja sam dobijala razne poruke, tipa one „vidim te svako jutro kad dolaziš na posao“, stizale su i neke novčane ponude, stanovi i slično za nepisanje nečega, a prošlo ljeto su mi u Mostaru slomili prednje staklo na automobilu. Nisam se bojala, i dalje se ne bojim, imam nekakvu životnu, ljudsku i novinarsku putanju i smjer koji ne želim mijenjati. Na toj putanji putokaz su mi moja djeca. Želim da žive slobodni, da im trasiramo put za zdraviju životnu sredinu. Svoj našoj djeci”. Najveći problemi za slobodu medija u BiH, prema RSF-u, su političko uplitanje, nerasvetljeni napadi na novinare, ekonomski pritisci i slaba pravna zaštita. Posebno se ističu problemi u entitetskim centrima moći – u Republici Srpskoj kroz zakonodavne restrikcije, u FBiH kroz neefikasan sistem zaštite i političku instrumentalizaciju medija. Kristina Perić- Pravosuđe je ključno “Vidjeli smo kako je pravosuđe nedavno reagiralo na šamar upućen Danki Derifaj od strane bh. državljanke u granicama RH. Ona i suprug su zadržani u istražnom zatvoru, a platiti će i po 15 000 eura kazne. Poruka je poslana i njima i ostalima, i pravosuđe je stalo iza struke. Da je taj šamar ista ta djelatnica opalila novinarki s bh. strane vjerojatno bi dobila još i nagradu. Karikiram. Nagradu ne bi dobila, ali sigurno ne bi bilo ni adekvatne sankcije. Ključ je u pravosuđu, pravdi, koja je u BiH i spora i mnogima nedostižna”. Ističe da na pad medijskih sloboda veliki uticaj ima sve više SLAPP tužbi, iscrpljivanje novinara po sudovima od strane političara i kriminalaca. “S jedne strane imamo slobodu objaviti što želimo, s druge strane imamo ove koji su se iza rata „snašli“, pa nas mogu proganjati po sudovima, birati najbolje odvjetnike i vršiti pritiske na pravosuđe koje ih je davno trebalo hapsiti. Ima ona izreka da nema zdravih, samo su nepregledani. Ja isto tako tvrdim da među takvima nema poštenih, samo su neuhićeni. Kako možeš imati pet stanova i automobil od 100 tisuća, dok poštenima plaća ne stiže ni hranu i račune. Dakle, goli kriminalci, samo neuhićeni”. Perić često kaže da je ozbiljnijeg fizičkog napada do sada verovatno jedino spasilo to što je žena. Njen kolega iz Banjaluke, novinar Vladimir Kovačević je zbog svog rada pretučen metalnim šipkama. Zbog pokušaja ubistva osuđena su dva napadača dok su, sedam godina kasnije, nalogodavci još nepoznati javnosti. “Treba samo pitati Tužilaštvo kada će pokušati da otkriju nalogodavce. Koliko im vremena treba da skupe hrabrosti za tako nešto?”, više za sebe postavlja pitanje Kovačević, jer od sistema ništa ne očekuje. Kovačević- Nepodnošljiv je život među Ćacijima “Situacija je takva da oni koji slobodno misle, slobodno govore, istražuju i objavljuju istinu i činjenice od javnog značaja jedva preživljavaju, jer skupo plaćaju tu svoju slobodu. Oni koji su odabrali da se bave nekakvim hibridnim novinarstvom u kojem će samo prenositi stavove i izjave zvaničnika bez propitivanja i kritike, čak uz promociju određenih politika žive odlično, hvale se novom tehnikom kupljenom za svoje internet televizije, hvale se gledanošću i čitanošću. Situacija je takva da oni koji koriste novinarstvo kao paravan za sticanje novca, i promociju raznih interesa žive odlično, dok ljudi koji se istinski bave novinarstvom svaki prvi čekaju sa nestrpljenjem“, smatra Kovačević i dodaje: “Situacija je takva da to ljudi u RS i BiH, očigledno, i žele jer im je više stalo do videa Vlada Đajića na koridi ili Draška Stanivukovića u kupaćim gaćama u vodi nego do tekstova koji otkrivaju istinu i pokazuju stvarno stanje stvari. A da nemaš problema u novinarstvu jednostavno ne treba da se baviš novinarstvom. Jer u ovoj zemlji i u društvima kao što je naše uvijek problem imaju oni koji izvještavaju o kriminalu i oni koji ne mogu da ćute. Nemaju problem kriminalci. Zato iz ove zemlje ko je imalo pametan nastoji da ode. Jer ne može da podnese ovakav život. Život sa Ćacijima oko sebe”, objašnjava novinar Vladimir Kovačević. Dodaje da je pritisak svakodnevan i da čovek, ako je ozbiljan novinar ovde, mora da nauči da se nosi sa tim. “Jednostavno shvatiš da si javna ličnost i da ljudi o tvom poslu znaju sve. Nije to uvijek prijatno i to često povlači neke druge stvari kao što su izbjegavanje nekih situacija koje “obični” ljudi najnormalnije doživljavaju. Veći je samopritisak jer shvatite da ne želite da idete u neke lokale jer vam se gadi to što znate ko ih drži. Dok vaši prijatelji, rođaci tome ne pridaju nikakvu pažnju. Onda shvatite da su mnogo srećniji. Sa druge strane za ogromnu žrtvu koju podnose novinari nema adekvatne “nagrade”. Plate su užasne, iako vlada drugačije mišljenje. Poražavajuće je kada vidite koliko zarađuju neki ljudi oko vas baveći se, uslovno rečeno, malim poslovima. Više zarađuju konobari, trgovački putnici, radnici u marketima. To je poražavajuće za ovo društvo. Doduše ovdje više zarađuju policajci sa srednjom školom od profesora i doktora tako da ništa nije čudno.
Saša Leković: Jedini odgovor novinara na gušenje medijskih sloboda je vlastita sloboda da budu novinari
Svjetski je trend da je u medijima generalno sve manje novinarstva. U našim krajevima još samo nedostaju masovna zatvaranja i premlaćivanja, pa i ubijanja onih novinara koji se još uvijek bave novinarstvom. Iako su se pojedinačni slučajevi već dešavali. Razgovarao: Miljan Kovač Mada su napadi, prijetnje, pritisci na novinare, odavno svakodnevnica ove profesije, najmanje se moglo očekivati da će se stanje medijskih sloboda u balkanskim državama, koje teže ka evropskim integracijama, umjesto da se popravlja dodatno pogoršavati. Upravo tome smo svjedoci proteklih nekoliklo godina u Bosni i Hercegovini. Stanje medijskih sloboda je posebno složeno u Republici Srpskoj, gdje entitetska vlast sistametski pokušava ućutkati istraživačke medije. Nakon što su prije dvije godine u krivični zakon ovog entiteta unesene izmjene kojima se kleveta proglašava krivičnim djelom, predloženo je ili je u fazi usvajanja još niz zakonskih rješenja, koja direktno ili indirektno predstavljaju udar na medijske slobode. Istovremeno, novinari su svakodnevna meta kako političkih moćnika, tako i onih „s druge strane zakona“, opet prečesto povezanih s politikom. Poražavajuće je što stanje nije mnogo bolje ni u susjednim državama, uključujući i Hrvatsku koja je članica EU. Istraživački novinar iz Hrvatske Saša Leković, koji sarađuje s novinarima i medijima širom regiona, kaže da se od Evropskih integracija u ovom pitanju nije ni moglo previše očekivati, jer je odgovornost ipak na domaćim političarima. IMPULS: Jesu li naša društva svjesna značaja istraživačkog novinarstva i šta bi se moglo izroditi kao posljedica ovih pritisaka i pokušaja gušenja medijskih sloboda? Saša Leković: Govoriti o društvu kao kompaktnoj skupini, kad je riječ o konkretnom značaju istraživačkog novinarstva, realno nije moguće. U regiji je konstantno na djelu prije svega politička shizofrenija u državama slabe demokratske tradicije i prakse. Korupcija je praktično uobičajen način funkcioniranja, na izborima pobjeđuju autokrati i nacionalisti. Društva se vrte oko tih ‘vrijednosti’ kao oko svoje osi. Naravno da u društvu ima onih koji su svjesni značaja istraživačkog novinarstva. Ali kao u vicu možemo ih podijeliti na dvije grupe. U jednoj su oni koji zbog toga što su svjesni značaja istraživačkog novinarstva žele da ono jača, ali nemaju moć da u tome pomognu. U drugoj grupi su oni koji imaju moć i s obzirom na to da znaju koliki je značaj istraživačkog novinarstva, koriste tu moć da istraživačko novinarstvo onemoguće ili barem marginaliziraju njegov doseg. A da bi vic (koji je zapravo u ovom slučaju okrutna istina) imao potpunu strukturu, imamo i uvjetno rečeno treću grupu. To su oni koji nemaju pojma i ne zanima ih koja je razlika između ozbiljnog istraživačkog novinarstva i takozvanog istraživačkog novinarstva koje je u stvari njima zabavna proizvodnja skandala, koja u biti čak i nije novinarstvo. Dakle, na pitanje što bi se moglo izroditi kao posljedica pritisaka i pokušaja gušenja medijskih sloboda odgovor je: Gotovo sve se već dogodilo. Ružno, loše i opasno. A sad to još stavite u okvir činjenice da je svjetski trend da je u medijima generalno sve manje novinarstva. U našim krajevima još samo nedostaju masovna zatvaranja i premlaćivanja, pa i ubijanja onih novinara koji se još uvijek bave novinarstvom. Iako su se pojedinačni slučajevi već dešavali. Koliko je napredak istraživačkog novinarstva u razotkrivanju kriminalnih i korupcionaških afera, u odnosu na raniji period, uticao na reakciju onih koji pokušavaju ućutkati medije i novinare? Zbog rečenog u prethodnom odgovoru, moćnici dijelom ignoriraju otkrića istraživačkih novinara. Ako netko čije nezakonito ili po vlast bilo kakvo drugo neugodno ponašanje novinari otkriju nakon toga bude sankcioniran to se najčešće vlast u javnosti prikaže tako da se novinarima uskrati priznanje, a izmisle se drugi razlozi političke degradacije ili postupanja represivnih organa. Drugi ‘strateški pravac’ otupljivanja snage istraživačkog novinarstva je pojačana represija prema novinarima. Poznati su modeli ‘bildanje’ zakonskih propisa usmjerenih na prijetnju novinarima zbog njihove aktivnosti kao i gomilanje SLAPP tužbi (strateških tužbi protiv djelovanja javnosti). Mnoge afere koje su medijski razotkrivene, nisu dobile svoje sudske epiloge, da li je to dodatno ohrabrilo napade i pritiske na novinare? Najkraći i najtočniji odgovor je – DA. Zbog čega je tako, jasno je iz prethodnih odgovora. Izraženi su pritisci i napadi na novinare svuda na zapadnom Balkanu, u državama koje teže ulasku u EU, ali i u Hrvatskoj koja je članica EU, istovremeno se ne vidi ni konkretnija podrška evropskih institucija, posebno ne u vidu pritiska, a svjedoci smo da su napadači na medije često prihvaćeni kao evropski partneri. Kako to možemo tumačiti? Stara je i već ofucana izreka da je politika kurva. Ali pritom je neminovno dodati da je politika vrlo često moralno krajnje izopačena kurva (uz ispriku prostitutkama što ih se uopće spominje u tako toksičnom kontekstu). Kad je Hrvatska bila na korak do ulaska u EU (ušla je 2012.) na velikom medijskom skupu u Rumunjskoj sam rekao da nakon ulaska u EU u Hrvatskoj istraživačko novinarstvo, kao niti novinarstvo općenito, neće biti u boljem položaju nego što je bilo u tom trenutku. Predstavnici EU institucija su se naljutili na te moje riječi, a i kolege novinari su me gledali s čuđenjem. Vrijeme je pokazalo da sam bio u pravu. Obaveze potpisane u pristupnoj fazi kasnije su ‘odrađivane’ nevoljko, vlasti su ih ignorirale i radile ‘po svome’. Tako je i danas. Jedno su opće deklaracije, načelne primjedbe i ‘mahanje prstom’, kad država članica EU učini nešto tog trenutka politički neugodno za EU, a nešto potpuno drugo je dosljedno inzistiranje na dogovorenom i potpisanom. Ali da ne bude zabune, nitko iz EU institucija niti jednoj državi ne brani da funkcionira na najbolji mogući način. Dakle, vlast u svakoj državi može sama učiniti sve najbolje za razvoj i zaštitu istraživačkog novinarstva ako to želi, ali ako ga opstruira ne treba očekivati da će EU institucije učiniti išta više od dijeljenja javnih ‘packi’. Kakav bi trebalo da bude odgovor novinara na pokušaje gušenje medijskih sloboda? Novinarski. U teoriji to je vrlo jednostavno. Novinari bi trebali samo beskompromisno raditi svoj posao. To je najviše što mi novinari možemo, ali ujedno i najmanje što moramo. U praksi – ima novinara i ‘novinara’, dok su urednici često produžena ruka vlasnika medija, umjesto prvih među jednakima u redakcijama; u
Lopare mogu i drugačije: Dođite na mini-sajam eTrafike
U subotu, 31. maja, od 18 časova, sala Centra za kulturu i informisanje u Loparama će biti mjesto dobre energije i prije svega dobrih ljudi! Upravo ovdje, portal eTrafika organizuje izložbu fotografija, promociju časopisa i mini-sajam povodom završetka projekta “Može i drugačije”. Događaj je otvoren za javnost, a posjetioci će moći da vide fotografije koje su naši mladi novinari snimili na terenu, dobiju besplatan primjerak časopisa, ali i lično razgovaraju sa njihovim sagovornicima. “Izlagači na sajmu su zapravo ljudi o kojima smo pisali posljednjih mjeseci. Oni su sportisti, mali preduzetnici, aktivisti, umjetnici…. Svako od njih će uživo predstaviti svoj rad publici, a posjetioci mogu da upoznaju zaista zanimljive ljude”, govori urednica portala eTrafika, Vanja Stokić. Na sajmu će se predstaviti 16 izlagača iz Lopara, Ugljevika, Teočaka, Zvornika, Tuzle, Živinica i Banovića. Oni će donijeti svoje prirodne kreme, sapune, nakit, narodne nošnje, knjige, medalje i pehare, muzičke albume… Upravo o njima su naši mladi novinari pisali za rubriku “Može i drugačije“, tokom posljednjih sedam mjeseci. Radi se o ljudima koji u svojim sredinama postižu zapažene rezultate iz različitih oblasti. Zato vas pozivamo da nam se pridružite u subotu, 31. maja, u 18 časova u Centru za kulturu i informisanje Lopare.
Saradnja istraživačkih novinara- kriminal i korupcija prevazilaze međunarodne granice
Prostor slobode u Bosni i Hercegovini, posebno u Republici Srpskoj, posljednih godina sve je uži. Javnim obračunima sa neistomišljenicima, prijetnjama, psovkama, ali i usvajanjem represivnih zakona vlasti planski ućutkavaju kritičke glasove. Piše: Sanja Vasković/Spin.info Bosna i Hercegovina spada u red najkorumpiranijih država u svijetu, a kako su političari često glavni akteri korupcionaških afera, ni ne čudi zašto žele zaustaviti sve ono koji misle i žele o tome misliti, pisati i javno govoriti. Procjene su da korupcija u javnim nabavkama „pojede“ milijardu maraka. Budući da istraga čiji su epilog osuđujuće presude gotovo i da nema, jedina kazna za one koji kradu milijarde javnog novca je javna kritika i novinarski tekstovi koji upozoravaju na nepravilnosti i nezakonitosti. Mnoge zloupotrebe prođu nekažnjeno, ali ne i nezapaženo zahvaljujući medijima, zviždačima i kritičarima. To iritira političke elite koje bi da se o njihovim nezakonitim radnjama ne priča, ne razmišlja, ali najbitnije ne piše. Treba se podsjetiti izjave i nekadašnje glavne tužiteljke Tužilaštva BiH Gordane Tadić koja je medije pozvala da ne izvještavaju o korupciji nego da je prijave Tužilaštvu. I ministar u Vladi Federacije Adnan Delić ne voli kada novinari puno znaju i o tome pišu, pa je tražio od policije da sazna ko su novinarski izvori za priču o dodjeli novca iz ministarstva kojim upravlja. Niko u borbi protiv slobodne misli i govora nije otišao daleko kao Narodna skupština Republike Srpske. Kriminalizovali su klevetu te usvojili zakon o stranim agentima. U ovakvom okruženju ključna je uloga nezavisnih medija, čuvara demokratskih vrijednosti u režimu koji ubrzano korača ka autokratiji. Uprkos brojnim izazovima i teretu koji nose novinari u BiH, oni ne odustaju i iz godine u godinu rade pod sve većim rizikom, posljedično i stresom. Protiv sebe imaju političare, zakone, često i policiju. No, u borbi za pravdenije društvo nisu sami. I problemi napada na slobodno novinarstvo nisu specifični samo za BiH. Sa sličnim problemima suočavaju se kolege iz Evrope i svijeta. Zbog toga se, kada zajedno rade na istraživačkim pričama, novinari iz BiH i ostatka svijeta i BiH, razumiju. Jasno je, kriminal i korupcija ne poznaju granice. Često su slučajevi koje smatramo lokalnim samo djelić globalnog poblema. Zbog toga saradnja sa internacionalnim novinarima svakom takvom slučaju potencijalno daje jednu novu perspektivu ili objašnjava poblem u širem kontekstu. Novinarima u BiH potrebna je međunarodna podrška Christian Elia, novinar iz Italije, javnosti je prenosio priče iz četrdeset zemalja širom svijeta, koje su objavljivali brojni međunarodni mediji. Riječ je uglavnom o zemljama zahvaćenih sukobima. Već 25 godina Christian, između ostalog, radi i u Bosni i Hercegovini. Njegove priče sada su sa fokusom na korupciju i eksploatacija prirodnih dobara kao gorućim problemima u BiH. Christian razumije izazove i probleme kolege u Bosni i Hercegovini. Za SPIN Info kaže da u ovoj državi postoji hrabar i kompetentan novinarski kadar, ali situacija u kojoj kolege rade je kompleksna. Kvalitetnim novinarima je teško osigurati ekonomsku održivost koja im omogućava da rade slobodno i bezbjedno. “Vlasništvo nad nevladinim medijima je često vrlo nejasno, a institucionalni mediji – sa svih strana – podložni su značajnom političkom pritisku. Onima koji uspiju da se bave dobrim novinarstvom, a ima ih mnogo, potrebna je međunarodna podrška i jaka mreža kolega u inostranstvu da bi nastavili svoj posao”, kaže Cristian. Dodaje da sa stanovišta odnosa Vlade i toksičnih, odnosno štetnih narativa postoje brojne sličnosti između Italije i Bosne i Hercegovine. “Tema se može promijeniti, ali ‘sistem’ je vrlo sličan i predstavlja problem koji ponekad sprječava efikasno suzbijanje širenja lažnih vijesti”. Da dobre istraživačke teme ne poznaju granice pokazuje primjer novinarke iz Holandije, Ingrid Gercama, koja je u saradnji sa kolegama iz Bosne i Hercegovine, autor brojnih priča fokusiranih prvenstveno na ekološki kriminal. “Saradnja sa kolegama preko granica jača tačnost i dubinu mog izvještavanja. Pomaže u provjeravanju činjenica, širenju perspektive i zaštiti od dezinformacija i propagande. Nijedan novinar ne može sam otkriti potpunu sliku – zajednički rad osigurava da je priča i snažna i odgovorna”, priča nam Ingrid. Podrška kolega iz BiH, za ovu novinarku, bila je neprocjenjiva. “Pomogli su mi da se krećem kroz složene političke i administrativne sisteme zemlje, dobijem pristup ključnim dokumentima i informacijama i izbjegnem gubljenje vremena na beskorisne ili pogrešno usmjerene izvore. Zaista uživam u radu sa novinarima iz Bosne — ne samo zbog njihovog profesionalizma i uvida, već i zbog toga što imaju, naravno, najoštriji crni humor u regionu”. Pored odlične saradnje sa portalom eTrafika iz Banje Luke, Ingrid je sarađivala i sa Naratoriumom iz Sarajeva. Rezultat jedne takve saradnje je i nagrada za najbolju istraživačku priču o krađi šume koju je napisala zajedno sa koleginicom Alenom Beširević. Nagradu je prošle godine dodijelio Centar za razvoj analize i medija iz Sarajeva. “Nagrada za tekst ‘Prevare iz mračne šume’ za koji smo kolegica Ingrid i ja dobile nagradu za najbolja istraživanja o korupciji ustvari je pokazatelj našeg odnosa spram novinarstva i posla. Pokazatelj je da mi novinarstvo vidimo i doživljavao na isti ili sličan način i da se naše profesionalne sposobnosti podudaraju i nadopunjuju. Ništa manje uspješne nisu bile ni ostale piče koje su nastale iz iste istrage na kojoj je radilo pet novinara i novinarki”, kaže Alena Beširević, novinarka Naratorijuma, za SPIN Info. Saradnja sa novinarima pruža priliku za razmjenu iskustava, saznanja o novim korisnim alatima i metodama kojim se služe novinari. Osim ovih vrlo očitih benefita koje ovakve saradnje imaju, tu su i druge prednosti poput izgradnje povjerenja i podrške. “Ono što za mene također bilo važno i što sam shvatila radeći na terenu u sigurnosno osjetljivim situacijama jeste da strani novinari u takvim situacijama mogu da budu jedna vrsta sigunosne mreže. Pošto se u državama poput BIH novinari suočavaju sa prijetnjama i drugim pritiscima strani novinari imaju važnu ulogu u zaštiti”, naglaša Alena. Međunarodna saradnja i uzajamna podrška izuzetno značajni Saradnja novinara iz BiH sa kolegama iz regiona i svijeta, u slučaju istraživačkog medija, Balkanska istraživačka mreža Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) , rezultovala je značajnim istraživakim pričama na otkrivanju korupcije. BIRN BiH je u zadnjih dvije godine uradio preko 15 istraživačkih priča koje imaju međunarodni element. Medijske ekipe ostvarile su odličnu
Umbrella: Nacrt zakona u Brčko distriktu mora garantovati pravo na žalbu i pristup informacijama
Sarajevo, 21.05.2025. godine – Udruženje „Umbrella“, koje okuplja 13 istraživačkih neprofitnih medija, izražava duboku zabrinutost povodom nacrta Zakona o slobodi pristupa informacijama u Brčko distriktu BiH, koji je trenutno u fazi javne rasprave. Predloženi tekst zakona, umjesto da unaprijedi postojeće standarde transparentnosti i odgovornosti javnih institucija, sadrži odredbe koje bi mogle ozbiljno ugroziti pravo građana na pristup informacijama od javnog značaja. Posebno ističemo problematičnu odredbu koja onemogućava građanima pravo na žalbu u slučaju odbijanja pristupa informacijama. Ovakvo ograničenje je u suprotnosti s temeljnim principima demokratskog društva i predstavlja korak unazad u pogledu zaštite ljudskih prava i sloboda. Pravo na pristup informacijama je ključno za osiguranje transparentnosti rada javnih institucija, borbu protiv korupcije i omogućavanje građanima da aktivno učestvuju u donošenju odluka koje ih se tiču. Također, zabrinjavajuće je što nacrt zakona ne predviđa jasne mehanizme za test javnog interesa, što bi omogućilo institucijama da proizvoljno odbijaju zahtjeve za pristup informacijama, pozivajući se na neprecizno definisane razloge. Ovo otvara prostor za zloupotrebe i dodatno narušava povjerenje građana u institucije vlasti. Dodatno, upozoravamo da bi usvajanje ovakvog zakonskog rješenja dovelo do nesklada i pravne nesigurnosti, budući da bi bio u direktnoj suprotnosti sa zakonima koji regulišu slobodu pristupa informacijama na nivou Bosne i Hercegovine, Republike Srpske i Federacije BiH, koji svi prepoznaju pravo na žalbu kao temeljno procesno pravo građana. Udruženje „Umbrella“ poziva vlasti Brčko distrikta BiH da preispitaju predloženi nacrt zakona i u njegovu izradu uključe predstavnike civilnog društva, medija i stručne javnosti. Neophodno je osigurati da zakon bude u skladu s međunarodnim standardima i najboljim praksama u oblasti slobode pristupa informacijama, te da garantuje efikasne mehanizme zaštite ovog prava. Ukoliko se nacrt zakona usvoji u sadašnjem obliku, to bi predstavljalo ozbiljan korak unazad u pogledu transparentnosti i odgovornosti javnih institucija u Brčko distriktu BiH. Stoga apelujemo na zakonodavce da uvaže primjedbe i prijedloge stručne i šire javnosti, te da osiguraju donošenje zakona koji će zaista služiti interesima građana i jačanju demokratskih procesa. Udruženje „Umbrella“ ostaje posvećeno promociji i zaštiti prava na pristup informacijama, te će nastaviti aktivno pratiti dalji razvoj situacije i u skladu sa tim preduzimati odgovarajuće aktivnosti. Inforadar.ba, Interview.ba, Impulsportal.net, Spin-portal.info, eTrafika.net, Gerila.info, Direkt-portal.com, Capital.ba, Hercegovina.info, Infoveza.com, Tačno.net, Fokus.ba, Žurna
Postavljaćemo pitanja dok smo živi
Radeći svoj posao, novinari u Bosni i Hercegovini svakog dana nailaze na različite prepreke. Jedna od najčešćih su institucije i sakrivanje informacija. Iako su po Zakonu o slobodi pristupa informacijama (ZoSPI), informacije javne i svako ima pravo na njih, ljudi u institucijama često odlučuju da taj zakon prekrše. Slučajevi navedeni u ovom videu nisu izolovani. Uskraćivanjem informacija novinarima, institucije uskraćuju informacije građanima. Izvor: eTrafika.net
POZIV NOVINARIMA I REDAKCIJAMA: Prijavite se za izbor najboljeg novinarskog istraživanja o korupciji
Centar za razvoj medija i analize poziva novinare i medijske kuće da se u periodu od 12.maja do 12. juna 2025. godine prijave na konkurs za najbolje novinarsko istraživanje o korupciji. Konkurs je otvoren za sve novinare i medije sa sjedištem u Bosni i Hercegovini, a birat će se najbolje novinarsko istraživanje o korupciji objavljeno u štampanim i online medijima ili emitovano u programu televizijskih stanica ili emitovano u programu radijskih stanica u Bosni i Hercegovini. Prijavljeni radovi moraju biti istraživačke priče objavljene u nekom od bh. medija u periodu od 1. maja 2024. godine do 11. maja 2025. godine. Novinarska istraživanja o korupciji mogu predlagati medijske kuće, novinske agencije, urednici svih medija ili sami novinari/autori. Prijedloge možete poslati elektronskim putem na zvaničnu adresu [email protected] sa naznakom Izbor za najbolje novinarsko istraživanje o korupciji. Audio i video izvještaje možete poslati putem WeTransfera. Ukoliko su prilozi objavljeni na You Tube kanalu medija, dovoljno je poslati link. Centar za razvoj medija i analize nastavlja tradiciju izbora najboljih istraživačkih medijskih sadržaja i promociju istraživačkog novinarstva više od deset godina. Za više informacija, kontaktirajte nas putem e-maila [email protected] (zurnal.info)
Vlada HNŽ financira portal iz Sarajeva, a Vlada HBŽ uvjetuje da se prati njihov rad
Prema jednom od ranijih istraživanja Centra za razvoj medija i analize, institucije vlasti na svim razinama u Bosni i Hercegovini godišnje izdvajaju oko 30 milijuna konvertibilnih maraka za financiranje medija. Od tog iznosa, približno 1,5 milijuna KM troši se na objavljivanje oglasa, javnih poziva i natječaja. Dodatnih više od pet milijuna maraka odlazi na angažiranje medija koji prate rad općinskih vlasti, izrađuju kronike događanja ili sudjeluju u drugim oblicima promocije. Gotovo tri četvrtine svih sredstava namijenjenih za medije usmjerava se na javne medije, uključujući entitetske novinske agencije FENA i SRNA te televizijske servise FTV i RTRS. županijske i općinske vlasti u Federaciji BiH oko 80 posto svog medijskog proračuna troše na izravno financiranje lokalnih javnih medija. U Republici Srpskoj općinske vlasti za iste svrhe izdvajaju oko 60 posto raspoloživih sredstava. Preostali dio proračuna koristi se za različite promotivne i oglašivačke aktivnosti putem ugovorâ. Većina lokalnih javnih televizijskih postaja koje se financiraju iz proračuna posluje s gubitkom. Ipak, to ne utječe na razinu izdvajanja – naprotiv, u pojedinim slučajevima ona se čak i povećavaju. Sredstva koja ti mediji dobivaju najčešće su nepovratna, a tijela vlasti pritom uglavnom nemaju nikakav prihod od njihova poslovanja. Neki javni mediji financiraju se iz više različitih proračuna na temelju ugovora o osnivanju, dok se određeni privatni mediji sufinanciraju iz proračuna općina zbog suvlasničkog udjela lokalnih vlasti u tim medijima. Građane Mostara pitali smo smatraju li da lokalne, županijske, federalne ili državne vlasti trebaju financirati medije. Vlada HNŽ-a prošle godine obznanila je kako podupiru ukupno 29 medija “mješovite nacionalne vlasničke strukture”, koji objavljuju sadržaj na jezicima sva tri konstitutivna naroda. Ukupan iznos raspodijeljenih sredstava iznosi 220.000 KM. Nisu bili jasni kriteriji dodjele potpora, a činjenica je da su izostavljeni najčitaniji županijski mediji. U isto vrijeme, sredstva su dodijeljena i medijima bez jasno istaknutih podataka o vlasništvu, bez registriranih novinara ili impressuma, a dio njih se bavi isključivo kopiranjem tuđih sadržaja i političkom promocijom. Na tom popisu Vladi bliskih medija našao se i medij Vijesti.ba koji je u vlasništvu Radio M d. o. o., a prema svim javno dostupnim podacima riječ je o mediju sa sjedištem u Sarajevu bez redakcije i novinara na području Hercegovačko-neretvanske županije. Iz Vlade HNŽ nisu odgovorili na naše upite koja jedinica lokalne samouprave je predložila ovaj medij, a nije ih priječio ni zakonski propisan rok u kojem nam trebaju odgovoriti. Za nagradu više ne dobivamo na službeni redakcijski mail izvješća Vlade. Vlada HNŽ reagirala je nakon objave nepotpunog popisa medija koji su dobili financijsku potporu radu medijskih kuća. Popis koji je objavljen na portalu Istina.media, a koji je preuzeo i portal… Odgovor zastupniku Vasilju Mirko Vasilj, HRS-ov zastupnik u Skupštini HNŽ tražio je od Vlade HNŽ podatke o preciznim kriterijima za dodjelu sredstava medijskim kućama za 2024. godinu. “Sukladno traženom, obavještavamo Vas da su sredstva u iznosu od 220.000,00 KM utrošena za potporu medijskim kućama na temelju prijedloga pojedinih jedinica lokalne samouprave, kao i na temelju pojedinačnih zahtjeva, uz poštivanje kriterija navedenih u Točki II Odluke o načinu utroška novčanih sredstava utvrđenih Proračunom HNŽ-a za 2024. godinu”, stoji u obrazloženju Ministarstva znanosti, prosvjete, kulture i sporta koje potpisuje ministar Adnan Velagić. Vasiljev stranački kolega Slavko Zovko iz mostarskog ogranka na sjednici Gradskog vijeća Grada Mostara tražio je obustavu financiranja medija Mostarski.ba i Mostarska panorama zbog permanentnog subjektivnog izvještavanja i informiranja javnosti. Za razliku od Vlade HNŽ, Vlada Hercegbosanske županije izričitima je u svojim uvjetima. Objavljen je javni poziv za dodjelu sredstava iz Proračuna za 2025. godinu za projekte javnog informiranja od općeg interesa. Financijska podrška bit će usmjerena prema lokalnim medijima koji izvještavaju o radu Vlade i županijskih institucija, promiču pravo na pristup informacijama te doprinose razvoju gospodarskih, kulturnih, obrazovnih i društvenih tema važnih za građane HBŽ-a. Na natječaj se mogu prijaviti registrirani mediji – tiskani, radijski, televizijski i elektronički – koji djeluju na području županije i ispunjavaju uvjete propisane Javnim pozivom. Novinarke Nermina Voloder i Sanela Hodžić u svom istraživanju pisale su o kriznim i političkim osjetljivim situacijama. “U kriznim i politički osjetljivim situacijama, javni mediji u Bosni i Hercegovini često ne uspijevaju ispuniti svoju osnovnu zadaću – služenje javnom interesu. Primjeri iz proteklih godina ukazuju na jasne političke utjecaje na uređivačku politiku. Tijekom masovnih građanskih prosvjeda u Tuzli 2014. godine, lokalna kantonalna televizija odlučila je uopće ne izvještavati o događajima, iako su se odnosili na ključna društvena pitanja. Odluka je obrazložena “neutralnošću”, no u javnosti je doživljena kao znak političkog pritiska. Slično je bilo i tijekom lokalnih izbora 2016. godine. Televizija Kantona Sarajevo, financirana iz kantonalnog proračuna, dominantno je izvještavala o uspjesima vladajuće stranke, zanemarujući propuste vlasti i izostavljajući stavove oporbe. U jednoj središnjoj informativnoj emisiji premijer Kantona Sarajevo dobio je čak 15 minuta za razne teme – od fiskalne politike do obnove infrastrukture. U Goraždu, RTV Bosanskopodrinjskog kantona koristila je sličan obrazac – načelnik Općine Goražde tijekom kampanje pojavljivao se u gotovo svim prilozima dnevnika, često u promotivnom tonu. U jednoj emisiji prikazan je tri puta kako presijeca vrpce i jednom igra tenis s ministrom”, stoji u dijelu njihovog rada. Mediji u Europskoj uniji Profesor Milan Živković u svojom znanstvenom radu dotaknuo se financiranja medija u Europskoj uniji. Kako je naveo, u Europskoj uniji javno financiranje medija smatra se ključnim za očuvanje slobode izražavanja, pluralizma te kulturne i jezične raznolikosti. Iako potpore podliježu pravilima tržišnog natjecanja, Europska komisija ih ispituje samo kada mogu utjecati na konkurenciju među državama članicama, dok se potpore unutar jedne zemlje – osobito za kulturne i medijske sadržaje – u pravilu dopuštaju. Državne potpore mogu uključivati razne oblike pomoći, poput bespovratnih sredstava, subvencija kamata, poreznih olakšica, zajmova ili otpisa dugova. Poseban status imaju projekti koji se odnose na promociju kulture i očuvanje baštine. Na temelju Ugovora o EU, Komisija kroz programe poput Kreativna Europa sustavno podupire medijske i audiovizualne sadržaje. Agencija EACEA provodi financiranje televizijskih projekata, a jasno definirani kriteriji omogućuju transparentnu raspodjelu sredstava. Iako EU tradicionalno ne promiče izravne državne potpore, one su se nakon gospodarske krize 2008. počele fleksibilnije tumačiti, osobito u pogledu financiranja javnih servisa i ostalih usluga od općeg ekonomskog interesa. Također, uvedena je tzv. “de minimis” potpora male vrijednosti do 200.000 eura