Postavljaćemo pitanja dok smo živi
Radeći svoj posao, novinari u Bosni i Hercegovini svakog dana nailaze na različite prepreke. Jedna od najčešćih su institucije i sakrivanje informacija. Iako su po Zakonu o slobodi pristupa informacijama (ZoSPI), informacije javne i svako ima pravo na njih, ljudi u institucijama često odlučuju da taj zakon prekrše. Slučajevi navedeni u ovom videu nisu izolovani. Uskraćivanjem informacija novinarima, institucije uskraćuju informacije građanima. Izvor: eTrafika.net
POZIV NOVINARIMA I REDAKCIJAMA: Prijavite se za izbor najboljeg novinarskog istraživanja o korupciji
Centar za razvoj medija i analize poziva novinare i medijske kuće da se u periodu od 12.maja do 12. juna 2025. godine prijave na konkurs za najbolje novinarsko istraživanje o korupciji. Konkurs je otvoren za sve novinare i medije sa sjedištem u Bosni i Hercegovini, a birat će se najbolje novinarsko istraživanje o korupciji objavljeno u štampanim i online medijima ili emitovano u programu televizijskih stanica ili emitovano u programu radijskih stanica u Bosni i Hercegovini. Prijavljeni radovi moraju biti istraživačke priče objavljene u nekom od bh. medija u periodu od 1. maja 2024. godine do 11. maja 2025. godine. Novinarska istraživanja o korupciji mogu predlagati medijske kuće, novinske agencije, urednici svih medija ili sami novinari/autori. Prijedloge možete poslati elektronskim putem na zvaničnu adresu [email protected] sa naznakom Izbor za najbolje novinarsko istraživanje o korupciji. Audio i video izvještaje možete poslati putem WeTransfera. Ukoliko su prilozi objavljeni na You Tube kanalu medija, dovoljno je poslati link. Centar za razvoj medija i analize nastavlja tradiciju izbora najboljih istraživačkih medijskih sadržaja i promociju istraživačkog novinarstva više od deset godina. Za više informacija, kontaktirajte nas putem e-maila [email protected] (zurnal.info)
Vlada HNŽ financira portal iz Sarajeva, a Vlada HBŽ uvjetuje da se prati njihov rad
Prema jednom od ranijih istraživanja Centra za razvoj medija i analize, institucije vlasti na svim razinama u Bosni i Hercegovini godišnje izdvajaju oko 30 milijuna konvertibilnih maraka za financiranje medija. Od tog iznosa, približno 1,5 milijuna KM troši se na objavljivanje oglasa, javnih poziva i natječaja. Dodatnih više od pet milijuna maraka odlazi na angažiranje medija koji prate rad općinskih vlasti, izrađuju kronike događanja ili sudjeluju u drugim oblicima promocije. Gotovo tri četvrtine svih sredstava namijenjenih za medije usmjerava se na javne medije, uključujući entitetske novinske agencije FENA i SRNA te televizijske servise FTV i RTRS. županijske i općinske vlasti u Federaciji BiH oko 80 posto svog medijskog proračuna troše na izravno financiranje lokalnih javnih medija. U Republici Srpskoj općinske vlasti za iste svrhe izdvajaju oko 60 posto raspoloživih sredstava. Preostali dio proračuna koristi se za različite promotivne i oglašivačke aktivnosti putem ugovorâ. Većina lokalnih javnih televizijskih postaja koje se financiraju iz proračuna posluje s gubitkom. Ipak, to ne utječe na razinu izdvajanja – naprotiv, u pojedinim slučajevima ona se čak i povećavaju. Sredstva koja ti mediji dobivaju najčešće su nepovratna, a tijela vlasti pritom uglavnom nemaju nikakav prihod od njihova poslovanja. Neki javni mediji financiraju se iz više različitih proračuna na temelju ugovora o osnivanju, dok se određeni privatni mediji sufinanciraju iz proračuna općina zbog suvlasničkog udjela lokalnih vlasti u tim medijima. Građane Mostara pitali smo smatraju li da lokalne, županijske, federalne ili državne vlasti trebaju financirati medije. Vlada HNŽ-a prošle godine obznanila je kako podupiru ukupno 29 medija “mješovite nacionalne vlasničke strukture”, koji objavljuju sadržaj na jezicima sva tri konstitutivna naroda. Ukupan iznos raspodijeljenih sredstava iznosi 220.000 KM. Nisu bili jasni kriteriji dodjele potpora, a činjenica je da su izostavljeni najčitaniji županijski mediji. U isto vrijeme, sredstva su dodijeljena i medijima bez jasno istaknutih podataka o vlasništvu, bez registriranih novinara ili impressuma, a dio njih se bavi isključivo kopiranjem tuđih sadržaja i političkom promocijom. Na tom popisu Vladi bliskih medija našao se i medij Vijesti.ba koji je u vlasništvu Radio M d. o. o., a prema svim javno dostupnim podacima riječ je o mediju sa sjedištem u Sarajevu bez redakcije i novinara na području Hercegovačko-neretvanske županije. Iz Vlade HNŽ nisu odgovorili na naše upite koja jedinica lokalne samouprave je predložila ovaj medij, a nije ih priječio ni zakonski propisan rok u kojem nam trebaju odgovoriti. Za nagradu više ne dobivamo na službeni redakcijski mail izvješća Vlade. Vlada HNŽ reagirala je nakon objave nepotpunog popisa medija koji su dobili financijsku potporu radu medijskih kuća. Popis koji je objavljen na portalu Istina.media, a koji je preuzeo i portal… Odgovor zastupniku Vasilju Mirko Vasilj, HRS-ov zastupnik u Skupštini HNŽ tražio je od Vlade HNŽ podatke o preciznim kriterijima za dodjelu sredstava medijskim kućama za 2024. godinu. “Sukladno traženom, obavještavamo Vas da su sredstva u iznosu od 220.000,00 KM utrošena za potporu medijskim kućama na temelju prijedloga pojedinih jedinica lokalne samouprave, kao i na temelju pojedinačnih zahtjeva, uz poštivanje kriterija navedenih u Točki II Odluke o načinu utroška novčanih sredstava utvrđenih Proračunom HNŽ-a za 2024. godinu”, stoji u obrazloženju Ministarstva znanosti, prosvjete, kulture i sporta koje potpisuje ministar Adnan Velagić. Vasiljev stranački kolega Slavko Zovko iz mostarskog ogranka na sjednici Gradskog vijeća Grada Mostara tražio je obustavu financiranja medija Mostarski.ba i Mostarska panorama zbog permanentnog subjektivnog izvještavanja i informiranja javnosti. Za razliku od Vlade HNŽ, Vlada Hercegbosanske županije izričitima je u svojim uvjetima. Objavljen je javni poziv za dodjelu sredstava iz Proračuna za 2025. godinu za projekte javnog informiranja od općeg interesa. Financijska podrška bit će usmjerena prema lokalnim medijima koji izvještavaju o radu Vlade i županijskih institucija, promiču pravo na pristup informacijama te doprinose razvoju gospodarskih, kulturnih, obrazovnih i društvenih tema važnih za građane HBŽ-a. Na natječaj se mogu prijaviti registrirani mediji – tiskani, radijski, televizijski i elektronički – koji djeluju na području županije i ispunjavaju uvjete propisane Javnim pozivom. Novinarke Nermina Voloder i Sanela Hodžić u svom istraživanju pisale su o kriznim i političkim osjetljivim situacijama. “U kriznim i politički osjetljivim situacijama, javni mediji u Bosni i Hercegovini često ne uspijevaju ispuniti svoju osnovnu zadaću – služenje javnom interesu. Primjeri iz proteklih godina ukazuju na jasne političke utjecaje na uređivačku politiku. Tijekom masovnih građanskih prosvjeda u Tuzli 2014. godine, lokalna kantonalna televizija odlučila je uopće ne izvještavati o događajima, iako su se odnosili na ključna društvena pitanja. Odluka je obrazložena “neutralnošću”, no u javnosti je doživljena kao znak političkog pritiska. Slično je bilo i tijekom lokalnih izbora 2016. godine. Televizija Kantona Sarajevo, financirana iz kantonalnog proračuna, dominantno je izvještavala o uspjesima vladajuće stranke, zanemarujući propuste vlasti i izostavljajući stavove oporbe. U jednoj središnjoj informativnoj emisiji premijer Kantona Sarajevo dobio je čak 15 minuta za razne teme – od fiskalne politike do obnove infrastrukture. U Goraždu, RTV Bosanskopodrinjskog kantona koristila je sličan obrazac – načelnik Općine Goražde tijekom kampanje pojavljivao se u gotovo svim prilozima dnevnika, često u promotivnom tonu. U jednoj emisiji prikazan je tri puta kako presijeca vrpce i jednom igra tenis s ministrom”, stoji u dijelu njihovog rada. Mediji u Europskoj uniji Profesor Milan Živković u svojom znanstvenom radu dotaknuo se financiranja medija u Europskoj uniji. Kako je naveo, u Europskoj uniji javno financiranje medija smatra se ključnim za očuvanje slobode izražavanja, pluralizma te kulturne i jezične raznolikosti. Iako potpore podliježu pravilima tržišnog natjecanja, Europska komisija ih ispituje samo kada mogu utjecati na konkurenciju među državama članicama, dok se potpore unutar jedne zemlje – osobito za kulturne i medijske sadržaje – u pravilu dopuštaju. Državne potpore mogu uključivati razne oblike pomoći, poput bespovratnih sredstava, subvencija kamata, poreznih olakšica, zajmova ili otpisa dugova. Poseban status imaju projekti koji se odnose na promociju kulture i očuvanje baštine. Na temelju Ugovora o EU, Komisija kroz programe poput Kreativna Europa sustavno podupire medijske i audiovizualne sadržaje. Agencija EACEA provodi financiranje televizijskih projekata, a jasno definirani kriteriji omogućuju transparentnu raspodjelu sredstava. Iako EU tradicionalno ne promiče izravne državne potpore, one su se nakon gospodarske krize 2008. počele fleksibilnije tumačiti, osobito u pogledu financiranja javnih servisa i ostalih usluga od općeg ekonomskog interesa. Također, uvedena je tzv. “de minimis” potpora male vrijednosti do 200.000 eura
Ozbiljne posljedice ukidanja američke podrške medijima u BiH
Još uvijek je nemoguće sagledati sve posljedice ukidanja programa podrške Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID) za medije u BiH. Jasno je da desetine novinara i novinarki ostaju bez posla ili povremenih angažmana, da su pojedine redakcije pred gašenjem ili značajno smanjuju svoje aktivnosti, te da je Udruženje BH novinari ostalo bez sredstava za pružanje pomoći novinarima i novinarkama u 21 predmetu na sudovima. Dženana Alađuz, direktorica fondacije Infohouse, koja je izdavač portala Interview.ba, kaže da su s prestankom pomoći USAID-a trajno propale neke novinarske priče. “Tek s ukidanjem američkih fondova postala sam svjesna koliko se naše društvo oslanjalo na podršku američke Vlade, uključujući i nas iz nevladinog sektora. Naša fondacija pretrpjela je gubitak finansiranja mnogih dobrih projekata i inicijativa, posebno onih posvećenih antikorupcijskim aktivnostima, koje nikada nisu, niti će biti, finansirane od države i njenih funkcionera koji su i sami često predmet naših istraživanja”, kaže Alađuz. U pojedinim medijima su morali otpustiti zaposlene. “Mi smo otpustili pet ljudi, što je praktično pola. Ovo što je ostalo ni u kom slučaju ne može pokriti naš uobičajeni način rada i sada je sve neizvjesno. Vidjećemo”, priča vlasnik jednog od medija sa sjedištem u Republici Srpskoj. Traži da ne objavljujemo njegov identitet jer mu prijete inspekcijski nadzori kao “agentu stranog uticaja” ili progon kroz medije bliske vlastima. Slično traže i drugi mediji sa sjedištem u RS ili odbijaju da govore o problemima u kojima su se našli. Naglašavaju da od februara nisu angažovali vanjske saradnike i saradnice, da su na korak od toga da rade bez plate kako bi sačuvali medij. Izostanak podrške kroz programe USAID-a, govore, došao je u najgorem trenutku, i to nakon kriminalizacije klevete u Republici Srpskoj te usvajanja “zakona o agentima stranog uticaja”. Otkazi, rezanje plata i programskih aktivnosti Povlačenje podrške kroz USAID uticalo je na rad civilnog sektora i medijskih udruženja. Udruženje BH novinari su od USAID-a i njihovih medijskih projekata imali podršku za besplatnu pravnu pomoć i za izradu Strategije za uspostavu održivog fonda za odbranu novinara, ali su te aktivnosti zaustavljene kada su bili na korak od finaliziranja projekta, govori generalna tajnica Udruženja BH novinari Borka Rudić. Trenutno imaju otvoren 21 slučaj odbrane novinara pred sudovima – 17 za klevetu kod osnovnih i kantonalnih sudova, 3 apelacije pred Ustavnim sudom BiH i jednu predstavku kod Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu. “Radi se uglavnom o SLAPP tužbama i neizmjerno je važno da nastavimo raditi s njima. Osim toga, sada smo uključeni i u krivične istrage za klevetu u RS. Naši advokati idu s novinarima na davanje izjava, što je jako važno jer se može desiti da na osnovu tih izjava novinari postanu osumnjičeni, ali se plašimo da nećemo biti u stanju da odgovorimo na sve zahtjeve”, kaže Rudić. Naglašava da udruženje razgovara s nekoliko organizacija od kojih očekuju podršku, ali da bh. vlasti ne zanimaju novinari i novinarska udruženja. “Mi smo nedavno aplicirali za grant od 7.000 KM kod Ministarstva za ljudska prava u Vijeću ministara BiH i odbijeni smo uz obrazloženje da se ne bavimo ljudskim pravima. Mislim da ljudi u našim institucijama nemaju svijest o značaju medija”, zaključuje Rudić. Kristina Spajić Perić, glavna urednica na portalu Istina.media, kaže da se posljedice osjete i u sadržaju i radu medijskih organizacija. “Nemam egzaktnih podataka u kojoj mjeri se sve to događa, no prema informacijama koje imam – otkaza je bilo, a nažalost će ih biti i dalje. Kao posljedicu gašenja projekata vidim i sve ‘tanji’ medijski sadržaj portala – nažalost, egzistencijalna borba i smanjen broj novinara čine svoje”, kaže Spajić Perić. Iz redakcije Zurnal.info najavljuju smanjenje operacija. Dva glavna projekta Centra za razvoj medija i analize (CRMA), Žurnal i Pratimotendere, su značajno podržavani kroz sredstva USAID-a, objašnjava Eldin Karić, jedan od urednika portala Zurnal.info. “Prestankom te podrške poprilično je usporen naš rad. Zbog kompleksnosti projekata i obima poslova koje je CRMA provodila, vrlo smo rijetko preuzimali ili aplicirali za projekte kod drugih donatora, tako da smo se našli u situaciji da moramo smanjiti naše aktivnosti. Naravno, mi nemamo namjeru odustajati i oni koji su se prerano radovali bit će razočarani”, kaže Karić. Ističe da istraživački mediji u BiH godišnje dobijaju najviše milion i po eura, uglavnom od stranih donatora, a najviše pola tog iznosa dolazi od USAID-a. Nasuprot tome, smatra da javni servisi i provladini mediji građane koštaju stotinu puta više, a pritom pružaju znatno manju korist u odnosu na informacije koje donosi mala grupa istraživačkih medija. “Odlaskom USAID-a ostaje neupitna finansijska stabilnost režimskih medija i javnih servisa koji su postali svrha sami sebi jer u budžetu uvijek ima para da se plati prikrivanje kriminala i širenje mržnje među narodima. Oni koji otkrivaju korupcijske afere i informišu javnost do koje je mjere car go, oni su dovedeni u vrlo tešku situaciju. Domaćim korumpiranim političarima mi ne trebamo i rado bi se oni nas riješili”, govori on. Milica Samardžić iz Udruženja Umbrella, koje okuplja 13 neprofitnih medija fokusiranih na istraživačko novinarstvo, kaže da već sada bilježe otkaze, rezanje plata i programskih aktivnosti, a kod pojedinih redakcija se ozbiljno razmatra gašenje ili prelazak na volonterski rad, što nije dugoročno održivo. “Iako su ovi mediji pokazali nevjerovatnu otpornost u prethodnim krizama, osjećaj napuštenosti i nesigurnosti sada prevladava. Osim finansijskih izazova, prisutna je i moralna demotivacija, jer se povlačenje jednog od ključnih međunarodnih partnera doživljava kao politički signal slabljenja podrške demokratskim vrijednostima”, kaže Samardžić. Dodaje da će se u mjesecima koji dolaze te posljedice dodatno produbiti i da će najviše ispaštati teme koje zahtijevaju vrijeme, resurse i hrabrost: istraživačko novinarstvo, borba protiv korupcije, praćenje zloupotreba moći, kršenja ljudskih prava, rodno zasnovano nasilje, okolišna pitanja i sve što ne donosi klikove, ali doprinosi odgovornosti institucija i informiranosti građana. “Nezavisni mediji, posebno oni koji djeluju izvan velikih gradova i glavnih tokova, ostali su bez jedne od rijetkih pouzdanih linija finansijske podrške koja nije bila vezana za komercijalne, političke ili partikularne interese. Radi se o onom dijelu medijskog prostora koji je najosjetljiviji, ali i najvažniji za zdravlje demokratskog društva: lokalni portali, istraživačke redakcije, zajedničke produkcije, tematski specijalizirani mediji”, govori Samardžić. Kako
DRUŠTVO NOVINARA BIH: Branka Mrkić je novinarka godine u kategoriji online i printanih medija
„Novinar godine“, te su najboljim novinarima dodijeljene nagrade. Novinarka online magazina Žurnal Branka Mrkić dobila je nagradu Novinar godine u kategoriji kategoriji online i printanih medija. Žiri je cijenio njenu seriju priča o jednoj od najbolnijih aktuelnih društvenih tema u Bosni i Hercegovini, a to je femicid. Analitički je preispitivala femicid kao pojavu, od uzroka do posljedica, te odgovornost pojedinaca i institucija. Bila je i koaturica Žurnalovog filma o femicidu “Pomozite, ubiće me!”. Nagrada Novinar godine pripala je kolegama iz Centra za istraživačko novinarstvo Jeleni Jevtić i Mubarek Asaniju, za rad na dokumentarnom filmu “Gdje je Sara”. Priča je to o roditeljima koji u borbi da pronađu svoje dijete nailaze na zid šutnje u institucijama i ustanovama. Kako je naveo žiri, veliki rad i trud, posvećenost, istrajnost, rezultirali su ovim dokumentarcem koji vraća povjerenje u istinsko novinarstvo Mubarek Asani U kategoriji TV novinarstvo nagrađeni su portali “Gerila“ i „Hercegovina.info“ za zajednički rad na serijalu “Ožiljci”. Riječ je o serijalu antiratnih poruka kroz priče žrtava rata i članova njihovih porodica. Novinar BH Radija 1 Darko Đerić laureat je u kategorji radijskog novinarsta. Nagrada za životno djelo dodijeljena je novinarskom doajenu Bori Kontiću. Boro Kontić Specijalna priznanja za zapaženi rad dobile su novinarke Anisa Mahmutović i Barbara Pavljašević te portal Hrvatski glasnik. Za sve koji se bave novinarskim poslom, nagrade Društva novinara BiH su posebno značajne jer ih dodjeljuje struka, u vremenu kada su novinarski posao i novinari izloženi brojnim napadima, prijetnjama, ucjenama i pokušajima ušutkivanja kojima svjedočimo svakog dana, ali i usvajanja niza zakona koji restriktivno djeluju na demokratiju i slobodu mišljenja te novinarskog izražavanja. (zurnal.info)
Napadi na istraživačko novinarstvo – simptom kriminalizovanog društva
U demokratskom društvu novinarstvo ima važnu ulogu u kontroli državnih organa, praćenju raspodjele javnog novca, otkrivanju korupcije i organizovanog kriminala. Piše: Jelena Jevđenić U bosanskohercegovačkom društvu čini se da novinarstvo ima dvije uloge: propagandnu ulogu koju vrše javni servisi i mediji bliski tajkunima i političarima i kao „vreća za udaranje“ ulogu koju imaju nezavisni slobodni istraživački mediji, koji nisu ni pod ničijom kontrolom. Za te druge, nepodobne medije, vlast je razvila paletu alata kojima žele da uguše kritičke glasove. Od zakona o kriminalizaciji klevete, zakona o nevladinim organizacijama u RS, preko verbalnog nasilja, uskraćivanja informacija, slapp-tužbi, do kontrole. U većini slučajeva na meti su istraživački novinari i mediji. Istraživačko novinarstvo, kao jedan od najtežih novinarskih poslova, zahtijeva sistematsko, detaljno i sveobuhvatno istraživanje i izvještavanje, stavlja u centar pažnje zloupotrebu moći, pronalazeći priče koje su sakrivene, s fokusom na socijalnu pravdu i odgovornost. Profesija istraživačkog novinara nije bezopasna. Novinari i novinarke koji se bave istraživačkim novinarstvom često su meta zastrašivanja, verbalnih i fizičkih napada, nerijetko ih se smatra izdajnicima države, jer pišu o korupciji vlasti i kriminalu. Ipak, u BiH istraživački mediji i u takvoj nepovoljnoj klimi neprestano rade. Centar za razvoj medija i analize radio je svoju internu analizu prema kojoj su članice „Umbrelle“, udruženja nezavisnih medija, u posljednjih pet godina objavile 2337 istraživačkih tekstova o kriminalu i korupciji. Neki od ovih slučajeva imali su i sudske epiloge. Šta je onda to što pokreće novinare koji se bave ovim poslom u državi u kojoj su vlastima istraživački novinari nepoželjni? Nino Bilajac, istrživački novinar Balkanske istraživačke mreže u Bosni i Hercegovini – BIRN BiH, kaže da je istraživačko novinarstvo jedini otpor. „Pravo i nezavisno istraživačko novinarstvo je jedini preostali mehanizam borbe protiv svih loših ljudi i loših stvari u društvu, jer su se ti loši ljudi uvukli u skoro svaki dio društva, tako da se moramo izboriti do kraja i stati im u kraj“, ističe Bilajac. On dodaje da ostaje u ovom poslu uprkos svemu zbog višegodišnje nepravde. „Nenormalno je potpuno da besposličari u skupštinama i parlamentima imaju 10 puta veća primanja od prosječnog čovjeka, da su tako bahati, da “obične smrtnike” posmatraju kao nižu rasu. To u čovjeku probudi neki inat i želju da im ne damo mira i da znaju da ćemo ih uvijek pratiti, pratiti njihov rad i truditi se da pronađemo sve nezakonitosti koje rade. A hoćemo, uvijek ćemo im biti za petama i pratiti ih. S druge strane, oni stvaraju negativnu sliku o pravim istraživačkim novinarima. Žele u javnosti da nas oblate i diskredituju naš rad. U tome im znatno pomažu njihovi mediji ili mediji koji su pod njihovom kontrolom. Ali ne damo se i izborit ćemo se sa svim tim stvarima“, naglašava on. Da se na svakakve načine pokušava omalovažiti i ušutkati medije i novinare koji pišu o korupciji i kriminalu, primjera je mnogo. Žana Karić Gauk, istraživačka novinarka magazina Žurnal u svom dugogodišnjem radu doživjela je prozivanja, uvrede i ponižavanja, u kojima su učestvovali i političari i pojedini mediji. „Bilo je raznih neprijatnosti. Od prozivanja imenom i prezimenom na press-konferencijama, što je rado činio gradonačelnik Banjaluke Draško Stanivuković, do etiketiranja da sam „omiljena novinarka federalnog Sarajeva“, a moja istraživanja bila su „navodna“, što je ocjena kćerke presuđenog predsjednika RS Milorada Dodika. Takođe, kum ministra inostranih poslova BiH Elmedina Konakovića, Gordan Memija, javno je po mrežama pisao da sam presuđena lažljivica, a u emisiji na BHT upriličenoj kako bi se blatio Žurnal kazao je da sam povratnica u činjenju, kao da su mene hapsili zbog veza s kartelom, a ne njega. U inboxe su mi stizali epiteti poput „bošnjačka snajka“, „raspala ku**a“… Pojedinci su otvoreno prijetili likvidacijom, policija nikada nije reagovala. Prijavljivala sam i Liniji za pomoć novinarima. Tužno, njima ste samo statistika. Znate, kad pišete ime, prezime i cifru i sve to uz materijalne dokaze, svi se od vas ograđuju i nikome niste baš dragi“, govori Karić Gauk. Međutim, pritisci na njen rad i rad njene redakcije su otišli korak dalje. U julu 2023. godine, u njen stan u kojem živi sa suprugom Eldinom Karićem, urednikom magazina Žurnal i maloljetnim djetetom, provaljeno je i to na 14. godišnjicu osnivanja Žurnala. Stan je temeljno ispreturan, vrlo profesionalno i precizno, ali su provalnici sa sobom ponijeli samo dva laptopa. Potpuno su ignorirali ostale predmete od vrijednosti – naveli su tada iz Žurnala. Da je u pitanju bilo zastrašivanje i ugrožavanje sigurnosti zbog posla kojim se bave, Karić Gauk je sigurna. „Odavno ne pretpostavljamo, znamo da je naš posao bio razlog. U stanu imate određene vrijednosti, nama su nestala samo dva službena laptopa. Slučajno? Ne bih rekla. Godinama smo istraživački novinari i nije teško povezati ljude i šeme koje bi rado da vam napakoste“, navodi ona. Kako kaže, ona i njen suprug su više puta tim povodom davali izjave, prvo policajcima i forenzičarima koji su došli u stan odmah po provali, zatim krim-policiji, potom u MUP-u kantona Sarajevo kako bi dali otiske, a onda i u Policijskoj stanici centar Sarajevo. „Imali smo nešto za šta kažu da je kontakt s kontakt-tačkom u tužilaštvu, tj. postupajućim tužiocem. Znate li šta su nam rekli forenzičari u noći provale? „Neka vas bog čuva, vi ste nam jedina nada“. Zašto da me čuva bog, pored policije koju kao građanka ove države redovno finansiram?! Nakon toga nikada niko se nije javio da nam kaže bilo šta, snimci s okolnih video-nadzora ili nisu postojali ili nisu ustupljeni, jer su neke komšije s određenim vezama naprasno nestale na sedam dana, tačno onoliko koliko se čuvaju snimci. Konkretnu pomoć dobili smo od Internewsa i USAID-a, a podršku od kolega novinara iz istraživačke mreže BiH, kao i kolega iz Srbije, Slovenije, Hrvatske, Makedonije i Crne Gore“, navodi Karić Gauk. Policijska istraga još uvijek nije otkrila počinioce ovog djela. Koliko je posao novinara obezvrijeđen, a zaštita skoro nikakva, govori i podatak iz istraživanja o medijskim slobodama koje su 2023. godine proveli BH novinari, da čak 74% ispitanika u RS smatra opravdanim fizički napasti ili udariti novinara u određenim situacijama. „Uvjeren sam da među mojim saborcima, kolegama i kolegicama, pravim istraživačkim novinarima ne postoji niko ko
Institucije i dalje kriju informacije od javnog značaja
Novinarke i novinari u Bosni i Hercegovini svakodnevno se suočavaju sa raznim problemima kada je u pitanju pristup informacijama. Često ih u obavljanju posla sprečavaju upravo institucije koje iz (ne)poznatih razloga odbijaju da podijele informacije kojima raspolažu ili odlaze korak dalje i fizički udaljavaju reportere sa mjesta dešavanja. Iako su Zakonom o slobodi pristupa informacijama (ZoSPI) dužni da dostave tražene podatke, mnogi ipak to ne učine. Piše: Snježana Aničić Petković/eTrafika.net Informacije kojima raspolažu institucije u Bosni i Hercegovini su po pravilu javne, osim kada se radi o izuzecima koje propisuje zakon. Svaka institucija je obavezna da omogući pristup informacijama svakome ko joj podnese zahtjev za to. Dakle, to pravo imaju svi građani, ne samo zaposleni u medijima. ZoSPI određuje da institucija BiH nije dužna da obezbijedi neposredan uvid u svoj rad, kada se radi o pitanjima u kojima se po zakonu javnost mora isključiti, odnosno ako se radi o informacijama za koje postoje ograničenja prava na pristup informacijama, u skladu sa Zakonom. Zahtjev možete poslati i imejlom Ukoliko pojedinac želi da dobije određene informacije, on mora nadležnoj instituciji da podnese pismeni zahtjev za pristup informacijama. Pisanim zahtjevom se smatra i zahtjev podnesen elektronskim putem. Prilikom podnošenja zahtjeva, potrebno je navesti naziv i sjedište institucije od koje se traži informacija, podatke koji su važni za prepoznavanje tražene informacije, ime, prezime i adresu osobe koja traži informacije ili naziv i sjedište pravnog lica, ukoliko se zahtjev podnosi u ime udruženja, firme ili nekog drugog pravnog lica. Ekipa portala eTrafika je u novembru prošle godine elektronskim putem poslala zahtjev za pristup informacijama Zdravstvenom centru Brčko, a koji se odnosio na korištenje epiduralne anestezije tokom porođaja. Iako smo ranijih godina na taj način komunicirali sa njima i uvijek dobijali tražene informacije, ovoga puta to se nije dogodilo. Ubrzo je stigao odgovor u kojem se od nas traži da zahtjev predamo pismeno na protokol. „Svi koji trebaju informaciju ili imaju pitanja za JZU – Bolnica, neka se obrate pismeno putem naše službe protokola. Pri tome, treba imati u vidu, njihovo pismeno treba da ima sve potrebne elemente da bismo pristali da im odgovorimo. Dakle, dokument sa memorandumom, broj njihovog protokola, pitanje ili slično, potpis direktora (odgovornog lica), pečat firme”, pisalo je u odgovoru. Iako nas je ranije sam direktor Zdravstvenog centra upućivao na slanje imejla, ovoga puta su važila druga pravila. Nakon toga, još nekoliko puta smo slali napomene i urgenciju, ali informacije nismo još uvijek dobili, čak pet mjeseci kasnije. Iz naše dosadašnje saradnje, jasno je da su uvijek odgovarali veoma brzo onda kada im je tema išla u prilog. U takvim situacijama su bili veoma ažurni, zahvaljivali se što se bavimo bitnim temama i isticali da nam stoje na raspolaganju. Upitan identitet novinara? Još jedna neugodna situacija dogodila se našoj novinarki prošle godine kada je od Županijske bolnice u Orašju tražila određene podatke o pratnji na porođaju. Odbili su da odgovore uz obrazloženje da ne mogu utvrditi identitet i da je zaista riječ o novinarki. Nakon što je urednica eTrafike Vanja Stokić poslala imejl i pozvala se na Zakon o slobodi pristupa informacijama, odgovor je stigao u roku od nekoliko minuta. U istoj situaciji se našla i novinarka „Capitala” Andrijana Pisarević. Njoj je informacije uskratila Agencija za bankarstvo FBiH, takođe uz obrazloženje da ne mogu da utvrde njen identitet. Istakli su da nemaju informacije da je novinarka i tražili da im dostavi punomoć za zastupanje upravo od eTrafike za koju je radila istraživanje. „Tada sam radila seriju tekstova o ‘Eos Matrixu’ i pokušavala sam da saznam da li ih iko kontroliše, s obzirom na to da se bave naplatom dospjelih i nenaplativih potraživanja koristeći, najblaže rečeno, sumnjive metode ubjeđivanja. Poslala sam odgovor u kojem sam im objasnila da se ZoSPI odnosi na sve građane, a ne samo na novinare, da su mi prije toga sto puta odgovorili na pitanja. Nakon toga su me zvali da me pitaju šta imam protiv njih. Bilo je i smiješno i tužno gledati ljude koji ne razumiju da radite svoj posao i da ne odustajete kada vas odbiju. Meni jednostavno nije dovoljno da neko odbije da odgovori, novinar mora da insistira”, prisjeća se. Dodaje da je nedavno imala još jednu neugodnu situaciju sa ministrom za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju RS Bojanom Vipotnikom. Mjesecima je istraživala priču o izgradnji kompleksa „Grand Trade” u centru Banjaluke, u kojem je nezakonito dodato 15.000 kvadrata više nego što predviđa dozvola. „Sve vrijeme pokušavala sam da dobijem odgovore i slala sam upite u ovo Ministarstvo skoro svake sedmice. Niko nije odgovarao, a ministar se nije javljao na pozive niti odgovarao na poruke. U posljednjoj poruci sam mu napisala da bi zaista bilo dobro da se kao druga strana oglase i daju svoj stav, a da ću zbog njihovog ćutanja biti prinuđena da idem na konferencije na kojima se pojavljuje i postavim mu ta pitanja mimo teme, što se na kraju i dogodilo. Umjesto odgovora na moje pitanje, Bojan Vipotnik mi je rekao da sam mu prijetila u porukama, u kojima sam najavila da ću pitanja postaviti na pres konferencijama“, govori Pisarević. CIN podnio 17 tužbi Centar za istraživačko novinarstvo (CIN) je od 2012. godine do danas 17 puta tužio institucije i ustanove, a sudovi su svaki put presudili u korist CIN-a. U njihovim objašnjenjima piše da je riječ o pravu javnosti da zna šta se dešava u njenim institucijama i da su oni koji rade u njima obavezni da daju podatke na uvid građanima. Obično sud naredi da se ponovi postupak odlučivanja o zahtjevu novinara. Sudovi širom BiH već godinama, kroz presude skreću pažnju institucijama da se u slučajevima odbijanja zahtjeva mora poštovati procedura, provesti test javnog interesa i nedvosmisleno dokazati da se podaci pod njihovom kontrolom ne smiju podijeliti javno. Neke od institucija koje je CIN tužio su: državni parlament, Ministarstvo sigurnosti BiH, Ministarstvo vanjskih poslova BiH, Ministarstvo industrije, energetike i rudarstva Republike Srpske BiH, Federalno ministarstvo zdravlja… „Sudovi su za neke od ovih institucija rekli i da su odbili zahtjev, a da pritom nisu ni naveli zakonski relevantne razloge.
Poziv za hitnu finansijsku podršku nezavisnim medijima u BiH
Udruženje Umbrella, uz podršku Ambasade Švicarske u Bosni i Hercegovini, objavljuje javni poziv za dodjelu hitne finansijske pomoći nezavisnim, istraživačkim i neprofitnim medijima u BiH. Cilj poziva je podrška medijima koji se suočavaju s finansijskim poteškoćama, kako bi očuvali redakcijski tim, nastavili istraživačko novinarstvo i osigurali slobodu izražavanja. Iznosi podrške: Finansijska pomoć u iznosu od 2.000 KM do 30.000 KM, u zavisnosti od potreba medija i procjene evaluacione komisije. Ko se može prijaviti: Mediji koji: nisu pod kontrolom države ili javnih institucija, su registrovani kao pravna lica, imaju iskustvo u istraživačkom novinarstvu, su aktivni najmanje 3 godine, su članovi mreža istraživačkog novinarstva u BiH Trajanje podrške: Maksimalno 5 mjeseci, od maja do septembra 2025. godine. Krajnji rok za prijavu: 13. april 2025. godine, putem emaila: [email protected] Detaljan poziv je dostupan ovdje. Dokumentacija: Aplikaciona forma Grant vodič
U iščekivanju stranih agenata
Stranim agentima u Republici Srpskoj Zakonom o neprofitnim organizacijama biće okarakterisani svi oni koji na bilo koji način koriste sredstva iz inostranstva, kroz različite projekte. Svi osim Vlade, javnih institucija, opština, vjerovatno i SPC. Jer teško je SPC optužiti da je strani agent. Dakle, stranim agentima neće biti nazvani svi već samo oni čiji rad nije po volji režima u Republici Srpskoj. Tu je riječ, uglavnom, o jednom broju medija i nevladinih organizacija koji se kritički odnose prema situaciji u društvu i načinu na koji ovim društvom upravlja vlast u Republici Srpskoj. Oni mediji i NVO koji prema vlasti imaju servilan odnos neće biti strani agenti bez obzira iz koje zemlje dobijali donacije. Zakon o neprofitnim organizacijama u Republici Srpskoj usvojen je nedavno u NSRS. On podrazumjeva jače kontrole NVO ali i pravljenje spiska NVO koji koriste strane donacije u Ministarstvu pravde Republike Srpske. U suštini ništa sporno kada bi namjere vlasti bile iskrene. Međutim u iskrene namjere vlasti na čelu sa Miloradom Dodikom teško da se, kada su istraživački mediji i NVO u pitanju, može vjerovati. Ustavni sud BiH je Zakon o registru NVO privremeno stavio van snage. Vlast u Republici Srpskoj, makar se tako tvrdi, ne priznaje Ustavni sud BiH. Međutim javnost je zbunjena. Isti sud je van snage stavio Zakon o zabrani rada SIPA na teritoriji Republike Srpske. Dodik i kompanija tvrdili su da ih ta odluka Ustavnog suda ne dotiče i ne zanima ali je nedugo nakon te odluke Ustavnog suda SIPA u Banjaluci imala akciju hapšenja pojedinaca uz asistenciju Policije Republike Srpske. Dakle, ili Republika Srpska poštuje odluku Ustavnog suda ili se krši Zakon o zabrani djelovanja SIPA na teritoriji Republike Srpske. Teško iko može da predvidi kakva sudbina čeka usvojeni pa van snage stavljeni Zakon o registru NVO. Totalna konfuzija. Novinari i aktivisti su na najave usvajanja “Zakona o stranim agentima” reagovali tako što su upozoravali da je to još jedan korak ka gušenju javne riječi, slobode govora i demokratije u Republici Srpskoj. Isto su ponavljali i na dan glasanja i nakon usvajanja zakona. Uzalud, stanovnici Republike Srpske prijemčiviji su na patnje bogatih političara nego na upozorenja o stradanju demokratije. “Te NVO i mediji stalno pričaju o korupciji i kriminalu, o tome kako se uništava životna sredina, kako su javna preduzeća u gubicima, o nepotizmu i time uznemiruju građane. Dodik je odlučio da građane ne treba uznemiravati tim informacijama kako se građani ne bi sikirali oko toga već samo pričali o patriotizmu, zastavi, naciji“, kaže urednik portala kapital Siniša Vukelić. Mediji, manji broj njih, i nevladine organizacije, ne sve, postale su teret za vlast u Republici Srpskoj jer rade upravo ono što treba da rade. Istražuju, kritikuju, upozoravaju, propituju, traže objašnjenja i generalno ne igraju po diktatu vlasti kao većina medija i NVO u Srpskoj. Zabrana političkog djelovanja može imati i drugu pozadinu, vjeruje Tihomir Dakić iz Centra za životnu sredinu iz Banjaluke, nevladine organizacije koja se godinama zalaže za transparentnost prilikom projekata u prirodi, između ostaloga. Zbog toga su konstantno na udaru pojedinaca iz vlasti i oko vlasti uz optužbe da su izdajnici i strani plaćenici. Standardna piča bez osnova i argumenata. “Moje neko lično mišljenje je da ovim prvostepeni predsjednik želi da uvede potpunu kontrolu u sve organizacije i potencijalno političke subjekte koji će se organizovati kao neka druga politička partija. I koju će željeti finansirati da li iz Srbije ili iz Rusije kako bi se SNSD sklonio sa vlasti. Ono što je tužno jeste da je upravo ta partija sve vrijeme finansirana stranim novcem. Ali, evo, promijenio se ćurak što bi se reklo“, smatra Tihomir Dakić iz Centra za životnu sredinu. Politička analitičarka iz Banjaluke Tanja Topić vjeruje da Zakon o registru NVO neće stupiti na snagu. Podsjeća da ga je Ustavni sud stavio van snage i kaže da svako ko ga bude primjenjivao čini krivično djelo. Međutim, ponovo je pitanje ko odlučuje koji zakoni se provode a koji ne i na koji način. Jer, očigledno ono što bude usvojeno u skupštini ne mora da znači mnogo ukoliko tako odluči Milorad Dodik. “To zvuči idealno u jednom normalnom društvu koje je pravna država. Naravno, znamo kako se politički vrh Republike Srpske postavlja prema odlukama Ustavnog suda. Mislim da ipak ne može doći do primjene. U suprotnom bio bi to snažan, završni udarac aktuelne vlasti na sve slobodoumne ljude, pojedince, aktiviste i novinare i kraj ionako slabog civilnog društva“, kaže Tanja Topić. Usvojenim zakonima, naročito Zakonom o odbrani ustavnog poretka, vlast u Republiku Srpsku uvodi brutalnu diktaturu smatraju u Transparency internationalu Bosne i Hercegovine. “Kada govorimo o Republici Srpskoj uvodi je u potpunu diktaturu i to sada bez ikakvog skrivanja stvarnih namjera, posebno kada vidimo uspostavljanje službi, parastruktura, parapolicijskih, parapravosudnih koje će po nalogu Milorada Dodika i režima raditi šta žele. Procesuirati i targetirati neistomišljenike. Paralelno vidimo opasnu retoriku i prijetnje koje se od strane najviših zvaničnika iznose prema novinarima i opoziciji“, kaže Ivana Korajlić izvršna direktorka Transparency internationala u BiH. Pritisak na slobodu govora u Republici Srpskoj počeo je još izmjenom Zakona o javnom okupljanju, nastavljen je u skupštini izmjenom Poslovnika o radu a kulminirao je na ulicama privođenjem ljudi zbog stajanja ili šetanja po javnoj površini. Na svakom skupštinskom zasjedanju javnost može svjedočiti gušenju slobode govora narodnih poslanika od strane rukovodstva republičkog parlamenta. Prostor za djelovanje opozicije u skupštini u potpunosti je ograničen ali to je nešto na šta je opozicija bez prevelike pobune pristala. Na gušenje demokratije i stvaranje policijske države pristaju i stanovnici Republike Srpske. Očigledno, jer nema pobune. Akademska zajednica, ukoliko i postoji, se ne oglašava, svi se ponašaju kao da ih to što se dešava ne dotiče. Reaguju samo rijetki koji nemaju dovoljno snage da bi njihov glas imao bilo kakvu težinu. Sve ide na ruku Dodiku (ako zanemarimo trenutnu situaciju u kojoj se nalazi), od nezainteresovane javnosti do ponovnog ustoličenja Donalda Trampa u Americi. Dodik, kada su u pitanju mediji koji kritikuju način na koji vlada Republikom Srpskom, igra na kartu nacionalizma kod građana. Kritike njegove vlasti i razotkrivanje koruptivnih afera prikazuje kao napade
UŠUTKIVANJE MEDIJA: ‘Vlastima odgovara da nezavisni mediji ne postoje’
Slobodno i nezavisno novinarstvo u BiH je iz godine u godinu u sve većoj opasnosti što otvara prostor medijima pod političkom kontrolom i stvaranju medijskog prostora bez pluralizma, istraživačkog i kritičkog novinarstva. Dodatan pritisak na nezavisne medije desio se ukidanjem podrške američke razvojne agencije USAID, ali i najavljenim zakonskim izmjenama u Republici Srpskoj. Zbog ovakve situacije opstanak nezavisnog novinarstva je u neizvjesnosti, a nezavisni i istraživački mediji će biti primorani na znatne uštede koje podrazumijevaju i otpuštanje novinara. Profesorica Fakulteta političkih nauka u Sarajevu Lejla Turčilo smatra da će gašenje fondova USAID-a za medije značiti “mnogo manju i skučeniju mogućnost da se rade priče koje oni koji su u vlasti ili oni koji su dio establišmenta žele da ne budu urađene“. “Desit će se da ćemo imati zatvoreniji prostor koji je manje pluralan i koji ima manje mogućnosti za građane da dobiju informacije iz različitih uglova i izvora i desit će se ono što se dešava u autoritarnim režimima a to je da imamo samo jednu istinu”, smatra Turčilo. Grantovi domaćih institucija na svim nivoima, dodaje ona, su uglavnom bili namijenjeni medijima naklonjenim vladajućim akterima koji odlučuju o dodjeli grantova. “Povlačenju grantova USAID-a su se najviše obradovali oni koji su zbog istraživačkih i ozbiljnih novinarskih priča nezavisnih medija u sudskim procesima ili su već u zatvoru. Njihov argument je taj da nijedan medij nije nezavisan pa tako ni ovi koji su imali grantove od USAID-a. To jeste dijelom tačno, ali suština je u tome da su mediji nezavisni od lokalnih političkih i ekonomskih utjecaja. Upravo su takvi mediji, zahvaljujući podršci međunarodnih donatora, mogli istraživati one teme koje su zatvorene. Među onima koji su se obradovali su i svakako ruski propagandni mediji. Ne vjerujem da će se taj prostor nezavisnih medija skroz ugasiti. Vjerujem da će se podrška fondova EU pojačati. Neka vrsta štita, naročito ruskoj propaganci će se morati napraviti. Mislim da se i u Evropi razvijaju razne strategije kako se suprotstaviti tim malignim narativima, prije svega iz Rusije”, naglašava profesorica FPN u Sarajevu. Ističući važnost istraživačkih medija, Turčilo je mišljenja da su oni u suštini “sloboda govora, koja podrazumijeva da se otvaraju one teme koje bi svaki sistem i svako društvo, koje bi željelo da zadrži status quo, voljelo da izbjegne”. “To je zapravo uslov da mi kao građani ostvarimo svoje pravo da dobijemo informacije naročito o onome u čemu je naš novac i što se nas tiče, a što ne dobijamo zbog male transparentnosti u našem sistemu”, dodaje ona. Deklarativna podrška države Marko Divković, predsjednik Udruženja BH novinari smatra da država tek deklarativno podržava i postojanje i opstanak nezavisnih medija. “U bh. prilikama, država jedva da nešto čini na poboljšavanju stanja i u medijima čiji je osnivač, pri tome mislim na BHRT. Država, odnosno ono što podrazumijevamo pod tim pojmom, na nezavisne medije gleda kao na nešto što bi nekada trebala podržati, ako je na to neko prisili. Prisjetimo se onih famoznih 14 predpristupnih uslova, gdje su mediji na 12 mjestu, a Država na izvršenju te obaveze godinama nije uradila ništa”, kaže Divković. Dodaje da, gledajući dosadašnja iskustva, BiH trebaju samo mediji koje država kontroliše. “Takav je dosadašnji odnos prema medijima, jer smo svjedoci da se svaka slobodna riječ pokušava degradirati, a ozbiljnost medijskih istraživanja ignorisati. Na drugoj strani, vlast prakticira različite vrste pritisaka prema slobodnim medijima, uskraćujući pristup i informacijama, događajima i naravno sredstvima, izbjegavajući donošenje zakona kojima bi se poboljšala i pravna i materijalna i fizička sigurnost novinara”, naglašava prvi čovjek Udruženja BH novinari. Mediji koji dobijaju novac su, prema mišljenju Turčilo, na neki način kupljeni da šute i da afirmativno pišu o onima koji su im novac dali. “Davanje novca određenim medijima je ili kupovanje naklonosti ili kupovanje šutnje i baš su zbog toga bitni nezavisni grantovi. Kada mediji ima neku vrstu donatora mogu biti neke nametnute agende, ali od lokalnih vlasti i moćnika su na neki način zaštićeni i ne ovise o njihovom novcu”, smatra Turčilo. “To pokazuje koliko se na nedemokratski način naše vlasti odnose prema medijima jer se podrazumijeva da su mediji njihovi glasnogovornici i da se mogu kupiti novcem. Mediji tako postaju ovisni. Neki zaista nemaju mnogo izbora dok pojedini nemaju ni etičke dileme, dodaje Turčilo. Da novca ima i da se u velikim količina dijele medijima na svim nivoima vlasti, Inforadaru je potvrđeno i u Mediacentru Sarajevo. Javni novac za poslušne medije “Međutim, podatak o tome koliko je to novca nemoguće je utvrditi. Sa Žurnalnom smo radili istraživanje 2016. i tada smo pokušali da ustanovimo koliki je obim tog novca koji se izdvaja iz javnih budžeta, ali ni tada nismo uspjeli doći do tih podataka”, kaže za Inforadar Anida Sokol, urednica i istraživačica u Mediacentru Sarajevo. Dodaje da je način na koji se izdvaja novac netransparentan. “Često se u tim budžetima ne može vidjeti ko je krajnji korisnik, da li je to novac samo za informisanje ili da ide u medije…ali bilo je izdvajanja od 30 do 100 miliona KM. Novac se izdvaja kroz razne subvencije, grantove, a ima slučajeva gdje općinske vlasti kroz javne nabavke izdvajaju novac za praćenje rada načelnika ili gradonačenika privatnim medijima. Imamo i slučajeva gdje se direktno novac izdvaja za javne medije kroz subvencije ali i kroz direktne grantove i javne nabavke”, kaže Sokol. Sokol tvrdi da su istraživanja Mediacentra pokazala da većina medija, koji se finansiraju kroz javne budžete ili dobijaju veći procenat iz javnih budžeta, pozitivno izvještava o onima na vlasti a naročito onima na lokalnom nivou, o načelniku, gradonačelniku, ili političkoj partiji na vlasti. “Malo je kritičkog novinarstva. Mediji koji imaju kritički odnos prema donosiocima odluka većinom se finansiraju iz donatorskih grantova. Imamo i komercijalne medije kod kojih prevladava uglavnom komercijalni interes umjesto javnog”, navodi Sokol. Marko Divković smatra da je medijima, prema dosadašnjim iskustvima, osim donatora, za preživljavanje preostalo jedino da se orijentišu komercijalnim tokovima. “Tu je rizik da su upravo oglašivači čvrsto povezani sa aktuelnim politikama. Dio ozbiljnih medija upravo je zbog toga izgubio kredibilitet, bilo zato što izbjegavaju neke teme, osobe ili djela. Uz to, istraživački projekti koji su do sada opstajali gotovo isključivo zahvaljujući stranim donacijama, dolaze u situaciju ili da redukuju svoje planove ili da ih potpuno obustave. Nijedno od toga nije dobro, jer kako god pogledamo, broj nezavisnih i istraživačkih medija u BiH, nije veliki. Izostankom donacija, plašim se da će njihov broj biti na simboličnom nivou. Klijentelizam, kroz veze sa komercijalnim i političkim moćnicima